intervju

Iva Hlavač: Žene su još uvijek na marginama književne scene

Predstavljamo uži izbor nagrade ''Sedmica & Kritična masa''

Iva je u uži izbor ušla s pričom ''Nakaze''. Standardnim setom pitanja predstavljamo jednu od četiri natjecateljice.



 

- Ponovno si ušla u uži izbor za nagradu, očekivano ili ne?

Veliki broj prijava je bio ove godine i mislim da svatko od njih očekuje ulazak u uži izbor ako je zadovoljan/na svojom pričom. Ja sam svojom pričom zadovoljna.

 

- Što se od 2019. godine naovamo promijenilo u tvom životu, a što želiš podijeliti?

Zaposlila sam se i balansiram između obitelji, posla i želje za što češćim pisanjem. Nisam nikada bila neki veliki organizator svog rasporeda pa se još vježbam. S obzirom na događanja od 2020. do danas sretna sam što se kod mene nije puno toga promijenilo jer su mnogi, na žalost, bili suočeni s velikim gubitcima.

 

- Reci nam neke stvari o svom društvenom životu, ne moraju biti najvažnije...

Kažu da ljudi koji imaju djecu nemaju društveni život. Ma nije to baš tako, ali društveni život je malo drugačiji sad s malim djetetom i prije njega. U svakom slučaju, nakon svih ovih izolacija, samoizolacija i zatvaranja shvatiš kako je čovjek, više ili manje društveno biće i koliko to utječe na njegovu psihu.

 

- Jesu li se tvoje teme i motivi za pisanje bitno promijenili?

Teme i motivi za pisanje nisu se promjenili, ali pokušavam ponovno pronaći svoj stil pisanja, promjeniti ga malo. S godinama mi se mjenja ukus za knjige, filmove i slično pa tako i za vlastiti stil. Socijalna tematika, aktualni događaji, nepravda i određena prava, s druge strane, ostaju glavni pokretač mojih priča.

 

- Voliš li govoriti o onome što si napisala i zanimaju li te povratne informacije?

Ponekad volim govoriti o onome što sam napisala, ali samo s dvije, tri najbliskije osobe, inače mi to predstavlja nelagodu. Ali povratne informacije uvijek volim čuti. Osobite kritike koje mi ne legnu uvijek, ali dugoročno su najbolji feedback.

 

- Pratiš li hrvatsku književnost i koliko?

Pratim iako možda ne onoliko koliko bih trebala. Recimo to ovako – na tri strane knjige pročitam jednu domaću. Kritike domaćih autora, odnosno kritike njihovih djela uvijek čitam i, najčešće, na temelju toga i biram knjige koje ću pročitati.

 

- Kako vidiš svoju generaciju?

Moja je generacija svjedok i pokretač velih promjena – od tehnoloških do političkih pa samim tim smatram svoju generaciju vrlo prilagodljivom, generaciju koja se ne boji promjena i koja je tolerantnija možda nego je prethodna bila. Smatram ih pomalo i hedonistima i mrvicu sebičnima, ne nužno na loš način.

 

- Postoje li pisci iz tvoje generacije (ili blizu) koji su na tebe ostavili dobar dojam – osobito domaći, no i drugi?

Trenutno čitam Carstvo životinja Jeana-Baptiste Del Amoa (‘81. godište), a prije toga sam pročitala Raskrstimo s Eddijem, Edouarda Louisa (‘92. godište), taman se poklopilo da sam u zadnjih mjesec dana pročitala pisce svoje generacije (ili tu negdje) i to oboje Francuza. I oba romana su odlična. Isto tako dugo nisam pročitala nešto od domaćih mladih autora što me jako oduševilo što ne znači da nema kvalitetnih mladih autora, jednostavno bih, što sam si već i zacrtala, trebala čitati više domaćih pisaca/spisateljica.

 

- Već nekoliko godina zaredom u finalu ove Nagrade za mlade pisce – autorice imaju većinu. U nekim malo starijim naraštajima bilo je obratno. Smatramo to, ipak, signifikantnom činjenicom. Kako to komentiraš?

Smatram to pozitivnim pomakom kojim se ženama napokon daje priznanje za njihov rad, no kada pogledamo u globalu, a sada govorim samo o književnoj sceni, žene su još uvijek na marginama što se može vidjeti kroz dodjelu većih nagrada i priznanja u Hrvatskoj, a koje su još u većoj mjeri namjenjene muškim autorima. Kao i percipiranju ženskih autorica kroz medije i način na koji se o njima piše. Odnos prema ženama i njihovom radu u umjetnosti (književnost, likovna umjetnost, film, kazalište…) je sramotan i poražavajući, sada i više nego prije. Kao da su žene dobile prividna priznanja s kojima se moraju zadovoljiti samo zato jer ih prije nije bilo. Ženama su bacili mrvice koje bi one trebale šutke, ponizno i zahvalno pokupiti.

 

- Što je ono što bi željela napisati?

Kratke priče za djecu.

 

- Što ti znači (ako išta) da si ušla u uži izbor 7Km?

S obzirom na veliki broj prijava dobar je osjećaj biti u prvih 7.

 

- Što pisac treba raditi?

Slušati i promatrati, razmišlajti kritički, a onda na kraju dana složiti to u nešto suvislo. Ili što god sam pisac smatra da je njemu potrebno.

 

- Kako vidiš svoj odnos prema pisanju u budućnosti? Koliko ti je važno da se nastaviš (intenzivno) baviti književnošću? Koji poticaji, ako neki, djeluju ili su djelovali na tebe u tom smislu (motivacije)?

Bez pisanja ne mogu, a pisati se može uvijek tako da znam da ću nastaviti i u budućnosti. Kolikim intenzitetom ne znam, ali vjerujem onim kojim sam pisala na početku. Pisanje je za mene izbacivanje košmara iz glave i to mi je najbolja motivacija.  

    

 

 

 

 

 

 

 

o nama

Natječaj nagrade ''Kritična masa'' (8. izdanje) otvoren do 10. prosinca

Kritična masa raspisuje novi natječaj književne nagrade "Kritična masa" za mlade autorice i autore (do 35 godina).
Ovo je osmo izdanje nagrade koja pruža pregled mlađe prozne scene (širi i uži izbor) i promovira nova prozna imena.
Prva nagrada iznosi 700 eura (bruto iznos) i dodjeljuje se uz plaketu.
U konkurenciju ulaze svi dosad neobjavljeni oblici proznih priloga (kratka priča, odlomci iz većih formi, prozne crtice). Osim prozne fikcije, prihvatljivi su i dokumentarni prozni tekstovi te dnevničke forme koji posjeduju književnu dimenziju.
Prethodnih su godina nagradu dobili Ana Rajković, Jelena Zlatar, Marina Gudelj, Mira Petrović, Filip Rutić, Eva Simčić i Ana Predan.
Krajnji rok za slanje prijava je 10.12.2024.
Pravo sudjelovanja imaju autorice i autori rođeni od 10.12.1989. nadalje.

proza

Robert Aralica: Gugutka

NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR

Robert Aralica (Šibenik, 1997.) studij hrvatskoga i engleskoga jezika i književnosti završava 2020. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. U slobodno vrijeme bavi se pisanjem proze i produkcijom elektroničke glazbe. Svoje literarne radove objavljivao je u studentskim časopisima Humanist i The Split Mind. 2022. kriminalističkom pričom Natkrovlje od čempresa osvojio je prvo mjesto na natječaju Kristalna pepeljara. Trenutno je zaposlen u II. i V. splitskoj gimnaziji kao nastavnik hrvatskoga jezika.

proza

Iva Esterajher: Priče

NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR

Iva Esterajher (Ljubljana, 1988.) živi i radi u Zagrebu. Diplomirala je politologiju na Fakultetu političkih znanosti. Aktivno se bavi likovnom umjetnošću (crtanje, slikarstvo, grafički rad), fotografijom, kreativnim pisanjem te pisanjem filmskih i glazbenih recenzija. Kratke priče i poezija objavljene su joj u književnim časopisima i na portalima (Urbani vračevi, UBIQ, Astronaut, Strane, NEMA, Afirmator) te je sudjelovala na nekoliko književnih natječaja i manifestacija (Večernji list, Arteist, FantaSTikon, Pamela festival i dr.).

proza

Nikola Pavičić: Suncem i vremenom opržena tijela

NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR

Nikola Pavičić (Zagreb, 2004.) živi u Svetoj Nedelji. Pohađa Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Piše, napose poeziju i lirsku prozu, te sa svojim tekstovima nastoji sudjelovati u literarnim natječajima i časopisima. U slobodno vrijeme voli proučavati književnost i povijest te učiti jezike.

proza

Luca Kozina: Na vjetru lete zmajevi

NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR

Luca Kozina (Split, 1990.) piše prozu, poeziju i književne kritike. Dobitnica je nagrade Prozak u sklopu koje je 2021. objavljena zbirka priča Važno je imati hobi. Zbirka je ušla u uži izbor nagrade Edo Budiša. Dobitnica je nagrada za poeziju Mak Dizdar i Pisanje na Tanane izdavačke kuće Kontrast u kategoriji Priroda. Dobitnica je nagrade Ulaznica za poeziju. Od 2016. piše književne kritike za portal Booksu. Članica je splitske udruge Pisci za pisce. Zajedno s Ružicom Gašperov i Sarom Kopeczky autorica je knjige Priručnica - od ideje do priče (2023).

proza

Ana Predan: Neke su stvari neobjašnjivo plave

NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR

Ana Predan (Pula, 1996.) odrasla je u Vodnjanu. U šestoj godini počinje svirati violinu, a u šesnaestoj pjevati jazz. Po završetku srednje škole seli u Ljubljanu gdje studira međunarodne odnose, a onda u Trst gdje upisuje jazz pjevanje pri tršćanskom konzervatoriju na kojem je diplomirala ove godine s temom radništva u glazbi Istre. U toku studiranja putuje u Estoniju gdje godinu dana provodi na Erasmus+ studentskoj razmjeni. Tada sudjeluje na mnogo vrijednih i važnih projekata, i radi s umjetnicima i prijateljima, a počinje se i odmicati od jazza, te otkriva eksperimentalnu i improviziranu glazbu, te se počinje zanimati za druge, vizualne medije, osobito film. Trenutno živi u Puli, gdje piše za Radio Rojc i predaje violinu u Glazbenoj školi Ivana Matetića-Ronjgova. Piše oduvijek i često, najčešće sebi.

proza

Eva Simčić: Maksimalizam.

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR

Eva Simčić (Rijeka, 1990.) do sada je kraću prozu objavljivala na stranicama Gradske knjižnice Rijeka, na blogu i Facebook stranici Čovjek-Časopis, Reviji Razpotja i na stranici Air Beletrina. Trenutno živi i radi u Oslu gdje dovršava doktorat iz postjugoslavenske književnosti i kulture.

poezija

Jyrki K. Ihalainen: Izbor iz poezije

Jyrki K. Ihalainen (r. 1957.) finski je pisac, prevoditelj i izdavač. Od 1978. Ihalainen je objavio 34 zbirke poezije na finskom, engleskom i danskom. Njegova prva zbirka poezije, Flesh & Night , objavljena u Christianiji 1978. JK Ihalainen posjeduje izdavačku kuću Palladium Kirjat u sklopu koje sam izrađuje svoje knjige od početka do kraja: piše ih ili prevodi, djeluje kao njihov izdavač, tiska ih u svojoj tiskari u Siuronkoskom i vodi njihovu prodaju. Ihalainenova djela ilustrirali su poznati umjetnici, uključujući Williama S. Burroughsa , Outi Heiskanen i Maritu Liulia. Ihalainen je dobio niz uglednih nagrada u Finskoj: Nuoren Voiman Liito 1995., nagradu za umjetnost Pirkanmaa 1998., nagradu Eino Leino 2010. Od 2003. Ihalainen je umjetnički direktor Anniki Poetry Festivala koji se odvija u Tampereu. Ihalainenova najnovija zbirka pjesama je "Sytykkei", objavljena 2016 . Bavi se i izvođenjem poezije; bio je, između ostalog, gost na albumu Loppuasukas finskog rap izvođača Asa 2008., gdje izvodi tekst pjesme "Alkuasukas".

poezija

Maja Marchig: Izbor iz poezije

Maja Marchig (Rijeka, 1973.) živi u Zagrebu gdje radi kao računovođa. Piše poeziju i kratke priče. Polaznica je više radionica pisanja poezije i proze. Objavljivala je u brojnim časopisima u regiji kao što su Strane, Fantom slobode, Tema i Poezija. Članica literarne organizacije ZLO. Nekoliko puta je bila finalistica hrvatskih i regionalnih književnih natječaja (Natječaja za kratku priču FEKPa 2015., Međunarodnog konkursa za kratku priču “Vranac” 2015., Nagrade Post scriptum za književnost na društvenim mrežama 2019. i 2020. godine). Njena kratka priča “Terapija” osvojila je drugu nagradu na natječaju KROMOmetaFORA2020. 2022. godine objavila je zbirku pjesama Spavajte u čarapama uz potporu za poticanje književnog stvaralaštva Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske u biblioteci Poezija Hrvatskog društva pisaca.

poezija

Juha Kulmala: Izbor iz poezije

Juha Kulmala (r. 1962.) finski je pjesnik koji živi u Turkuu. Njegova zbirka "Pompeijin iloiset päivät" ("Veseli dani Pompeja") dobila je nacionalnu pjesničku nagradu Dancing Bear 2014. koju dodjeljuje finska javna radiotelevizija Yle. A njegova zbirka "Emme ole dodo" ("Mi nismo Dodo") nagrađena je nacionalnom nagradom Jarkko Laine 2011. Kulmalina poezija ukorijenjena je u beatu, nadrealizmu i ekspresionizmu i često se koristi uvrnutim, lakonskim humorom. Pjesme su mu prevedene na više jezika. Nastupao je na mnogim festivalima i klubovima, npr. u Engleskoj, Njemačkoj, Rusiji, Estoniji i Turskoj, ponekad s glazbenicima ili drugim umjetnicima. Također je predsjednik festivala Tjedan poezije u Turkuu.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg