poezija

Mateja Jurčević: Žene iz Altamire (iz knjige pjesama)

Mateja Jurčević rođena je 1995. u Vinkovcima. Studira komparativnu književnost i bibliotekarstvo na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Dobitnica je nagrade Goran za mlade pjesnike za 2016. godinu. Nagrađeni rukopis, Paranoja, objavljen je 2017. pod naslovom Bijela vrata. Svoju drugu zbirku, Žene iz Altamire, objavljuje 2019. godine. Piše književne kritike. Poeziju je objavljivala na portalima, te u zbornicima i časopisima kao što su: Tema, Eckermann, Nova riječ, Književna riječ Strane, Poezija, Polja i drugi.



 

***

 

Moja se ljubav širila zemljom

kao sovjetski stanovi

U jedan si najzad uselio

ali kroz njegov kuhinjski prozor nisi prestao

motriti vrane što u pirueti ulijeću u nebo

na ostakljenom pročelju banke

 

 

 

 

***

 

Sada je tu gdje stojiš jedna livada i jedna dolina

ispod planinskog lanca

na plavim pločama zgrada

od svega je ostalo samo ime i snijeg

Kakve su to ulice na istoku grada

iza kojih se vuče devetnaestoljetni vitez

i grafitira neki lik

njezin je valjda

više nije žena sada je bulevar

li la lo lu le

kraj trgovine igračkama tepa plišanim medvjedima

bijeloj i smeđoj mladunčadi

Kako se ćud promijeni kada postaneš djed

koliko unučadi stane u dvjesto godina staro krilo

Otvorio bi zoološki za svoje hidrofobno potomstvo

ali ne ovdje i ne u ovoj zemlji

u kojoj more ispire pločnik

 

 

 

***

 

U tu je zemlju uletjelo moje srce kao

ptica u motor aviona

i laptop ti je skliznuo s bedra

i stranac ti je povratio u krilo

Voljet ću te dok ne opožari

dok velika metalna majka

s grudi ne zbaci maske za kisik

 

 

 

 

***

 

Tri kamena ukradena iz luke

tri slane njuške labradora

taru se u džepu o moje prste spasitelja

Tako šećemo gradom

vlažni kameni psi zlostavljani od mora i ja

s lancem čiji doseg završava u ovoj zemlji

 

Sada se mogu samo propinjati

sada će me velike bijele ruke povući natrag u okot

 

Sjedeći pred jednom francuskom slastičarnicom

s tvrdim leglom u jakni lakše spoznajem:

Moje svjetleće zjenice ne mogu obustaviti

tvoju nježnost za solarne ploče

Zato ću nas nahuškati na izlog i razbiti ga

u oči popodnevnih gostiju

Treba se samo skotrljati

iz želatinoznog gnjeva u staklo

i baciti kerber-kamen

u veliku zdjelu kuhane kreme

 

Svi će pobjeći nenadano slijepi

nenadano slani

Samo će meni staviti brnjicu na brbljave ruke

i odvesti me tamo

gdje će mi dati pločicu s imenom

na koje ću se nehotice odazvati

 

 

 

 

mogućnosti

 

Da sam tog dana

ne dvojeći kao melankolični požar pred obiteljskom kućom

pojela riblju platu u tišini popodneva

život bi krenuo u drugome smjeru

prema Idahu ili Montrealu

Trebalo je jesti kao medvjed

jesti s kostima glavom i škrgama

biti nafta koja se noću iskrada iz prekooceanskog tankera

i ždere ikru na tematskom plesnjaku

 

Trebalo je jesti

i na putu za Idaho ili Montreal

ne bi se ispriječio ovaj susret

kao glad utjelovljena u cvjetnom ornamentu rajčice

 

Da si tog dana ostao sjediti u žutom kvadratu ravnodnevnice

bilo bi nemoguće opaziti

da u očima uzgajaš zeleno-smeđe patke

i s vremenom bih svarila more

s vremenom bi otpali očnjaci

 

Sada si mi zaglavljen u podčeljusnoj žlijezdi

i svako jato koje me nadleti

zamišljam obareno u ključalom jezeru

 

 

 

 

zatim su se dugo smijali

 

a ja bez zrcala bez izloga bez prozora automobila

u kojem bi se moglo ogledati

ako je bura razmjestila moje posloženo lice

ako je prelomila Kupidov luk o kamene koševe

preostao je samo duboki tanjur donje usne

s ječmenim riječima natopljenim vodom

svaka mi drskost ispadne plačljivo

 

U novom kupaćem kostimu

u žutoj haljini

čekala sam prijevoz do Budve

do Budve je nekoliko sati

do Budve ćemo unatoč vjetru

na obalu ćemo prijepodne iz mora nikada

Rekao je: drži me

za jestivu riječ kao prsti otopljen sladoled

Zatim se na želudac spustila noć

zatim su se u gradu upalila svjetla

zatim su se dugo smijali

 

 

 

 

pustinje

 

I da ne zaboravim

kauč sa žutim točkama – nastoj da ga ne iznesu

Ništa je ispod našivenih dugmića

ništa zbog čega bi vrijedilo oslijepiti obiteljskog vepra

Oderat će meso tvoje uniforme

kao tri godine prije

oprugom moje bedro

 

U podne su mi opet u grlo ucijepili školjke

tako postajem crveno more s dubokim obrazima za ronjenje

Uzgajam u njima tri svjetleće ribe koje se na udarac

pale i gase i pregaraju

Sanjam te ponekad u bijelom

dolaziš s ljeskavom zmijom u šaci kako bi je podigao i

razdijelio mi nateklu čeljust

objesio o pluća krhke kuglice prosinačkog zraka

 

Naše je sabirno mjesto na vjetrovitoj čistini

nepotrebno prostranstvo za igličasta tijela

Na ulicama

u novinama

za okruglim hrastovim stolovima zovu nas Ježpolje

U Ježpolju su danas proglasili jesen i otresli jabuke

oni koji su vjerovali u košare nisu se vratili da nam kažu

postoje li i vrijedi li nastaviti sa zrenjem

 

Prije nego popusti grč koji me veže za stablo

željela bih spoznati sredinom i košticama

kako su tvoji topli prsti gipko okrenuli dugačak broj

izručivši im ime i adresu

oblik nosa i raspon ruku

Zvonko si pjevao u rupice telefona:

 

Sjećam se točno toga proljeća

Bile su suviše kratke da bi ih spojila na mojim leđima

 

 

 

 

 

što je ostalo nakon što smo napustili stan

 

Na osunčano parkirno mjesto iznijet ću monsteru u velikoj glinenoj zdjeli

sušilo s rubljem i stolac

da sjednem uz cestu u svoj dugi pravokutnik u kojemu se od tebe može naći

samo oprani sivi sako

da izložim obraze i čelo

karoseriju lica

da ugasim klimu i osmjehnem se prtljažniku susjednog Smarta

da me s petog kata netko polije prljavom vodom

da bude ljeto i more koje donosi kuhanu plastiku s daleke pučine

da iz miješanog otpada izvlačim boce i dijelim ih kao milosrdni Samaritanac

kao sladoledar

da uvečer spakiram stvari i krenem i da za mnom trče djeca

da me pitaju ima li još

 

 

 

 

 

disanje ljubavi

 

Uho i pramen kose

to je sve što se zamjećuje iza kovanog duhana

ali se promjer novčića širi ako otvorim šaku

ako je stisnem

netko se unutra počinje moliti bogu

netko mrmori esej o škrtosti

poziva se na ustav

 

U trenutku kada ovom cestom prođe

policijska patrola s pjevajućom sirenom

u ovaj kišni jesenski dan

palac mi odguruje tvoje pozelenjelo lice

i s tvojim zadivljenim pogledom na dugu peraju

koja čisti mokro vjetrobransko staklo

nešto je među nama konačno kao morsko dno

 

Više ne režem podstave kaputa da bih tvoje gladno polje

opskrbila svjetlošću

ne podižem te kada se otkotrljaš pod stolicu ili radijator

na blagajni plaćam samo tvojim skrivenim tijelom

na svakom mjestu te gubim

na svakom te ostavljam

 

 

 

 

 

himera

 

Njemu su pod kapke uglavili

debelu povijest grčke civilizacije

 

Bio je nabuhlih očiju

kada mu se ona učinila skladnijom od pojmovnika

Godinu nakon utvrdio je:

Žene koje leže na grašku izrastaju u njega

 

Zbog naivne jestivosti praštao je

vječnu glupost bilja

sljepoću za svjetlo sjenu i zvuk

nikome potrebne konstelacije planeta

kojima vjeruje ona u kojoj prebiva

suluda mržnja prema riječnim ribama

dabrovima

i uopće svemu nalik na nju

 

On pak nije ni po čemu nalik na vodu

nije ga moguće pustiti da oteče niz slavinu

niti ga pripitomiti za bazen

On presađuje režnjeve riječi

iz zemlje u zemlju iz zemlje u zemlju

za nju je zemlja dom glistama i ništa više

 

Na rođendan

njoj je uzgojio ružu u enciklopediji suvremene kulture

i dugo čekao da se sol kristalizira u britkost

 

Ali ona

još uvijek ne zna imenovati nijednoga bas-gitarista na svijetu

 

I u trenutku

mrena nježnosti pada

kao knjige u vatru na Opernplatzu

 

 

 

 

 

nemogući predjeli

 

Raj – ona stoji

na prstima desne noge

u zdjelici vage za brašno i orahe

Kazaljka ne hita ne titra

šuti usmjerena u nula u negram

O kada bi se pomaknula lijevo

pola kile ispod ničega

on bi se vratio

sigurno bi

 

 

 

 

 

pokušaj samoubojstva u lutrijskom bubnju

 

Umrijeti u takvome krugu

bježeći iz vlažnih usta boga

značilo bi biti prognan kroz njegove zube

kao sjemenka suncokreta

 

Tvoja ti savjest govori:

Nije ljubav ako ne uplaćuje na voljene brojeve

premda je odavno napustio dan svojega rođenja

preselivši sve stvari u sredinu ljeta

 

Za sobom je ostavio zbunjeno vrijeme

koje ga u matičnim knjigama traži

nadraženih kazaljki

i tebe

primoranu upitati majku u koliko je sati čula

prvi panični vrisak spoznaje da je rujanska kiša

samo atrofirano jezero

 

Jedino tako kombinacija može biti potpuna:

tvoj datum i sat i tvoja početna masa

to si uglavnom ti

numerirana i dotjerana do u vlas

stišćeš bijeli listić i čekaš pred televizorom

fanfare furioznih anđela

izvlačenje

trenutak kada će te bubanj pretvoriti u iracionalan broj

 

 

 

 

povratak

 

Samo da zatopli

samo da se povuku jakne iz izloga

samo da se probude činčile i napuste joj leđa

kao Gandhijevi pobunjenici

počevši od vrata

mirno

niz udubljenu crtu kralježnice

samo da se provuku između butina

kroz kanjon u plodnu noć

Taman da se vrisne od straha

taman da se odbaci koža

i pobjegne

golog mesa u divljinu 

 

 

 

 

 

 

 

 

o nama

Natječaj nagrade ''Kritična masa'' (8. izdanje) otvoren do 10. prosinca

Kritična masa raspisuje novi natječaj književne nagrade "Kritična masa" za mlade autorice i autore (do 35 godina).
Ovo je osmo izdanje nagrade koja pruža pregled mlađe prozne scene (širi i uži izbor) i promovira nova prozna imena.
Prva nagrada iznosi 700 eura (bruto iznos) i dodjeljuje se uz plaketu.
U konkurenciju ulaze svi dosad neobjavljeni oblici proznih priloga (kratka priča, odlomci iz većih formi, prozne crtice). Osim prozne fikcije, prihvatljivi su i dokumentarni prozni tekstovi te dnevničke forme koji posjeduju književnu dimenziju.
Prethodnih su godina nagradu dobili Ana Rajković, Jelena Zlatar, Marina Gudelj, Mira Petrović, Filip Rutić, Eva Simčić i Ana Predan.
Krajnji rok za slanje prijava je 10.12.2024.
Pravo sudjelovanja imaju autorice i autori rođeni od 10.12.1989. nadalje.

proza

Robert Aralica: Gugutka

NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR

Robert Aralica (Šibenik, 1997.) studij hrvatskoga i engleskoga jezika i književnosti završava 2020. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. U slobodno vrijeme bavi se pisanjem proze i produkcijom elektroničke glazbe. Svoje literarne radove objavljivao je u studentskim časopisima Humanist i The Split Mind. 2022. kriminalističkom pričom Natkrovlje od čempresa osvojio je prvo mjesto na natječaju Kristalna pepeljara. Trenutno je zaposlen u II. i V. splitskoj gimnaziji kao nastavnik hrvatskoga jezika.

proza

Iva Esterajher: Priče

NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR

Iva Esterajher (Ljubljana, 1988.) živi i radi u Zagrebu. Diplomirala je politologiju na Fakultetu političkih znanosti. Aktivno se bavi likovnom umjetnošću (crtanje, slikarstvo, grafički rad), fotografijom, kreativnim pisanjem te pisanjem filmskih i glazbenih recenzija. Kratke priče i poezija objavljene su joj u književnim časopisima i na portalima (Urbani vračevi, UBIQ, Astronaut, Strane, NEMA, Afirmator) te je sudjelovala na nekoliko književnih natječaja i manifestacija (Večernji list, Arteist, FantaSTikon, Pamela festival i dr.).

proza

Nikola Pavičić: Suncem i vremenom opržena tijela

NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR

Nikola Pavičić (Zagreb, 2004.) živi u Svetoj Nedelji. Pohađa Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Piše, napose poeziju i lirsku prozu, te sa svojim tekstovima nastoji sudjelovati u literarnim natječajima i časopisima. U slobodno vrijeme voli proučavati književnost i povijest te učiti jezike.

proza

Luca Kozina: Na vjetru lete zmajevi

NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR

Luca Kozina (Split, 1990.) piše prozu, poeziju i književne kritike. Dobitnica je nagrade Prozak u sklopu koje je 2021. objavljena zbirka priča Važno je imati hobi. Zbirka je ušla u uži izbor nagrade Edo Budiša. Dobitnica je nagrada za poeziju Mak Dizdar i Pisanje na Tanane izdavačke kuće Kontrast u kategoriji Priroda. Dobitnica je nagrade Ulaznica za poeziju. Od 2016. piše književne kritike za portal Booksu. Članica je splitske udruge Pisci za pisce. Zajedno s Ružicom Gašperov i Sarom Kopeczky autorica je knjige Priručnica - od ideje do priče (2023).

proza

Ana Predan: Neke su stvari neobjašnjivo plave

NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR

Ana Predan (Pula, 1996.) odrasla je u Vodnjanu. U šestoj godini počinje svirati violinu, a u šesnaestoj pjevati jazz. Po završetku srednje škole seli u Ljubljanu gdje studira međunarodne odnose, a onda u Trst gdje upisuje jazz pjevanje pri tršćanskom konzervatoriju na kojem je diplomirala ove godine s temom radništva u glazbi Istre. U toku studiranja putuje u Estoniju gdje godinu dana provodi na Erasmus+ studentskoj razmjeni. Tada sudjeluje na mnogo vrijednih i važnih projekata, i radi s umjetnicima i prijateljima, a počinje se i odmicati od jazza, te otkriva eksperimentalnu i improviziranu glazbu, te se počinje zanimati za druge, vizualne medije, osobito film. Trenutno živi u Puli, gdje piše za Radio Rojc i predaje violinu u Glazbenoj školi Ivana Matetića-Ronjgova. Piše oduvijek i često, najčešće sebi.

proza

Eva Simčić: Maksimalizam.

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR

Eva Simčić (Rijeka, 1990.) do sada je kraću prozu objavljivala na stranicama Gradske knjižnice Rijeka, na blogu i Facebook stranici Čovjek-Časopis, Reviji Razpotja i na stranici Air Beletrina. Trenutno živi i radi u Oslu gdje dovršava doktorat iz postjugoslavenske književnosti i kulture.

poezija

Jyrki K. Ihalainen: Izbor iz poezije

Jyrki K. Ihalainen (r. 1957.) finski je pisac, prevoditelj i izdavač. Od 1978. Ihalainen je objavio 34 zbirke poezije na finskom, engleskom i danskom. Njegova prva zbirka poezije, Flesh & Night , objavljena u Christianiji 1978. JK Ihalainen posjeduje izdavačku kuću Palladium Kirjat u sklopu koje sam izrađuje svoje knjige od početka do kraja: piše ih ili prevodi, djeluje kao njihov izdavač, tiska ih u svojoj tiskari u Siuronkoskom i vodi njihovu prodaju. Ihalainenova djela ilustrirali su poznati umjetnici, uključujući Williama S. Burroughsa , Outi Heiskanen i Maritu Liulia. Ihalainen je dobio niz uglednih nagrada u Finskoj: Nuoren Voiman Liito 1995., nagradu za umjetnost Pirkanmaa 1998., nagradu Eino Leino 2010. Od 2003. Ihalainen je umjetnički direktor Anniki Poetry Festivala koji se odvija u Tampereu. Ihalainenova najnovija zbirka pjesama je "Sytykkei", objavljena 2016 . Bavi se i izvođenjem poezije; bio je, između ostalog, gost na albumu Loppuasukas finskog rap izvođača Asa 2008., gdje izvodi tekst pjesme "Alkuasukas".

poezija

Maja Marchig: Izbor iz poezije

Maja Marchig (Rijeka, 1973.) živi u Zagrebu gdje radi kao računovođa. Piše poeziju i kratke priče. Polaznica je više radionica pisanja poezije i proze. Objavljivala je u brojnim časopisima u regiji kao što su Strane, Fantom slobode, Tema i Poezija. Članica literarne organizacije ZLO. Nekoliko puta je bila finalistica hrvatskih i regionalnih književnih natječaja (Natječaja za kratku priču FEKPa 2015., Međunarodnog konkursa za kratku priču “Vranac” 2015., Nagrade Post scriptum za književnost na društvenim mrežama 2019. i 2020. godine). Njena kratka priča “Terapija” osvojila je drugu nagradu na natječaju KROMOmetaFORA2020. 2022. godine objavila je zbirku pjesama Spavajte u čarapama uz potporu za poticanje književnog stvaralaštva Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske u biblioteci Poezija Hrvatskog društva pisaca.

poezija

Juha Kulmala: Izbor iz poezije

Juha Kulmala (r. 1962.) finski je pjesnik koji živi u Turkuu. Njegova zbirka "Pompeijin iloiset päivät" ("Veseli dani Pompeja") dobila je nacionalnu pjesničku nagradu Dancing Bear 2014. koju dodjeljuje finska javna radiotelevizija Yle. A njegova zbirka "Emme ole dodo" ("Mi nismo Dodo") nagrađena je nacionalnom nagradom Jarkko Laine 2011. Kulmalina poezija ukorijenjena je u beatu, nadrealizmu i ekspresionizmu i često se koristi uvrnutim, lakonskim humorom. Pjesme su mu prevedene na više jezika. Nastupao je na mnogim festivalima i klubovima, npr. u Engleskoj, Njemačkoj, Rusiji, Estoniji i Turskoj, ponekad s glazbenicima ili drugim umjetnicima. Također je predsjednik festivala Tjedan poezije u Turkuu.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg