poezija

Monika Herceg: Lovostaj (iz knjige pjesama)

Pročitajte izbor iz knjige pjesama ''Lovostaj'' Monike Herceg.
Monika Herceg je rođena 1990. u Sisku. Nagradu Goran za mlade pjesnike za najbolji debitantski neobjavljeni rukopis Početne koordinate dobila je 2017. godine. Knjiga je objavljena 2018. godine i nagrađena Kvirinovom nagradom za mlade pjesnike, nagradom Fran Galović za najbolje književno djelo na temu zavičaja i / ili identiteta, nagradom Slavić za najbolji prvijenac izdan 2018.godine i međunarodnom nagradom Mostovi struge. 2018. godine dobila je nagradu Na vrh jezika za najbolji neobjavljeni rukopis, a knjiga naslova Lovostaj. objavljena je 2019. Osvojila je drugu nagradu na međunarodnom natječaju za poeziju Castello di Duino 2016. i prvu nagradu na regionalnom natječaju humoristično-satiričnog žanra Bal u Elemiru 2017. te nagradu Lapis Histriae 2019. i prvu nagradu na natječaju Biber 2019.za najbolju priču.
Član je međunarodne mreže Versopolis te uredništva časopisa Poezija Hrvatskoj društva pisaca i urednica u istoimenoj biblioteci.
Pjesme su joj objavljene u različitim časopisima i prevedene na nekoliko jezika. Izbor pjesama izašao je na francuskom jeziku (Ciel sous tension, L'Ollave, 2019.).



 

Lov

 

 

Trebali smo čekati da se u maternici preobrazi

svjetlost u masu, okrutnost u rođenje

nakon kojeg počinje pošumljavanje Bornea

Često uroniš lice u tugujuće panjeve

i znam da me pitaš

ima li zbilja smisla danas

na ovom mjestu

tjerati nekoga da preživi svijet

 

Majka je rekla

Kada mlijeko bude vrištalo

šuti hrabro kao odsječeno stablo

Rekla je tijelo je porozno

i ne treba mariti kad jednom

uzorak kuhinjskog stolnjaka

prepoznaš kao unutrašnjost srca

Loša majka nosi genetsku modifikaciju brižnosti

Loša majka ponekad rodi dobru majku

 

Druge žene rekle su

stopala će ti se povećati,

ne od poroda,

nego od riječi

Ispred trbuha proučavaju mi mjere

Kako javno poskakuju peruti,

crnogoricu ponad usana,

kako razrezujem jesen na trećine,

upuhujem čvrsti kostur u trbuh

poput staklara

izrađujući stabilnu armaturu

 

Gledaju dok milujem stomak

na materinjem jeziku

tepajući bukvi, vuku i koprivi

koji se kriomice

strovaljuju

u jedno biće

 

 

 

 

Maryam Mirzakhani tri beskonačnosti slaže na kruh

uz sir i majonezu

 

 

Godinama sam bila dječak plašeći se svojih bedara,

skrivala geografiju tijela

pod širokim majicama

botanika je bujala

U tvojim dojkama gašenje dana

bubri slično olujnim oblacima,

ali pališ bez razmišljanja glavu kao svijeću

pa je puniš Riemannovim plohama

svjesna da ljeto podgrijava tumore,

da se matematika pokazuje upornima

i nema veze ako će glasne geometrije

uskoro preseliti u kosti

 

Ja još uvijek prije predavanja iz kvantne mehanike

uplašeno odstranim ženu iz sebe

pa pregovaram s Heisenbergom satima

o neodređenosti grudi

koje ostavljam na porti

 

A ti, Maryam, tvoja otkrivena glava

nakon selidbe u crne kronike iranskih novina

oštro gleda u muškarce

uvrijeđene prekratkom kosom

puneći njihovu muškost

do zadnje kapilare

vertikalnom jednadžbom poraza


 

 

Teorem Emmy Noether naučila sam na faksu

 

 

Pa mogu pretpostaviti, Emmy,

da smo žilavo žensko meso

Objema crte lica govore

svaki je dan bio usamljena srijeda,

simetrična kao polutke tvoje pameti

 

Emmy, Emmy, je li te hranila matematika

tih sedam godina kad su muškarci

uzimali iz tvog mozga

nikad plativši uz izliku

da u tebi ima samo

brojčanih vrijednosti

Danas bi te zatvorili u računalo,

proglasili umjetnom inteligencijom

i nazvali nekim koketnijim imenom

Vanda ili Irma

pa pustili da algoritme pretvaraš

u potreban broj bombi

na svakom kontinentu

da ne dođe do nuklearnog rata

Sjećam se kako su ti zavirivali pod teorem

na satovima klasične mehanike

misleći da je ispod sigurno brkato muško

 

Emmy, više ne stanem u jednadžbu

Neke žene vjeruju da je u vrijeme lova

dopušteno gurnuti druge žene

na rub izumiranja

Tad osjetim oštru simetriju opstanka

i znam da je i tvoja majka

kad si plakala

prisluškivajući

stajala pred sobom

nikad otvorivši vrata

 

 

 

 

Demetra nakon uzaludne potrage

 

 

Zemlja se napučuje biljkama

kad bog rastvori oko

pa planet poškakljaju trepavice

Zapravo, radi se o mojim trepavicama,

ali moram lagati o zaslugama

U meni vrište zametci

i ne smijem popustiti

kad me nasele kao tumori

 

Noge su ionako nakon potrage

samo slojevi putovanja

 

Kći, naivno stado bezbrižnosti

Kad diše kraj mene,

beton rezonira s peludom,

galaksija okrzne galaksiju

i lako je od radosti izmisliti proljeće

 

Kći, razorno nedostajanje

Kad ne diše kraj mene,

oči su ukopane u ozbiljnost

Nosim je svečano i predano

umišljajući da sve staje

s mojom tugom:

svježi zrak ignorira

prisutnost otvorenog prozora,

ljudi se odbijaju pomaknuti,

umišljam da ne izlazi

ni iz koga ljepilo tišine

 

I lako je od usamljenosti

zaboraviti proljeće

 

 

 


 

Lisbeth Salander promišlja vatru

 

 

Otac je najvještiji mačak

Njegov dolazak uvijek je

pucanje majčinog zgloba

u mišolovci

 

Moje dijete, moj lonac pun prekuhanih koščica

Moja žena, moja uvijek okrhnuta čaša

 

Otvorio je rolete taj najiskusniji mačak

da nas uvjeri kako staklo

ne propušta fotone ako tako naredi

On je bog svih površina

Čekamo u mraku da plinovod objavi

konačne brojeve na računu,

da se zapali jutro za kuhanje kave,

da krene odvoz smeća

i glasovi protjeraju nesnosne buhe

 

Tangenta na doručak uvijek je udarac

 

Plivam kao losos u jednosmjernosti dana

Bijeg nije nemoguć,

ali još ne znam hodati

 

U glavi nosim dječje poimanje vremena

i čim se poklope kazaljke

ocu ću probosti mačje oči

i odnijeti ih

kao

jež

jabuke

 

 

 

 

Jača žena ili O općim mjestima pjesnikinje

 

 

Uvijek je tako kad se ne razumijemo,

tijelo se skuplja u jedninu

i čahura je premala da zadrži nemir

 

Jača žena izlegne se u slabijoj kao kornjača

u danima kad kiša preduhitri djevojčice u njima

Nakon što izgovorim

prometne nesreće,

recikliram kroz jutro putanje rakova

koji su pobjegli mreži

kao Emmina struktura muškarcima

 

Hajde, znaš kako je s poledicom,

oklizneš se na nespavanje

i onda slova probijaju kožu

A trebalo je uhvatiti se ukoštac s pojmom ženske poezije,

razgraditi metaforu ozbiljno kao mesni obrok

i reći vegetarijanstvo je potreban odmor,

čišćenje

 

Hajde, znaš kako je, pjesma ima jak korijen,

čemu se praviti da možeš napisati nešto bitno

 

kao:

 

moj muž rastavit će se u tuđe muževe

i kad ga ponovno sastavim

pronaći ću samo dno

neizgovorene negacije

 

 

 

 

Tri pjesnikinje iz iščupane magnolije

 

 

U ovo doba godine ispod kreveta izrastu jutarnje novine

pa pjesnikinje uberu slova

 

Prva pjesnikinja razborito presađuje jezik

da namami vjeverice, čudesni repovi puni su državnih poslova

o kojima se ne govori, npr. mirovine su ukradene,

sustav je neodrživ

 

Druga pjesnikinja otvara konzerve noktima,

iznutra grašak se meškolji,

naš je jezik prastar za tekuća pitanja

Financije su prerasle zelenilo

grada umotanog u pupoljke plastike

 

Treća pjesnikinja može biti pitoma kao kućna mačka,

ali je svjesna da loše gospodarenje otpadom

čini nemogućim recikliranje,

čak i kad je u pitanju rečenica u srcu stabla

 

Pjesnikinje skupljaju razočarenja

ulazeći u sve ljude jednako predano,

bez diskriminacije

ne sluteći da moram nanositi šminku

kada idem na posao da se svidim

strojevima koji tiskaju vrijeme

 

Jutros su iz zemlje iščupali

magnoliju u cvatu

kako bi posadili bagere

 

Dugo je ljubičasta bdjela nad cestom,

sad je vrijeme da između nas ostanu

samo teže riječi,

poput betona

na koji ne mogu sletjeti

pjesme

 

 

 

Marijin monolog za pjesnikinju tijekom zemaljske kave

 

 

Oči su tu da ne pomisliš kako imaš i usta

za permutacije kruh pašteta gladovanje,

da povjeruješ kako možeš živjeti u pjesmi

jednako uzbudljivo kao i u ptici

 

Riječi mogu putovati brzinom svjetlosti,

ali osim njih, ništa ne može zacijeliti

tako naizgled istovremeno

 

Ti si samouvjerena pjesnikinja,

na prstu ti se lome putanje kometa,

ideje da riječi mogu napuniti

dječju glad ili praznu soba

 

Iza tebe žene se skupljaju da dešifriraju tragove u kavi,

hoćeš li procvjetati ili se ugasiti,

hoćeš li stati uopće u takav predvidivi talog

Pjesništvo je, parafraziram, mogućnost da se tu i bitak odvoje,

a kad se jednom odrežeš od svojih prizemnih svojstava

možeš zračiti neometano u svijet

dok ne iščezneš

 

Ja sam izmišljena

da nitko ne razmišlja o mojim osjećajima u ime viših ciljeva,

da me nitko ne pita je li i bezgrešno začeće

oblik silovanja,

da mi govore iza leđa, iako znaju da će im otpasti jezici

da mi nameću čak i sreću

 

I ako se ikada nađeš pred takvim ponorom

 

traži razvod

 

i puno skrbništvo

 

 

 

 

o nama

Eva Simčić pobjednica je nagrade "Sedmica & Kritična masa" (6.izdanje)

Pobjednica književne nagrade "Sedmica & Kritična masa" za mlade prozaiste je Eva Simčić (1990.) Nagrađena priča ''Maksimalizam.” neobična je i dinamična priča je o tri stana, dva grada i puno predmeta. I analitično i relaksirano, s dozom humora, na književno svjež način autorica je ispričala pamtljivu priču na temu gomilanja stvari, temu u kojoj se svi možemo barem malo prepoznati, unatoč sve većoj popularnosti minimalizma. U užem izboru nagrade, osim nagrađene Simčić, bile su Ivana Butigan, Paula Ćaćić, Marija Dejanović, Ivana Grbeša, Ljiljana Logar i Lucija Švaljek.
Ovo je bio šesti nagradni natječaj koji raspisuje Kritična masa, a partner nagrade bio je cafe-bar Sedmica (Kačićeva 7, Zagreb). Nagrada se sastoji od plakete i novčanog iznosa (5.000 kuna bruto). U žiriju nagrade bile su članice redakcije Viktorija Božina i Ilijana Marin, te vanjski članovi Branko Maleš i Damir Karakaš.

o nama

Natječaj ''Sedmica & Kritična masa'' - uži izbor

Nakon šireg izbora slijedi uži izbor nagrade ''Sedmica & Kritična masa'' za mlade prozne autore. Pročitajte tko su sedmero odabranih.

proza

Hana Kunić: Vidjela sam to

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Hana Kunić (Varaždin, 1994.) završila je varaždinsku Prvu gimnaziju nakon koje upisuje studij Glume i lutkarstva na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku, gdje je magistrirala 2017. godine. Kao Erasmus+ studentica studirala je Glumu i na Faculty of Theatre and Television u Cluj-Napoci u Rumunjskoj. Glumica je pretežno na kazališnim (HNK Varaždin, Kazalište Mala scena Zagreb, Umjetnička organizacija VRUM, Kazalište Lutonjica Toporko), a povremeno i na filmskim i radijskim projektima. Kao dramska pedagoginja djeluje u Kazališnom studiju mladih varaždinskog HNK i u romskom naselju Kuršanec u sklopu projekta Studija Pangolin. Pisanjem se bavi od osnovne škole – sudjelovala je na državnim natjecanjima LiDraNo (2010. i 2012.), izdala je zbirku poezije „Rika“ (2018.), njena prva drama „Plavo i veliko“ izvedena je na Radiju Sova (2019.), a njen prvi dječji dramski tekst „Ah, ta lektira, ne da mi mira“ postavljen je na scenu lutkarskog Kazališta Lutonjica Toporko (2021.). Suosnivačica je Umjetničke organizacije Favela. Živi u Zagrebu, puno se sunča i alergična je na banalnost.

proza

Saša Vengust: Loša kob

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Saša Vengust (Zagreb, 1988.) završio je školovanje kao maturant II. opće gimnazije. Nakon toga je naizmjence malo radio u videoteci, malo brljao na Filozofskom fakultetu po studijima filozofije, sociologije i komparativne književnosti. U naglom i iznenadnom preokretu, zaposlio se u Hladnjači i veletržnici Zagreb kao komercijalist u veleprodaji voća i povrća. Trenutačno traži posao, preuređuje kuću, savladava 3D printanje, boja minijature, uveseljava suprugu i ostale ukućane sviranjem električne gitare te redovito ide na pub kvizove da se malo makne iz kuće.

proza

Sheila Heti: Majčinstvo

Sheila Heti (1976.) jedna je od najistaknutijih kanadskih autorica svoje generacije. Studirala je dramsko pisanje, povijest umjetnosti i filozofiju. Piše romane, kratke priče, dramske tekstove i knjige za djecu. U brojnim utjecajnim medijima objavljuje književne kritike i intervjue s piscima i umjetnicima. Bestseleri How Should a Person Be? i Women in Clothes priskrbili su joj status književne zvijezde. New York Times uvrstio ju je na popis najutjecajnijih svjetskih književnica koje će odrediti način pisanja i čitanja knjiga u 21. stoljeću, a roman Majčinstvo našao se na njihovoj ljestvici najboljih knjiga 2018. godine. Hvalospjevima su se pridružili i časopisi New Yorker, Times Literary Supplement, Chicago Tribune, Vulture, Financial Times i mnogih drugi koji su je proglasili knjigom godine. Majčinstvo je tako ubrzo nakon objavljivanja postao kultni roman. Sheila Heti živi u Torontu, a njezina su djela prevedena na više od dvadeset jezika.

poezija

Selma Asotić: Izbor iz poezije

Selma Asotić je pjesnikinja. Završila je magistarski studij iz poezije na sveučilištu Boston University 2019. godine. Dobitnica je stipendije Robert Pinsky Global Fellowship i druge nagrade na književnom natječaju Brett Elizabeth Jenkins Poetry Prize. Nominirana je za nagradu Puschcart za pjesmu ''Nana'', a 2021. uvrštena je među polufinaliste/kinje nagrade 92Y Discovery Poetry Prize. Pjesme i eseje na engleskom i bhsc jeziku objavljivala je u domaćim i međunarodnim književnim časopisima.

proza

Ines Kosturin: Izbor iz poezije

Ines Kosturin (1990., Zagreb) rodom je iz Petrinje, gdje pohađa osnovnu i srednju školu (smjer opća gimnazija). Nakon toga u istom gradu upisuje Učiteljski fakultet, gdje je i diplomirala 2015. godine te stekla zvanje magistre primarnog obrazovanja. Pisanjem se bavi od mladosti, a 2014. izdaje svoju prvu samostalnu zbirku poezije, ''Papirno more''. Krajem 2020. izdaje drugu samostalnu zbirku poezije, ''Herbarij''. Pjesme objavljuje kako u domaćim, tako i u internacionalnim (regionalno i šire) zbornicima i časopisima. Na međunarodnom natječaju Concorso internazionale di poesia e teatro Castello di Duino 2018. osvaja treću nagradu. Poeziju uglavnom piše na hrvatskom i engleskom jeziku.

proza

Luka Ivković: Sat

Luka Ivković (1999., Šibenik) je student agroekologije na Agronomskom fakultetu u Zagrebu. Do sada je objavljivao u časopisu Kvaka, Kritična masa, Strane, ušao u širi izbor za Prozak 2018., uvršten u zbornik Rukopisi 43.

poezija

Bojana Guberac: Izbor iz poezije

Bojana Guberac (1991., Vukovar) odrasla je na Sušaku u Rijeci, a trenutno živi u Zagrebu. U svijet novinarstva ulazi kao kolumnistica za Kvarner News, a radijske korake započinje na Radio Sovi. Radila je kao novinarka na Radio Rijeci, u Novom listu, na Kanalu Ri te Ri portalu. Trenutno radi kao slobodna novinarka te piše za portale Lupiga, CroL te Žene i mediji. Piše pjesme od osnovne škole, ali o poeziji ozbiljnije promišlja od 2014. godine kada je pohađala radionice poezije CeKaPe-a s Julijanom Plenčom i Andreom Žicom Paskučijem pod mentorstvom pjesnikinje Kristine Posilović. 2015. godine imala je prvu samostalnu izložbu poezije o kojoj Posilović piše: ''Primarni zadatak vizualne poezije jest da poeziju učini vidljivom, tj. da probudi kod primatelja svijest o jeziku kao materiji koja se može oblikovati. Stoga Guberac pred primatelje postavlja zahtjevan zadatak, a taj je da pokušaju pjesmu obuhvatiti sa svih strana u prostoru, da ju pokušaju doživjeti kao objekt. Mada pjesnički tekst u ovom slučaju primamo vizualno, materijal te poezije je dalje jezik.'' Njezine pjesme objavljivane su u časopisima, a ove godine njezina je poezija predstavljena na Vrisku – riječkom festivalu autora i sajmu knjiga.

proza

Iva Sopka: Plišane lisice

Iva Sopka (1987., Vrbas) objavila je više kratkih priča od kojih su najznačajnije objavljene u izboru za književnu nagradu Večernjeg lista “Ranko Marinković” 2011. godine, Zarezovog i Algoritmovog književnog natječaja Prozak 2015. godine, nagrade “Sedmica & Kritična Masa” 2016., 2017. i 2019. godine, natječaja za kratku priču Gradske knjižnice Samobor 2016. godine te natječaja za kratku priču 2016. godine Broda knjižare – broda kulture. Osvojila je drugo mjesto na KSET-ovom natječaju za kratku priču 2015. godine, a kratka priča joj je odabrana među najboljima povodom Mjeseca hrvatske knjige u izboru za književni natječaj KRONOmetaFORA 2019. godine. Kao dopisni član je pohađala radionicu kritičkog čitanja i kreativnog pisanja "Pisaće mašine" pod vodstvom Mime Juračak i Natalije Miletić. Dobitnica je posebnog priznanja 2019. godine žirija nagrade "Sedmica & Kritična masa" za 3. uvrštenje u uži izbor.

proza

Ivana Caktaš: Život u roku

Ivana Caktaš (1994., Split) diplomirala je hrvatski jezik i književnost 2018. godine s temom „Semantika čudovišnog tijela u spekulativnoj fikciji“. Tijekom studiranja je volontirala u Književnoj udruzi Ludens, gdje je sudjelovala u različitim jezikoslovnim i književnim događajima. Odradila je stručno osposobljavanje u osnovnoj školi i trenutno povremeno radi kao zamjena. U Splitu pohađa Školu za crtanje i slikanje pod vodstvom akademskih slikara Marina Baučića i Ivana Svaguše. U slobodno vrijeme piše, crta, slika i volontira.

poezija

Marija Skočibušić: Izbor iz poezije

Marija Skočibušić rođena je 2003. godine u Karlovcu gdje trenutno i pohađa gimnaziju. Sudjeluje na srednjoškolskim literarnim natječajima, a njezina poezija uvrštena je u zbornike Poezitiva i Rukopisi 42. Također je objavljena u časopisima Poezija i Libartes, na internetskom portalu Strane te blogu Pjesnikinja petkom. Sudjelovala je na književnoj tribini Učitavanje u Booksi, a svoju je poeziju čitala na osmom izdanju festivala Stih u regiji.

proza

Philippe Lançon: Zakrpan

Philippe Lançon (1963.) novinar je, pisac i književni kritičar. Piše za francuske novine Libération i satirički časopis Charlie Hebdo. Preživio je napad na redakciju časopisa te 2018. objavio knjigu Zakrpan za koju je dobio niz nagrada, među kojima se ističu Nagrada za najbolju knjigu časopisa Lire 2018., Nagrada Femina, Nagrada Roger-Caillois, posebno priznanje žirija Nagrade Renaudot. Knjiga je prevedena na brojne jezike te od čitatelja i kritike hvaljena kao univerzalno remek-djelo, knjiga koja se svojom humanošću opire svakom nasilju i barbarizmu.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg