poezija

Bojan Krištofić: Strano tijelo (izbor)

Bojan Krištofić (Zagreb, 1987.) je dizajner i pisac. Godine 2012. magistrirao je dizajn vizualnih komunikacija na Studiju dizajna pri Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Bio je dugogodišnji član uredništva Zareza, dvotjednika za kulturna i društvena pitanja, a likovne kritike, osvrte i prikaze je objavljivao u većini relevantnih specijaliziranih medija u Hrvatskoj i regiji: u tisku, na internetu, radiju i televiziji. Svoje radove u polju dizajna i vizualnih umjetnosti izlagao je na više skupnih i nekoliko samostalnih izložbi, a bavio se i istraživačkim te kustoskim radom. Godine 2018. bio je stipendist javne zaklade Akademie Schloss Solitude (Stuttgart, Njemačka) u razredu za međunarodnu književnost. Nagradu Postscriptum za književnost na društvenim mrežama primio je 2017., a nagrađeni rukopis je kao prva knjiga Makroorganizmi objavljen 2018. (Jesenski&Turk). Objavio je i dva samizdata: U međuvremenu; u (sa Svenom Sorićem i Hrvojem Spudićem, 2017.) i The Bicycle Chronicles (prijevod na engleski: Vinko Zgaga, 2018.). Pjesme je dosad objavljivao u časopisu Tema i na FB-blogovima Odvalimo SE poezijom, Poezija na štrikove te Čovjek-časopis. Koautor je emisije Radio Borba Mreže antifašistkinja Zagreba na Radiju Student. Član je Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika, Hrvatskog dizajnerskog društva, Hrvatske sekcije Međunarodnog udruženja likovnih kritičara (HS AICA), Mreže antifašistkinja Zagreba i umjetničke organizacije Atelijeri Žitnjak. Honorarno radi kao voditelj programa Galerije AŽ na jugoistočnom rubu Zagreba.



 

STRANO TIJELO


― izbor iz rukopisa za natječaj Na vrh jezika 2020.



Kralježnica


Pucketa. Svakim danom sve više. Ipak, njeno pucanje povremeno je ugodno. Skoro škakljivo.
Jedan pucanj ima vrijednost kratkog spoja u protoku elektriciteta duž seoskih dalekovoda.
Jedan pucanj, jedna mrtva ptica, jedan spaljeni toranj između neba i zemlje.


U takvim trenucima, baka je nekoć govorila: lezi i pusti da ti cijelim tijelom prođu mravi.
Od tjemena do gležnjeva, preko zapešća. Neka te zapeku, nek' te samo malo lome. Tako je i ona jednom spontano legla, priljubivši kralježnicu uz pod, onda kada je noću hladnije nego vani.
Poput prave vladarice, povela je sa sobom sve mrave.


Nakon iskre ― odsustvo skoro svakog zvuka. Osjete se samo vibracija svijanja i dobro poznati zvižduci, sinovi bure. Zašto je onda toliko tiho? Pa, cikade su za danas završile. Možda i zauvijek.
Sad se kičma raslojava, razdvaja na kost i misao.


Tvoje su misli ostale bez zaštitnice. I ti bez njih. Kako bi se posve oslobodile, potrebno je koristiti škarice za nokte ― samo na prstima koji popunjavaju rupe. U kralješcima. Uzbuđuje te kad stručak prstiju prolazi kroz tvoje leđne matice, posebno ako ne znaš čiji su. Nokti su ključni. Oni zavijaju.



 

 

 

Kosa


Pada. I pada.
Dok postupno sva ne ispadne.
Lubanja opstaje, poput važne zgrade
koju vlasti paralelno rastavljaju,
dio po dio, i dotle sastavljaju,
da bi iskorijenile bršljan
jednom za svagda.
Korijenje vlasi seže duboko,
zato je toliko teško
potpisati predaju. Moglo bi se čak reći
da kosa izvire iz misli, dakle
ako nema rasta, nema ni sjećanja
i obrnuto. U svakom slučaju gubiš.


Jednoga dana, djed je rekao:
"Hajde sa mnom u šumu, idemo pronaći
posljednji šaržer,
ako se sjetim gdje sam ga zakopao.
Baka mora začiniti ručak."
On nije imao kosu, ni nogu,
ni najbolji probavni trakt,
ali je posjedovao prikladne produžetke,
čijim je vještim rukovanjem usporavao
jalovost tijela, sumrak ideja
i zalazak potreba.
Najprije pucanjem, naravno ― odjekivalo je
kuhinjom, posteljom, zemljom. Neprekidno.
A susjedi su vjerovali da negdje vani
gori, gori, gori.


Padne ti to na pamet kada
vidiš kako se taksisti noću dosađuju
na službenom stajalištu, dok im opušci među usnama
gore, gore, gore;
vlakna plavog papira za motanje
raspadaju se kao pramenovi
ili možda rastu unatrag,
kao trava, ne mareći
za poželjan smjer, ona naivno
nastavlja i poslije požara






Čelo


Zemlja je okrugla, ali svršava u zupcima pile.
Presjeci su zaobljeni, s bezbroj godova,
no smanjuju se postupnim rezanjem jabučice,
molitvom poraženima u revolucijama mjeseca.
Prepilivši sve, djed je podignuo batrljak
i zapečatio kuću ostatkom sjemena.


Tvoj ožiljak iznad desnog oka je naslijeđen,
mada su mu trebala desetljeća da sazrije,
pretvori se u brazdu koja nije izabrana,
ali samo te po njoj prepoznaju,
inače si ponoćni lavež psa mješanca,
zatvoreno poduzeće predgrađa,
stranica crtanog romana istrgnutog da zamota
bocu domaće šljivovice,
štake sačuvane iz obiteljskih razloga,
za zdravice ritmičkim udaranjem
u strano tijelo.


Tvoje čelo je zapadna polutka
planete koju je s leđa obgrlio ekvinocij,
ipak, u kanjonima bora ljeto i dalje ne zalazi
(beskonačna putovanja krema su protiv razlika između gradova).
Nema ti druge: zimske gume stare Lade Nive
pohrani duboko u djedovoj radioni,
iskopanoj iz sitnog dijela zemlje
što ga nazivaš svojim;
spusti kocke s oltara, nagazi papučicu za gas
i ureži kotačima u čelo riječi iz prepisane zadaće:
"Početak je kad sam se ja rodio, a kraja nema"





Oči


crveni se kukuruzište
urod lome nepozvani


zasjeda je postavljena
žiteljima pravokutnika


oči pokopanih ostat će
otvorene sve do žetve

tko prvi zgrabi plodove
sklopit će opasnu pogodbu



 

 

Nos


Od vrha do dna nema lakšeg putokaza.
Umiranje je kretanje jedino naprijed,
a zrelost dijete saveza s kružnicama.
Sijeda beba s prstima sraslim u turbine,
goničima vremena prema gorenju plastike.
Slijedi pravo svoj nos i zamisli da je ponos
plavi uteg marke Elan nestao u selidbama,
prtljaga puberteta dobra za dugi gubitak.
Kiseli miris sintetičke lomače privlači
organizme spremne za novi režim prehrane.
Žele jesti kosti, traže tvoja rebra i zglobove
i morat ćeš im dati barem jedan zalogaj,
mijenjati crnu nogu za misao o oporom
starenju u naručju čula, u punoj vlasti nosa,
dok ne izgore svi izvori koji će te odvraćati
od ideje noge kao noge, ruke kao ruke,
kurca kao kurca, stranog tijela među
plastičnim igračkama u dječjoj sobi;
budi oprezan: nečujan u odlasku poput njih
u prvom posjetu, pa kad si im već dao nogu,
zavrni im noseve, spriječi ih da dalje njuše
u potrazi za svježim tragovima duše


 

 

 

Pupak


probiti tunele, odvojiti cjevovode,
dati srebru da teče niz oluke kostura


istopiti mostove, raskinuti sporazume
o nenapadanju između dvoličnih tkiva


taliti prozore, mijesiti pločnike,
stisnuti grad u crnu rupu tijela


ovo su pravci i svi do jednog su pravi:
proviri u ništa, provjeri magnetska polja
iščupaj vrpce zbog kojih ne izranjaš



 

 

 

Jezik

Uredna fraza: nije znao držati jezik za zubima,
u njegovom slučaju nije bila puka etiketa.
Naprotiv, toliko je držao do sposobnosti govora
da bi se lako odrekao drugih dijelova tijela,
samo kako bi ju zauvijek zadržao za sebe.
Zaista, bilo je moguće da od njega za života
ostane samo glava. Na primjer,
nakon kataklizme, dok se još tjednima krio,
uljez u nozi nije mu dao mira: "Progovorit ćeš
iznova jasno", zaprijetio je, "jedino ako me pustiš
sam da s tvojom nogom odem u veliki svijet,
pa onda pričaj koliko te volja: pitaj kako,
pitaj zašto, pitaj zbog čega odrasle s kravatama
i debelim naočalama, koji tvoju braću po krevetima
šalju čas na oštru, čas na glatku stranu. Svoje pravo
da zaurlaš kad je i žena u crnom postavila pitanje,
pošteno si platio lijevom nogom, a svaki idući krik
otvorit će mjesto i za desnu, i prednju, i stražnju,
sve dok tvoj glas ne postane poput radio stanice
u daljini ― neuništiv, no ipak nejasan, istodobno
prodoran i nedostižan. Želiš li da bude tako?
Želiš li da svi znaju tvoj jezik
ili mirno govoriti mraku?"

 

 

 



Usne

"Zavjetna djevica je gorućim usnama dotakla moje,
suhe i tanke, spalivši isluženu ljetnu kožu",
bilo je prvo što joj je jutros rekao.
"Naš poljubac, naočigled svih skrivenih za zavjesama,
odjednom im je pokazao čega se olako odriču".
"Samo san!", odvratila je, "kao moje pucanje
iz vatrenog oružja po praznom supermarketu,
rešetanje zaliha za bijeg, koje odgađa nepovratno."

Imala je pravo, ne bi morala nikog ubiti, tek se osvetiti
stvarima, prosipati brašno da otkrije svoje tragove.
Ionako je zaželjela poslati zadnju političku poruku
za života, okončati sve na svijetu, što još sagorijeva.
Poput njih dvoje na glavnom gradskom trgu,
zakašnjeli pokušaj dodira s božanstvom.

Preostaje drijemati. Utopiti nedjelju u punoj kadi.
Ostaviti joj tijelo vlastima, neoborivi corpus delicti.
Pobjeći zbog pustolovine, tek da ih pompozno pronađu.
Oduvijek čekaju kušnje dostojne njihove mladosti.
Opasne četvrti su puste. Mreže se sve više stežu.
U gradove ulaze divlje svinje i slonovi.
Površina napokon miruje. Podzemlje uvijek vrije.
Klanovi se sastaju radi podjele plijena
bez borbe. Nema više potrebe
za prolijevanjem krvi,
žedne usne dovoljno usmrćuju.
 


 

 

Prsti

Rodila si stup od soli.
Dok ste odlazili, osvrćući se,
svakim pogledom je sve više
razbacivao i svoje potomstvo:
sedmero na slijepe, potopljene delte,
isprepletene sa stranputicom pisma;
trinaestero na ubrzo razbucane ulice,
s pogreškama ugljika u svježim pucnjima;
dvadeset i šestero u strpljiv gorski obruč.
Postadoše ustrajni prsti, lukavi kopneni
svjetionici, kažu: u smrti smo maslačkov
tučak, za tren smo rasterećeni gustoće;
po bestidnom golom zadovoljstvu,
nasljedstvu svog našeg pružanja,
podrhtavamo i prepoznajemo se

 

 



Rebra

skidaju se
ljudi grimiznih tijela
dok jedni za drugima izlaze
na terase krovove vrhove ponore
predratnih totema principa nade
mrak bez mjeseca guši svjetlo iz utrobe
koja prvi put rađa
ružičaste vatre rastaljuju rebra
precima pohranjenim u staklo i metal
to drevni lome spolove iz rana zemljinog oklopa
iz posljednjeg klasa kumove slame
to se muškarci i žene razdvajaju
šireći sve udove
mirno u nutrine primaju pečat
upravo ugasle zvijezde


 

 

Napomena: pjesme su poredane prema vremenu pisanja,
a ne po redoslijedu u kojem bi se mogle naći u budućoj knjizi.


 

 

 

 

 

 

o nama

Dobitnik nagrade "Sedmica i Kritična masa 2020" je Filip Rutić

Dobitnik književne nagrade "Sedmica i Kritična masa 2020" za mlade prozaiste je Filip Rutić (1997).
Nagrađena priča ''Riža s kečapom, blagim ili ljutim” ima snažan pečat 2020, a autoru je uspjelo kroz nepretenciozan ton i jedan neobičan odnos dati sliku opće nestabilnosti u eri korone i potresa.
U užem izboru nagrade, osim nagrađenog Rutića, bili su Lucija Švaljek, Iva Hlavač, Luca Kozina, Marina Gudelj, Vid Hribar i Darko Šeparović.
Ovo je bio peti nagradni natječaj koji raspisuje Kritična masa, a partner nagrade je cafe-bar Sedmica (Kačićeva 7, Zagreb). Nagrada se sastoji od plakete i novčanog iznosa (5.000 kuna bruto). U žiriju nagrade bile su članice redakcije Viktorija Božina i Ilijana Marin, te vanjski članovi Branko Maleš i Damir Karakaš.

intervju

Filip Rutić: Književnost bez novih glasova i perspektiva pretvara se u historiografiju

Predstavljamo uži izbor nagrade ''Sedmica & Kritična masa''

Filip je u uži izbor ušao s pričom ''Riža s kečapom, blagim ili ljutim''. Standardnim setom pitanja predstavljamo jednog od trojice muških natjecatelja.

o nama

Natječaj ''Sedmica & Kritična masa'' 2020 - uži izbor

Nakon šireg izbora slijedi uži izbor nagrade ''Sedmica & Kritična masa'' za mlade prozne autore. Pogledajte tko su sedmero odabranih.

o nama

Natječaj ''Sedmica & Kritična masa'' - popis šireg izbora, pred objavu užeg

Natječaj ''Sedmica & Kritična masa'' za mlade autorice i autore do 35 godina starosti bliži se svome kraju. Ovo je peto izdanje nagrade, utemeljene 2015. godine, koja pruža pregled mlađe prozne scene (širi i uži izbor) i promovira nova prozna imena. Prva nagrada iznosi 5.000 kuna (bruto iznos) i dodjeljuje se uz plaketu. Prethodnih su godina nagradu dobile Ana Rajković, Jelena Zlatar, Marina Gudelj i Mira Petrović.

proza

Marina Gudelj: Ljudi na uglu ulice, pokraj prodavaonice pića

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2020.

Marina Gudelj (1988., Split) završila je Hrvatski jezik i književnost na Sveučilištu u Zadru. Radi kao nastavnica Hrvatskog jezika u školi. Prvi književni rad, kratka priča Semafor, šahta, apoteka, birtija objavljena je u Zarezu 2015. godine. Iste je godine osvojila prvu književnu nagradu na portalu KSET-a za priču Kamo idu irske mačke. 2017. godine osvaja prvo mjesto na natječaju Kritične mase za priču Lee. S istom pričom iduće godine sudjeluje na LitLink festivalu u Zagrebu. 2018. godine osvaja treće mjesto s pričom Dulcinea na konjaku na 17. izdanju Festivala europske kratke priče, a krajem iste godine ulazi u uži izbor natječaja Prvi Prozak i Na vrhu jezika s pričom Vještica. 2019. godine osvaja nagradu Prvi Prozak za autore do 35 godina starosti, a objava zbirke priča očekuje se sredinom 2020. godine.

proza

Vid Hribar: Bilješke za preživljavanje

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2020.

Vid Hribar (1993., Zagreb) je trenutno na završnoj godini diplomskog studija na odsjeku dramaturgije pri Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Piše scenarije, drame, poeziju, kratke priče, uz to se bavi komponiranjem i sviranjem klavira u brojnim zagrebačkim bendovima. Na radiju se izvode njegove ''Nule i ništice'' (2017.), radiodrama inspirirana motivima Harmsove istoimene zbirke kratkih priča, drama ''Oskarov san'' (2019.) te ''Od Vlaške do Britanca'' (2019.). Njegova drama ''Tuneli'' prevedena je na makedonski jezik od strane Makedonskog centra ITI, a njegova drama ''404'' objavljena je na portalu drame.hr. Kao kompozitor radi na nizu kazališnih, filmskih, televizijskih te radiodramskih projekata.

proza

Luca Kozina: Grbava plesačica

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2020.

Luca Kozina (1990., Split) piše prozu i poeziju. Radovi su joj objavljeni u časopisima: Zarez, Fantom Slobode, Mogućnosti, Republika, u zborniku Rukopisi 43 te na internetu (Zvona i Nari, Književnost Uživo, Kultipraktik, Nema). Dobitnica je nagrade Prozak za 2019. godinu. Piše književne kritike za portal Booksa. Članica je književne grupe NKV.

proza

Petra Bolić: Hans.

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Petra Bolić (1992., Varaždinu) studirala je francuski jezik i književnost, kulturološku germanistiku i književno-interkulturalnu južnoslavistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i Karl-Franzens Universität u Grazu. Znanstveno polje interesa su joj njemačko-južnoslavenski kulturno-književni transferi i suvremena slovenska proza. U slobodno se vrijeme bavi književnim prevođenjem i književnom kritikom. Vlastitu je kratku prozu do današnjega dana skrivala u ladicama.

proza

Ivana Pintarić: Propuštanje riječi

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Ivana Pintarić (1988., Zagreb) je edukacijski rehabilitator. Piše poeziju i kratke priče. Ulomkom iz romana ''Gorimo (ali ne boli više)'' ušla je u finale izbora za nagradu "Sedmica & Kritična masa" 2015. godine. Ulazi u širi izbor nagrade "Sedmica & Kritična masa" 2017. ulomkom iz romana "Ovo nije putopis o Americi". Bila je polaznica Booksine radionice pisanja kratke priče pod mentorstvom Zorana Ferića. Objavila je radove na portalima kultipraktik.org i booksa.hr. Objavila je priču u časopisu Fantom slobode. Članica je književne grupe ZLO koja okuplja mlade pisce različitih književnih afiniteta i usmjerenja, koji zajednički promiču ''mladu'' književnost, sudjeluju na književnim natječajima, festivalima te organiziraju književne susrete i čitanja.

proza

Josip Čekolj: Kokoši ne letiju visoko

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Josip Čekolj (1999., Zabok) student je treće godine kroatistike te etnologije i kulturne antropologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Dosad je svoje pjesme i kratke priče objavljivao u hrvatskim i regionalnim časopisima i zbornicima poput ''Rukopisa'', ''Alepha'', ''PoZiCe'', zbornika Gornjogradskog književnog festivala, Po(e)zitive i drugih te na portalima Kritična masa, Strane, Poeziju na štrikove, Čovjek-časopis i NEMA. Ovog ljeta izdaje dječju slikovnicu ''Srna i Mak u potrazi za uplašenim mjesecom'' u nakladi Mala zvona. S pjesničkim rukopisom ''Junaci i zmajevi su izumiruće vrste'' ušao je uži krug za nagradu ''Na vrh jezika'' 2019. godine.

proza

Ana Vučić: U Limbu

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Ana Vučić (1992., Karlovac) još uvijek pokušava završiti Kroatistiku i Sociologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Dosad su joj objavljene neke pjesme i jedan ulomak u studentskim časopisima i na Kritičnoj masi. Otkad je Jastrebarsko zamijenila Zagrebom piše tek neznatno više. U slobodno vrijeme čita, gleda sport i serije te mašta o obrani diplomskog rada u normalnim okolnostima. Vrhuncem svoje dosadašnje književne karijere smatra sudjelovanje na prvoj Kroeziji u kafiću Luxor.

proza

Ivan Katičić: Klošari

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Ivan Katičić (1990., Split) objavio je zbirku kratkih priča ''Pet metara bliže zvijezdama'' (Pučko otvoreno učilište Velika Gorica, 2016.). Živi i ne radi u Omišu.

proza

Gabrijel Delić: Orlovski

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Gabrijel Delić (1998., Zagreb) napisao je nekoliko članaka na temu automobilizma objavljenih na jednoj britanskoj web-stranici i poneku kratku priču od kojih je zadnja objavljena u regionalnom natječaju ''Biber'' za 2019. godinu.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg