intervju

Mira Petrović: Od Splita se ne mogu odvojiti, to je ljubav i mržnja u jednom

Predstavljamo uži izbor Nagrade Sedmica & Kritična masa

Mira je ušla u uži izbor s dvije priče: ''Bye bye baby bye'' i ''Zana''. Sam ulazak u uži izbor za nju nije novost, a što se od 2017. naovamo promijenilo, možete pročitati u intervjuu ispod.



 

-       Ponovno si ušla u uži izbor za nagradu, očekivano ili ne?

Ne mogu reći da sam očekivala uz ovakav širi izbor, ali da sam mislila da sam dovoljno dobro napisala, to da.

 

-       Što se od 2017. naovamo promijenilo u tvom životu, a što želiš podijeliti?

Pas me malo bolje sluša i pronašle smo neku ravnotežu, zbog toga opet više pišem, često o njoj, često o onome što me naučila. Osim toga, drago mi je da sam ušla u uži izbor za Prozak, što definitivno nisam očekivala, i žao mi je što do tada nisam dovršila novu zbirku priča kojoj sam se posvetila. Borim se sa svojim slabostima i sa strahom od javnog nastupa, pa sam početkom ove godine pokrenula književnu tribinu u sklopu koje sam intervjuirala druge neafirmirane autore. Više je to bilo za probu, sljedeće godine bi moralo biti ozbiljnije i organiziranije ako za to uopće nađem vremena. U školi u kojoj radim držim sate kreativnog pisanja za srednjoškolce. Voljela bih reći da manje grintam, ali tako bih lagala.

 

-       Rekla si da je za tebe književnost ''izvor novih spoznaja; osjećaj da dok ima dobre pisane riječi, svijet ipak neće propasti''. Potpisuješ li to i danas ili se tvoje mišljenje o književnosti promijenilo?

Danas mi se čini da svijet mora propasti, jer sve probleme koje smo nagomilali, u okolišu i međusobnim odnosima, u iskazima netolerancije, nehumanosti, mržnje, nasilja, sitničarenja, opsjednutosti gluparijama, nedostatku perspektive – to se ne može riješiti, otišlo je predaleko. Da čovječanstvo vjeruje u književnost kao ja, ne bi izabralo ovaj suludi smjer. Ali većina ne čita i ne razmišlja, živi iz dana u dan. U tom smislu umjetnici igraju veoma važnu ulogu, bez njih bi svijet bio na još većem gubitku. Netko nas mora natjerati da zastanemo i da malo promislimo, da prihvatimo da odgovor nije jedan i nije jednostavan. Naravno, to mogu samo dobra književna djela, koja neće propisati kako se riješiti kilograma u deset dana, kako naučiti jezik u dva mjeseca, kako pronaći sreću i smisao života za 39, 99 kuna. Sva prividna i jednostavna rješenja, koja nam danas serviraju u svim sferama života, uz pravu književnost nam ne bi bila dostatna ni prihvatljiva. Zahvaljujući knjigama, moj privatni univerzum još uvijek ne propada.

 

-       Također, rekla si i da želiš biti čitana, ali da ne želiš puno pričati o napisanome – zašto?

Kad nešto napišem i onda taj tekst izmrcvarim, od njega se odvojim i više ne želim o njemu razmišljati. Osim toga, on treba govoriti sam za sebe, za kritičare, za publiku. Meni se sviđa to što nitko ne zna tko je Elena Ferrante. Ja ne pišem da bih bila javna osoba ili da samu sebe promoviram. Pišem da u glavi ostanem stabilna i uravnotežena, da pronađem odgovore, da zadovoljim svoje unutarnje potrebe, budem netko drugi, da shvatim nešto što je od mene udaljeno ili skriveno. Na tome putu neki su mi sugerirali da je zanimljivo pa eto, neka čitaju i neka komentiraju, što ću ja tu više? Osim toga, uvijek mi je bilo draže drugima postavljati pitanja nego odgovarati na tuđa.

 

-       Jesu li se tvoje teme i motivi za pisanje bitno promijenili?

Možda čak malo i jesu. Ne u ove dvije priče koje su izašle na Kritičnoj masi, ali nove stvari koje pišem su dosta autobiografske i autoironične. Upale sam u te neke čudne situacije koje bi bilo šteta ne iskoristiti. Osim toga, prije par mjeseci sam sebi rekla da više neću pisati o nasilju i ružnoći, a i ako se pojavi, bit će prožeto humorom. Svi smo svjesni ozbiljnosti stanja suvremenog čovjeka – o tome se priča u svim medijima, na vijestima prevladavaju samo loše vijesti i katastrofe, negativne prognoze, crnilo, mrtvilo, depresija, to je začarani krug. Ljude treba bombardirati ljepotom, da im ona treba više od ičeg drugog. Možda je tako i sami krenu tražiti i stvarati jer dobar osjećaj traži novi dobar osjećaj. Ne mogu vjerovati da ovo pišem, ali dosta mi je vlastitog pesimizma. No i dalje je moje pisanje u suštini istraživanje međuljudskih odnosa, žensko pitanje, pitanje identiteta, izgubljenosti, samoće i smisla života.

 

-       ''Splitsko stanje uma'' – što za tebe označava taj pojam?

Slaži, ukradi, ne radi, nekako zaradi. Netko drugi će riješiti sve probleme. Ogromna količina nerada i želje da se mulja, vara, izokreće, profitira, to je ono što je Split pretvorilo u jedan nakaradan grad bez ambicija i konkretnih projekata. U njemu nema nikakve ponude osim mora i kafića, kakvo će nam onda biti stanje uma? Ako na svakom koraku imaš samo fast food ili restoran, a svaka knjižara je zatvorena? Zbog toga i ima toliko problema s alkoholom i drogom, u toj pustopoljini od grada, s nasiljem među djecom o kojem ja često pišem jer me to strašno muči, s razularenošću koja nema veze s mladenačkom energijom i nekim prirodnim zanosom već samo sa stvaranjem štete i kaosa. Nema perspektive, nema sadržaja. Uvijek se nađe par entuzijasta koji potraju neko vrijeme, ali bojim se da je Split upao u kolotečinu koja se vrti oko piva, kave, Hajduka, cvika, sječe Marjana i kukanja. Ono što još sami nismo uništili, dokrajčit će turisti. To što imamo Pričigin ili Festival mediteranskog filma pruža iluziju da se nešto događa, a zapravo je veliki broj posjetitelja na takvim manifestacijama samo pokazatelj koliko su ljudi gladni kulturnih sadržaja.

 

-       Smatraš li da ga prisutnim u svojim pričama?

Od Splita se ne mogu odvojiti, to je ljubav i mržnja u jednom. Koliko god tu imaš lošeg, ima i dobrog. Samo što stalno netko mora gurati, a lijenost i uljuljkanost je teško pobijediti. To je naš đir, pa zašto drugačije živjeti? A i moramo biti otvoreniji, prema drugima i prema sebi – najveći problem Splita je to što je svatko žrtva vlastitih zatvorenih krugova. Nemoguće je da se takvo stanje uma ne probije u mojim pričama. Ali imam toliko divnih đaka, pametne djece s vrhunskim idejama, od njih puno učim, ne može onda baš sve propasti. Samo se nadam da će ustrajati i biti pametniji od prethodnih generacija, uključujući i moju.

 

-       Pratiš li hrvatsku književnost i zašto da, a zašto ne?

Da. Ima puno autora i autorica koje volim i cijenim. Glupo mi je pisati a ne znati što drugi rade. Ali tržište je malo, a puno ljudi piše. Ne znam koliko je potrebno objaviti sve što se objavljuje, samo zato što je netko možda ime. Danas često recikliramo ideje. Ja ne mislim da nešto mora biti turbo originalno (to je uostalom i nemoguće), ali mora barem imati neku svježinu i moć da zgrabi i zaljulja svijest.

 

-       Kad bi morala birati između poezije i proze, što bi odabrala?

Uvijek prozu. Mada mi se trenutačno čini da je na našoj sceni zanimljivija poezija od proze.

 

-        Koliko te motiviraju nagrade?

Ovakvi natječaji su mi važni jer jedino oni pružaju prostor da nešto objavim. No bez obzira na to, izbirljiva sam. Postoje natječaji na koje nikad ništa nisam poslala. A nagrade su dobra stvar najviše iz razloga što govore da je ono što radiš dobro i da ima smisla.

 

 

 

***

Mira Petrović rođena je 1989. u Splitu. Predaje engleski jezik iako bi više uživala s talijanskim. Piše prozu, ponekad odluta u poeziju. Objavila priče i pjesme na raznim portalima i u časopisima. Bila je u užem izboru za nagradu Sedmice i Kritične mase 2017. Jedna od deset finalista međunarodnog natječaja Sea of words 2016. Dobitnica Vranca – 2015. i Ulaznice 2016.

 

 

 

pitanja: Viktorija Božina

 

o nama

Dobitnik nagrade "Sedmica i Kritična masa 2020" je Filip Rutić

Dobitnik književne nagrade "Sedmica i Kritična masa 2020" za mlade prozaiste je Filip Rutić (1997).
Nagrađena priča ''Riža s kečapom, blagim ili ljutim” ima snažan pečat 2020, a autoru je uspjelo kroz nepretenciozan ton i jedan neobičan odnos dati sliku opće nestabilnosti u eri korone i potresa.
U užem izboru nagrade, osim nagrađenog Rutića, bili su Lucija Švaljek, Iva Hlavač, Luca Kozina, Marina Gudelj, Vid Hribar i Darko Šeparović.
Ovo je bio peti nagradni natječaj koji raspisuje Kritična masa, a partner nagrade je cafe-bar Sedmica (Kačićeva 7, Zagreb). Nagrada se sastoji od plakete i novčanog iznosa (5.000 kuna bruto). U žiriju nagrade bile su članice redakcije Viktorija Božina i Ilijana Marin, te vanjski članovi Branko Maleš i Damir Karakaš.

intervju

Filip Rutić: Književnost bez novih glasova i perspektiva pretvara se u historiografiju

Predstavljamo uži izbor nagrade ''Sedmica & Kritična masa''

Filip je u uži izbor ušao s pričom ''Riža s kečapom, blagim ili ljutim''. Standardnim setom pitanja predstavljamo jednog od trojice muških natjecatelja.

o nama

Natječaj ''Sedmica & Kritična masa'' 2020 - uži izbor

Nakon šireg izbora slijedi uži izbor nagrade ''Sedmica & Kritična masa'' za mlade prozne autore. Pogledajte tko su sedmero odabranih.

o nama

Natječaj ''Sedmica & Kritična masa'' - popis šireg izbora, pred objavu užeg

Natječaj ''Sedmica & Kritična masa'' za mlade autorice i autore do 35 godina starosti bliži se svome kraju. Ovo je peto izdanje nagrade, utemeljene 2015. godine, koja pruža pregled mlađe prozne scene (širi i uži izbor) i promovira nova prozna imena. Prva nagrada iznosi 5.000 kuna (bruto iznos) i dodjeljuje se uz plaketu. Prethodnih su godina nagradu dobile Ana Rajković, Jelena Zlatar, Marina Gudelj i Mira Petrović.

proza

Marina Gudelj: Ljudi na uglu ulice, pokraj prodavaonice pića

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2020.

Marina Gudelj (1988., Split) završila je Hrvatski jezik i književnost na Sveučilištu u Zadru. Radi kao nastavnica Hrvatskog jezika u školi. Prvi književni rad, kratka priča Semafor, šahta, apoteka, birtija objavljena je u Zarezu 2015. godine. Iste je godine osvojila prvu književnu nagradu na portalu KSET-a za priču Kamo idu irske mačke. 2017. godine osvaja prvo mjesto na natječaju Kritične mase za priču Lee. S istom pričom iduće godine sudjeluje na LitLink festivalu u Zagrebu. 2018. godine osvaja treće mjesto s pričom Dulcinea na konjaku na 17. izdanju Festivala europske kratke priče, a krajem iste godine ulazi u uži izbor natječaja Prvi Prozak i Na vrhu jezika s pričom Vještica. 2019. godine osvaja nagradu Prvi Prozak za autore do 35 godina starosti, a objava zbirke priča očekuje se sredinom 2020. godine.

proza

Vid Hribar: Bilješke za preživljavanje

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2020.

Vid Hribar (1993., Zagreb) je trenutno na završnoj godini diplomskog studija na odsjeku dramaturgije pri Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Piše scenarije, drame, poeziju, kratke priče, uz to se bavi komponiranjem i sviranjem klavira u brojnim zagrebačkim bendovima. Na radiju se izvode njegove ''Nule i ništice'' (2017.), radiodrama inspirirana motivima Harmsove istoimene zbirke kratkih priča, drama ''Oskarov san'' (2019.) te ''Od Vlaške do Britanca'' (2019.). Njegova drama ''Tuneli'' prevedena je na makedonski jezik od strane Makedonskog centra ITI, a njegova drama ''404'' objavljena je na portalu drame.hr. Kao kompozitor radi na nizu kazališnih, filmskih, televizijskih te radiodramskih projekata.

proza

Luca Kozina: Grbava plesačica

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2020.

Luca Kozina (1990., Split) piše prozu i poeziju. Radovi su joj objavljeni u časopisima: Zarez, Fantom Slobode, Mogućnosti, Republika, u zborniku Rukopisi 43 te na internetu (Zvona i Nari, Književnost Uživo, Kultipraktik, Nema). Dobitnica je nagrade Prozak za 2019. godinu. Piše književne kritike za portal Booksa. Članica je književne grupe NKV.

proza

Petra Bolić: Hans.

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Petra Bolić (1992., Varaždinu) studirala je francuski jezik i književnost, kulturološku germanistiku i književno-interkulturalnu južnoslavistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i Karl-Franzens Universität u Grazu. Znanstveno polje interesa su joj njemačko-južnoslavenski kulturno-književni transferi i suvremena slovenska proza. U slobodno se vrijeme bavi književnim prevođenjem i književnom kritikom. Vlastitu je kratku prozu do današnjega dana skrivala u ladicama.

proza

Ivana Pintarić: Propuštanje riječi

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Ivana Pintarić (1988., Zagreb) je edukacijski rehabilitator. Piše poeziju i kratke priče. Ulomkom iz romana ''Gorimo (ali ne boli više)'' ušla je u finale izbora za nagradu "Sedmica & Kritična masa" 2015. godine. Ulazi u širi izbor nagrade "Sedmica & Kritična masa" 2017. ulomkom iz romana "Ovo nije putopis o Americi". Bila je polaznica Booksine radionice pisanja kratke priče pod mentorstvom Zorana Ferića. Objavila je radove na portalima kultipraktik.org i booksa.hr. Objavila je priču u časopisu Fantom slobode. Članica je književne grupe ZLO koja okuplja mlade pisce različitih književnih afiniteta i usmjerenja, koji zajednički promiču ''mladu'' književnost, sudjeluju na književnim natječajima, festivalima te organiziraju književne susrete i čitanja.

proza

Josip Čekolj: Kokoši ne letiju visoko

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Josip Čekolj (1999., Zabok) student je treće godine kroatistike te etnologije i kulturne antropologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Dosad je svoje pjesme i kratke priče objavljivao u hrvatskim i regionalnim časopisima i zbornicima poput ''Rukopisa'', ''Alepha'', ''PoZiCe'', zbornika Gornjogradskog književnog festivala, Po(e)zitive i drugih te na portalima Kritična masa, Strane, Poeziju na štrikove, Čovjek-časopis i NEMA. Ovog ljeta izdaje dječju slikovnicu ''Srna i Mak u potrazi za uplašenim mjesecom'' u nakladi Mala zvona. S pjesničkim rukopisom ''Junaci i zmajevi su izumiruće vrste'' ušao je uži krug za nagradu ''Na vrh jezika'' 2019. godine.

proza

Ana Vučić: U Limbu

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Ana Vučić (1992., Karlovac) još uvijek pokušava završiti Kroatistiku i Sociologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Dosad su joj objavljene neke pjesme i jedan ulomak u studentskim časopisima i na Kritičnoj masi. Otkad je Jastrebarsko zamijenila Zagrebom piše tek neznatno više. U slobodno vrijeme čita, gleda sport i serije te mašta o obrani diplomskog rada u normalnim okolnostima. Vrhuncem svoje dosadašnje književne karijere smatra sudjelovanje na prvoj Kroeziji u kafiću Luxor.

proza

Ivan Katičić: Klošari

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Ivan Katičić (1990., Split) objavio je zbirku kratkih priča ''Pet metara bliže zvijezdama'' (Pučko otvoreno učilište Velika Gorica, 2016.). Živi i ne radi u Omišu.

proza

Gabrijel Delić: Orlovski

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Gabrijel Delić (1998., Zagreb) napisao je nekoliko članaka na temu automobilizma objavljenih na jednoj britanskoj web-stranici i poneku kratku priču od kojih je zadnja objavljena u regionalnom natječaju ''Biber'' za 2019. godinu.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg