Josip Čekolj (1999., Zabok) student je kroatistike te etnologije i kulturne antropologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Nagrađivan je na Goranovom proljeću u kategoriji osnovne škole te na Danima K. Š. Gjalskog u kategoriji srednje škole. Dosad je objavljivao pjesme i kratke priče u hrvatskim i srpskim časopisima i zbornicima poput „Rukopisa“, „PoZiCe“, zbornika Gornjogradskog književnog festivala, Po(e)zitive i drugih.
PRISTANIŠTA I RASTANIŠTA
IDEM DOMA GDE SAMO TIČEKE ČUTI MOREŠ
Kada dođu prohladne, mrske mi noći, kada divovi narastu rušeći nebodere,
Sakrijem se u postelju i brojim mrave koji mi kradu komadiće čokolade,
Prolijem tursku kavu koja od jutra stoji na noćnom ormariću,
Iz zoca gatam budućnost svojega roda,
Bogu od grmljavine pošaljem vranu
Da zamoli svoje kćeri da rode
Proljeće od sreće
Kada nestanem samome sebi u pari kupaonice i mirisu vruće krvi,
Kleknem na prljave tepihe i tražim razlog svojega postojanja
U duljini noktiju, promjeru linija na dlanovima, dubini
Pupka, gustoći dlaka, visinama večernjega jada,
Ukradem knjigu o sretnim patuljcima i tražim
Njihove domove ispod vrbi gradskih parkova
I pobijeđen priznajem oblacima da
Idem doma gde samo tičeke čuti moreš
NEDJELJOM NE DIRAMO ZEMLJU
Prljavo je suđe ostalo da ga operu pospana djeca,
Miris preobilnoga ručka još se širi dvorištem,
Majke su zastale nad kavama i traže krivca
Svojih neobičnih brakova, očevi su pali
Zajedno s konjanicima pradavnih
Bitaka, bake su u svojim rukama
Zapalile krunice i svoje sretne
Mladosti od papira
Nedjeljom ne diramo zemlju
Zvona su udarila o lica neuspjelih,
Gemišt se prolijeva bregima bez serafina,
Koplja su podignuta za moguće slučajne dušmane,
Tirkizne su vrbe bacile svoje lišće na oči nevinih, tiho je
Udarilo podne kada mravi buče svojim stazama uglovima kuća,
Vratari nebesa zapljuvali su mi knjige i brige, bojim se da čeka me još jedna noć
Nedjeljom ne diramo zemlju
UPOZORENJE
Sanjao sam strašnu ljubičastu rijeku kako se izlijeva u moje dvorište,
Nepoznate su utvare stigle da uzmu naše brežuljkaste kuće,
Roditelji su plakali nad svojim sudbinama, mi djeca smo
Prisluškivali uz razbijene prozore, premaleni da
Razumijemo čije to pjesme vode naše konce,
Zakrabuljena u bijele krpe, bijela je starica
Udarala o led na našem ribnjaku i ja sam
Vrištao i podizao sve bukve u šumi da
Pronađem objašnjenje, ona je udarala
Svojim drvenim štapom o led, o naš
Led, o samo naš led, potrčao sam
Da je zaustavim i zamalo pao
Među šarane i babuške,
U beskrajni mulj, ali
Otac me povukao,
Tresao i derao se
Uz previše suza
I ljubičasta se rijeka izlila u naše dvorište, a ja sam
Napokon vidio goleme stijene u daljini
O UMIJEĆU ZABORAVA
Jedna je prabaka prespavala u zatvoru jer je susjedi klela komunističku mater,
Druga je čitavoga života nosila crninu i podredila se izopačenim vrazima,
Treća se bojala svoje prethodnice i šutjela uz pećnicu praveći kolače,
Četvrta je vrtjela kolo u ruci uvijek držeći bačvicu vina
Jedan je pradjed gol jurio siječanjskim snjegovima i prošao partizanske logore,
Drugi je zasadio vinograd s trinaest, drugovao s crkvenjacima i sanjao o Kanadi,
Treći je bio bogataš svoga vremena i umro je od leukemije ostavivši kćer jedinicu,
Četvrti je izgradio drvenu kućicu i umro je od leukemije ostavivši sedmero gladnih usta
Ne znam koje su bile boje očiju mojih predaka ni što su sanjali za svoje unuke,
Ne znam koji su im bili najveći strahovi ni tko su im bile prve ljubavi
Ni što su si pjevali u bradu kada su sami prolazili noćnim putima
Ni kada su prvi puta osjetili oštrice smrtnosti ni koja im je bila
Omiljena boja ni koje su cvijeće najradije brali
U kolovoška podneva kada se nebo crvenilo
DIVLJI KONJI
Sunce je ubrzalo svoj životni put našim krvavim nebom,
Palo je u tvoje oči tamo gdje smo razlijevali
Crveno vino bijelim prsima
Ljubomoran sam na divlje konje
Što trče prostranstvima u našim snovima,
Ljubomoran sam na njihovu slobodu i strast u trku,
Ljubomoran sam na znoj koji se slijeva nabreklim vratovima,
Ljubomoran sam na brzinu kojom ostavljaju neplodne pašnjake
Pucketali smo prstima na nesuđenim igralištima,
Samo da stvorimo vatru i zapalimo svoje kuće,
Ali coprnice su obojile lišće naših brijestova
U pradavno prokletstvo
Znaš da sam ljubomoran na divlje konje
I strast u kojoj se kupaju
I slobodu koju nose
U kopitima
MOJA SESTRO
Ružičaste ruže svakoga ljeta ponovno će se naći u našemu vrtu
I srne će istim žarom jesti sočne kruške skrivajući se od naših pogleda
I ježevi će noću njuškati pod našim prozorima, zadivljeni količinom noćnih leptira
Hoće li ljeta proći u vrisku dječje igre
Ili će ih raznositi neka nepoznata crna ruka,
Ne pita se tebe i mene, moja sestro, moja zvijezdo,
Posljednja u sustavu neshvaćenih junakinja, posljednja borkinja
U kolu tužnih revolucija za siguran cvat ružičastih ruža ljeti u svačijem vrtu
Moja sestro, moja zvijezdo,
Posljednja od svojeg tužnog imena,
Primi me za ruku kao ranih dana i vodi me preko ceste,
Kupi mi sladoled od vanilije i optuži me da sam zamusan,
Gledaj sa mnom kako voda fontane dotiče vrhove raskošnih lipa
Moja sestro, moja zvijezdo,
Rekli su mi da ostajemo sami,
Ti i ja, posljednji od krvi naše plave majke,
Ti i ja, izgubljeni u svijetu kojemu rod ni ne treba
19. TRAVNJA
Ponekad znam da barem misliš da sam drag,
Ponekad znam da znaš da sam čudan sa svojim pjesmama i prešanim jaglacima
I neznanim junacima i velebnim očekivanjima i posušenim korama mandarina
Ali
Jutros se spustio maleni pauk na moje rame, žućkast kao pradavno sunce
Na platnu neba
I hodao je spokojno mojom bijelom kožom vjerujući u meni neki nepoznat cilj
I odlučio je isplesti mrežu kao usamljenica čipku, tamo gdje se žuti
Pradavno sunce
Na platnu neba
Kritična masa raspisuje novi natječaj književne nagrade "Kritična masa" za mlade autorice i autore (do 35 godina).
Ovo je osmo izdanje nagrade koja pruža pregled mlađe prozne scene (širi i uži izbor) i promovira nova prozna imena.
Prva nagrada iznosi 700 eura (bruto iznos) i dodjeljuje se uz plaketu.
U konkurenciju ulaze svi dosad neobjavljeni oblici proznih priloga (kratka priča, odlomci iz većih formi, prozne crtice). Osim prozne fikcije, prihvatljivi su i dokumentarni prozni tekstovi te dnevničke forme koji posjeduju književnu dimenziju.
Prethodnih su godina nagradu dobili Ana Rajković, Jelena Zlatar, Marina Gudelj, Mira Petrović, Filip Rutić, Eva Simčić i Ana Predan.
Krajnji rok za slanje prijava je 10.12.2024.
Pravo sudjelovanja imaju autorice i autori rođeni od 10.12.1989. nadalje.
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Robert Aralica (Šibenik, 1997.) studij hrvatskoga i engleskoga jezika i književnosti završava 2020. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. U slobodno vrijeme bavi se pisanjem proze i produkcijom elektroničke glazbe. Svoje literarne radove objavljivao je u studentskim časopisima Humanist i The Split Mind. 2022. kriminalističkom pričom Natkrovlje od čempresa osvojio je prvo mjesto na natječaju Kristalna pepeljara. Trenutno je zaposlen u II. i V. splitskoj gimnaziji kao nastavnik hrvatskoga jezika.
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Iva Esterajher (Ljubljana, 1988.) živi i radi u Zagrebu. Diplomirala je politologiju na Fakultetu političkih znanosti. Aktivno se bavi likovnom umjetnošću (crtanje, slikarstvo, grafički rad), fotografijom, kreativnim pisanjem te pisanjem filmskih i glazbenih recenzija. Kratke priče i poezija objavljene su joj u književnim časopisima i na portalima (Urbani vračevi, UBIQ, Astronaut, Strane, NEMA, Afirmator) te je sudjelovala na nekoliko književnih natječaja i manifestacija (Večernji list, Arteist, FantaSTikon, Pamela festival i dr.).
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Nikola Pavičić (Zagreb, 2004.) živi u Svetoj Nedelji. Pohađa Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Piše, napose poeziju i lirsku prozu, te sa svojim tekstovima nastoji sudjelovati u literarnim natječajima i časopisima. U slobodno vrijeme voli proučavati književnost i povijest te učiti jezike.
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Luca Kozina (Split, 1990.) piše prozu, poeziju i književne kritike. Dobitnica je nagrade Prozak u sklopu koje je 2021. objavljena zbirka priča Važno je imati hobi. Zbirka je ušla u uži izbor nagrade Edo Budiša. Dobitnica je nagrada za poeziju Mak Dizdar i Pisanje na Tanane izdavačke kuće Kontrast u kategoriji Priroda. Dobitnica je nagrade Ulaznica za poeziju. Od 2016. piše književne kritike za portal Booksu. Članica je splitske udruge Pisci za pisce. Zajedno s Ružicom Gašperov i Sarom Kopeczky autorica je knjige Priručnica - od ideje do priče (2023).
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Ana Predan (Pula, 1996.) odrasla je u Vodnjanu. U šestoj godini počinje svirati violinu, a u šesnaestoj pjevati jazz. Po završetku srednje škole seli u Ljubljanu gdje studira međunarodne odnose, a onda u Trst gdje upisuje jazz pjevanje pri tršćanskom konzervatoriju na kojem je diplomirala ove godine s temom radništva u glazbi Istre. U toku studiranja putuje u Estoniju gdje godinu dana provodi na Erasmus+ studentskoj razmjeni. Tada sudjeluje na mnogo vrijednih i važnih projekata, i radi s umjetnicima i prijateljima, a počinje se i odmicati od jazza, te otkriva eksperimentalnu i improviziranu glazbu, te se počinje zanimati za druge, vizualne medije, osobito film. Trenutno živi u Puli, gdje piše za Radio Rojc i predaje violinu u Glazbenoj školi Ivana Matetića-Ronjgova. Piše oduvijek i često, najčešće sebi.
NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Eva Simčić (Rijeka, 1990.) do sada je kraću prozu objavljivala na stranicama Gradske knjižnice Rijeka, na blogu i Facebook stranici Čovjek-Časopis, Reviji Razpotja i na stranici Air Beletrina. Trenutno živi i radi u Oslu gdje dovršava doktorat iz postjugoslavenske književnosti i kulture.
Jyrki K. Ihalainen (r. 1957.) finski je pisac, prevoditelj i izdavač. Od 1978. Ihalainen je objavio 34 zbirke poezije na finskom, engleskom i danskom. Njegova prva zbirka poezije, Flesh & Night , objavljena u Christianiji 1978. JK Ihalainen posjeduje izdavačku kuću Palladium Kirjat u sklopu koje sam izrađuje svoje knjige od početka do kraja: piše ih ili prevodi, djeluje kao njihov izdavač, tiska ih u svojoj tiskari u Siuronkoskom i vodi njihovu prodaju. Ihalainenova djela ilustrirali su poznati umjetnici, uključujući Williama S. Burroughsa , Outi Heiskanen i Maritu Liulia. Ihalainen je dobio niz uglednih nagrada u Finskoj: Nuoren Voiman Liito 1995., nagradu za umjetnost Pirkanmaa 1998., nagradu Eino Leino 2010. Od 2003. Ihalainen je umjetnički direktor Anniki Poetry Festivala koji se odvija u Tampereu. Ihalainenova najnovija zbirka pjesama je "Sytykkei", objavljena 2016 . Bavi se i izvođenjem poezije; bio je, između ostalog, gost na albumu Loppuasukas finskog rap izvođača Asa 2008., gdje izvodi tekst pjesme "Alkuasukas".
Maja Marchig (Rijeka, 1973.) živi u Zagrebu gdje radi kao računovođa. Piše poeziju i kratke priče. Polaznica je više radionica pisanja poezije i proze. Objavljivala je u brojnim časopisima u regiji kao što su Strane, Fantom slobode, Tema i Poezija. Članica literarne organizacije ZLO. Nekoliko puta je bila finalistica hrvatskih i regionalnih književnih natječaja (Natječaja za kratku priču FEKPa 2015., Međunarodnog konkursa za kratku priču “Vranac” 2015., Nagrade Post scriptum za književnost na društvenim mrežama 2019. i 2020. godine). Njena kratka priča “Terapija” osvojila je drugu nagradu na natječaju KROMOmetaFORA2020. 2022. godine objavila je zbirku pjesama Spavajte u čarapama uz potporu za poticanje književnog stvaralaštva Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske u biblioteci Poezija Hrvatskog društva pisaca.
Juha Kulmala (r. 1962.) finski je pjesnik koji živi u Turkuu. Njegova zbirka "Pompeijin iloiset päivät" ("Veseli dani Pompeja") dobila je nacionalnu pjesničku nagradu Dancing Bear 2014. koju dodjeljuje finska javna radiotelevizija Yle. A njegova zbirka "Emme ole dodo" ("Mi nismo Dodo") nagrađena je nacionalnom nagradom Jarkko Laine 2011. Kulmalina poezija ukorijenjena je u beatu, nadrealizmu i ekspresionizmu i često se koristi uvrnutim, lakonskim humorom. Pjesme su mu prevedene na više jezika. Nastupao je na mnogim festivalima i klubovima, npr. u Engleskoj, Njemačkoj, Rusiji, Estoniji i Turskoj, ponekad s glazbenicima ili drugim umjetnicima. Također je predsjednik festivala Tjedan poezije u Turkuu.