poezija

Monika Herceg: Lovostaj (iz knjige pjesama)

Pročitajte izbor iz knjige pjesama ''Lovostaj'' Monike Herceg.
Monika Herceg je rođena 1990. u Sisku. Nagradu Goran za mlade pjesnike za najbolji debitantski neobjavljeni rukopis Početne koordinate dobila je 2017. godine. Knjiga je objavljena 2018. godine i nagrađena Kvirinovom nagradom za mlade pjesnike, nagradom Fran Galović za najbolje književno djelo na temu zavičaja i / ili identiteta, nagradom Slavić za najbolji prvijenac izdan 2018.godine i međunarodnom nagradom Mostovi struge. 2018. godine dobila je nagradu Na vrh jezika za najbolji neobjavljeni rukopis, a knjiga naslova Lovostaj. objavljena je 2019. Osvojila je drugu nagradu na međunarodnom natječaju za poeziju Castello di Duino 2016. i prvu nagradu na regionalnom natječaju humoristično-satiričnog žanra Bal u Elemiru 2017. te nagradu Lapis Histriae 2019. i prvu nagradu na natječaju Biber 2019.za najbolju priču.
Član je međunarodne mreže Versopolis te uredništva časopisa Poezija Hrvatskoj društva pisaca i urednica u istoimenoj biblioteci.
Pjesme su joj objavljene u različitim časopisima i prevedene na nekoliko jezika. Izbor pjesama izašao je na francuskom jeziku (Ciel sous tension, L'Ollave, 2019.).



 

Lov

 

 

Trebali smo čekati da se u maternici preobrazi

svjetlost u masu, okrutnost u rođenje

nakon kojeg počinje pošumljavanje Bornea

Često uroniš lice u tugujuće panjeve

i znam da me pitaš

ima li zbilja smisla danas

na ovom mjestu

tjerati nekoga da preživi svijet

 

Majka je rekla

Kada mlijeko bude vrištalo

šuti hrabro kao odsječeno stablo

Rekla je tijelo je porozno

i ne treba mariti kad jednom

uzorak kuhinjskog stolnjaka

prepoznaš kao unutrašnjost srca

Loša majka nosi genetsku modifikaciju brižnosti

Loša majka ponekad rodi dobru majku

 

Druge žene rekle su

stopala će ti se povećati,

ne od poroda,

nego od riječi

Ispred trbuha proučavaju mi mjere

Kako javno poskakuju peruti,

crnogoricu ponad usana,

kako razrezujem jesen na trećine,

upuhujem čvrsti kostur u trbuh

poput staklara

izrađujući stabilnu armaturu

 

Gledaju dok milujem stomak

na materinjem jeziku

tepajući bukvi, vuku i koprivi

koji se kriomice

strovaljuju

u jedno biće

 

 

 

 

Maryam Mirzakhani tri beskonačnosti slaže na kruh

uz sir i majonezu

 

 

Godinama sam bila dječak plašeći se svojih bedara,

skrivala geografiju tijela

pod širokim majicama

botanika je bujala

U tvojim dojkama gašenje dana

bubri slično olujnim oblacima,

ali pališ bez razmišljanja glavu kao svijeću

pa je puniš Riemannovim plohama

svjesna da ljeto podgrijava tumore,

da se matematika pokazuje upornima

i nema veze ako će glasne geometrije

uskoro preseliti u kosti

 

Ja još uvijek prije predavanja iz kvantne mehanike

uplašeno odstranim ženu iz sebe

pa pregovaram s Heisenbergom satima

o neodređenosti grudi

koje ostavljam na porti

 

A ti, Maryam, tvoja otkrivena glava

nakon selidbe u crne kronike iranskih novina

oštro gleda u muškarce

uvrijeđene prekratkom kosom

puneći njihovu muškost

do zadnje kapilare

vertikalnom jednadžbom poraza


 

 

Teorem Emmy Noether naučila sam na faksu

 

 

Pa mogu pretpostaviti, Emmy,

da smo žilavo žensko meso

Objema crte lica govore

svaki je dan bio usamljena srijeda,

simetrična kao polutke tvoje pameti

 

Emmy, Emmy, je li te hranila matematika

tih sedam godina kad su muškarci

uzimali iz tvog mozga

nikad plativši uz izliku

da u tebi ima samo

brojčanih vrijednosti

Danas bi te zatvorili u računalo,

proglasili umjetnom inteligencijom

i nazvali nekim koketnijim imenom

Vanda ili Irma

pa pustili da algoritme pretvaraš

u potreban broj bombi

na svakom kontinentu

da ne dođe do nuklearnog rata

Sjećam se kako su ti zavirivali pod teorem

na satovima klasične mehanike

misleći da je ispod sigurno brkato muško

 

Emmy, više ne stanem u jednadžbu

Neke žene vjeruju da je u vrijeme lova

dopušteno gurnuti druge žene

na rub izumiranja

Tad osjetim oštru simetriju opstanka

i znam da je i tvoja majka

kad si plakala

prisluškivajući

stajala pred sobom

nikad otvorivši vrata

 

 

 

 

Demetra nakon uzaludne potrage

 

 

Zemlja se napučuje biljkama

kad bog rastvori oko

pa planet poškakljaju trepavice

Zapravo, radi se o mojim trepavicama,

ali moram lagati o zaslugama

U meni vrište zametci

i ne smijem popustiti

kad me nasele kao tumori

 

Noge su ionako nakon potrage

samo slojevi putovanja

 

Kći, naivno stado bezbrižnosti

Kad diše kraj mene,

beton rezonira s peludom,

galaksija okrzne galaksiju

i lako je od radosti izmisliti proljeće

 

Kći, razorno nedostajanje

Kad ne diše kraj mene,

oči su ukopane u ozbiljnost

Nosim je svečano i predano

umišljajući da sve staje

s mojom tugom:

svježi zrak ignorira

prisutnost otvorenog prozora,

ljudi se odbijaju pomaknuti,

umišljam da ne izlazi

ni iz koga ljepilo tišine

 

I lako je od usamljenosti

zaboraviti proljeće

 

 

 


 

Lisbeth Salander promišlja vatru

 

 

Otac je najvještiji mačak

Njegov dolazak uvijek je

pucanje majčinog zgloba

u mišolovci

 

Moje dijete, moj lonac pun prekuhanih koščica

Moja žena, moja uvijek okrhnuta čaša

 

Otvorio je rolete taj najiskusniji mačak

da nas uvjeri kako staklo

ne propušta fotone ako tako naredi

On je bog svih površina

Čekamo u mraku da plinovod objavi

konačne brojeve na računu,

da se zapali jutro za kuhanje kave,

da krene odvoz smeća

i glasovi protjeraju nesnosne buhe

 

Tangenta na doručak uvijek je udarac

 

Plivam kao losos u jednosmjernosti dana

Bijeg nije nemoguć,

ali još ne znam hodati

 

U glavi nosim dječje poimanje vremena

i čim se poklope kazaljke

ocu ću probosti mačje oči

i odnijeti ih

kao

jež

jabuke

 

 

 

 

Jača žena ili O općim mjestima pjesnikinje

 

 

Uvijek je tako kad se ne razumijemo,

tijelo se skuplja u jedninu

i čahura je premala da zadrži nemir

 

Jača žena izlegne se u slabijoj kao kornjača

u danima kad kiša preduhitri djevojčice u njima

Nakon što izgovorim

prometne nesreće,

recikliram kroz jutro putanje rakova

koji su pobjegli mreži

kao Emmina struktura muškarcima

 

Hajde, znaš kako je s poledicom,

oklizneš se na nespavanje

i onda slova probijaju kožu

A trebalo je uhvatiti se ukoštac s pojmom ženske poezije,

razgraditi metaforu ozbiljno kao mesni obrok

i reći vegetarijanstvo je potreban odmor,

čišćenje

 

Hajde, znaš kako je, pjesma ima jak korijen,

čemu se praviti da možeš napisati nešto bitno

 

kao:

 

moj muž rastavit će se u tuđe muževe

i kad ga ponovno sastavim

pronaći ću samo dno

neizgovorene negacije

 

 

 

 

Tri pjesnikinje iz iščupane magnolije

 

 

U ovo doba godine ispod kreveta izrastu jutarnje novine

pa pjesnikinje uberu slova

 

Prva pjesnikinja razborito presađuje jezik

da namami vjeverice, čudesni repovi puni su državnih poslova

o kojima se ne govori, npr. mirovine su ukradene,

sustav je neodrživ

 

Druga pjesnikinja otvara konzerve noktima,

iznutra grašak se meškolji,

naš je jezik prastar za tekuća pitanja

Financije su prerasle zelenilo

grada umotanog u pupoljke plastike

 

Treća pjesnikinja može biti pitoma kao kućna mačka,

ali je svjesna da loše gospodarenje otpadom

čini nemogućim recikliranje,

čak i kad je u pitanju rečenica u srcu stabla

 

Pjesnikinje skupljaju razočarenja

ulazeći u sve ljude jednako predano,

bez diskriminacije

ne sluteći da moram nanositi šminku

kada idem na posao da se svidim

strojevima koji tiskaju vrijeme

 

Jutros su iz zemlje iščupali

magnoliju u cvatu

kako bi posadili bagere

 

Dugo je ljubičasta bdjela nad cestom,

sad je vrijeme da između nas ostanu

samo teže riječi,

poput betona

na koji ne mogu sletjeti

pjesme

 

 

 

Marijin monolog za pjesnikinju tijekom zemaljske kave

 

 

Oči su tu da ne pomisliš kako imaš i usta

za permutacije kruh pašteta gladovanje,

da povjeruješ kako možeš živjeti u pjesmi

jednako uzbudljivo kao i u ptici

 

Riječi mogu putovati brzinom svjetlosti,

ali osim njih, ništa ne može zacijeliti

tako naizgled istovremeno

 

Ti si samouvjerena pjesnikinja,

na prstu ti se lome putanje kometa,

ideje da riječi mogu napuniti

dječju glad ili praznu soba

 

Iza tebe žene se skupljaju da dešifriraju tragove u kavi,

hoćeš li procvjetati ili se ugasiti,

hoćeš li stati uopće u takav predvidivi talog

Pjesništvo je, parafraziram, mogućnost da se tu i bitak odvoje,

a kad se jednom odrežeš od svojih prizemnih svojstava

možeš zračiti neometano u svijet

dok ne iščezneš

 

Ja sam izmišljena

da nitko ne razmišlja o mojim osjećajima u ime viših ciljeva,

da me nitko ne pita je li i bezgrešno začeće

oblik silovanja,

da mi govore iza leđa, iako znaju da će im otpasti jezici

da mi nameću čak i sreću

 

I ako se ikada nađeš pred takvim ponorom

 

traži razvod

 

i puno skrbništvo

 

 

 

 

o nama

Dobitnik nagrade "Sedmica i Kritična masa 2020" je Filip Rutić

Dobitnik književne nagrade "Sedmica i Kritična masa 2020" za mlade prozaiste je Filip Rutić (1997).
Nagrađena priča ''Riža s kečapom, blagim ili ljutim” ima snažan pečat 2020, a autoru je uspjelo kroz nepretenciozan ton i jedan neobičan odnos dati sliku opće nestabilnosti u eri korone i potresa.
U užem izboru nagrade, osim nagrađenog Rutića, bili su Lucija Švaljek, Iva Hlavač, Luca Kozina, Marina Gudelj, Vid Hribar i Darko Šeparović.
Ovo je bio peti nagradni natječaj koji raspisuje Kritična masa, a partner nagrade je cafe-bar Sedmica (Kačićeva 7, Zagreb). Nagrada se sastoji od plakete i novčanog iznosa (5.000 kuna bruto). U žiriju nagrade bile su članice redakcije Viktorija Božina i Ilijana Marin, te vanjski članovi Branko Maleš i Damir Karakaš.

intervju

Filip Rutić: Književnost bez novih glasova i perspektiva pretvara se u historiografiju

Predstavljamo uži izbor nagrade ''Sedmica & Kritična masa''

Filip je u uži izbor ušao s pričom ''Riža s kečapom, blagim ili ljutim''. Standardnim setom pitanja predstavljamo jednog od trojice muških natjecatelja.

o nama

Natječaj ''Sedmica & Kritična masa'' 2020 - uži izbor

Nakon šireg izbora slijedi uži izbor nagrade ''Sedmica & Kritična masa'' za mlade prozne autore. Pogledajte tko su sedmero odabranih.

o nama

Natječaj ''Sedmica & Kritična masa'' - popis šireg izbora, pred objavu užeg

Natječaj ''Sedmica & Kritična masa'' za mlade autorice i autore do 35 godina starosti bliži se svome kraju. Ovo je peto izdanje nagrade, utemeljene 2015. godine, koja pruža pregled mlađe prozne scene (širi i uži izbor) i promovira nova prozna imena. Prva nagrada iznosi 5.000 kuna (bruto iznos) i dodjeljuje se uz plaketu. Prethodnih su godina nagradu dobile Ana Rajković, Jelena Zlatar, Marina Gudelj i Mira Petrović.

proza

Marina Gudelj: Ljudi na uglu ulice, pokraj prodavaonice pića

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2020.

Marina Gudelj (1988., Split) završila je Hrvatski jezik i književnost na Sveučilištu u Zadru. Radi kao nastavnica Hrvatskog jezika u školi. Prvi književni rad, kratka priča Semafor, šahta, apoteka, birtija objavljena je u Zarezu 2015. godine. Iste je godine osvojila prvu književnu nagradu na portalu KSET-a za priču Kamo idu irske mačke. 2017. godine osvaja prvo mjesto na natječaju Kritične mase za priču Lee. S istom pričom iduće godine sudjeluje na LitLink festivalu u Zagrebu. 2018. godine osvaja treće mjesto s pričom Dulcinea na konjaku na 17. izdanju Festivala europske kratke priče, a krajem iste godine ulazi u uži izbor natječaja Prvi Prozak i Na vrhu jezika s pričom Vještica. 2019. godine osvaja nagradu Prvi Prozak za autore do 35 godina starosti, a objava zbirke priča očekuje se sredinom 2020. godine.

proza

Vid Hribar: Bilješke za preživljavanje

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2020.

Vid Hribar (1993., Zagreb) je trenutno na završnoj godini diplomskog studija na odsjeku dramaturgije pri Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Piše scenarije, drame, poeziju, kratke priče, uz to se bavi komponiranjem i sviranjem klavira u brojnim zagrebačkim bendovima. Na radiju se izvode njegove ''Nule i ništice'' (2017.), radiodrama inspirirana motivima Harmsove istoimene zbirke kratkih priča, drama ''Oskarov san'' (2019.) te ''Od Vlaške do Britanca'' (2019.). Njegova drama ''Tuneli'' prevedena je na makedonski jezik od strane Makedonskog centra ITI, a njegova drama ''404'' objavljena je na portalu drame.hr. Kao kompozitor radi na nizu kazališnih, filmskih, televizijskih te radiodramskih projekata.

proza

Luca Kozina: Grbava plesačica

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2020.

Luca Kozina (1990., Split) piše prozu i poeziju. Radovi su joj objavljeni u časopisima: Zarez, Fantom Slobode, Mogućnosti, Republika, u zborniku Rukopisi 43 te na internetu (Zvona i Nari, Književnost Uživo, Kultipraktik, Nema). Dobitnica je nagrade Prozak za 2019. godinu. Piše književne kritike za portal Booksa. Članica je književne grupe NKV.

proza

Petra Bolić: Hans.

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Petra Bolić (1992., Varaždinu) studirala je francuski jezik i književnost, kulturološku germanistiku i književno-interkulturalnu južnoslavistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i Karl-Franzens Universität u Grazu. Znanstveno polje interesa su joj njemačko-južnoslavenski kulturno-književni transferi i suvremena slovenska proza. U slobodno se vrijeme bavi književnim prevođenjem i književnom kritikom. Vlastitu je kratku prozu do današnjega dana skrivala u ladicama.

proza

Ivana Pintarić: Propuštanje riječi

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Ivana Pintarić (1988., Zagreb) je edukacijski rehabilitator. Piše poeziju i kratke priče. Ulomkom iz romana ''Gorimo (ali ne boli više)'' ušla je u finale izbora za nagradu "Sedmica & Kritična masa" 2015. godine. Ulazi u širi izbor nagrade "Sedmica & Kritična masa" 2017. ulomkom iz romana "Ovo nije putopis o Americi". Bila je polaznica Booksine radionice pisanja kratke priče pod mentorstvom Zorana Ferića. Objavila je radove na portalima kultipraktik.org i booksa.hr. Objavila je priču u časopisu Fantom slobode. Članica je književne grupe ZLO koja okuplja mlade pisce različitih književnih afiniteta i usmjerenja, koji zajednički promiču ''mladu'' književnost, sudjeluju na književnim natječajima, festivalima te organiziraju književne susrete i čitanja.

proza

Josip Čekolj: Kokoši ne letiju visoko

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Josip Čekolj (1999., Zabok) student je treće godine kroatistike te etnologije i kulturne antropologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Dosad je svoje pjesme i kratke priče objavljivao u hrvatskim i regionalnim časopisima i zbornicima poput ''Rukopisa'', ''Alepha'', ''PoZiCe'', zbornika Gornjogradskog književnog festivala, Po(e)zitive i drugih te na portalima Kritična masa, Strane, Poeziju na štrikove, Čovjek-časopis i NEMA. Ovog ljeta izdaje dječju slikovnicu ''Srna i Mak u potrazi za uplašenim mjesecom'' u nakladi Mala zvona. S pjesničkim rukopisom ''Junaci i zmajevi su izumiruće vrste'' ušao je uži krug za nagradu ''Na vrh jezika'' 2019. godine.

proza

Ana Vučić: U Limbu

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Ana Vučić (1992., Karlovac) još uvijek pokušava završiti Kroatistiku i Sociologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Dosad su joj objavljene neke pjesme i jedan ulomak u studentskim časopisima i na Kritičnoj masi. Otkad je Jastrebarsko zamijenila Zagrebom piše tek neznatno više. U slobodno vrijeme čita, gleda sport i serije te mašta o obrani diplomskog rada u normalnim okolnostima. Vrhuncem svoje dosadašnje književne karijere smatra sudjelovanje na prvoj Kroeziji u kafiću Luxor.

proza

Ivan Katičić: Klošari

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Ivan Katičić (1990., Split) objavio je zbirku kratkih priča ''Pet metara bliže zvijezdama'' (Pučko otvoreno učilište Velika Gorica, 2016.). Živi i ne radi u Omišu.

proza

Gabrijel Delić: Orlovski

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Gabrijel Delić (1998., Zagreb) napisao je nekoliko članaka na temu automobilizma objavljenih na jednoj britanskoj web-stranici i poneku kratku priču od kojih je zadnja objavljena u regionalnom natječaju ''Biber'' za 2019. godinu.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg