Sandra Bogdan (1964., Osijek) završila je osnovnu školu i opću gimnaziju „Braća Ribar“ u Osijeku. Prve priče i pjesme počela je pisati i objavljivati već u osnovnoj školi u školskom časopisu. Na pjesničkom natječaju „Goranovo proljeće“, njena prva neobjavljena zbirka pjesama pod nazivom „Protjerani iz raja“ osvojila je drugo mjesto 1987.godine i čitana na Radio Osijeku. Radila je i kao novinar i autor emisije „O NAMA“ na Gradskom radiju Osijek. U emisijama se bavila psihološkim problemima urbane svakodnevnice. U novinama „Gradski oglasnik Osijek“ pisala je svoju rubriku“ METAFIZIČKI SAVJETNIK“. Poeziju je objavljivala na portalima te u časopisima kao što su “Kvaka“, „Sapphoart“, „Diskurs“, „Pikolo Knjigomat“ u Hrvatskoj, i u književnim časopisima“ Sizif“ i „Suština poetike“ u Srbiji. Bavi se fotografijom i u pripremama je za objavljivanje zbirke pjesama pod nazivom „Vražji sanjar“.
ARITMIJA SRCA
Možeš li umirati malo tiše?
Ili reci nešto u obranu svog bola
ili šuti.
Govorenje o smislu
čin je pobune,
istina izaziva aritmiju stvarnosti
nevidljivi dijalozi remete ritam srca.
Noć je previše tiha
za tvoje obračune s košmarima,
hladne su ulice pod okom neona
i sve su duži sati nesanice.
Noć je dovoljno duboka
da proguta svaku izgubljenu nadu,
i drugi umiru u tjeskobi čekanja,
neki, svaki sat
neki samo jutrom u grubosti ogledala jutarnjeg odraza.
Okus mentola ispire gorčinu promašenih odluka
jutro je pametnije od večeri
a mi smo sve umorniji
i prtljage je sve manje
otkako smo počeli zaboravljati svoje želje
i gdje smo krenuli
i trebamo li se vratiti
uopće vraćati bilo čemu
osim svojoj praznini
u kojoj ne moramo
ništa objašnjavati.
ŽEĐANJE
Diši
ispod kiše
suhog grla punog prašine,
još si živ
nismo mi rođeni
za marševe tame
mršava pseta i žilave ruke
pričaju o danima olovne tuge.
Neke žene
oblače svoja srca u željezne koprene,
golotinja duše
sablazan je za svijet koji ne mari
za ožiljke ispod kože.
Neki muškarci šute
pokraj svojih nagih žena
mlaka voda i mlake ljubavi
ne mogu ugasiti žeđ,
u pustinji dodira
usta su puna vode
ispod površine bola.
Stari sve
na neki odsutan način
u svijetu prozirnih riječi,
u tišini,
urušavaju se svodovi neba.
Crvotočina vremena izjeda misli
gusjenice sumnje žvaču naše nade
koje trebale su biti leptiri,
da smo htjeli,
da smo mogli,
da smo imali snage...
JUTARNJA MELANKOLIJA
Jutro se otkrilo hladnoći
Neprozirno
Na ogradi balkona siva vrana
Stupaju olovni vojnici,
mažoretkinje,
žongliraju između kaosa
i privida kontrole
Melankolija me doji
svojim otrovnim mlijekom
Zadojena vještičjim biljem
hipnotično slažem rečenice
opčarana, zatravljena,
Vražji sanjar
na užarenom ugljenu
u potrazi za Svetim Gralom
Inspiracije.
Iz etera dopiru zvuci harfe
velška glazbenica i senegalski zbor
Kroz otvoren prozor
zvuk susjedove kosilice
nebesku blagost smjenjuje
oštrica svakodnevnice.
Trebala bih zaspati
na mekoj travi
na uzglavlju od vilinskog cvijeća
ispod neba na kojem klikću jastrebovi,
prožeta prazninom bez ljudi.
Usnuti
okus crvenih šumskih jagoda
nakon što se osuši rosa
Miris sanjive dunje s vrha ormara,
skrivena sjećanja iz ladice djetinjstva
Kad bih mogla zaspati tako
da se izgubim
iz svake pore zemlje
iz svake napisane riječi
ispražnjena od htijenja i žalovanja
I otisnuti se lađom
preko rubova svijeta
Kao žice na gitari
rastegnutih granica postojanja
do krajnje točke horizonta
Kad bih mogla...
Trebala bih zaspati tako
utišana u mekoći brujanja pčela i bumbara,
lelujavih misli
poput cvijeća koje njiše se u taktu vjetra,
I tako zanesena
rasplinuti se u spokoju
U iluziji beskonačnog dana.
I ANĐELI KISNU DOK MIRIŠU RUŽE
Ima tako nekih kiša
koje traže tvoju samoću
ugašena svjetla
pantomimu sjena.
Noćas ću slušati samo kišu
u tišini sobe okrenuta k zidu
i ptice ne lete mokrih krila
samo čovjek pognut hoda
pod težinom mokrog neba.
PLES SATURNA
Godine prolaze
Između mjesta na kojem jesi
i druge strane htijenja
granica je od tamnog i škrtog kamenja,
Zemlja kroz koju prolazi voda bez namjere
Svijet nepomičnosti
Godine prolaze
Te zloguke ptice grabljivice
odnose iz snova nemarnih sanjača
crne bisere i koralje
U flegmatičnom buđenju
bez smisla i cilja
razlozi tegobni
ili snoviti
kao opravdanje nečinjenja
postaju nebitni.
Godine prolaze
kaotično kretanje
slijepca i skeptika
vojnika i pijuna
redovnika i ludaka
Okreću se u plesu Saturna
muškarac i žena
na noćnom nebu
mokrom od samoće i suza
Sedam dugih godina
odricanja i pokajanja
u gorčinama dubine
u mukama duše
Sedam vrata pakla
bestidnih i ružnih riječi, i loših djela,
Sedam smrtnih grijeha
mrtvljenja u molitvi i postu
od moralnih bolesti
na tvrdoj postelji
Godine prolaze
poput sive i crne sjene
trpki su plodovi kušnje
Na vratima Svijeta
Otac je vremena
njegova šutnja
nije na razini smrtnosti riječi
U krvotoku neba pulsiraju naše nade
opipljive šine ispod srca kojima putuju naši snovi
do zadnje kapi krvi iznad otvorene zemlje
Kritična masa raspisuje novi natječaj književne nagrade "Kritična masa" za mlade autorice i autore (do 35 godina).
Ovo je osmo izdanje nagrade koja pruža pregled mlađe prozne scene (širi i uži izbor) i promovira nova prozna imena.
Prva nagrada iznosi 700 eura (bruto iznos) i dodjeljuje se uz plaketu.
U konkurenciju ulaze svi dosad neobjavljeni oblici proznih priloga (kratka priča, odlomci iz većih formi, prozne crtice). Osim prozne fikcije, prihvatljivi su i dokumentarni prozni tekstovi te dnevničke forme koji posjeduju književnu dimenziju.
Prethodnih su godina nagradu dobili Ana Rajković, Jelena Zlatar, Marina Gudelj, Mira Petrović, Filip Rutić, Eva Simčić i Ana Predan.
Krajnji rok za slanje prijava je 10.12.2024.
Pravo sudjelovanja imaju autorice i autori rođeni od 10.12.1989. nadalje.
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Robert Aralica (Šibenik, 1997.) studij hrvatskoga i engleskoga jezika i književnosti završava 2020. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. U slobodno vrijeme bavi se pisanjem proze i produkcijom elektroničke glazbe. Svoje literarne radove objavljivao je u studentskim časopisima Humanist i The Split Mind. 2022. kriminalističkom pričom Natkrovlje od čempresa osvojio je prvo mjesto na natječaju Kristalna pepeljara. Trenutno je zaposlen u II. i V. splitskoj gimnaziji kao nastavnik hrvatskoga jezika.
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Iva Esterajher (Ljubljana, 1988.) živi i radi u Zagrebu. Diplomirala je politologiju na Fakultetu političkih znanosti. Aktivno se bavi likovnom umjetnošću (crtanje, slikarstvo, grafički rad), fotografijom, kreativnim pisanjem te pisanjem filmskih i glazbenih recenzija. Kratke priče i poezija objavljene su joj u književnim časopisima i na portalima (Urbani vračevi, UBIQ, Astronaut, Strane, NEMA, Afirmator) te je sudjelovala na nekoliko književnih natječaja i manifestacija (Večernji list, Arteist, FantaSTikon, Pamela festival i dr.).
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Nikola Pavičić (Zagreb, 2004.) živi u Svetoj Nedelji. Pohađa Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Piše, napose poeziju i lirsku prozu, te sa svojim tekstovima nastoji sudjelovati u literarnim natječajima i časopisima. U slobodno vrijeme voli proučavati književnost i povijest te učiti jezike.
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Luca Kozina (Split, 1990.) piše prozu, poeziju i književne kritike. Dobitnica je nagrade Prozak u sklopu koje je 2021. objavljena zbirka priča Važno je imati hobi. Zbirka je ušla u uži izbor nagrade Edo Budiša. Dobitnica je nagrada za poeziju Mak Dizdar i Pisanje na Tanane izdavačke kuće Kontrast u kategoriji Priroda. Dobitnica je nagrade Ulaznica za poeziju. Od 2016. piše književne kritike za portal Booksu. Članica je splitske udruge Pisci za pisce. Zajedno s Ružicom Gašperov i Sarom Kopeczky autorica je knjige Priručnica - od ideje do priče (2023).
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Ana Predan (Pula, 1996.) odrasla je u Vodnjanu. U šestoj godini počinje svirati violinu, a u šesnaestoj pjevati jazz. Po završetku srednje škole seli u Ljubljanu gdje studira međunarodne odnose, a onda u Trst gdje upisuje jazz pjevanje pri tršćanskom konzervatoriju na kojem je diplomirala ove godine s temom radništva u glazbi Istre. U toku studiranja putuje u Estoniju gdje godinu dana provodi na Erasmus+ studentskoj razmjeni. Tada sudjeluje na mnogo vrijednih i važnih projekata, i radi s umjetnicima i prijateljima, a počinje se i odmicati od jazza, te otkriva eksperimentalnu i improviziranu glazbu, te se počinje zanimati za druge, vizualne medije, osobito film. Trenutno živi u Puli, gdje piše za Radio Rojc i predaje violinu u Glazbenoj školi Ivana Matetića-Ronjgova. Piše oduvijek i često, najčešće sebi.
NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Eva Simčić (Rijeka, 1990.) do sada je kraću prozu objavljivala na stranicama Gradske knjižnice Rijeka, na blogu i Facebook stranici Čovjek-Časopis, Reviji Razpotja i na stranici Air Beletrina. Trenutno živi i radi u Oslu gdje dovršava doktorat iz postjugoslavenske književnosti i kulture.
Jyrki K. Ihalainen (r. 1957.) finski je pisac, prevoditelj i izdavač. Od 1978. Ihalainen je objavio 34 zbirke poezije na finskom, engleskom i danskom. Njegova prva zbirka poezije, Flesh & Night , objavljena u Christianiji 1978. JK Ihalainen posjeduje izdavačku kuću Palladium Kirjat u sklopu koje sam izrađuje svoje knjige od početka do kraja: piše ih ili prevodi, djeluje kao njihov izdavač, tiska ih u svojoj tiskari u Siuronkoskom i vodi njihovu prodaju. Ihalainenova djela ilustrirali su poznati umjetnici, uključujući Williama S. Burroughsa , Outi Heiskanen i Maritu Liulia. Ihalainen je dobio niz uglednih nagrada u Finskoj: Nuoren Voiman Liito 1995., nagradu za umjetnost Pirkanmaa 1998., nagradu Eino Leino 2010. Od 2003. Ihalainen je umjetnički direktor Anniki Poetry Festivala koji se odvija u Tampereu. Ihalainenova najnovija zbirka pjesama je "Sytykkei", objavljena 2016 . Bavi se i izvođenjem poezije; bio je, između ostalog, gost na albumu Loppuasukas finskog rap izvođača Asa 2008., gdje izvodi tekst pjesme "Alkuasukas".
Maja Marchig (Rijeka, 1973.) živi u Zagrebu gdje radi kao računovođa. Piše poeziju i kratke priče. Polaznica je više radionica pisanja poezije i proze. Objavljivala je u brojnim časopisima u regiji kao što su Strane, Fantom slobode, Tema i Poezija. Članica literarne organizacije ZLO. Nekoliko puta je bila finalistica hrvatskih i regionalnih književnih natječaja (Natječaja za kratku priču FEKPa 2015., Međunarodnog konkursa za kratku priču “Vranac” 2015., Nagrade Post scriptum za književnost na društvenim mrežama 2019. i 2020. godine). Njena kratka priča “Terapija” osvojila je drugu nagradu na natječaju KROMOmetaFORA2020. 2022. godine objavila je zbirku pjesama Spavajte u čarapama uz potporu za poticanje književnog stvaralaštva Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske u biblioteci Poezija Hrvatskog društva pisaca.
Juha Kulmala (r. 1962.) finski je pjesnik koji živi u Turkuu. Njegova zbirka "Pompeijin iloiset päivät" ("Veseli dani Pompeja") dobila je nacionalnu pjesničku nagradu Dancing Bear 2014. koju dodjeljuje finska javna radiotelevizija Yle. A njegova zbirka "Emme ole dodo" ("Mi nismo Dodo") nagrađena je nacionalnom nagradom Jarkko Laine 2011. Kulmalina poezija ukorijenjena je u beatu, nadrealizmu i ekspresionizmu i često se koristi uvrnutim, lakonskim humorom. Pjesme su mu prevedene na više jezika. Nastupao je na mnogim festivalima i klubovima, npr. u Engleskoj, Njemačkoj, Rusiji, Estoniji i Turskoj, ponekad s glazbenicima ili drugim umjetnicima. Također je predsjednik festivala Tjedan poezije u Turkuu.