poezija

Davor Ivankovac: Doba bršljana (iz knjige pjesama)

Pročitajte izbor iz knjige pjesama ''Doba bršljana'' Davora Ivankovca.
Davor Ivankovac rođen je 1984. u Vinkovcima. Diplomirao je hrvatski jezik i književnost i knjižničarstvo na Filozofskom fakultetu u Osijeku. Piše poeziju, prozu i književnu kritiku. Za književnu kritiku nagrađen je Poveljom uspješnosti Julija Benešića 2014. godine. Dobitnik je nagrade Lapis Histriae 2017. za kratku priču ''Ponedjeljak''. Poezija mu je prevedena na nekoliko jezika i zastupljena u nekoliko domaćih i inozemnih panorama i antologija. Živi u Nuštru, radi u Vukovaru.
Objavio je tri zbirke poezije: Rezanje magle (2012; nagrada Josip i Ivan Kozarac za 2011. godinu), Freud na Facebooku (2013; nagrada Goran za mlade pjesnike za 2012. godinu i nagrada Kvirin za mlade pjesnike za 2013. godinu), Doba bršljana (2018).



 

Sjeveroistočni

 

Stao sam na obalu mora i vidio: fali pola kopna!

Šav na stolnjaku suštinski dijeli odgovornost.

Slika doma na dnu praznog tanjura.

 

Prostiranje vjetra bešćutno kao obzor

prinosilo je dim iz nazubljenih pogona.

 

I vidio sam sjeverno nebo, grad, odluku:

prozirni kristal u noći. Tako je došla zima,

zatim jesen, pa ona. Jugozapadno od utjehe

stajala je kao čavao za osmijeh.

 

Ribe su udarale u lakirane noge,

papuču s rupom, trzaj mačjeg uha.

A bog je htio molitve, mamce na udicama smrti.

Bonaca vjetar, korpicu kruha, otkucaje zidnog srca.

 

Bio sam sjever, mjesečina, ništa:

tupa bol u tupom kutu sreće.

 

Nalik površini Marsa, iščekujem strah i užas.

Između red jablana i vrba, gole topole.

Linija željezničke pruge.

 

 

 

Film

 

Noću sanjam unazad a kada se probudim,

slušam zvukove iz ogledala.

Svježe okrečeni zidovi ne reflektiraju

ništa konkretno: bjelina može značiti bilo šta,

praznina punjena po potrebi:

snijeg, snijeg otopljen u maglu, magla u mlijeko,

mlijeko bijelo kao kada u koju ga izlijevaju

da bi u njega sredovječna mađarska barunica

zaronila velike dojke

bijele i tople.

 

Nevidljivi svetac u ogledalu pretvara

mlijeko u krv: ljekoviti prašak u šalici

proključa kraj uzglavlja: gejzir koji izvire

iz kože i na trenutak zabljesne

u programiranoj igri zrcaljenja.

Klavir se odrazi kao bubanj, doboš zaglavljen

u potiljku, pred zidom za strijeljanje i

najčešće baš tada začujem komešanje.

Stignem se pomoliti redatelju jutra

za miris njenih pazuha

prije nego ulašteni konjanici

razbiju sve statiste

kao da je primirje.

 

 

 

Grobovi drugih

 

Nakon radnog vremena ostao je

stanoviti osjećaj praznine:

taj prostor bez odjeka predmeta u sebi,

neshvatljiv bez ruba, onoga između.

 

Ali praznina je uvijek izvana.

Kao sve što će ostati nedoživljeno:

osobe, trenuci, krajolici.

 

Jednom sam hodao puteljkom između njiva:

tišina se nije mogla omeđiti.

Puteljak je bio davno utaban, prašnjav:

život o kojem slušamo,

bez pristupa toj beživotnosti.

 

Tuđi život je strašniji od smrti.

U području sivog,

u tom zapanjujućem izostanku okomitih putova

kao tamna analogija sabrana je misao:

 

mrtvi rastu u grobovima, grobovi u živima.

 

 

 

Dugovi

 

Treći je dan kako nema Arthura.

Ležimo u prohladnoj popodnevnoj ugodi,

ravnica prilazi preko lijevog ramena.

Leđa tonu u golu oranicu s nasadima školjaka,

pradavni potoci među rebrima od ilovače.

Loše je vrijeme za tanjurić pod šalicom:

kad je šalica razbijena,

pijesak se ljušti po rubovima krhotina i

upada u riblje oči.

Ručnik s naslona uskovitlava prašinu

koja godinama posipa kuhinjski krajolik.

Loše je vrijeme za nevrijeme i kišu:

kad rosulja postojano vlaži,

vjetar je nosi pod kišobrane ljudi

o koje se tek povremeno okrznemo mišlju.

Šutnja nas izjeda izvana prema unutra i

nikada ne dolazi do kraja.

Treći je dan kako nema mačka,

a sutra mu je rođendan.

 

 

 

Nerođeni

 

Ukazanje na površinu virtualnog papira,

kao ljubavni sms iz onostranosti:

nije li vrijeme da razmisliš

o ručnim bombama iz ladice?

Što kad nakon petka osvane četvrtak?

Među starim namještajem stare ljetne kuhinje

sada tek mačke iščekuju proljeće, pod je natopljen

mokraćom i primislima,

u koljenu pulsira sjećanje na rat,

na rubu je bilo bolje, mislim,

dok zaustavljeni sat na zidu

još uvijek mjeri vječnost bespomoćnom Kristu.

Studen je došla kasno i odlučila ostati,

drva se tope brže od terapije i poledice

na kojoj je i noćas izgubljeno

troje: bili su mlađi od tebe, prenose portali,

a takvi će zauvijek i ostati,

nerođeni poput njihove

nerođene djece.

 

 

 

Trag Neila Armstronga

 

Lijevom nogom sam stupio u mjesečinu i

sjaj je opao za svjetlosnu stopu.

Kolebanje plime i fotosinteze

narušava stabilnost mravinjaka s međe.

 

Granje je povijeno pod težinom mraka,

tajanstvenog suviška mase.

 

U fokusu natprirodnog objektiva

rezolucija je meki kristal:

drhtavo koračam

kroz polarnu sigurnost ljeta.

 

Miris spaljenoga dana i

uspravna spodoba među niskim stablima.

 

Sam, prepustim se baršunastom zagrljaju čudovišta.

 

U krajoliku obasjanom isušenim morima,

krijem se u sjeni čovječjega otiska.

 

 

 

Potrošačko društvo

 

U prvom planu tame miris pokošene trave,

miris sijena, iza sijena zrikavci. Pozadinski šum:

buka prometa s ove strane ponoći.

 

Ogranak ogoljele munje u naglom mahnitanju

orahovih grana: tako sam ušao u noćnu moru psa.

 

Stenju zupčanici i kora se razvodi

kao skandinavska obala od mahovine,

škripanje drvenih zglobova i opruga

koje ćemo ložiti, istesati stolicu, skulpturu

glorificiranom ubojici.

 

Crijep s krova stropošta se niz stepenasti nemir

do purpurnog dna sna. Padam kroz plodnu vodu,

kroz narančastu tamu, noć,

a noć je tijesto, iz njega kruh, mrvice za izumrle ptice.

 

Ondje stojim dok ne prestane ljuštenje sa stropa,

šumova iz ugašenog zvučnika, u tankom pejzažu

između čuvara zaslona i pjesme, nezaštićenih, visećih.

 

Na kraju vjetra mir, migoljenje zmija u trbusima

strašnih kumulusa iza horizonta krošanja i tiho

završno paljenje televizije, oprezno i kratko,

tik prije gašenja.

 

 

 

Proklizavanje

 

U podne nakon duboke kiše,

navlačim velike gumene čizme i

zakoračim na dvorište.

 

Proljetna trava nazire se

ispod namreškane površine.

Žabe skaču u koncentrične krugove,

zjenice promatraju u šipražju.

 

Spuštaju se krovovi kuće i šupe,

čardaka i urušenog svinjca,

sve niže i tamnije, prema sluzavim

obješenim krošnjama u vrtu.

 

S lišća mladih šljiva cijede se oblaci i

noć u kapima:

ptičji vapaj naglo zamire u paprati

na rubu, oranice

utonule u topli

mutni plićak.

 

Gazim kroz pijesak i školjke

ususret zmijama na horizontu.

Brazde se šire iza mojih nogu,

prelamaju se i

nestaju.

 

 

 

Polarna svjetlost

 

Kasno poslijepodne promijenio sam žarulju,

pritisnuo prekidač i sobu mi je obasjala

polarna svjetlost. Dugo nakon što sam legao

gledao sam je kako pleše izvodeći vijuge pod stropom.

Uskrsnuće tijela je podjednako neobično.

Znatno iza ponoći otvorio sam oči

i vidio je u kutu: uhvaćena u paukovu mrežu

odupirala se nestajanju nalik opsesivnoj misli.

To je već bilo suviše, ali svjetlost je imala

više od jednog živahnog repića.

Uključio sam Mjesec na stropu i

negdje je niknuo drvenasti korov.

Svjetlost je i dalje skakala pod stropom:

svemirski parazit panično se zavlači u rupu.

Opet sam zažmirio, ali misao napušta čovjeka

isključivo kroz prsni koš.

Utovljena elektromagnetskim tjeskobama

ona je klaustrofobična i usamljena kao

fizičko tijelo u onostranosti.

Možda još pomislim na titanske sekvoje i

namjestim osmijeh za špijunski satelit,

ali tada više ne marim kako radi stvarnost

u

ruševnim rudnicima ljubavi i

gornjim slojevima ovostranosti.

 

 

 

Lozinka

 

Ući u pjesmu kao u jutarnje područje ugode,

prozirno bijela koža iza kapaka,

kapilare vida.

 

Potom se otvaraju virtualni prozori:

jedna se realnost kristalizira, druga raspline u

nelagodu proljetnog zelenila.

 

Stajati u podnožju stabla,

gledati u fraktalno širenje krošnje.

Penjati se deblom i rubovima grana,

svaka je točka središte,

na peteljkama vise zvijezde.

 

Biti drvo u bolničkom dvorištu.

U hladovini kojeg poželiš oboljeti i

provoditi duga provincijska popodneva na klupi.

Bez boli, bez straha, zauvijek.

Rub grada je rub života a

sunce sjaji kao na nekoj

drugoj planeti.

 

 

 

 

 

 

 

o nama

Dobitnik nagrade "Sedmica i Kritična masa 2020" je Filip Rutić

Dobitnik književne nagrade "Sedmica i Kritična masa 2020" za mlade prozaiste je Filip Rutić (1997).
Nagrađena priča ''Riža s kečapom, blagim ili ljutim” ima snažan pečat 2020, a autoru je uspjelo kroz nepretenciozan ton i jedan neobičan odnos dati sliku opće nestabilnosti u eri korone i potresa.
U užem izboru nagrade, osim nagrađenog Rutića, bili su Lucija Švaljek, Iva Hlavač, Luca Kozina, Marina Gudelj, Vid Hribar i Darko Šeparović.
Ovo je bio peti nagradni natječaj koji raspisuje Kritična masa, a partner nagrade je cafe-bar Sedmica (Kačićeva 7, Zagreb). Nagrada se sastoji od plakete i novčanog iznosa (5.000 kuna bruto). U žiriju nagrade bile su članice redakcije Viktorija Božina i Ilijana Marin, te vanjski članovi Branko Maleš i Damir Karakaš.

intervju

Filip Rutić: Književnost bez novih glasova i perspektiva pretvara se u historiografiju

Predstavljamo uži izbor nagrade ''Sedmica & Kritična masa''

Filip je u uži izbor ušao s pričom ''Riža s kečapom, blagim ili ljutim''. Standardnim setom pitanja predstavljamo jednog od trojice muških natjecatelja.

o nama

Natječaj ''Sedmica & Kritična masa'' 2020 - uži izbor

Nakon šireg izbora slijedi uži izbor nagrade ''Sedmica & Kritična masa'' za mlade prozne autore. Pogledajte tko su sedmero odabranih.

o nama

Natječaj ''Sedmica & Kritična masa'' - popis šireg izbora, pred objavu užeg

Natječaj ''Sedmica & Kritična masa'' za mlade autorice i autore do 35 godina starosti bliži se svome kraju. Ovo je peto izdanje nagrade, utemeljene 2015. godine, koja pruža pregled mlađe prozne scene (širi i uži izbor) i promovira nova prozna imena. Prva nagrada iznosi 5.000 kuna (bruto iznos) i dodjeljuje se uz plaketu. Prethodnih su godina nagradu dobile Ana Rajković, Jelena Zlatar, Marina Gudelj i Mira Petrović.

proza

Marina Gudelj: Ljudi na uglu ulice, pokraj prodavaonice pića

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2020.

Marina Gudelj (1988., Split) završila je Hrvatski jezik i književnost na Sveučilištu u Zadru. Radi kao nastavnica Hrvatskog jezika u školi. Prvi književni rad, kratka priča Semafor, šahta, apoteka, birtija objavljena je u Zarezu 2015. godine. Iste je godine osvojila prvu književnu nagradu na portalu KSET-a za priču Kamo idu irske mačke. 2017. godine osvaja prvo mjesto na natječaju Kritične mase za priču Lee. S istom pričom iduće godine sudjeluje na LitLink festivalu u Zagrebu. 2018. godine osvaja treće mjesto s pričom Dulcinea na konjaku na 17. izdanju Festivala europske kratke priče, a krajem iste godine ulazi u uži izbor natječaja Prvi Prozak i Na vrhu jezika s pričom Vještica. 2019. godine osvaja nagradu Prvi Prozak za autore do 35 godina starosti, a objava zbirke priča očekuje se sredinom 2020. godine.

proza

Vid Hribar: Bilješke za preživljavanje

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2020.

Vid Hribar (1993., Zagreb) je trenutno na završnoj godini diplomskog studija na odsjeku dramaturgije pri Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Piše scenarije, drame, poeziju, kratke priče, uz to se bavi komponiranjem i sviranjem klavira u brojnim zagrebačkim bendovima. Na radiju se izvode njegove ''Nule i ništice'' (2017.), radiodrama inspirirana motivima Harmsove istoimene zbirke kratkih priča, drama ''Oskarov san'' (2019.) te ''Od Vlaške do Britanca'' (2019.). Njegova drama ''Tuneli'' prevedena je na makedonski jezik od strane Makedonskog centra ITI, a njegova drama ''404'' objavljena je na portalu drame.hr. Kao kompozitor radi na nizu kazališnih, filmskih, televizijskih te radiodramskih projekata.

proza

Luca Kozina: Grbava plesačica

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2020.

Luca Kozina (1990., Split) piše prozu i poeziju. Radovi su joj objavljeni u časopisima: Zarez, Fantom Slobode, Mogućnosti, Republika, u zborniku Rukopisi 43 te na internetu (Zvona i Nari, Književnost Uživo, Kultipraktik, Nema). Dobitnica je nagrade Prozak za 2019. godinu. Piše književne kritike za portal Booksa. Članica je književne grupe NKV.

proza

Petra Bolić: Hans.

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Petra Bolić (1992., Varaždinu) studirala je francuski jezik i književnost, kulturološku germanistiku i književno-interkulturalnu južnoslavistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i Karl-Franzens Universität u Grazu. Znanstveno polje interesa su joj njemačko-južnoslavenski kulturno-književni transferi i suvremena slovenska proza. U slobodno se vrijeme bavi književnim prevođenjem i književnom kritikom. Vlastitu je kratku prozu do današnjega dana skrivala u ladicama.

proza

Ivana Pintarić: Propuštanje riječi

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Ivana Pintarić (1988., Zagreb) je edukacijski rehabilitator. Piše poeziju i kratke priče. Ulomkom iz romana ''Gorimo (ali ne boli više)'' ušla je u finale izbora za nagradu "Sedmica & Kritična masa" 2015. godine. Ulazi u širi izbor nagrade "Sedmica & Kritična masa" 2017. ulomkom iz romana "Ovo nije putopis o Americi". Bila je polaznica Booksine radionice pisanja kratke priče pod mentorstvom Zorana Ferića. Objavila je radove na portalima kultipraktik.org i booksa.hr. Objavila je priču u časopisu Fantom slobode. Članica je književne grupe ZLO koja okuplja mlade pisce različitih književnih afiniteta i usmjerenja, koji zajednički promiču ''mladu'' književnost, sudjeluju na književnim natječajima, festivalima te organiziraju književne susrete i čitanja.

proza

Josip Čekolj: Kokoši ne letiju visoko

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Josip Čekolj (1999., Zabok) student je treće godine kroatistike te etnologije i kulturne antropologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Dosad je svoje pjesme i kratke priče objavljivao u hrvatskim i regionalnim časopisima i zbornicima poput ''Rukopisa'', ''Alepha'', ''PoZiCe'', zbornika Gornjogradskog književnog festivala, Po(e)zitive i drugih te na portalima Kritična masa, Strane, Poeziju na štrikove, Čovjek-časopis i NEMA. Ovog ljeta izdaje dječju slikovnicu ''Srna i Mak u potrazi za uplašenim mjesecom'' u nakladi Mala zvona. S pjesničkim rukopisom ''Junaci i zmajevi su izumiruće vrste'' ušao je uži krug za nagradu ''Na vrh jezika'' 2019. godine.

proza

Ana Vučić: U Limbu

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Ana Vučić (1992., Karlovac) još uvijek pokušava završiti Kroatistiku i Sociologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Dosad su joj objavljene neke pjesme i jedan ulomak u studentskim časopisima i na Kritičnoj masi. Otkad je Jastrebarsko zamijenila Zagrebom piše tek neznatno više. U slobodno vrijeme čita, gleda sport i serije te mašta o obrani diplomskog rada u normalnim okolnostima. Vrhuncem svoje dosadašnje književne karijere smatra sudjelovanje na prvoj Kroeziji u kafiću Luxor.

proza

Ivan Katičić: Klošari

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Ivan Katičić (1990., Split) objavio je zbirku kratkih priča ''Pet metara bliže zvijezdama'' (Pučko otvoreno učilište Velika Gorica, 2016.). Živi i ne radi u Omišu.

proza

Gabrijel Delić: Orlovski

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Gabrijel Delić (1998., Zagreb) napisao je nekoliko članaka na temu automobilizma objavljenih na jednoj britanskoj web-stranici i poneku kratku priču od kojih je zadnja objavljena u regionalnom natječaju ''Biber'' za 2019. godinu.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg