poezija

Lara Mitraković: Lov na ptice pjevice

Lara Mitraković (Split, 1992.) studira kroatistiku i sociologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, poezija joj je objavljena u više časopisa, zbornika i portala, a 2016. pobijedila je na natječaju za književnu nagradu Grada Karlovca "Zdravko Pucak" rukopisom "Brojanje pogrešaka". Članica je književne grupe 90+.



 

KOJI SU ČEKALI SMRT 

 

1.

 

rekla je: moja je nona svaku večer čekala srčani udar

mirno sjedila ukrštenih ruku

dok je nono psovao na televizor

voditelja stanje u državi crkvu

gađao kuhinjskom krpom ekran

među nožnim prstima zapinjao joj je pijesak

čekala jer a šta će

potpuno spremna da nas sutra ne vidi

s frižiderom krcatim za mjesec dana ručaka

ormarom punim odjeće iz kojeg je uvijek vadila crnu

navečer je odijevala cvijeće

skidala najlon s kauča spremna

s krunicom koja je prestala svijetliti u mraku spremna

sa škurama namještenim tako da zraka sunca pada na njezin jastuk

spremna da sve stane kad meteorolog najavi olujno jugo

 

2.

 

ostavili su ga tako na rivi uz brodove

jutros ili možda sinoć

da ga nađe pekar na električnom vozilu

žena koja priča samo sa svojim psom

čovjek koji puši cigaretu i dok spava

vodič u muzeju odjeven u muzejsku odoru

(iako tamo ne radi već godinama)

starac koji vječno nosi plastičnu vrećicu punu ribe

vlasnik kafića koji ga istovremeno otvara i zatvara

čovjek koji spava danju a noću skuplja potpise

za predsjedničku kandidaturu

devet sakatih mačaka

i onaj pas s kojim žena jedino priča

da se posvađaju u zoru

uz kliktanje galebova

i trubljenje brodova koji izlaze iz luke

presijecajući more kao tek naoštrenim nožem

zaključivši kako truplo treba ostati tamo

starac će reći: siguran sam da sam stajao pored njega

dok je jučer ujutro kupovao kruh,

to je prijatelj rođaka matine žene u četvrtom koljenu

prošlo je ljeto radio na kočarici

reći će čovjek ne vadeći cigaretu iz usta,

ma to je mali od ante šta se odselio u ameriku

reći će vlasnik kafića

dok će sunce zaroniti dokaze u more

brišući s rive tragove dana

 

3.

 

u srednjoj školi lovio sam mačke

penjao se po drveću

spajao drške metli

posuđivao ljestve od vatrogasaca

učio mačji jezik šuljanje po mraku

gledao filmove sa bruceom leejem

zapostavio obitelj prijatelje sebe

čitao forume prijatelja životinja

kupovao najskuplju mačju hranu

sve sam ih davao njemu

sto kuna po komadu

dok sam noću sanjao daleka putovanja

iz sna bi me prenulo mučno mjaukanje

iz njegovog stana

 

još ponekad kupim mačju hranu

stavim ju na prozor

gledam kako nestaje u nevidljivim tijelima

 

4.

 

rekla je: pa vi ne znate da je tada državni praznik

za moj je rođendan najveća potrošnja vode na otoku

svi izađu iz svojih stanova ostave slavine da teku

dok se cijelo kopno ne spoji s morem

i odnese turiste daleko

gdje im neće smetati cvrčanje cvrčaka

i što ne mogu do svake plaže autom

otočani jedini ostaju nadgledaju poplavu

s crkvenog zvonika

motaju debele cigarete smiju se

kako je dobro da su naplatili akontaciju

spremni na redukciju vode i renovaciju apartmana

a crkvena zvona udaraju kao da je dan grada

baš kao da je državni praznik

 

kasnije će šime svojim špurtelom skupiti turiste

u šarenu kuglu recikliranog otpada

 

 

OBUKLA JE SVE MRTVE 

 

obukla je sve mrtve, u ovom gradu

izrasli smo joj iz pupka

svih desetoro, naslagali se

jedan iznad drugoga

kao linije na štokovima vrata

u istoj sobi spavali

grijali hladna stopala zimi

ljeti raširenih ruku molili za vjetar

sve mrtve je obukla, svojim rukama

češljala im kosu, unazad

popravljala nabore tkanine

sklapala oči ljubila u čelo

kao noćna leptirica spretno, kružila

oko vruće smrti gojila djecu

izbjegla žarulju ispratila druge

u nježnost

netko će od nas sutra obući nju

u istoj sobi, nas desetoro

sašit će joj haljinu od leptirovih krila

na prstima ostat će prah

neće moći poletjeti

zarezat ćemo u drvo prvu pogrešku

odmah iznad najstarijeg sina

 

 

LOV NA PTICE PJEVICE 

 

kažu mi ne diraj

to će samo zarasti

ovu kuću sam sâm

sa svoje dvije ruke

jesi li ikad gledala kako zarastaju

linije na dlanovima

do škole pješačila po snijegu

pet kilometara

dva para cipela

jedne samo za crkvu

prerasla sam ih i plakala

mama je rekla

naći ćemo iste takve

ali nisam više išla u crkvu

kruh i mast

kruh i grožđe

skrivala čokoladu

da ima za božić i rođendan

od maminog kaputa

meni jakna

sestri suknja

kažu ne diraj

to će samo zarasti

isperi u rakiji

a meni je u glavi samo

uskoro će sezona lova

na ptice pjevice

nono će ju opet propustiti

na sprovodu je bio vrlo jasan

kad iz groba nije odgovorio na poziv

 

 

KŽ 121

 

Srijedom sklapamo ruke u molitvu za bonacu.

Sjedimo predugo na obali, brojimo koliko će galebova

večerati dok plameno klupko ne potone.

Pod slamnatim šeširom ne osjećamo izmjene dana.

Uvijek je srijeda i nikamo ne moramo otići.

Onda legneš pored mene i naše su ruke kazaljke sata -

uvijek spojene, uvijek je podne, nona postavlja stol,

juha zamagljuje nonotove naočale, psuje.

Skidam sandale, bosa trčim do kuhinjskog stola

po hladnim pločicama ostaju tragovi stopala

i uvijek zakasnim.

Stolica je, vilica je, ulica je tuđa.

Srijedom sklapamo ruke u molitvu za bonacu.

Čekamo sandulu da uplovi iza rta.

Broj 121 za isto toliko osmijeha.

Kasnimo samo deset godina.

Uvijek je srijeda i nikamo ne moramo otići.

 

 

foto: Kristina Kolđeraj

o nama

Natječaj ''Sedmica & Kritična masa'' - uži izbor

Nakon šireg izbora slijedi uži izbor nagrade ''Sedmica & Kritična masa'' za mlade prozne autore. Pročitajte tko su sedmero odabranih.

proza

Hana Kunić: Vidjela sam to

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Hana Kunić (Varaždin, 1994.) završila je varaždinsku Prvu gimnaziju nakon koje upisuje studij Glume i lutkarstva na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku, gdje je magistrirala 2017. godine. Kao Erasmus+ studentica studirala je Glumu i na Faculty of Theatre and Television u Cluj-Napoci u Rumunjskoj. Glumica je pretežno na kazališnim (HNK Varaždin, Kazalište Mala scena Zagreb, Umjetnička organizacija VRUM, Kazalište Lutonjica Toporko), a povremeno i na filmskim i radijskim projektima. Kao dramska pedagoginja djeluje u Kazališnom studiju mladih varaždinskog HNK i u romskom naselju Kuršanec u sklopu projekta Studija Pangolin. Pisanjem se bavi od osnovne škole – sudjelovala je na državnim natjecanjima LiDraNo (2010. i 2012.), izdala je zbirku poezije „Rika“ (2018.), njena prva drama „Plavo i veliko“ izvedena je na Radiju Sova (2019.), a njen prvi dječji dramski tekst „Ah, ta lektira, ne da mi mira“ postavljen je na scenu lutkarskog Kazališta Lutonjica Toporko (2021.). Suosnivačica je Umjetničke organizacije Favela. Živi u Zagrebu, puno se sunča i alergična je na banalnost.

proza

Saša Vengust: Loša kob

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Saša Vengust (Zagreb, 1988.) završio je školovanje kao maturant II. opće gimnazije. Nakon toga je naizmjence malo radio u videoteci, malo brljao na Filozofskom fakultetu po studijima filozofije, sociologije i komparativne književnosti. U naglom i iznenadnom preokretu, zaposlio se u Hladnjači i veletržnici Zagreb kao komercijalist u veleprodaji voća i povrća. Trenutačno traži posao, preuređuje kuću, savladava 3D printanje, boja minijature, uveseljava suprugu i ostale ukućane sviranjem električne gitare te redovito ide na pub kvizove da se malo makne iz kuće.

proza

Sheila Heti: Majčinstvo

Sheila Heti (1976.) jedna je od najistaknutijih kanadskih autorica svoje generacije. Studirala je dramsko pisanje, povijest umjetnosti i filozofiju. Piše romane, kratke priče, dramske tekstove i knjige za djecu. U brojnim utjecajnim medijima objavljuje književne kritike i intervjue s piscima i umjetnicima. Bestseleri How Should a Person Be? i Women in Clothes priskrbili su joj status književne zvijezde. New York Times uvrstio ju je na popis najutjecajnijih svjetskih književnica koje će odrediti način pisanja i čitanja knjiga u 21. stoljeću, a roman Majčinstvo našao se na njihovoj ljestvici najboljih knjiga 2018. godine. Hvalospjevima su se pridružili i časopisi New Yorker, Times Literary Supplement, Chicago Tribune, Vulture, Financial Times i mnogih drugi koji su je proglasili knjigom godine. Majčinstvo je tako ubrzo nakon objavljivanja postao kultni roman. Sheila Heti živi u Torontu, a njezina su djela prevedena na više od dvadeset jezika.

poezija

Selma Asotić: Izbor iz poezije

Selma Asotić je pjesnikinja. Završila je magistarski studij iz poezije na sveučilištu Boston University 2019. godine. Dobitnica je stipendije Robert Pinsky Global Fellowship i druge nagrade na književnom natječaju Brett Elizabeth Jenkins Poetry Prize. Nominirana je za nagradu Puschcart za pjesmu ''Nana'', a 2021. uvrštena je među polufinaliste/kinje nagrade 92Y Discovery Poetry Prize. Pjesme i eseje na engleskom i bhsc jeziku objavljivala je u domaćim i međunarodnim književnim časopisima.

proza

Ines Kosturin: Izbor iz poezije

Ines Kosturin (1990., Zagreb) rodom je iz Petrinje, gdje pohađa osnovnu i srednju školu (smjer opća gimnazija). Nakon toga u istom gradu upisuje Učiteljski fakultet, gdje je i diplomirala 2015. godine te stekla zvanje magistre primarnog obrazovanja. Pisanjem se bavi od mladosti, a 2014. izdaje svoju prvu samostalnu zbirku poezije, ''Papirno more''. Krajem 2020. izdaje drugu samostalnu zbirku poezije, ''Herbarij''. Pjesme objavljuje kako u domaćim, tako i u internacionalnim (regionalno i šire) zbornicima i časopisima. Na međunarodnom natječaju Concorso internazionale di poesia e teatro Castello di Duino 2018. osvaja treću nagradu. Poeziju uglavnom piše na hrvatskom i engleskom jeziku.

proza

Luka Ivković: Sat

Luka Ivković (1999., Šibenik) je student agroekologije na Agronomskom fakultetu u Zagrebu. Do sada je objavljivao u časopisu Kvaka, Kritična masa, Strane, ušao u širi izbor za Prozak 2018., uvršten u zbornik Rukopisi 43.

poezija

Bojana Guberac: Izbor iz poezije

Bojana Guberac (1991., Vukovar) odrasla je na Sušaku u Rijeci, a trenutno živi u Zagrebu. U svijet novinarstva ulazi kao kolumnistica za Kvarner News, a radijske korake započinje na Radio Sovi. Radila je kao novinarka na Radio Rijeci, u Novom listu, na Kanalu Ri te Ri portalu. Trenutno radi kao slobodna novinarka te piše za portale Lupiga, CroL te Žene i mediji. Piše pjesme od osnovne škole, ali o poeziji ozbiljnije promišlja od 2014. godine kada je pohađala radionice poezije CeKaPe-a s Julijanom Plenčom i Andreom Žicom Paskučijem pod mentorstvom pjesnikinje Kristine Posilović. 2015. godine imala je prvu samostalnu izložbu poezije o kojoj Posilović piše: ''Primarni zadatak vizualne poezije jest da poeziju učini vidljivom, tj. da probudi kod primatelja svijest o jeziku kao materiji koja se može oblikovati. Stoga Guberac pred primatelje postavlja zahtjevan zadatak, a taj je da pokušaju pjesmu obuhvatiti sa svih strana u prostoru, da ju pokušaju doživjeti kao objekt. Mada pjesnički tekst u ovom slučaju primamo vizualno, materijal te poezije je dalje jezik.'' Njezine pjesme objavljivane su u časopisima, a ove godine njezina je poezija predstavljena na Vrisku – riječkom festivalu autora i sajmu knjiga.

proza

Iva Sopka: Plišane lisice

Iva Sopka (1987., Vrbas) objavila je više kratkih priča od kojih su najznačajnije objavljene u izboru za književnu nagradu Večernjeg lista “Ranko Marinković” 2011. godine, Zarezovog i Algoritmovog književnog natječaja Prozak 2015. godine, nagrade “Sedmica & Kritična Masa” 2016., 2017. i 2019. godine, natječaja za kratku priču Gradske knjižnice Samobor 2016. godine te natječaja za kratku priču 2016. godine Broda knjižare – broda kulture. Osvojila je drugo mjesto na KSET-ovom natječaju za kratku priču 2015. godine, a kratka priča joj je odabrana među najboljima povodom Mjeseca hrvatske knjige u izboru za književni natječaj KRONOmetaFORA 2019. godine. Kao dopisni član je pohađala radionicu kritičkog čitanja i kreativnog pisanja "Pisaće mašine" pod vodstvom Mime Juračak i Natalije Miletić. Dobitnica je posebnog priznanja 2019. godine žirija nagrade "Sedmica & Kritična masa" za 3. uvrštenje u uži izbor.

proza

Ivana Caktaš: Život u roku

Ivana Caktaš (1994., Split) diplomirala je hrvatski jezik i književnost 2018. godine s temom „Semantika čudovišnog tijela u spekulativnoj fikciji“. Tijekom studiranja je volontirala u Književnoj udruzi Ludens, gdje je sudjelovala u različitim jezikoslovnim i književnim događajima. Odradila je stručno osposobljavanje u osnovnoj školi i trenutno povremeno radi kao zamjena. U Splitu pohađa Školu za crtanje i slikanje pod vodstvom akademskih slikara Marina Baučića i Ivana Svaguše. U slobodno vrijeme piše, crta, slika i volontira.

poezija

Marija Skočibušić: Izbor iz poezije

Marija Skočibušić rođena je 2003. godine u Karlovcu gdje trenutno i pohađa gimnaziju. Sudjeluje na srednjoškolskim literarnim natječajima, a njezina poezija uvrštena je u zbornike Poezitiva i Rukopisi 42. Također je objavljena u časopisima Poezija i Libartes, na internetskom portalu Strane te blogu Pjesnikinja petkom. Sudjelovala je na književnoj tribini Učitavanje u Booksi, a svoju je poeziju čitala na osmom izdanju festivala Stih u regiji.

proza

Philippe Lançon: Zakrpan

Philippe Lançon (1963.) novinar je, pisac i književni kritičar. Piše za francuske novine Libération i satirički časopis Charlie Hebdo. Preživio je napad na redakciju časopisa te 2018. objavio knjigu Zakrpan za koju je dobio niz nagrada, među kojima se ističu Nagrada za najbolju knjigu časopisa Lire 2018., Nagrada Femina, Nagrada Roger-Caillois, posebno priznanje žirija Nagrade Renaudot. Knjiga je prevedena na brojne jezike te od čitatelja i kritike hvaljena kao univerzalno remek-djelo, knjiga koja se svojom humanošću opire svakom nasilju i barbarizmu.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg