Iva Pozniak (1983., Dubrovnik) je pjesnikinja, a po struci biologinja mora. Trenutno radi na svom prvom rukopisu, radnog naziva ''Burleska''.
morska deva
nekad sam kit nekad deva
i ne moram se pojašnjavati
žedna pred peharom
s ovim trbuhom na leđima
gdje nosim svoju vodu
airpods kutijicom na dlanu
gdje držim prazninu
pod suncem, morima i pustinjama
škripim srcem
kao gumena igračka
i štrcam na usta
slažem školjke u posude za cvijeće
kit je morska deva
vosak
nije važno čija su ovo maljava prsa
samo da stisnem lice u mekanu sredinu
među žive pršljenove grudi
tvoje dlake i moje trepavice
(puna su mi usta)
izgubim svijest o bojama
spolu i postojanju
prestanem disati na 27 sekundi
utonuti ćemo u bijeli vosak golim stopalima
zaustavljeni u vremenu
skroz do koljena
kao veselo dijete koje se igra vatrom
skrivečki gura prste
u vrelu tekućinu tek zapaljene svijeće
plitko diše da ne probudi mamu
čuva slinu u kutovima donje usnice
dlanovima stvara tvrde oblike
jedino će nam laktovi biti skoreni
ovošteni u spomen koji palimo umrlima
zglobna čahura kao jedina veza sa stvarnošću
voli me dok ne postanemo topli dim
što ispunja svaku samačku sobu
želju što sam poželila
na rastopljenim svjećicama rođendanske torte
šestog rođendana
papar
iza mene će ostati moje pjesme
i site mace
ne vjerujte lažima
da su još gladne
ostati će veliki lonac bolognese umaka
koji nas je grijao puna dva dana
podgrijavao i dosoljavao
dok smo crnom bojom mastili kosu
i podočnjake
prljali prste isječcima članaka iz “slobodne dalmacije”
kao neko čudno pleme
što stoji pred duhom crvenog cvijeća
mislima smo sastrugali sav papar
sa suhih zidova kapelice
spremili u posude
kojima začinjamo zajedničke večere
obrazi su nam bili mokri
dok se nebo nije moglo odlučiti
je li se smije ili plače
(cigani se žene)
baka je samo rekla
da joj stavim taj ruž boje pudera
boje neba što umire
i naranče su granama postale preteške
Pobjednica književne nagrade "Sedmica & Kritična masa" za mlade prozaiste je Eva Simčić (1990.) Nagrađena priča ''Maksimalizam.” neobična je i dinamična priča je o tri stana, dva grada i puno predmeta. I analitično i relaksirano, s dozom humora, na književno svjež način autorica je ispričala pamtljivu priču na temu gomilanja stvari, temu u kojoj se svi možemo barem malo prepoznati, unatoč sve većoj popularnosti minimalizma. U užem izboru nagrade, osim nagrađene Simčić, bile su Ivana Butigan, Paula Ćaćić, Marija Dejanović, Ivana Grbeša, Ljiljana Logar i Lucija Švaljek.
Ovo je bio šesti nagradni natječaj koji raspisuje Kritična masa, a partner nagrade bio je cafe-bar Sedmica (Kačićeva 7, Zagreb). Nagrada se sastoji od plakete i novčanog iznosa (5.000 kuna bruto). U žiriju nagrade bile su članice redakcije Viktorija Božina i Ilijana Marin, te vanjski članovi Branko Maleš i Damir Karakaš.
NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Eva Simčić (Rijeka, 1990.) do sada je kraću prozu objavljivala na stranicama Gradske knjižnice Rijeka, na blogu i Facebook stranici Čovjek-Časopis, Reviji Razpotja i na stranici Air Beletrina. Trenutno živi i radi u Oslu gdje dovršava doktorat iz postjugoslavenske književnosti i kulture.
Predstavljamo uži izbor nagrade ''Sedmica & Kritična masa''
Eva Simčić je u uži izbor ušla s pričom ''Maksimalizam.''. Standardnim setom pitanja predstavljamo jednu od sedam natjecateljica.
Juha Kulmala (r. 1962.) finski je pjesnik koji živi u Turkuu. Njegova zbirka "Pompeijin iloiset päivät" ("Veseli dani Pompeja") dobila je nacionalnu pjesničku nagradu Dancing Bear 2014. koju dodjeljuje finska javna radiotelevizija Yle. A njegova zbirka "Emme ole dodo" ("Mi nismo Dodo") nagrađena je nacionalnom nagradom Jarkko Laine 2011. Kulmalina poezija ukorijenjena je u beatu, nadrealizmu i ekspresionizmu i često se koristi uvrnutim, lakonskim humorom. Pjesme su mu prevedene na više jezika. Nastupao je na mnogim festivalima i klubovima, npr. u Engleskoj, Njemačkoj, Rusiji, Estoniji i Turskoj, ponekad s glazbenicima ili drugim umjetnicima. Također je predsjednik festivala Tjedan poezije u Turkuu.
Jyrki K. Ihalainen (r. 1957.) finski je pisac, prevoditelj i izdavač. Od 1978. Ihalainen je objavio 34 zbirke poezije na finskom, engleskom i danskom. Njegova prva zbirka poezije, Flesh & Night , objavljena u Christianiji 1978. JK Ihalainen posjeduje izdavačku kuću Palladium Kirjat u sklopu koje sam izrađuje svoje knjige od početka do kraja: piše ih ili prevodi, djeluje kao njihov izdavač, tiska ih u svojoj tiskari u Siuronkoskom i vodi njihovu prodaju. Ihalainenova djela ilustrirali su poznati umjetnici, uključujući Williama S. Burroughsa , Outi Heiskanen i Maritu Liulia. Ihalainen je dobio niz uglednih nagrada u Finskoj: Nuoren Voiman Liito 1995., nagradu za umjetnost Pirkanmaa 1998., nagradu Eino Leino 2010. Od 2003. Ihalainen je umjetnički direktor Anniki Poetry Festivala koji se odvija u Tampereu. Ihalainenova najnovija zbirka pjesama je "Sytykkei", objavljena 2016 . Bavi se i izvođenjem poezije; bio je, između ostalog, gost na albumu Loppuasukas finskog rap izvođača Asa 2008., gdje izvodi tekst pjesme "Alkuasukas".
Maja Marchig (Rijeka, 1973.) živi u Zagrebu gdje radi kao računovođa. Piše poeziju i kratke priče. Polaznica je više radionica pisanja poezije i proze. Objavljivala je u brojnim časopisima u regiji kao što su Strane, Fantom slobode, Tema i Poezija. Članica literarne organizacije ZLO. Nekoliko puta je bila finalistica hrvatskih i regionalnih književnih natječaja (Natječaja za kratku priču FEKPa 2015., Međunarodnog konkursa za kratku priču “Vranac” 2015., Nagrade Post scriptum za književnost na društvenim mrežama 2019. i 2020. godine). Njena kratka priča “Terapija” osvojila je drugu nagradu na natječaju KROMOmetaFORA2020. 2022. godine objavila je zbirku pjesama Spavajte u čarapama uz potporu za poticanje književnog stvaralaštva Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske u biblioteci Poezija Hrvatskog društva pisaca.