poezija

Omer Ć. Ibrahimagić: Izbor iz poezije

Omer Ć. Ibrahimagić (Tuzla, 1968.) je ostavio svoje pjesme, priče i putopise u bosanskohercegovačkim i inozemnim časopisima, listovima, portalima i blogovima. Publicirao je knjige: Boje Sunca (2000.), Ćilibar i perle (2007. i 2008. - II izdanja), Obične riječi (2012.), Vaša priča, naša knjiga (2012.), Poznavanje prirode i društva (2014.), Dobre godine (2018. - II izdanja), Pogled na moj svijet (2018.). Koautor je prve zbirke poezije ljekara - liječnika u Bosni i Hercegovini Šest bijelih mantila (2007.). Zastupljen je u nekoliko knjiga proze i poezije. Član je Društva pisaca Bosne i Hercegovine, P.E.N. Centra Bosne i Hercegovine i Društva pisaca Tuzlanskog kantona. Primio je nagrade: Mak Dizdar (za najbolju zbirku pjesama), Fondacije za izdavaštvo (za najbolju knjigu) te Simha Kabiljo i mnoge druge. Doktor je medicinskih znanosti, radi u Klinici za neurologiju Univerzitetskog kliničkog centra te predaje na Univerzitetu u Tuzli. Publicirao je veliki broj radova iz oblasti medicine u Bosni i Hercegovini i inozemstvu. Oženjen je, otac kćerke i sina. Živi u rodnom gradu.



 

NOĆ BESTRZAJNIH TOPOVA

Za Feral Tribune i Partibrejkers

 

Kročili smo u izbu preostalih urbanih volšebnika,

okrunjenih strahovitom željom za mentalnim samoodržanjem,

spremnih na nesiguran dijalog sa svakodnevicom,

okuženom u lascivnost, nespokoj i sram.

 

Uvukla nas je poticajna muzika koja se upijala u pore,

kroz koju smo osjećali zadovoljštinu,

dok nam je porađala nadu da sraz koji živimo

ne mora biti isuviše bolan.

 

Gledali smo bezrazložno zanemarenu mladost

kako se getoizira i otcjepljuje od bolne stvarnosti,

kako se trudi da uživanjem u ovom minijaturnom ozvučenom prostoru

nadomjesti sve propuste u kojima se rasplinuo privid boljeg života.

 

Osvijestila nas je sva srčanost pokušaja te šačice privilegovanih

čije smo prisustvo osjećali svud okolo.

Sebe smo, ergo, doživljavali kao zatočene u bezizlaznost,

u kojoj se unaprijed zna da primitivni neprestano kidišu u zastrašujućim hordama,

sa neugasivom željom i bez poštivanja stečevina.

Kao i da snaga bestrzajnih topova ljubavi i časti nisu sasma dovoljne

kako bi ih se zaustavilo u razarajućem makijavelističkom performansu.

 

Tješili smo se da negdje, možda već u susjedstvu,

postoje još neki urbani heroji koji imaju snage

da istupe pred barikade,

podignu ruke u gard i protivno pravilima razuma,

povedu preostale ratnike,

naoružane tek odgojem i ponosom,

u neravnopravnu borbu kojoj se ne vidi kraja.

 

 

 

 

                                                         Jazz Club, ulica VI bosanske brigade,

                                                        Tuzla, noć i januarova i februarova, 2009.

 

 

 

 

 

 

PEŠTA

 

 

Zagrljeni uživamo u muzici sjedeći u pabu ulice Vaczy.

Crno pivo nenametljivo hladi i zagrijava.

Izjedna.

Baš ko dva namćora, prepiremo se, ko je bio bolji.

Meni je kralj Koloman zanimljiv jer je govorio i pisao na šest-sedam jezika.

Tvrdio je, u tom mračnom vaktu, da vještice ne postoje jer ne upozna nijedne.

Pronicljivo, za mene dosta.

Njoj je Anonimus primus inter pares.

Zabilježio je povijest Mađara, a nije se potpisao.

Unikatno, čudna skromnost koju valja cijeniti.

Ugodan je divan.

Kada šutimo, svako misli svoje.

U glavi su njenoj perači mosta sa 2.800 sijalica (sija, blista, konstrukcija čista).

Potom, izvori tople vode kilometar u utrobi zemlje, izvučeni da služe čovjeku.

Ja opet, sasvim jasno, vidim NEP-stadion dupke pun, zadihtovan sa 108.000 navijača.

Vidim horne Mađare kako melju Engleze i konačnih 7:1 na kraju.

Mene tu, nažalost, nema.

Posmatramo ljude ispod mosta Milenijuma kroz godišnja doba.

Od oktobra do marta se kližu, u aprilu, maju i junu igraju košarku,

a od jula do septembra hlade u pola metra vode.

Tri kerefeke na jednom jedinom mjestu.

Smiješe nam se palačinke čuvenog poguzije Gundela,

s poštovanjem pozdravljam gospodina Baroša,

glavnog krivca za postanak pruge Tuzla-Sarajevo i naopako.

Čudom se čudim kakve gluposti rade ovdašnji insani.

Oni stare građevine popravljaju, a mi ih planski  rušimo.

Otud u njih fini stari kvartovi.

Otud u nas zgrade sa osamnaest spratova, naravno bez fasade,

ali sa dva lifta, istina pokvarena.

Ulazeć u čardu naumpadne mi paradoks koji podijelim s dragom:

Kako je lijep ovaj grad koji po strašnoj kugi nazvaše!

 

 

 

 

KALE

 

preže šaroliko Skopje svisoka

i istim ga pogledom miluje ko da mu je rod rođeni.

Podsjeća na sijede i raščupane obrve nad velikim bademastim očima grada.

Diči se crkvama i džamijama što ga tetoše,

ljudima koji ga pune, obilaze i vole.

 

Prigrli, šeretski, i mene, bez bojazni i predrasude.

Šapne mi svoju skasku na uho, prijateljski, bez zadrške.

Oćutim kako me na tren omami dah davnašnje Bosne.

 

Kale me, onda, natjera da otpočinem na njegovoj travi,

kako bi na tom zelenom i mehkom sagu,

sa cvijetom margarete međ usnama,

jasno spoznao koliko sam samo mal ispod azurnog neba.

Gledam nadvijene oblake, šćebanu vunu koju mater za jorgane raščešljava.

Prstima milujem uglačano kamenje što ga utvrdom načini,

začeprkam po vezivima prošlosti,

tražim i otkrivam davno izgubljeni sjaj.

 

Kale me, potom, okrene nizbrdo,

pa pokroviteljski i bez srkleta,

spusti niz strmu ulicu Teodosija Gologanova,

pokockanu i sabranu,

ispunjenu mirisima cimeta, leblebija i kahve iz šiša,

sve do Kamenog mosta koji pokriva rijeku.

 

Mahne mi i dovede me do njegove sredine.

Da poselamim mihrab u stijeni

i poklonim se Karpošu,

pogubljenom zbog slobode.

 

* Karpoš, makedonski harambaša i vođa ustanka iz 1689.

 

 

 

 

 

PRIJE KIJAMETA

Miljenku Smoji

 

Kroz šiju damar proleti

i nije važno jel zimi il ljeti,

sav se smrzne.

Pričini mu se da ga ljulja,

kad cipela stara nažulja,

nogom trzne.

 

Zarije se igla u rame,

šake otkažu same,

nešto ga sapne.

U maglu utone vid,

da stopalo bolno o brid

zapne.

 

Sijevne mu munja u kuku,

i tamo gdje je lomio ruku,

klin ga ubode.

Crveni koljeno cijelo,

svana hladno, iznutra vrelo,

puno vode.

 

Prsti zatrnu i bride,

onda s večeri, kao pride,

polahko poplave.

Ne trepne čitave noći,

do mira ne može doći,

od glave.

 

A kad se pomoli kiša,

niz crijep pa kroz oluk juriša,

kal spere.

Kuvet ga namah ponese,

i svaku tegobu odnese,

bez mjere.

 

Star postane mlad,

sad-sad.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

o nama

Dobitnik nagrade "Sedmica i Kritična masa 2020" je Filip Rutić

Dobitnik književne nagrade "Sedmica i Kritična masa 2020" za mlade prozaiste je Filip Rutić (1997).
Nagrađena priča ''Riža s kečapom, blagim ili ljutim” ima snažan pečat 2020, a autoru je uspjelo kroz nepretenciozan ton i jedan neobičan odnos dati sliku opće nestabilnosti u eri korone i potresa.
U užem izboru nagrade, osim nagrađenog Rutića, bili su Lucija Švaljek, Iva Hlavač, Luca Kozina, Marina Gudelj, Vid Hribar i Darko Šeparović.
Ovo je bio peti nagradni natječaj koji raspisuje Kritična masa, a partner nagrade je cafe-bar Sedmica (Kačićeva 7, Zagreb). Nagrada se sastoji od plakete i novčanog iznosa (5.000 kuna bruto). U žiriju nagrade bile su članice redakcije Viktorija Božina i Ilijana Marin, te vanjski članovi Branko Maleš i Damir Karakaš.

intervju

Filip Rutić: Književnost bez novih glasova i perspektiva pretvara se u historiografiju

Predstavljamo uži izbor nagrade ''Sedmica & Kritična masa''

Filip je u uži izbor ušao s pričom ''Riža s kečapom, blagim ili ljutim''. Standardnim setom pitanja predstavljamo jednog od trojice muških natjecatelja.

o nama

Natječaj ''Sedmica & Kritična masa'' 2020 - uži izbor

Nakon šireg izbora slijedi uži izbor nagrade ''Sedmica & Kritična masa'' za mlade prozne autore. Pogledajte tko su sedmero odabranih.

o nama

Natječaj ''Sedmica & Kritična masa'' - popis šireg izbora, pred objavu užeg

Natječaj ''Sedmica & Kritična masa'' za mlade autorice i autore do 35 godina starosti bliži se svome kraju. Ovo je peto izdanje nagrade, utemeljene 2015. godine, koja pruža pregled mlađe prozne scene (širi i uži izbor) i promovira nova prozna imena. Prva nagrada iznosi 5.000 kuna (bruto iznos) i dodjeljuje se uz plaketu. Prethodnih su godina nagradu dobile Ana Rajković, Jelena Zlatar, Marina Gudelj i Mira Petrović.

proza

Marina Gudelj: Ljudi na uglu ulice, pokraj prodavaonice pića

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2020.

Marina Gudelj (1988., Split) završila je Hrvatski jezik i književnost na Sveučilištu u Zadru. Radi kao nastavnica Hrvatskog jezika u školi. Prvi književni rad, kratka priča Semafor, šahta, apoteka, birtija objavljena je u Zarezu 2015. godine. Iste je godine osvojila prvu književnu nagradu na portalu KSET-a za priču Kamo idu irske mačke. 2017. godine osvaja prvo mjesto na natječaju Kritične mase za priču Lee. S istom pričom iduće godine sudjeluje na LitLink festivalu u Zagrebu. 2018. godine osvaja treće mjesto s pričom Dulcinea na konjaku na 17. izdanju Festivala europske kratke priče, a krajem iste godine ulazi u uži izbor natječaja Prvi Prozak i Na vrhu jezika s pričom Vještica. 2019. godine osvaja nagradu Prvi Prozak za autore do 35 godina starosti, a objava zbirke priča očekuje se sredinom 2020. godine.

proza

Vid Hribar: Bilješke za preživljavanje

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2020.

Vid Hribar (1993., Zagreb) je trenutno na završnoj godini diplomskog studija na odsjeku dramaturgije pri Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Piše scenarije, drame, poeziju, kratke priče, uz to se bavi komponiranjem i sviranjem klavira u brojnim zagrebačkim bendovima. Na radiju se izvode njegove ''Nule i ništice'' (2017.), radiodrama inspirirana motivima Harmsove istoimene zbirke kratkih priča, drama ''Oskarov san'' (2019.) te ''Od Vlaške do Britanca'' (2019.). Njegova drama ''Tuneli'' prevedena je na makedonski jezik od strane Makedonskog centra ITI, a njegova drama ''404'' objavljena je na portalu drame.hr. Kao kompozitor radi na nizu kazališnih, filmskih, televizijskih te radiodramskih projekata.

proza

Luca Kozina: Grbava plesačica

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2020.

Luca Kozina (1990., Split) piše prozu i poeziju. Radovi su joj objavljeni u časopisima: Zarez, Fantom Slobode, Mogućnosti, Republika, u zborniku Rukopisi 43 te na internetu (Zvona i Nari, Književnost Uživo, Kultipraktik, Nema). Dobitnica je nagrade Prozak za 2019. godinu. Piše književne kritike za portal Booksa. Članica je književne grupe NKV.

proza

Petra Bolić: Hans.

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Petra Bolić (1992., Varaždinu) studirala je francuski jezik i književnost, kulturološku germanistiku i književno-interkulturalnu južnoslavistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i Karl-Franzens Universität u Grazu. Znanstveno polje interesa su joj njemačko-južnoslavenski kulturno-književni transferi i suvremena slovenska proza. U slobodno se vrijeme bavi književnim prevođenjem i književnom kritikom. Vlastitu je kratku prozu do današnjega dana skrivala u ladicama.

proza

Ivana Pintarić: Propuštanje riječi

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Ivana Pintarić (1988., Zagreb) je edukacijski rehabilitator. Piše poeziju i kratke priče. Ulomkom iz romana ''Gorimo (ali ne boli više)'' ušla je u finale izbora za nagradu "Sedmica & Kritična masa" 2015. godine. Ulazi u širi izbor nagrade "Sedmica & Kritična masa" 2017. ulomkom iz romana "Ovo nije putopis o Americi". Bila je polaznica Booksine radionice pisanja kratke priče pod mentorstvom Zorana Ferića. Objavila je radove na portalima kultipraktik.org i booksa.hr. Objavila je priču u časopisu Fantom slobode. Članica je književne grupe ZLO koja okuplja mlade pisce različitih književnih afiniteta i usmjerenja, koji zajednički promiču ''mladu'' književnost, sudjeluju na književnim natječajima, festivalima te organiziraju književne susrete i čitanja.

proza

Josip Čekolj: Kokoši ne letiju visoko

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Josip Čekolj (1999., Zabok) student je treće godine kroatistike te etnologije i kulturne antropologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Dosad je svoje pjesme i kratke priče objavljivao u hrvatskim i regionalnim časopisima i zbornicima poput ''Rukopisa'', ''Alepha'', ''PoZiCe'', zbornika Gornjogradskog književnog festivala, Po(e)zitive i drugih te na portalima Kritična masa, Strane, Poeziju na štrikove, Čovjek-časopis i NEMA. Ovog ljeta izdaje dječju slikovnicu ''Srna i Mak u potrazi za uplašenim mjesecom'' u nakladi Mala zvona. S pjesničkim rukopisom ''Junaci i zmajevi su izumiruće vrste'' ušao je uži krug za nagradu ''Na vrh jezika'' 2019. godine.

proza

Ana Vučić: U Limbu

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Ana Vučić (1992., Karlovac) još uvijek pokušava završiti Kroatistiku i Sociologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Dosad su joj objavljene neke pjesme i jedan ulomak u studentskim časopisima i na Kritičnoj masi. Otkad je Jastrebarsko zamijenila Zagrebom piše tek neznatno više. U slobodno vrijeme čita, gleda sport i serije te mašta o obrani diplomskog rada u normalnim okolnostima. Vrhuncem svoje dosadašnje književne karijere smatra sudjelovanje na prvoj Kroeziji u kafiću Luxor.

proza

Ivan Katičić: Klošari

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Ivan Katičić (1990., Split) objavio je zbirku kratkih priča ''Pet metara bliže zvijezdama'' (Pučko otvoreno učilište Velika Gorica, 2016.). Živi i ne radi u Omišu.

proza

Gabrijel Delić: Orlovski

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Gabrijel Delić (1998., Zagreb) napisao je nekoliko članaka na temu automobilizma objavljenih na jednoj britanskoj web-stranici i poneku kratku priču od kojih je zadnja objavljena u regionalnom natječaju ''Biber'' za 2019. godinu.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg