poezija

Valerija Cerovec: Kako sam zamijenio suprugu za osobu koju nisam volio

Valerija Cerovec je vizualna umjetnica i spisateljica rođena 1993. godine u Čakovcu. Završila je preddiplomski studij Modnog dizajna na Tekstilno - tehnološkom fakultetu i studij Komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu, a diplomirala na Odsjeku za animirani film i nove medije na Akademiji likovnih umjetnosti. Dobitnica je nagrade “Franjo Marković” Filozofskog fakulteta. Sudjelovala je u nizu skupnih izložbi i jednoj samostalnoj naziva “23. rujna, dan kad se ništa naročito nije dogodilo”. Članica je HDLU-a.

KAKO SAM ZAMIJENIO

SUPRUGU ZA OSOBU

KOJU NISAM VOLIO

Ujutro si ustajala iz kreveta rano i

netremice otvarala vrata kupaonice.

Čuo bih te kako piškiš. (Nasmiješi se.) Ponekad

bi pripremila kavu i za mene i položila je na

noćni ormarić. (Okreće prsten na lijevoj ruci.)

“Prestao sam te voljeti.”

Volio bih da ti mogu reći da sam te

prestao voljeti. (Nasadi prsten odlučno na

prstenjak lijeve ruke.)

Kad sam te prvi put poljubio u

obraz, imala si kosu do brade.

(Dlanom pokaže na visinu brade.)

Rekla si da žališ što si ošišala šiške.

“Žalim što sam ošišala šiške.”

Pokušavala si maknuti pramenove

s lica i zakačiti ih iza uha.

(Dodirne ušnu resicu.)

Ona je imala kosu do brade.

Onog puta kad si otišla

na poslovni put u Berlin,

imao sam cijelu kuću za sebe.

(Zagladi obrvu kažiprstom.) Jeo sam ćevape

u krevetu.

Vratila si se i poslala mi poruku da te pokupim

u zračnoj luci. (Prekriži ruke u krilu.)

Iako sam ti rekao da si mi nedostajala,

“Nedostajala si mi.”

shvatio sam da to nije istina. Niti jesam

niti nisam osjećao prazninu

od tebe, što me naposljetku učinilo

tužnim. (Protrlja kapke jagodicama prstiju.)

Mjesecima nakon što sam prestajao tražiti

tebe svakog puta kad bi ona ušla u prostoriju,

u ženama na ulici vidio sam

nju. (Počeška se po čelu, a zatim stavi

ruke na koljena i udubi glavu u ramena.)

Hodale su poput nje poput tebe.

Razgovarale su na telefon poput nje

poput tebe.

Nosile su cipele koje bi se sviđale njoj

poput tebe.

Čitale su knjige koje bi zanimale nju

poput tebe.

(Odmahne rukom.)

“Odmahnut ću rukom.”

Tada sam rekao sam sebi da ću odmahnuti rukom

na sve to

u mojoj glavi, ali uzalud.

Okretao bih glavu od tebe kad bismo

spavali u istom krevetu jer

nisam želio otkriti mogućnost

da ti objasnim.

“Želio bih ti objasniti kako se osjećam.”

Mislio sam da će sve biti

bolje ako večeramo u

skupom restoranu i odemo u

kino. (Zubima zahvati gornju usnu.)

Počeo sam odlaziti u teretanu

utorkom i petkom jer

je ona tad dolazila na

sat joge u uskoj trenirici.

(Otkloni pogled u stranu.)

Kupio sam ti kupku koju voliš

kako bih se uvjerio da sam

i rekao prodavačici neka je umota

u ukrasni papir.

Popipala si moje mišiće i rekla

kako je ovo nešto novo.

“Ovo je nešto novo!”

(Prekriži ruke i zahvati laktove

dlanovima.)

Odgovorio sam ti da

ne želim više u teretanu, a ti

si se usprotivila. Trebao sam u

teretanu drugim danima u tjednu, ali

vjerojatno bi bilo svejedno.

Bila je na ulici

i u uredu

i u teretani

i u restoranu u kojem smo jeli

skupu večeru.

Ruke su joj tople poput tvojih.

Odmarao sam ruke u njenom krilu.

Prisjetio sam se tvojih ruku i kako si njima omotala

moje ranjeno koljeno

kad sam se biciklom zaletio u kantu za smeće.

Rekao sam joj kako sam se jednom

zaletio biciklom u kantu za smeće.

“Jednom sam se zaletio biciklom u

kantu za smeće.”

Povukao sam nogavicu

i otkrio joj ožiljak. (Povuče

nogavicu i pokaže ožiljak.)

Ona se nasmiješila i dodirnula

jagodicama zaraslu kožu

gdje si ti pritiskala

krvavu ranu.

Ne znam ni sam zašto,

jednom sam joj dao da mi opere

košulju.

Kad sam je obukao, pomirisao

sam rukav. (Približi rukav licu i

odmakne ga. Namršti se.)

“Zašto si promijenila deterdžent?”

Pitao sam je zbog čega je

promijenila deterdžent.

Kad sam shvatio da sam mislio

na tebe, već je bilo prekasno

da skinem košulju. Nosio sam miris

cijelog dana. Zavukao mi se

u nosnice i košulju i činilo mi se

kao da se više nije mogao

isprati.

Predložio sam da

imamo psa ili dijete.

Ti si rekla kako bismo trebali

veći stan ako ćemo imati dijete.

“Nema mjesta. Ako ćemo imati dijete,

trebamo veći stan.”

(Prekriži ruke u laktovima.

Opusti ih. Dlanovima zahvati

koljena.)

Želio sam ti reći kako ne bih htio da

trebamo psa ili dijete. Imao sam nju

poput tebe, a niti sam je htio

niti sam je trebao imati.

Naposljetku sam joj rekao da je ne mogu

više viđati.

“Zašto?”

Gledala me širokih očiju

i pitala zašto.

Bio sam umoran od zamjena.

Nisam više znao gdje sam ostavio čarape

i kako bih se trebao javljati

na telefon. (Zaškrguta zubima.)

Rekao sam joj da te volim.

“Volim svoju suprugu.”

Bila je lijepa kao i ti.

Bila je ti ili si ti bila ona,

nisam više siguran. (Okrene pogled u stranu.)

Volio bih da ti mogu reći da te volim.

“Nije da te ne volim.”

o nama

Eva Simčić pobjednica je nagrade "Sedmica & Kritična masa" (6.izdanje)

Pobjednica književne nagrade "Sedmica & Kritična masa" za mlade prozaiste je Eva Simčić (1990.) Nagrađena priča ''Maksimalizam.” neobična je i dinamična priča je o tri stana, dva grada i puno predmeta. I analitično i relaksirano, s dozom humora, na književno svjež način autorica je ispričala pamtljivu priču na temu gomilanja stvari, temu u kojoj se svi možemo barem malo prepoznati, unatoč sve većoj popularnosti minimalizma. U užem izboru nagrade, osim nagrađene Simčić, bile su Ivana Butigan, Paula Ćaćić, Marija Dejanović, Ivana Grbeša, Ljiljana Logar i Lucija Švaljek.
Ovo je bio šesti nagradni natječaj koji raspisuje Kritična masa, a partner nagrade bio je cafe-bar Sedmica (Kačićeva 7, Zagreb). Nagrada se sastoji od plakete i novčanog iznosa (5.000 kuna bruto). U žiriju nagrade bile su članice redakcije Viktorija Božina i Ilijana Marin, te vanjski članovi Branko Maleš i Damir Karakaš.

o nama

Natječaj ''Sedmica & Kritična masa'' - uži izbor

Nakon šireg izbora slijedi uži izbor nagrade ''Sedmica & Kritična masa'' za mlade prozne autore. Pročitajte tko su sedmero odabranih.

proza

Hana Kunić: Vidjela sam to

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Hana Kunić (Varaždin, 1994.) završila je varaždinsku Prvu gimnaziju nakon koje upisuje studij Glume i lutkarstva na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku, gdje je magistrirala 2017. godine. Kao Erasmus+ studentica studirala je Glumu i na Faculty of Theatre and Television u Cluj-Napoci u Rumunjskoj. Glumica je pretežno na kazališnim (HNK Varaždin, Kazalište Mala scena Zagreb, Umjetnička organizacija VRUM, Kazalište Lutonjica Toporko), a povremeno i na filmskim i radijskim projektima. Kao dramska pedagoginja djeluje u Kazališnom studiju mladih varaždinskog HNK i u romskom naselju Kuršanec u sklopu projekta Studija Pangolin. Pisanjem se bavi od osnovne škole – sudjelovala je na državnim natjecanjima LiDraNo (2010. i 2012.), izdala je zbirku poezije „Rika“ (2018.), njena prva drama „Plavo i veliko“ izvedena je na Radiju Sova (2019.), a njen prvi dječji dramski tekst „Ah, ta lektira, ne da mi mira“ postavljen je na scenu lutkarskog Kazališta Lutonjica Toporko (2021.). Suosnivačica je Umjetničke organizacije Favela. Živi u Zagrebu, puno se sunča i alergična je na banalnost.

proza

Saša Vengust: Loša kob

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Saša Vengust (Zagreb, 1988.) završio je školovanje kao maturant II. opće gimnazije. Nakon toga je naizmjence malo radio u videoteci, malo brljao na Filozofskom fakultetu po studijima filozofije, sociologije i komparativne književnosti. U naglom i iznenadnom preokretu, zaposlio se u Hladnjači i veletržnici Zagreb kao komercijalist u veleprodaji voća i povrća. Trenutačno traži posao, preuređuje kuću, savladava 3D printanje, boja minijature, uveseljava suprugu i ostale ukućane sviranjem električne gitare te redovito ide na pub kvizove da se malo makne iz kuće.

proza

Sheila Heti: Majčinstvo

Sheila Heti (1976.) jedna je od najistaknutijih kanadskih autorica svoje generacije. Studirala je dramsko pisanje, povijest umjetnosti i filozofiju. Piše romane, kratke priče, dramske tekstove i knjige za djecu. U brojnim utjecajnim medijima objavljuje književne kritike i intervjue s piscima i umjetnicima. Bestseleri How Should a Person Be? i Women in Clothes priskrbili su joj status književne zvijezde. New York Times uvrstio ju je na popis najutjecajnijih svjetskih književnica koje će odrediti način pisanja i čitanja knjiga u 21. stoljeću, a roman Majčinstvo našao se na njihovoj ljestvici najboljih knjiga 2018. godine. Hvalospjevima su se pridružili i časopisi New Yorker, Times Literary Supplement, Chicago Tribune, Vulture, Financial Times i mnogih drugi koji su je proglasili knjigom godine. Majčinstvo je tako ubrzo nakon objavljivanja postao kultni roman. Sheila Heti živi u Torontu, a njezina su djela prevedena na više od dvadeset jezika.

poezija

Selma Asotić: Izbor iz poezije

Selma Asotić je pjesnikinja. Završila je magistarski studij iz poezije na sveučilištu Boston University 2019. godine. Dobitnica je stipendije Robert Pinsky Global Fellowship i druge nagrade na književnom natječaju Brett Elizabeth Jenkins Poetry Prize. Nominirana je za nagradu Puschcart za pjesmu ''Nana'', a 2021. uvrštena je među polufinaliste/kinje nagrade 92Y Discovery Poetry Prize. Pjesme i eseje na engleskom i bhsc jeziku objavljivala je u domaćim i međunarodnim književnim časopisima.

proza

Ines Kosturin: Izbor iz poezije

Ines Kosturin (1990., Zagreb) rodom je iz Petrinje, gdje pohađa osnovnu i srednju školu (smjer opća gimnazija). Nakon toga u istom gradu upisuje Učiteljski fakultet, gdje je i diplomirala 2015. godine te stekla zvanje magistre primarnog obrazovanja. Pisanjem se bavi od mladosti, a 2014. izdaje svoju prvu samostalnu zbirku poezije, ''Papirno more''. Krajem 2020. izdaje drugu samostalnu zbirku poezije, ''Herbarij''. Pjesme objavljuje kako u domaćim, tako i u internacionalnim (regionalno i šire) zbornicima i časopisima. Na međunarodnom natječaju Concorso internazionale di poesia e teatro Castello di Duino 2018. osvaja treću nagradu. Poeziju uglavnom piše na hrvatskom i engleskom jeziku.

proza

Luka Ivković: Sat

Luka Ivković (1999., Šibenik) je student agroekologije na Agronomskom fakultetu u Zagrebu. Do sada je objavljivao u časopisu Kvaka, Kritična masa, Strane, ušao u širi izbor za Prozak 2018., uvršten u zbornik Rukopisi 43.

poezija

Bojana Guberac: Izbor iz poezije

Bojana Guberac (1991., Vukovar) odrasla je na Sušaku u Rijeci, a trenutno živi u Zagrebu. U svijet novinarstva ulazi kao kolumnistica za Kvarner News, a radijske korake započinje na Radio Sovi. Radila je kao novinarka na Radio Rijeci, u Novom listu, na Kanalu Ri te Ri portalu. Trenutno radi kao slobodna novinarka te piše za portale Lupiga, CroL te Žene i mediji. Piše pjesme od osnovne škole, ali o poeziji ozbiljnije promišlja od 2014. godine kada je pohađala radionice poezije CeKaPe-a s Julijanom Plenčom i Andreom Žicom Paskučijem pod mentorstvom pjesnikinje Kristine Posilović. 2015. godine imala je prvu samostalnu izložbu poezije o kojoj Posilović piše: ''Primarni zadatak vizualne poezije jest da poeziju učini vidljivom, tj. da probudi kod primatelja svijest o jeziku kao materiji koja se može oblikovati. Stoga Guberac pred primatelje postavlja zahtjevan zadatak, a taj je da pokušaju pjesmu obuhvatiti sa svih strana u prostoru, da ju pokušaju doživjeti kao objekt. Mada pjesnički tekst u ovom slučaju primamo vizualno, materijal te poezije je dalje jezik.'' Njezine pjesme objavljivane su u časopisima, a ove godine njezina je poezija predstavljena na Vrisku – riječkom festivalu autora i sajmu knjiga.

proza

Iva Sopka: Plišane lisice

Iva Sopka (1987., Vrbas) objavila je više kratkih priča od kojih su najznačajnije objavljene u izboru za književnu nagradu Večernjeg lista “Ranko Marinković” 2011. godine, Zarezovog i Algoritmovog književnog natječaja Prozak 2015. godine, nagrade “Sedmica & Kritična Masa” 2016., 2017. i 2019. godine, natječaja za kratku priču Gradske knjižnice Samobor 2016. godine te natječaja za kratku priču 2016. godine Broda knjižare – broda kulture. Osvojila je drugo mjesto na KSET-ovom natječaju za kratku priču 2015. godine, a kratka priča joj je odabrana među najboljima povodom Mjeseca hrvatske knjige u izboru za književni natječaj KRONOmetaFORA 2019. godine. Kao dopisni član je pohađala radionicu kritičkog čitanja i kreativnog pisanja "Pisaće mašine" pod vodstvom Mime Juračak i Natalije Miletić. Dobitnica je posebnog priznanja 2019. godine žirija nagrade "Sedmica & Kritična masa" za 3. uvrštenje u uži izbor.

proza

Ivana Caktaš: Život u roku

Ivana Caktaš (1994., Split) diplomirala je hrvatski jezik i književnost 2018. godine s temom „Semantika čudovišnog tijela u spekulativnoj fikciji“. Tijekom studiranja je volontirala u Književnoj udruzi Ludens, gdje je sudjelovala u različitim jezikoslovnim i književnim događajima. Odradila je stručno osposobljavanje u osnovnoj školi i trenutno povremeno radi kao zamjena. U Splitu pohađa Školu za crtanje i slikanje pod vodstvom akademskih slikara Marina Baučića i Ivana Svaguše. U slobodno vrijeme piše, crta, slika i volontira.

poezija

Marija Skočibušić: Izbor iz poezije

Marija Skočibušić rođena je 2003. godine u Karlovcu gdje trenutno i pohađa gimnaziju. Sudjeluje na srednjoškolskim literarnim natječajima, a njezina poezija uvrštena je u zbornike Poezitiva i Rukopisi 42. Također je objavljena u časopisima Poezija i Libartes, na internetskom portalu Strane te blogu Pjesnikinja petkom. Sudjelovala je na književnoj tribini Učitavanje u Booksi, a svoju je poeziju čitala na osmom izdanju festivala Stih u regiji.

proza

Philippe Lançon: Zakrpan

Philippe Lançon (1963.) novinar je, pisac i književni kritičar. Piše za francuske novine Libération i satirički časopis Charlie Hebdo. Preživio je napad na redakciju časopisa te 2018. objavio knjigu Zakrpan za koju je dobio niz nagrada, među kojima se ističu Nagrada za najbolju knjigu časopisa Lire 2018., Nagrada Femina, Nagrada Roger-Caillois, posebno priznanje žirija Nagrade Renaudot. Knjiga je prevedena na brojne jezike te od čitatelja i kritike hvaljena kao univerzalno remek-djelo, knjiga koja se svojom humanošću opire svakom nasilju i barbarizmu.