Pročitajte izbor iz knjige pjesama ''Doba bršljana'' Davora Ivankovca.
Davor Ivankovac rođen je 1984. u Vinkovcima. Diplomirao je hrvatski jezik i književnost i knjižničarstvo na Filozofskom fakultetu u Osijeku. Piše poeziju, prozu i književnu kritiku. Za književnu kritiku nagrađen je Poveljom uspješnosti Julija Benešića 2014. godine. Dobitnik je nagrade Lapis Histriae 2017. za kratku priču ''Ponedjeljak''. Poezija mu je prevedena na nekoliko jezika i zastupljena u nekoliko domaćih i inozemnih panorama i antologija. Živi u Nuštru, radi u Vukovaru.
Objavio je tri zbirke poezije: Rezanje magle (2012; nagrada Josip i Ivan Kozarac za 2011. godinu), Freud na Facebooku (2013; nagrada Goran za mlade pjesnike za 2012. godinu i nagrada Kvirin za mlade pjesnike za 2013. godinu), Doba bršljana (2018).
Sjeveroistočni
Stao sam na obalu mora i vidio: fali pola kopna!
Šav na stolnjaku suštinski dijeli odgovornost.
Slika doma na dnu praznog tanjura.
Prostiranje vjetra bešćutno kao obzor
prinosilo je dim iz nazubljenih pogona.
I vidio sam sjeverno nebo, grad, odluku:
prozirni kristal u noći. Tako je došla zima,
zatim jesen, pa ona. Jugozapadno od utjehe
stajala je kao čavao za osmijeh.
Ribe su udarale u lakirane noge,
papuču s rupom, trzaj mačjeg uha.
A bog je htio molitve, mamce na udicama smrti.
Bonaca vjetar, korpicu kruha, otkucaje zidnog srca.
Bio sam sjever, mjesečina, ništa:
tupa bol u tupom kutu sreće.
Nalik površini Marsa, iščekujem strah i užas.
Između red jablana i vrba, gole topole.
Linija željezničke pruge.
Film
Noću sanjam unazad a kada se probudim,
slušam zvukove iz ogledala.
Svježe okrečeni zidovi ne reflektiraju
ništa konkretno: bjelina može značiti bilo šta,
praznina punjena po potrebi:
snijeg, snijeg otopljen u maglu, magla u mlijeko,
mlijeko bijelo kao kada u koju ga izlijevaju
da bi u njega sredovječna mađarska barunica
zaronila velike dojke
bijele i tople.
Nevidljivi svetac u ogledalu pretvara
mlijeko u krv: ljekoviti prašak u šalici
proključa kraj uzglavlja: gejzir koji izvire
iz kože i na trenutak zabljesne
u programiranoj igri zrcaljenja.
Klavir se odrazi kao bubanj, doboš zaglavljen
u potiljku, pred zidom za strijeljanje i
najčešće baš tada začujem komešanje.
Stignem se pomoliti redatelju jutra
za miris njenih pazuha
prije nego ulašteni konjanici
razbiju sve statiste
kao da je primirje.
Grobovi drugih
Nakon radnog vremena ostao je
stanoviti osjećaj praznine:
taj prostor bez odjeka predmeta u sebi,
neshvatljiv bez ruba, onoga između.
Ali praznina je uvijek izvana.
Kao sve što će ostati nedoživljeno:
osobe, trenuci, krajolici.
Jednom sam hodao puteljkom između njiva:
tišina se nije mogla omeđiti.
Puteljak je bio davno utaban, prašnjav:
život o kojem slušamo,
bez pristupa toj beživotnosti.
Tuđi život je strašniji od smrti.
U području sivog,
u tom zapanjujućem izostanku okomitih putova
kao tamna analogija sabrana je misao:
mrtvi rastu u grobovima, grobovi u živima.
Dugovi
Treći je dan kako nema Arthura.
Ležimo u prohladnoj popodnevnoj ugodi,
ravnica prilazi preko lijevog ramena.
Leđa tonu u golu oranicu s nasadima školjaka,
pradavni potoci među rebrima od ilovače.
Loše je vrijeme za tanjurić pod šalicom:
kad je šalica razbijena,
pijesak se ljušti po rubovima krhotina i
upada u riblje oči.
Ručnik s naslona uskovitlava prašinu
koja godinama posipa kuhinjski krajolik.
Loše je vrijeme za nevrijeme i kišu:
kad rosulja postojano vlaži,
vjetar je nosi pod kišobrane ljudi
o koje se tek povremeno okrznemo mišlju.
Šutnja nas izjeda izvana prema unutra i
nikada ne dolazi do kraja.
Treći je dan kako nema mačka,
a sutra mu je rođendan.
Nerođeni
Ukazanje na površinu virtualnog papira,
kao ljubavni sms iz onostranosti:
nije li vrijeme da razmisliš
o ručnim bombama iz ladice?
Što kad nakon petka osvane četvrtak?
Među starim namještajem stare ljetne kuhinje
sada tek mačke iščekuju proljeće, pod je natopljen
mokraćom i primislima,
u koljenu pulsira sjećanje na rat,
na rubu je bilo bolje, mislim,
dok zaustavljeni sat na zidu
još uvijek mjeri vječnost bespomoćnom Kristu.
Studen je došla kasno i odlučila ostati,
drva se tope brže od terapije i poledice
na kojoj je i noćas izgubljeno
troje: bili su mlađi od tebe, prenose portali,
a takvi će zauvijek i ostati,
nerođeni poput njihove
nerođene djece.
Trag Neila Armstronga
Lijevom nogom sam stupio u mjesečinu i
sjaj je opao za svjetlosnu stopu.
Kolebanje plime i fotosinteze
narušava stabilnost mravinjaka s međe.
Granje je povijeno pod težinom mraka,
tajanstvenog suviška mase.
U fokusu natprirodnog objektiva
rezolucija je meki kristal:
drhtavo koračam
kroz polarnu sigurnost ljeta.
Miris spaljenoga dana i
uspravna spodoba među niskim stablima.
Sam, prepustim se baršunastom zagrljaju čudovišta.
U krajoliku obasjanom isušenim morima,
krijem se u sjeni čovječjega otiska.
Potrošačko društvo
U prvom planu tame miris pokošene trave,
miris sijena, iza sijena zrikavci. Pozadinski šum:
buka prometa s ove strane ponoći.
Ogranak ogoljele munje u naglom mahnitanju
orahovih grana: tako sam ušao u noćnu moru psa.
Stenju zupčanici i kora se razvodi
kao skandinavska obala od mahovine,
škripanje drvenih zglobova i opruga
koje ćemo ložiti, istesati stolicu, skulpturu
glorificiranom ubojici.
Crijep s krova stropošta se niz stepenasti nemir
do purpurnog dna sna. Padam kroz plodnu vodu,
kroz narančastu tamu, noć,
a noć je tijesto, iz njega kruh, mrvice za izumrle ptice.
Ondje stojim dok ne prestane ljuštenje sa stropa,
šumova iz ugašenog zvučnika, u tankom pejzažu
između čuvara zaslona i pjesme, nezaštićenih, visećih.
Na kraju vjetra mir, migoljenje zmija u trbusima
strašnih kumulusa iza horizonta krošanja i tiho
završno paljenje televizije, oprezno i kratko,
tik prije gašenja.
Proklizavanje
U podne nakon duboke kiše,
navlačim velike gumene čizme i
zakoračim na dvorište.
Proljetna trava nazire se
ispod namreškane površine.
Žabe skaču u koncentrične krugove,
zjenice promatraju u šipražju.
Spuštaju se krovovi kuće i šupe,
čardaka i urušenog svinjca,
sve niže i tamnije, prema sluzavim
obješenim krošnjama u vrtu.
S lišća mladih šljiva cijede se oblaci i
noć u kapima:
ptičji vapaj naglo zamire u paprati
na rubu, oranice
utonule u topli
mutni plićak.
Gazim kroz pijesak i školjke
ususret zmijama na horizontu.
Brazde se šire iza mojih nogu,
prelamaju se i
nestaju.
Polarna svjetlost
Kasno poslijepodne promijenio sam žarulju,
pritisnuo prekidač i sobu mi je obasjala
polarna svjetlost. Dugo nakon što sam legao
gledao sam je kako pleše izvodeći vijuge pod stropom.
Uskrsnuće tijela je podjednako neobično.
Znatno iza ponoći otvorio sam oči
i vidio je u kutu: uhvaćena u paukovu mrežu
odupirala se nestajanju nalik opsesivnoj misli.
To je već bilo suviše, ali svjetlost je imala
više od jednog živahnog repića.
Uključio sam Mjesec na stropu i
negdje je niknuo drvenasti korov.
Svjetlost je i dalje skakala pod stropom:
svemirski parazit panično se zavlači u rupu.
Opet sam zažmirio, ali misao napušta čovjeka
isključivo kroz prsni koš.
Utovljena elektromagnetskim tjeskobama
ona je klaustrofobična i usamljena kao
fizičko tijelo u onostranosti.
Možda još pomislim na titanske sekvoje i
namjestim osmijeh za špijunski satelit,
ali tada više ne marim kako radi stvarnost
u
ruševnim rudnicima ljubavi i
gornjim slojevima ovostranosti.
Lozinka
Ući u pjesmu kao u jutarnje područje ugode,
prozirno bijela koža iza kapaka,
kapilare vida.
Potom se otvaraju virtualni prozori:
jedna se realnost kristalizira, druga raspline u
nelagodu proljetnog zelenila.
Stajati u podnožju stabla,
gledati u fraktalno širenje krošnje.
Penjati se deblom i rubovima grana,
svaka je točka središte,
na peteljkama vise zvijezde.
Biti drvo u bolničkom dvorištu.
U hladovini kojeg poželiš oboljeti i
provoditi duga provincijska popodneva na klupi.
Bez boli, bez straha, zauvijek.
Rub grada je rub života a
sunce sjaji kao na nekoj
drugoj planeti.
Kritična masa raspisuje novi natječaj književne nagrade "Kritična masa" za mlade autorice i autore (do 35 godina).
Ovo je osmo izdanje nagrade koja pruža pregled mlađe prozne scene (širi i uži izbor) i promovira nova prozna imena.
Prva nagrada iznosi 700 eura (bruto iznos) i dodjeljuje se uz plaketu.
U konkurenciju ulaze svi dosad neobjavljeni oblici proznih priloga (kratka priča, odlomci iz većih formi, prozne crtice). Osim prozne fikcije, prihvatljivi su i dokumentarni prozni tekstovi te dnevničke forme koji posjeduju književnu dimenziju.
Prethodnih su godina nagradu dobili Ana Rajković, Jelena Zlatar, Marina Gudelj, Mira Petrović, Filip Rutić, Eva Simčić i Ana Predan.
Krajnji rok za slanje prijava je 10.12.2024.
Pravo sudjelovanja imaju autorice i autori rođeni od 10.12.1989. nadalje.
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Robert Aralica (Šibenik, 1997.) studij hrvatskoga i engleskoga jezika i književnosti završava 2020. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. U slobodno vrijeme bavi se pisanjem proze i produkcijom elektroničke glazbe. Svoje literarne radove objavljivao je u studentskim časopisima Humanist i The Split Mind. 2022. kriminalističkom pričom Natkrovlje od čempresa osvojio je prvo mjesto na natječaju Kristalna pepeljara. Trenutno je zaposlen u II. i V. splitskoj gimnaziji kao nastavnik hrvatskoga jezika.
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Iva Esterajher (Ljubljana, 1988.) živi i radi u Zagrebu. Diplomirala je politologiju na Fakultetu političkih znanosti. Aktivno se bavi likovnom umjetnošću (crtanje, slikarstvo, grafički rad), fotografijom, kreativnim pisanjem te pisanjem filmskih i glazbenih recenzija. Kratke priče i poezija objavljene su joj u književnim časopisima i na portalima (Urbani vračevi, UBIQ, Astronaut, Strane, NEMA, Afirmator) te je sudjelovala na nekoliko književnih natječaja i manifestacija (Večernji list, Arteist, FantaSTikon, Pamela festival i dr.).
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Nikola Pavičić (Zagreb, 2004.) živi u Svetoj Nedelji. Pohađa Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Piše, napose poeziju i lirsku prozu, te sa svojim tekstovima nastoji sudjelovati u literarnim natječajima i časopisima. U slobodno vrijeme voli proučavati književnost i povijest te učiti jezike.
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Luca Kozina (Split, 1990.) piše prozu, poeziju i književne kritike. Dobitnica je nagrade Prozak u sklopu koje je 2021. objavljena zbirka priča Važno je imati hobi. Zbirka je ušla u uži izbor nagrade Edo Budiša. Dobitnica je nagrada za poeziju Mak Dizdar i Pisanje na Tanane izdavačke kuće Kontrast u kategoriji Priroda. Dobitnica je nagrade Ulaznica za poeziju. Od 2016. piše književne kritike za portal Booksu. Članica je splitske udruge Pisci za pisce. Zajedno s Ružicom Gašperov i Sarom Kopeczky autorica je knjige Priručnica - od ideje do priče (2023).
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Ana Predan (Pula, 1996.) odrasla je u Vodnjanu. U šestoj godini počinje svirati violinu, a u šesnaestoj pjevati jazz. Po završetku srednje škole seli u Ljubljanu gdje studira međunarodne odnose, a onda u Trst gdje upisuje jazz pjevanje pri tršćanskom konzervatoriju na kojem je diplomirala ove godine s temom radništva u glazbi Istre. U toku studiranja putuje u Estoniju gdje godinu dana provodi na Erasmus+ studentskoj razmjeni. Tada sudjeluje na mnogo vrijednih i važnih projekata, i radi s umjetnicima i prijateljima, a počinje se i odmicati od jazza, te otkriva eksperimentalnu i improviziranu glazbu, te se počinje zanimati za druge, vizualne medije, osobito film. Trenutno živi u Puli, gdje piše za Radio Rojc i predaje violinu u Glazbenoj školi Ivana Matetića-Ronjgova. Piše oduvijek i često, najčešće sebi.
NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Eva Simčić (Rijeka, 1990.) do sada je kraću prozu objavljivala na stranicama Gradske knjižnice Rijeka, na blogu i Facebook stranici Čovjek-Časopis, Reviji Razpotja i na stranici Air Beletrina. Trenutno živi i radi u Oslu gdje dovršava doktorat iz postjugoslavenske književnosti i kulture.
Jyrki K. Ihalainen (r. 1957.) finski je pisac, prevoditelj i izdavač. Od 1978. Ihalainen je objavio 34 zbirke poezije na finskom, engleskom i danskom. Njegova prva zbirka poezije, Flesh & Night , objavljena u Christianiji 1978. JK Ihalainen posjeduje izdavačku kuću Palladium Kirjat u sklopu koje sam izrađuje svoje knjige od početka do kraja: piše ih ili prevodi, djeluje kao njihov izdavač, tiska ih u svojoj tiskari u Siuronkoskom i vodi njihovu prodaju. Ihalainenova djela ilustrirali su poznati umjetnici, uključujući Williama S. Burroughsa , Outi Heiskanen i Maritu Liulia. Ihalainen je dobio niz uglednih nagrada u Finskoj: Nuoren Voiman Liito 1995., nagradu za umjetnost Pirkanmaa 1998., nagradu Eino Leino 2010. Od 2003. Ihalainen je umjetnički direktor Anniki Poetry Festivala koji se odvija u Tampereu. Ihalainenova najnovija zbirka pjesama je "Sytykkei", objavljena 2016 . Bavi se i izvođenjem poezije; bio je, između ostalog, gost na albumu Loppuasukas finskog rap izvođača Asa 2008., gdje izvodi tekst pjesme "Alkuasukas".
Maja Marchig (Rijeka, 1973.) živi u Zagrebu gdje radi kao računovođa. Piše poeziju i kratke priče. Polaznica je više radionica pisanja poezije i proze. Objavljivala je u brojnim časopisima u regiji kao što su Strane, Fantom slobode, Tema i Poezija. Članica literarne organizacije ZLO. Nekoliko puta je bila finalistica hrvatskih i regionalnih književnih natječaja (Natječaja za kratku priču FEKPa 2015., Međunarodnog konkursa za kratku priču “Vranac” 2015., Nagrade Post scriptum za književnost na društvenim mrežama 2019. i 2020. godine). Njena kratka priča “Terapija” osvojila je drugu nagradu na natječaju KROMOmetaFORA2020. 2022. godine objavila je zbirku pjesama Spavajte u čarapama uz potporu za poticanje književnog stvaralaštva Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske u biblioteci Poezija Hrvatskog društva pisaca.
Juha Kulmala (r. 1962.) finski je pjesnik koji živi u Turkuu. Njegova zbirka "Pompeijin iloiset päivät" ("Veseli dani Pompeja") dobila je nacionalnu pjesničku nagradu Dancing Bear 2014. koju dodjeljuje finska javna radiotelevizija Yle. A njegova zbirka "Emme ole dodo" ("Mi nismo Dodo") nagrađena je nacionalnom nagradom Jarkko Laine 2011. Kulmalina poezija ukorijenjena je u beatu, nadrealizmu i ekspresionizmu i često se koristi uvrnutim, lakonskim humorom. Pjesme su mu prevedene na više jezika. Nastupao je na mnogim festivalima i klubovima, npr. u Engleskoj, Njemačkoj, Rusiji, Estoniji i Turskoj, ponekad s glazbenicima ili drugim umjetnicima. Također je predsjednik festivala Tjedan poezije u Turkuu.