intervju

Iva Hlavač: Žene su još uvijek na marginama književne scene

Predstavljamo uži izbor nagrade ''Sedmica & Kritična masa''

Iva je u uži izbor ušla s pričom ''Nakaze''. Standardnim setom pitanja predstavljamo jednu od četiri natjecateljice.



 

- Ponovno si ušla u uži izbor za nagradu, očekivano ili ne?

Veliki broj prijava je bio ove godine i mislim da svatko od njih očekuje ulazak u uži izbor ako je zadovoljan/na svojom pričom. Ja sam svojom pričom zadovoljna.

 

- Što se od 2019. godine naovamo promijenilo u tvom životu, a što želiš podijeliti?

Zaposlila sam se i balansiram između obitelji, posla i želje za što češćim pisanjem. Nisam nikada bila neki veliki organizator svog rasporeda pa se još vježbam. S obzirom na događanja od 2020. do danas sretna sam što se kod mene nije puno toga promijenilo jer su mnogi, na žalost, bili suočeni s velikim gubitcima.

 

- Reci nam neke stvari o svom društvenom životu, ne moraju biti najvažnije...

Kažu da ljudi koji imaju djecu nemaju društveni život. Ma nije to baš tako, ali društveni život je malo drugačiji sad s malim djetetom i prije njega. U svakom slučaju, nakon svih ovih izolacija, samoizolacija i zatvaranja shvatiš kako je čovjek, više ili manje društveno biće i koliko to utječe na njegovu psihu.

 

- Jesu li se tvoje teme i motivi za pisanje bitno promijenili?

Teme i motivi za pisanje nisu se promjenili, ali pokušavam ponovno pronaći svoj stil pisanja, promjeniti ga malo. S godinama mi se mjenja ukus za knjige, filmove i slično pa tako i za vlastiti stil. Socijalna tematika, aktualni događaji, nepravda i određena prava, s druge strane, ostaju glavni pokretač mojih priča.

 

- Voliš li govoriti o onome što si napisala i zanimaju li te povratne informacije?

Ponekad volim govoriti o onome što sam napisala, ali samo s dvije, tri najbliskije osobe, inače mi to predstavlja nelagodu. Ali povratne informacije uvijek volim čuti. Osobite kritike koje mi ne legnu uvijek, ali dugoročno su najbolji feedback.

 

- Pratiš li hrvatsku književnost i koliko?

Pratim iako možda ne onoliko koliko bih trebala. Recimo to ovako – na tri strane knjige pročitam jednu domaću. Kritike domaćih autora, odnosno kritike njihovih djela uvijek čitam i, najčešće, na temelju toga i biram knjige koje ću pročitati.

 

- Kako vidiš svoju generaciju?

Moja je generacija svjedok i pokretač velih promjena – od tehnoloških do političkih pa samim tim smatram svoju generaciju vrlo prilagodljivom, generaciju koja se ne boji promjena i koja je tolerantnija možda nego je prethodna bila. Smatram ih pomalo i hedonistima i mrvicu sebičnima, ne nužno na loš način.

 

- Postoje li pisci iz tvoje generacije (ili blizu) koji su na tebe ostavili dobar dojam – osobito domaći, no i drugi?

Trenutno čitam Carstvo životinja Jeana-Baptiste Del Amoa (‘81. godište), a prije toga sam pročitala Raskrstimo s Eddijem, Edouarda Louisa (‘92. godište), taman se poklopilo da sam u zadnjih mjesec dana pročitala pisce svoje generacije (ili tu negdje) i to oboje Francuza. I oba romana su odlična. Isto tako dugo nisam pročitala nešto od domaćih mladih autora što me jako oduševilo što ne znači da nema kvalitetnih mladih autora, jednostavno bih, što sam si već i zacrtala, trebala čitati više domaćih pisaca/spisateljica.

 

- Već nekoliko godina zaredom u finalu ove Nagrade za mlade pisce – autorice imaju većinu. U nekim malo starijim naraštajima bilo je obratno. Smatramo to, ipak, signifikantnom činjenicom. Kako to komentiraš?

Smatram to pozitivnim pomakom kojim se ženama napokon daje priznanje za njihov rad, no kada pogledamo u globalu, a sada govorim samo o književnoj sceni, žene su još uvijek na marginama što se može vidjeti kroz dodjelu većih nagrada i priznanja u Hrvatskoj, a koje su još u većoj mjeri namjenjene muškim autorima. Kao i percipiranju ženskih autorica kroz medije i način na koji se o njima piše. Odnos prema ženama i njihovom radu u umjetnosti (književnost, likovna umjetnost, film, kazalište…) je sramotan i poražavajući, sada i više nego prije. Kao da su žene dobile prividna priznanja s kojima se moraju zadovoljiti samo zato jer ih prije nije bilo. Ženama su bacili mrvice koje bi one trebale šutke, ponizno i zahvalno pokupiti.

 

- Što je ono što bi željela napisati?

Kratke priče za djecu.

 

- Što ti znači (ako išta) da si ušla u uži izbor 7Km?

S obzirom na veliki broj prijava dobar je osjećaj biti u prvih 7.

 

- Što pisac treba raditi?

Slušati i promatrati, razmišlajti kritički, a onda na kraju dana složiti to u nešto suvislo. Ili što god sam pisac smatra da je njemu potrebno.

 

- Kako vidiš svoj odnos prema pisanju u budućnosti? Koliko ti je važno da se nastaviš (intenzivno) baviti književnošću? Koji poticaji, ako neki, djeluju ili su djelovali na tebe u tom smislu (motivacije)?

Bez pisanja ne mogu, a pisati se može uvijek tako da znam da ću nastaviti i u budućnosti. Kolikim intenzitetom ne znam, ali vjerujem onim kojim sam pisala na početku. Pisanje je za mene izbacivanje košmara iz glave i to mi je najbolja motivacija.  

    

 

 

 

 

 

 

 

o nama

Eva Simčić pobjednica je nagrade "Sedmica & Kritična masa" (6.izdanje)

Pobjednica književne nagrade "Sedmica & Kritična masa" za mlade prozaiste je Eva Simčić (1990.) Nagrađena priča ''Maksimalizam.” neobična je i dinamična priča je o tri stana, dva grada i puno predmeta. I analitično i relaksirano, s dozom humora, na književno svjež način autorica je ispričala pamtljivu priču na temu gomilanja stvari, temu u kojoj se svi možemo barem malo prepoznati, unatoč sve većoj popularnosti minimalizma. U užem izboru nagrade, osim nagrađene Simčić, bile su Ivana Butigan, Paula Ćaćić, Marija Dejanović, Ivana Grbeša, Ljiljana Logar i Lucija Švaljek.
Ovo je bio šesti nagradni natječaj koji raspisuje Kritična masa, a partner nagrade bio je cafe-bar Sedmica (Kačićeva 7, Zagreb). Nagrada se sastoji od plakete i novčanog iznosa (5.000 kuna bruto). U žiriju nagrade bile su članice redakcije Viktorija Božina i Ilijana Marin, te vanjski članovi Branko Maleš i Damir Karakaš.

o nama

Natječaj ''Sedmica & Kritična masa'' - uži izbor

Nakon šireg izbora slijedi uži izbor nagrade ''Sedmica & Kritična masa'' za mlade prozne autore. Pročitajte tko su sedmero odabranih.

proza

Hana Kunić: Vidjela sam to

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Hana Kunić (Varaždin, 1994.) završila je varaždinsku Prvu gimnaziju nakon koje upisuje studij Glume i lutkarstva na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku, gdje je magistrirala 2017. godine. Kao Erasmus+ studentica studirala je Glumu i na Faculty of Theatre and Television u Cluj-Napoci u Rumunjskoj. Glumica je pretežno na kazališnim (HNK Varaždin, Kazalište Mala scena Zagreb, Umjetnička organizacija VRUM, Kazalište Lutonjica Toporko), a povremeno i na filmskim i radijskim projektima. Kao dramska pedagoginja djeluje u Kazališnom studiju mladih varaždinskog HNK i u romskom naselju Kuršanec u sklopu projekta Studija Pangolin. Pisanjem se bavi od osnovne škole – sudjelovala je na državnim natjecanjima LiDraNo (2010. i 2012.), izdala je zbirku poezije „Rika“ (2018.), njena prva drama „Plavo i veliko“ izvedena je na Radiju Sova (2019.), a njen prvi dječji dramski tekst „Ah, ta lektira, ne da mi mira“ postavljen je na scenu lutkarskog Kazališta Lutonjica Toporko (2021.). Suosnivačica je Umjetničke organizacije Favela. Živi u Zagrebu, puno se sunča i alergična je na banalnost.

proza

Saša Vengust: Loša kob

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Saša Vengust (Zagreb, 1988.) završio je školovanje kao maturant II. opće gimnazije. Nakon toga je naizmjence malo radio u videoteci, malo brljao na Filozofskom fakultetu po studijima filozofije, sociologije i komparativne književnosti. U naglom i iznenadnom preokretu, zaposlio se u Hladnjači i veletržnici Zagreb kao komercijalist u veleprodaji voća i povrća. Trenutačno traži posao, preuređuje kuću, savladava 3D printanje, boja minijature, uveseljava suprugu i ostale ukućane sviranjem električne gitare te redovito ide na pub kvizove da se malo makne iz kuće.

proza

Sheila Heti: Majčinstvo

Sheila Heti (1976.) jedna je od najistaknutijih kanadskih autorica svoje generacije. Studirala je dramsko pisanje, povijest umjetnosti i filozofiju. Piše romane, kratke priče, dramske tekstove i knjige za djecu. U brojnim utjecajnim medijima objavljuje književne kritike i intervjue s piscima i umjetnicima. Bestseleri How Should a Person Be? i Women in Clothes priskrbili su joj status književne zvijezde. New York Times uvrstio ju je na popis najutjecajnijih svjetskih književnica koje će odrediti način pisanja i čitanja knjiga u 21. stoljeću, a roman Majčinstvo našao se na njihovoj ljestvici najboljih knjiga 2018. godine. Hvalospjevima su se pridružili i časopisi New Yorker, Times Literary Supplement, Chicago Tribune, Vulture, Financial Times i mnogih drugi koji su je proglasili knjigom godine. Majčinstvo je tako ubrzo nakon objavljivanja postao kultni roman. Sheila Heti živi u Torontu, a njezina su djela prevedena na više od dvadeset jezika.

poezija

Selma Asotić: Izbor iz poezije

Selma Asotić je pjesnikinja. Završila je magistarski studij iz poezije na sveučilištu Boston University 2019. godine. Dobitnica je stipendije Robert Pinsky Global Fellowship i druge nagrade na književnom natječaju Brett Elizabeth Jenkins Poetry Prize. Nominirana je za nagradu Puschcart za pjesmu ''Nana'', a 2021. uvrštena je među polufinaliste/kinje nagrade 92Y Discovery Poetry Prize. Pjesme i eseje na engleskom i bhsc jeziku objavljivala je u domaćim i međunarodnim književnim časopisima.

proza

Ines Kosturin: Izbor iz poezije

Ines Kosturin (1990., Zagreb) rodom je iz Petrinje, gdje pohađa osnovnu i srednju školu (smjer opća gimnazija). Nakon toga u istom gradu upisuje Učiteljski fakultet, gdje je i diplomirala 2015. godine te stekla zvanje magistre primarnog obrazovanja. Pisanjem se bavi od mladosti, a 2014. izdaje svoju prvu samostalnu zbirku poezije, ''Papirno more''. Krajem 2020. izdaje drugu samostalnu zbirku poezije, ''Herbarij''. Pjesme objavljuje kako u domaćim, tako i u internacionalnim (regionalno i šire) zbornicima i časopisima. Na međunarodnom natječaju Concorso internazionale di poesia e teatro Castello di Duino 2018. osvaja treću nagradu. Poeziju uglavnom piše na hrvatskom i engleskom jeziku.

proza

Luka Ivković: Sat

Luka Ivković (1999., Šibenik) je student agroekologije na Agronomskom fakultetu u Zagrebu. Do sada je objavljivao u časopisu Kvaka, Kritična masa, Strane, ušao u širi izbor za Prozak 2018., uvršten u zbornik Rukopisi 43.

poezija

Bojana Guberac: Izbor iz poezije

Bojana Guberac (1991., Vukovar) odrasla je na Sušaku u Rijeci, a trenutno živi u Zagrebu. U svijet novinarstva ulazi kao kolumnistica za Kvarner News, a radijske korake započinje na Radio Sovi. Radila je kao novinarka na Radio Rijeci, u Novom listu, na Kanalu Ri te Ri portalu. Trenutno radi kao slobodna novinarka te piše za portale Lupiga, CroL te Žene i mediji. Piše pjesme od osnovne škole, ali o poeziji ozbiljnije promišlja od 2014. godine kada je pohađala radionice poezije CeKaPe-a s Julijanom Plenčom i Andreom Žicom Paskučijem pod mentorstvom pjesnikinje Kristine Posilović. 2015. godine imala je prvu samostalnu izložbu poezije o kojoj Posilović piše: ''Primarni zadatak vizualne poezije jest da poeziju učini vidljivom, tj. da probudi kod primatelja svijest o jeziku kao materiji koja se može oblikovati. Stoga Guberac pred primatelje postavlja zahtjevan zadatak, a taj je da pokušaju pjesmu obuhvatiti sa svih strana u prostoru, da ju pokušaju doživjeti kao objekt. Mada pjesnički tekst u ovom slučaju primamo vizualno, materijal te poezije je dalje jezik.'' Njezine pjesme objavljivane su u časopisima, a ove godine njezina je poezija predstavljena na Vrisku – riječkom festivalu autora i sajmu knjiga.

proza

Iva Sopka: Plišane lisice

Iva Sopka (1987., Vrbas) objavila je više kratkih priča od kojih su najznačajnije objavljene u izboru za književnu nagradu Večernjeg lista “Ranko Marinković” 2011. godine, Zarezovog i Algoritmovog književnog natječaja Prozak 2015. godine, nagrade “Sedmica & Kritična Masa” 2016., 2017. i 2019. godine, natječaja za kratku priču Gradske knjižnice Samobor 2016. godine te natječaja za kratku priču 2016. godine Broda knjižare – broda kulture. Osvojila je drugo mjesto na KSET-ovom natječaju za kratku priču 2015. godine, a kratka priča joj je odabrana među najboljima povodom Mjeseca hrvatske knjige u izboru za književni natječaj KRONOmetaFORA 2019. godine. Kao dopisni član je pohađala radionicu kritičkog čitanja i kreativnog pisanja "Pisaće mašine" pod vodstvom Mime Juračak i Natalije Miletić. Dobitnica je posebnog priznanja 2019. godine žirija nagrade "Sedmica & Kritična masa" za 3. uvrštenje u uži izbor.

proza

Ivana Caktaš: Život u roku

Ivana Caktaš (1994., Split) diplomirala je hrvatski jezik i književnost 2018. godine s temom „Semantika čudovišnog tijela u spekulativnoj fikciji“. Tijekom studiranja je volontirala u Književnoj udruzi Ludens, gdje je sudjelovala u različitim jezikoslovnim i književnim događajima. Odradila je stručno osposobljavanje u osnovnoj školi i trenutno povremeno radi kao zamjena. U Splitu pohađa Školu za crtanje i slikanje pod vodstvom akademskih slikara Marina Baučića i Ivana Svaguše. U slobodno vrijeme piše, crta, slika i volontira.

poezija

Marija Skočibušić: Izbor iz poezije

Marija Skočibušić rođena je 2003. godine u Karlovcu gdje trenutno i pohađa gimnaziju. Sudjeluje na srednjoškolskim literarnim natječajima, a njezina poezija uvrštena je u zbornike Poezitiva i Rukopisi 42. Također je objavljena u časopisima Poezija i Libartes, na internetskom portalu Strane te blogu Pjesnikinja petkom. Sudjelovala je na književnoj tribini Učitavanje u Booksi, a svoju je poeziju čitala na osmom izdanju festivala Stih u regiji.

proza

Philippe Lançon: Zakrpan

Philippe Lançon (1963.) novinar je, pisac i književni kritičar. Piše za francuske novine Libération i satirički časopis Charlie Hebdo. Preživio je napad na redakciju časopisa te 2018. objavio knjigu Zakrpan za koju je dobio niz nagrada, među kojima se ističu Nagrada za najbolju knjigu časopisa Lire 2018., Nagrada Femina, Nagrada Roger-Caillois, posebno priznanje žirija Nagrade Renaudot. Knjiga je prevedena na brojne jezike te od čitatelja i kritike hvaljena kao univerzalno remek-djelo, knjiga koja se svojom humanošću opire svakom nasilju i barbarizmu.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg