poezija

Josip Čekolj: Pristaništa i rastaništa

Josip Čekolj (1999., Zabok) student je kroatistike te etnologije i kulturne antropologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Nagrađivan je na Goranovom proljeću u kategoriji osnovne škole te na Danima K. Š. Gjalskog u kategoriji srednje škole. Dosad je objavljivao pjesme i kratke priče u hrvatskim i srpskim časopisima i zbornicima poput „Rukopisa“, „PoZiCe“, zbornika Gornjogradskog književnog festivala, Po(e)zitive i drugih.



 

PRISTANIŠTA I RASTANIŠTA

 

 

IDEM DOMA GDE SAMO TIČEKE ČUTI MOREŠ

 

 

Kada dođu prohladne, mrske mi noći, kada divovi narastu rušeći nebodere,

Sakrijem se u postelju i brojim mrave koji mi kradu komadiće čokolade,

Prolijem tursku kavu koja od jutra stoji na noćnom ormariću,

Iz zoca gatam budućnost svojega roda,

Bogu od grmljavine pošaljem vranu

Da zamoli svoje kćeri da rode

Proljeće od sreće

 

Kada nestanem samome sebi u pari kupaonice i mirisu vruće krvi,

Kleknem na prljave tepihe i tražim razlog svojega postojanja

U duljini noktiju, promjeru linija na dlanovima, dubini

Pupka, gustoći dlaka, visinama večernjega jada,

Ukradem knjigu o sretnim patuljcima i tražim

Njihove domove ispod vrbi gradskih parkova

I pobijeđen priznajem oblacima da

 

Idem doma gde samo tičeke čuti moreš

 

 

 

 

 

NEDJELJOM NE DIRAMO ZEMLJU

 

 

Prljavo je suđe ostalo da ga operu pospana djeca,

Miris preobilnoga ručka još se širi dvorištem,

Majke su zastale nad kavama i traže krivca

Svojih neobičnih brakova, očevi su pali

Zajedno s konjanicima pradavnih

Bitaka, bake su u svojim rukama

Zapalile krunice i svoje sretne

Mladosti od papira

 

Nedjeljom ne diramo zemlju

 

Zvona su udarila o lica neuspjelih,

Gemišt se prolijeva bregima bez serafina,

Koplja su podignuta za moguće slučajne dušmane,

Tirkizne su vrbe bacile svoje lišće na oči nevinih, tiho je

Udarilo podne kada mravi buče svojim stazama uglovima kuća,

Vratari nebesa zapljuvali su mi knjige i brige, bojim se da čeka me još jedna noć

 

Nedjeljom ne diramo zemlju

 

 

 

UPOZORENJE

 

 

Sanjao sam strašnu ljubičastu rijeku kako se izlijeva u moje dvorište,

Nepoznate su utvare stigle da uzmu naše brežuljkaste kuće,

Roditelji su plakali nad svojim sudbinama, mi djeca smo

Prisluškivali uz razbijene prozore, premaleni da

Razumijemo čije to pjesme vode naše konce,

Zakrabuljena u bijele krpe, bijela je starica

Udarala o led na našem ribnjaku i ja sam

Vrištao i podizao sve bukve u šumi da

Pronađem objašnjenje, ona je udarala

Svojim drvenim štapom o led, o naš

Led, o samo naš led, potrčao sam

Da je zaustavim i zamalo pao

Među šarane i babuške,

U beskrajni mulj, ali

Otac me povukao,

Tresao i derao se

Uz previše suza

 

I ljubičasta se rijeka izlila u naše dvorište, a ja sam

Napokon vidio goleme stijene u daljini

 

 

O UMIJEĆU ZABORAVA

 

 

Jedna je prabaka prespavala u zatvoru jer je susjedi klela komunističku mater,

Druga je čitavoga života nosila crninu i podredila se izopačenim vrazima,

Treća se bojala svoje prethodnice i šutjela uz pećnicu praveći kolače,

Četvrta je vrtjela kolo u ruci uvijek držeći bačvicu vina

 

Jedan je pradjed gol jurio siječanjskim snjegovima i prošao partizanske logore,

Drugi je zasadio vinograd s trinaest, drugovao s crkvenjacima i sanjao o Kanadi,

Treći je bio bogataš svoga vremena i umro je od leukemije ostavivši kćer jedinicu,

Četvrti je izgradio drvenu kućicu i umro je od leukemije ostavivši sedmero gladnih usta

 

Ne znam koje su bile boje očiju mojih predaka ni što su sanjali za svoje unuke,

Ne znam koji su im bili najveći strahovi ni tko su im bile prve ljubavi

Ni što su si pjevali u bradu kada su sami prolazili noćnim putima

Ni kada su prvi puta osjetili oštrice smrtnosti ni koja im je bila

Omiljena boja ni koje su cvijeće najradije brali

U kolovoška podneva kada se nebo crvenilo

 

 

 

 

 

 

DIVLJI KONJI

 

Sunce je ubrzalo svoj životni put našim krvavim nebom,

Palo je u tvoje oči tamo gdje smo razlijevali

Crveno vino bijelim prsima

 

Ljubomoran sam na divlje konje

Što trče prostranstvima u našim snovima,

Ljubomoran sam na njihovu slobodu i strast u trku,

Ljubomoran sam na znoj koji se slijeva nabreklim vratovima,

Ljubomoran sam na brzinu kojom ostavljaju neplodne pašnjake

 

Pucketali smo prstima na nesuđenim igralištima,

Samo da stvorimo vatru i zapalimo svoje kuće,

Ali coprnice su obojile lišće naših brijestova

U pradavno prokletstvo

 

Znaš da sam ljubomoran na divlje konje

I strast u kojoj se kupaju

I slobodu koju nose

U kopitima

 

 

 

 

MOJA SESTRO

 

 

Ružičaste ruže svakoga ljeta ponovno će se naći u našemu vrtu

I srne će istim žarom jesti sočne kruške skrivajući se od naših pogleda

I ježevi će noću njuškati pod našim prozorima, zadivljeni količinom noćnih leptira

 

Hoće li ljeta proći u vrisku dječje igre

Ili će ih raznositi neka nepoznata crna ruka,

Ne pita se tebe i mene, moja sestro, moja zvijezdo,

Posljednja u sustavu neshvaćenih junakinja, posljednja borkinja

U kolu tužnih revolucija za siguran cvat ružičastih ruža ljeti u svačijem vrtu

 

Moja sestro, moja zvijezdo,

Posljednja od svojeg tužnog imena,

Primi me za ruku kao ranih dana i vodi me preko ceste,

Kupi mi sladoled od vanilije i optuži me da sam zamusan,

Gledaj sa mnom kako voda fontane dotiče vrhove raskošnih lipa

 

Moja sestro, moja zvijezdo,

Rekli su mi da ostajemo sami,

Ti i ja, posljednji od krvi naše plave majke,

Ti i ja, izgubljeni u svijetu kojemu rod ni ne treba

 

19. TRAVNJA

 

 

Ponekad znam da barem misliš da sam drag,

Ponekad znam da znaš da sam čudan sa svojim pjesmama i prešanim jaglacima

I neznanim junacima i velebnim očekivanjima i posušenim korama mandarina

 

Ali

 

Jutros se spustio maleni pauk na moje rame, žućkast kao pradavno sunce

Na platnu neba

 

I hodao je spokojno mojom bijelom kožom vjerujući u meni neki nepoznat cilj

 

I odlučio je isplesti mrežu kao usamljenica čipku, tamo gdje se žuti

Pradavno sunce

Na platnu neba

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

o nama

Dobitnik nagrade "Sedmica i Kritična masa 2020" je Filip Rutić

Dobitnik književne nagrade "Sedmica i Kritična masa 2020" za mlade prozaiste je Filip Rutić (1997).
Nagrađena priča ''Riža s kečapom, blagim ili ljutim” ima snažan pečat 2020, a autoru je uspjelo kroz nepretenciozan ton i jedan neobičan odnos dati sliku opće nestabilnosti u eri korone i potresa.
U užem izboru nagrade, osim nagrađenog Rutića, bili su Lucija Švaljek, Iva Hlavač, Luca Kozina, Marina Gudelj, Vid Hribar i Darko Šeparović.
Ovo je bio peti nagradni natječaj koji raspisuje Kritična masa, a partner nagrade je cafe-bar Sedmica (Kačićeva 7, Zagreb). Nagrada se sastoji od plakete i novčanog iznosa (5.000 kuna bruto). U žiriju nagrade bile su članice redakcije Viktorija Božina i Ilijana Marin, te vanjski članovi Branko Maleš i Damir Karakaš.

intervju

Filip Rutić: Književnost bez novih glasova i perspektiva pretvara se u historiografiju

Predstavljamo uži izbor nagrade ''Sedmica & Kritična masa''

Filip je u uži izbor ušao s pričom ''Riža s kečapom, blagim ili ljutim''. Standardnim setom pitanja predstavljamo jednog od trojice muških natjecatelja.

o nama

Natječaj ''Sedmica & Kritična masa'' 2020 - uži izbor

Nakon šireg izbora slijedi uži izbor nagrade ''Sedmica & Kritična masa'' za mlade prozne autore. Pogledajte tko su sedmero odabranih.

o nama

Natječaj ''Sedmica & Kritična masa'' - popis šireg izbora, pred objavu užeg

Natječaj ''Sedmica & Kritična masa'' za mlade autorice i autore do 35 godina starosti bliži se svome kraju. Ovo je peto izdanje nagrade, utemeljene 2015. godine, koja pruža pregled mlađe prozne scene (širi i uži izbor) i promovira nova prozna imena. Prva nagrada iznosi 5.000 kuna (bruto iznos) i dodjeljuje se uz plaketu. Prethodnih su godina nagradu dobile Ana Rajković, Jelena Zlatar, Marina Gudelj i Mira Petrović.

proza

Marina Gudelj: Ljudi na uglu ulice, pokraj prodavaonice pića

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2020.

Marina Gudelj (1988., Split) završila je Hrvatski jezik i književnost na Sveučilištu u Zadru. Radi kao nastavnica Hrvatskog jezika u školi. Prvi književni rad, kratka priča Semafor, šahta, apoteka, birtija objavljena je u Zarezu 2015. godine. Iste je godine osvojila prvu književnu nagradu na portalu KSET-a za priču Kamo idu irske mačke. 2017. godine osvaja prvo mjesto na natječaju Kritične mase za priču Lee. S istom pričom iduće godine sudjeluje na LitLink festivalu u Zagrebu. 2018. godine osvaja treće mjesto s pričom Dulcinea na konjaku na 17. izdanju Festivala europske kratke priče, a krajem iste godine ulazi u uži izbor natječaja Prvi Prozak i Na vrhu jezika s pričom Vještica. 2019. godine osvaja nagradu Prvi Prozak za autore do 35 godina starosti, a objava zbirke priča očekuje se sredinom 2020. godine.

proza

Vid Hribar: Bilješke za preživljavanje

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2020.

Vid Hribar (1993., Zagreb) je trenutno na završnoj godini diplomskog studija na odsjeku dramaturgije pri Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Piše scenarije, drame, poeziju, kratke priče, uz to se bavi komponiranjem i sviranjem klavira u brojnim zagrebačkim bendovima. Na radiju se izvode njegove ''Nule i ništice'' (2017.), radiodrama inspirirana motivima Harmsove istoimene zbirke kratkih priča, drama ''Oskarov san'' (2019.) te ''Od Vlaške do Britanca'' (2019.). Njegova drama ''Tuneli'' prevedena je na makedonski jezik od strane Makedonskog centra ITI, a njegova drama ''404'' objavljena je na portalu drame.hr. Kao kompozitor radi na nizu kazališnih, filmskih, televizijskih te radiodramskih projekata.

proza

Luca Kozina: Grbava plesačica

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2020.

Luca Kozina (1990., Split) piše prozu i poeziju. Radovi su joj objavljeni u časopisima: Zarez, Fantom Slobode, Mogućnosti, Republika, u zborniku Rukopisi 43 te na internetu (Zvona i Nari, Književnost Uživo, Kultipraktik, Nema). Dobitnica je nagrade Prozak za 2019. godinu. Piše književne kritike za portal Booksa. Članica je književne grupe NKV.

proza

Petra Bolić: Hans.

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Petra Bolić (1992., Varaždinu) studirala je francuski jezik i književnost, kulturološku germanistiku i književno-interkulturalnu južnoslavistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i Karl-Franzens Universität u Grazu. Znanstveno polje interesa su joj njemačko-južnoslavenski kulturno-književni transferi i suvremena slovenska proza. U slobodno se vrijeme bavi književnim prevođenjem i književnom kritikom. Vlastitu je kratku prozu do današnjega dana skrivala u ladicama.

proza

Ivana Pintarić: Propuštanje riječi

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Ivana Pintarić (1988., Zagreb) je edukacijski rehabilitator. Piše poeziju i kratke priče. Ulomkom iz romana ''Gorimo (ali ne boli više)'' ušla je u finale izbora za nagradu "Sedmica & Kritična masa" 2015. godine. Ulazi u širi izbor nagrade "Sedmica & Kritična masa" 2017. ulomkom iz romana "Ovo nije putopis o Americi". Bila je polaznica Booksine radionice pisanja kratke priče pod mentorstvom Zorana Ferića. Objavila je radove na portalima kultipraktik.org i booksa.hr. Objavila je priču u časopisu Fantom slobode. Članica je književne grupe ZLO koja okuplja mlade pisce različitih književnih afiniteta i usmjerenja, koji zajednički promiču ''mladu'' književnost, sudjeluju na književnim natječajima, festivalima te organiziraju književne susrete i čitanja.

proza

Josip Čekolj: Kokoši ne letiju visoko

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Josip Čekolj (1999., Zabok) student je treće godine kroatistike te etnologije i kulturne antropologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Dosad je svoje pjesme i kratke priče objavljivao u hrvatskim i regionalnim časopisima i zbornicima poput ''Rukopisa'', ''Alepha'', ''PoZiCe'', zbornika Gornjogradskog književnog festivala, Po(e)zitive i drugih te na portalima Kritična masa, Strane, Poeziju na štrikove, Čovjek-časopis i NEMA. Ovog ljeta izdaje dječju slikovnicu ''Srna i Mak u potrazi za uplašenim mjesecom'' u nakladi Mala zvona. S pjesničkim rukopisom ''Junaci i zmajevi su izumiruće vrste'' ušao je uži krug za nagradu ''Na vrh jezika'' 2019. godine.

proza

Ana Vučić: U Limbu

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Ana Vučić (1992., Karlovac) još uvijek pokušava završiti Kroatistiku i Sociologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Dosad su joj objavljene neke pjesme i jedan ulomak u studentskim časopisima i na Kritičnoj masi. Otkad je Jastrebarsko zamijenila Zagrebom piše tek neznatno više. U slobodno vrijeme čita, gleda sport i serije te mašta o obrani diplomskog rada u normalnim okolnostima. Vrhuncem svoje dosadašnje književne karijere smatra sudjelovanje na prvoj Kroeziji u kafiću Luxor.

proza

Ivan Katičić: Klošari

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Ivan Katičić (1990., Split) objavio je zbirku kratkih priča ''Pet metara bliže zvijezdama'' (Pučko otvoreno učilište Velika Gorica, 2016.). Živi i ne radi u Omišu.

proza

Gabrijel Delić: Orlovski

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Gabrijel Delić (1998., Zagreb) napisao je nekoliko članaka na temu automobilizma objavljenih na jednoj britanskoj web-stranici i poneku kratku priču od kojih je zadnja objavljena u regionalnom natječaju ''Biber'' za 2019. godinu.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg