intervju

Vid Hribar: Lockdown me natjerao da pročitam neke stvari za koje sam uvijek lagao da sam ih pročitao

Predstavljamo uži izbor nagrade ''Sedmica & Kritična masa''

Vid je u uži izbor ušao s pričom ''Bilješke za preživljavanje''. Standardnim setom pitanja predstavljamo jednog od trojice muških natjecatelja.



 

- Gdje i kako živiš?

Živim u obiteljskom stanu pa sam srećom pošteđen barem dijela rentijerske agonije života u Zagrebu. Nina Bajsić (također dramaturginja po struci), pas Stanko i ja mislimo da smo freelanceri, ali zapravo smo penzioneri. Inače se aktivno bavimo glazbom, kazalištem i filmom tako da nam je zadnjih godinu dana posebno izazovno. Nives Celzijus je rekla da biti na estradi znači živjeti jedan dan u Parizu drugi dan na parizeru. To mi se jako svidjelo iako se užasavam i estrade i parizera.

 

- Reci nam neke stvari o svom društvenom životu, ne moraju biti najvažnije...

Većinu adolescentskog života proveo sam svirajući po zagrebačkim klubovima u raznim glazbenim sastavima pa mi je društveni život bio uglavnom poistovjećen sa sviranjem. Lockdown me natjerao da pročitam neke stvari za koje sam uvijek lagao da sam ih pročitao i da završim faks.

 

- Što je tebi, i za tebe, književnost?

Dio mene koji živi za književnost ne voli pričati o književnosti jer se radi o jednom neposrednom odnosu koji traje od ranog djetinjstva i samim time je autonoman te ne voli da ga se dira. Otkako pišem počeo sam naravno i prčkati po značenjima. Netko je rekao da svatko na ovom svijetu u sebi nosi jedan roman, a samo dobri pisci imaju i drugi. Ja bih volio taj prvi roman izbaciti u pedesetak nastavaka u dva do tri medija.

 

- Što je ono najbolje u književnosti, odnosno u tvom privatnom odnosu s književnosti/pisanjem, ne mislimo na omiljene pisce i slično?

U procesu pisanja najviše me oduševljava koliko je papir dobar slušač. Nipošto nije prijatelj, ali zna slušati. To slušanje postane i pasivno agresivno, njegove tišine (praznine) cinične, ali dođemo do nekog konsenzusa na kraju. Odnosi u životu su mi previše nezaokruženi pa pisanjem volim liječiti rane. Nekad samo skinem krastu pa shvatim da sam na početku, nezaokružen. Što su penzionerima i nekim ljudima križaljke, to je meni elektronika. Otvorim projekt i radim skice, rijetko do nikad dovršim što sam započeo. Kad mi se to događa s pisanjem, dobijem slom živaca. Tako da sve opreznije i opreznije započinjem. U većini slučajeva pjesma postane monolog u drami, monolog u drami postane početak radio-drame, dio scenarija postane predložak za prozu. Na taj način volim sam sebe prevariti. Ne bih nikad mogao sjesti pred prazni papir i pisati prozu jer se ne doživljavam kao netko tko zna pisati prozu. Ipak, pišući recimo u dramskom prosedeu shvatim najednom da sam bocnuo neki dobar prozni komadić. To ne bi bilo moguće da se za svaku ideju od samog početka vežem uz neki konkretni medij.

 

- Koje su tvoje teme?

Teme koje me opsjedaju dale bi se ekstrahirati iz opusa Roy Anderssona, Bergmana, Kundere, Formanovih čeških filmova, poezije Adama Zagajewskog. Bitan utjecaj na mene učinili su i televizijski matematičari Larry David, Ricky Gervais, Louis C.K, a i jazz pijanisti su me dosta naučili o pisanju, Bill Evans, Esbjorn Svensson, a možda najviše otac glazbene dramaturgije Thelonious Monk.

 

- Kako vidiš svoju generaciju?

Mojoj generaciji pripadaju Sally Rooney, Ante Rebić, Jacob Collier, Mate Rimac. Dosta ih raznoliko doživljavam.

 

- Postoje li pisci iz tvoje generacije (ili blizu) koji su na tebe ostavili dobar dojam – osobito domaći, no i drugi?

Od domaćih autora najviše uživam čitajući poeziju i prozu Ivice Prtenjače, Alena Brleka i Darka Šeparovića, Rumenu Bužarovsku, iščekujem znatiželjno i nove proze A.Z Stolice.

 

- Što je ono što bi želio napisati?

Nastojim se ne opterećivati što ću u budućnosti pisati jer kad osjetim nekakvu integralnu potrebu da nešto izbacim iz sebe onda se to i dogodi. Kad planiram mi se ubrzo naruga život. Ipak, volio bih znati pisati zabavno poput Ammanitija, pitko eruditski poput Kundere ili Borgesa, ekonomično poput Salingera. I sad nekako s time u leđnoj moždini napisati roman o crvenom sumraku i sljemenskom ljetnom povjetarcu nad Britanskim trgom.

 

- Što ti znači (ako išta) da si ušao u uži izbor 7Km?

Ulazak u uži izbor ovog natječaja znači mi obzirom da je tekst neka vrsta mojeg proznog autanja.

 

- Što pisac treba raditi?

Pisac treba biti skuliran, promatrati svijet i biti zahvalan na trenucima kad ga ne bole leđa od sjedenja.

 

    

 

 

 

 

 

o nama

Natječaj ''Sedmica & Kritična masa'' - uži izbor

Nakon šireg izbora slijedi uži izbor nagrade ''Sedmica & Kritična masa'' za mlade prozne autore. Pročitajte tko su sedmero odabranih.

proza

Hana Kunić: Vidjela sam to

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Hana Kunić (Varaždin, 1994.) završila je varaždinsku Prvu gimnaziju nakon koje upisuje studij Glume i lutkarstva na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku, gdje je magistrirala 2017. godine. Kao Erasmus+ studentica studirala je Glumu i na Faculty of Theatre and Television u Cluj-Napoci u Rumunjskoj. Glumica je pretežno na kazališnim (HNK Varaždin, Kazalište Mala scena Zagreb, Umjetnička organizacija VRUM, Kazalište Lutonjica Toporko), a povremeno i na filmskim i radijskim projektima. Kao dramska pedagoginja djeluje u Kazališnom studiju mladih varaždinskog HNK i u romskom naselju Kuršanec u sklopu projekta Studija Pangolin. Pisanjem se bavi od osnovne škole – sudjelovala je na državnim natjecanjima LiDraNo (2010. i 2012.), izdala je zbirku poezije „Rika“ (2018.), njena prva drama „Plavo i veliko“ izvedena je na Radiju Sova (2019.), a njen prvi dječji dramski tekst „Ah, ta lektira, ne da mi mira“ postavljen je na scenu lutkarskog Kazališta Lutonjica Toporko (2021.). Suosnivačica je Umjetničke organizacije Favela. Živi u Zagrebu, puno se sunča i alergična je na banalnost.

proza

Saša Vengust: Loša kob

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Saša Vengust (Zagreb, 1988.) završio je školovanje kao maturant II. opće gimnazije. Nakon toga je naizmjence malo radio u videoteci, malo brljao na Filozofskom fakultetu po studijima filozofije, sociologije i komparativne književnosti. U naglom i iznenadnom preokretu, zaposlio se u Hladnjači i veletržnici Zagreb kao komercijalist u veleprodaji voća i povrća. Trenutačno traži posao, preuređuje kuću, savladava 3D printanje, boja minijature, uveseljava suprugu i ostale ukućane sviranjem električne gitare te redovito ide na pub kvizove da se malo makne iz kuće.

proza

Sheila Heti: Majčinstvo

Sheila Heti (1976.) jedna je od najistaknutijih kanadskih autorica svoje generacije. Studirala je dramsko pisanje, povijest umjetnosti i filozofiju. Piše romane, kratke priče, dramske tekstove i knjige za djecu. U brojnim utjecajnim medijima objavljuje književne kritike i intervjue s piscima i umjetnicima. Bestseleri How Should a Person Be? i Women in Clothes priskrbili su joj status književne zvijezde. New York Times uvrstio ju je na popis najutjecajnijih svjetskih književnica koje će odrediti način pisanja i čitanja knjiga u 21. stoljeću, a roman Majčinstvo našao se na njihovoj ljestvici najboljih knjiga 2018. godine. Hvalospjevima su se pridružili i časopisi New Yorker, Times Literary Supplement, Chicago Tribune, Vulture, Financial Times i mnogih drugi koji su je proglasili knjigom godine. Majčinstvo je tako ubrzo nakon objavljivanja postao kultni roman. Sheila Heti živi u Torontu, a njezina su djela prevedena na više od dvadeset jezika.

poezija

Selma Asotić: Izbor iz poezije

Selma Asotić je pjesnikinja. Završila je magistarski studij iz poezije na sveučilištu Boston University 2019. godine. Dobitnica je stipendije Robert Pinsky Global Fellowship i druge nagrade na književnom natječaju Brett Elizabeth Jenkins Poetry Prize. Nominirana je za nagradu Puschcart za pjesmu ''Nana'', a 2021. uvrštena je među polufinaliste/kinje nagrade 92Y Discovery Poetry Prize. Pjesme i eseje na engleskom i bhsc jeziku objavljivala je u domaćim i međunarodnim književnim časopisima.

proza

Ines Kosturin: Izbor iz poezije

Ines Kosturin (1990., Zagreb) rodom je iz Petrinje, gdje pohađa osnovnu i srednju školu (smjer opća gimnazija). Nakon toga u istom gradu upisuje Učiteljski fakultet, gdje je i diplomirala 2015. godine te stekla zvanje magistre primarnog obrazovanja. Pisanjem se bavi od mladosti, a 2014. izdaje svoju prvu samostalnu zbirku poezije, ''Papirno more''. Krajem 2020. izdaje drugu samostalnu zbirku poezije, ''Herbarij''. Pjesme objavljuje kako u domaćim, tako i u internacionalnim (regionalno i šire) zbornicima i časopisima. Na međunarodnom natječaju Concorso internazionale di poesia e teatro Castello di Duino 2018. osvaja treću nagradu. Poeziju uglavnom piše na hrvatskom i engleskom jeziku.

proza

Luka Ivković: Sat

Luka Ivković (1999., Šibenik) je student agroekologije na Agronomskom fakultetu u Zagrebu. Do sada je objavljivao u časopisu Kvaka, Kritična masa, Strane, ušao u širi izbor za Prozak 2018., uvršten u zbornik Rukopisi 43.

poezija

Bojana Guberac: Izbor iz poezije

Bojana Guberac (1991., Vukovar) odrasla je na Sušaku u Rijeci, a trenutno živi u Zagrebu. U svijet novinarstva ulazi kao kolumnistica za Kvarner News, a radijske korake započinje na Radio Sovi. Radila je kao novinarka na Radio Rijeci, u Novom listu, na Kanalu Ri te Ri portalu. Trenutno radi kao slobodna novinarka te piše za portale Lupiga, CroL te Žene i mediji. Piše pjesme od osnovne škole, ali o poeziji ozbiljnije promišlja od 2014. godine kada je pohađala radionice poezije CeKaPe-a s Julijanom Plenčom i Andreom Žicom Paskučijem pod mentorstvom pjesnikinje Kristine Posilović. 2015. godine imala je prvu samostalnu izložbu poezije o kojoj Posilović piše: ''Primarni zadatak vizualne poezije jest da poeziju učini vidljivom, tj. da probudi kod primatelja svijest o jeziku kao materiji koja se može oblikovati. Stoga Guberac pred primatelje postavlja zahtjevan zadatak, a taj je da pokušaju pjesmu obuhvatiti sa svih strana u prostoru, da ju pokušaju doživjeti kao objekt. Mada pjesnički tekst u ovom slučaju primamo vizualno, materijal te poezije je dalje jezik.'' Njezine pjesme objavljivane su u časopisima, a ove godine njezina je poezija predstavljena na Vrisku – riječkom festivalu autora i sajmu knjiga.

proza

Iva Sopka: Plišane lisice

Iva Sopka (1987., Vrbas) objavila je više kratkih priča od kojih su najznačajnije objavljene u izboru za književnu nagradu Večernjeg lista “Ranko Marinković” 2011. godine, Zarezovog i Algoritmovog književnog natječaja Prozak 2015. godine, nagrade “Sedmica & Kritična Masa” 2016., 2017. i 2019. godine, natječaja za kratku priču Gradske knjižnice Samobor 2016. godine te natječaja za kratku priču 2016. godine Broda knjižare – broda kulture. Osvojila je drugo mjesto na KSET-ovom natječaju za kratku priču 2015. godine, a kratka priča joj je odabrana među najboljima povodom Mjeseca hrvatske knjige u izboru za književni natječaj KRONOmetaFORA 2019. godine. Kao dopisni član je pohađala radionicu kritičkog čitanja i kreativnog pisanja "Pisaće mašine" pod vodstvom Mime Juračak i Natalije Miletić. Dobitnica je posebnog priznanja 2019. godine žirija nagrade "Sedmica & Kritična masa" za 3. uvrštenje u uži izbor.

proza

Ivana Caktaš: Život u roku

Ivana Caktaš (1994., Split) diplomirala je hrvatski jezik i književnost 2018. godine s temom „Semantika čudovišnog tijela u spekulativnoj fikciji“. Tijekom studiranja je volontirala u Književnoj udruzi Ludens, gdje je sudjelovala u različitim jezikoslovnim i književnim događajima. Odradila je stručno osposobljavanje u osnovnoj školi i trenutno povremeno radi kao zamjena. U Splitu pohađa Školu za crtanje i slikanje pod vodstvom akademskih slikara Marina Baučića i Ivana Svaguše. U slobodno vrijeme piše, crta, slika i volontira.

poezija

Marija Skočibušić: Izbor iz poezije

Marija Skočibušić rođena je 2003. godine u Karlovcu gdje trenutno i pohađa gimnaziju. Sudjeluje na srednjoškolskim literarnim natječajima, a njezina poezija uvrštena je u zbornike Poezitiva i Rukopisi 42. Također je objavljena u časopisima Poezija i Libartes, na internetskom portalu Strane te blogu Pjesnikinja petkom. Sudjelovala je na književnoj tribini Učitavanje u Booksi, a svoju je poeziju čitala na osmom izdanju festivala Stih u regiji.

proza

Philippe Lançon: Zakrpan

Philippe Lançon (1963.) novinar je, pisac i književni kritičar. Piše za francuske novine Libération i satirički časopis Charlie Hebdo. Preživio je napad na redakciju časopisa te 2018. objavio knjigu Zakrpan za koju je dobio niz nagrada, među kojima se ističu Nagrada za najbolju knjigu časopisa Lire 2018., Nagrada Femina, Nagrada Roger-Caillois, posebno priznanje žirija Nagrade Renaudot. Knjiga je prevedena na brojne jezike te od čitatelja i kritike hvaljena kao univerzalno remek-djelo, knjiga koja se svojom humanošću opire svakom nasilju i barbarizmu.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg