poezija

Biljana Gabrić: Izbor iz poezije

Biljana Gabrić (1980., Osijek) pše poeziju i prozu, korektorica je za hrvatski jezik te prevoditeljica sa engleskog jezika. Pisanjem se bavi posljednjih 14 godina, a tijekom tog razdoblja radila je i još radi kao pisac i novinar za pisane i internetske medije. Trenutno surađuje s različitim web portalima kao što su: amazonke.com, cafe.hr, stilueta.net te književni časopis Kvaka. Aktivna je na društvenim mrežama pod imenom Write Owl te vodi i uređujem vlastiti književni blog (poezija i recenzije).



***

Iza moje je kuće
Stari vrt

Nikoga u njemu
Osim leptira zalutalih
Između kozje krvi
I preslica
Šušte im krila
Na aprilskom vjetru
Pa šapuću
Što je nekad bilo
Što je bršljan otrovao
Što je zemlja pokrila
Što je korov izgnao

Iza moje je kuće
Stari vrt

Nikoga u njemu
Osim ptica samica
U grmlju šimšira i
Kaline
Kljucaju suho sjeme
Pa cvrkuću
Što je nekad bilo
Što je iz tla klijalo
Što se u grane zaplelo
Što nije suše preživjelo

Iza moje je kuće
Stari vrt

Nikoga u njemu
Samo ispod kozje krvi
I preslica
Samo ispod kaline
I šimšira
Sitni kukci opnokrilci
Raznose
Što je nekad bilo
Što je nekad ljubilo
Što je nekom vjerovalo

Što je od mene ostalo

 

 

 

 

 

***

Tog dana kad su me svi napustili
Nosila sam dušu
Svezanu u čvor utrobe

Pa spoznala kako nikad više
Neću vjerovati onako
Kako vjeruju djeca
Usnula uvijena u koprene
Majčina glasa

Tog dana kad su me zvijeri izgrizle
Nisam urlala dovoljno glasno
Da pronađem mjesto
U čoporu

Pa sam dugo bila samotnjak
Ali daleko od vučice
Što luta

Više sam sličila stablu
Na čistini
Koje svjesno daljina
Ne može dalje od svog korijenja

 

 

 

 

 

***

Tko smo mi

Ovom svijetu

Punom mraka?

 

Hajde!

Budimo iskre

Koje lete iznad krijesa

Studenog predvečerja

 

Pa kad vjetar puhne

I donese miris

Nadanja

Vinimo se daleko

U zimsko nebo

 

Nek' nas zamijene sa zvijezdama

 

 

 

 

 

 

***

Da te nema
Bila bih tužna kao vrba
Plakala bih granjem
Rahloj zemlji što u mojoj
Sjeni sniva

Da te nema
Bila bih izgubljena kao ptica
Bez jata
Nikad se iz krajeva južnih
Ne bih vratila kući

Da te nema
Bila bih nepristupačna kao planina
Zdvajala u samoći vrhova
Neumorni putnici lomili bi kosti
Na mojim vrletima

Da te nema
Bila bih sama kao Mjesec
Usred tame

Da te nema
Mrak bi ostao samo za me

 

 

 

 

 

 

***

S kišom kaplje
Noć

Slijeva se ulicama
Poput mastila
U maglici mokrog betona
Skriva se
Miris zdrobljenih češera i
Cigarete prije spavanja

Njušim tvoj trag
Poput ranjene zvijeri
Slijedim ga na koljenima
Jer te nemam u ovoj noći
Niti u onima
Koje su već davno svanule

Pod uličnom svjetiljkom
Sjene trepere
Kao golubice pred jastrebovima
Iz svake vreba tvoj pogled
Boje olujnog neba

Prazna je
Ulica

U daljini
Nebo kotrlja grmljavinu
Dok ispod mojih nogu
Teče rijeka
Od kiše i suza

Zamisli.
Još uvijek bih za tebe
U ljusci oraha oplovila svijet

No umjesto toga
Gledam kako tvoji prozori
(I tvoj lik)
Tonu u
Mrak

 

 

 

 

 

 

***

Neka osamdeseta

Otac sa osmijehom u brku

Pali tristać

Uz mnogo buke

Dok majka ispuhuje oblak

"Lara" cigareta

Prste joj grije termos boca

U kojoj kava pljuska

Kao val

Pa znam da

 

More je blizu

 

Vidim dubrovačke zidine

Preko

Slavonske ravni i

Bosanskih vrleti

Zrak miriši na melasu

Šećerne vate

Kirvajsku halvu

I pregrijanu gumu

Luft madraca

 

Neka devedeseta

Otac sa strahom u oku

Zapalili mu tristać

Uz mnogo buke

Dok majka ispuhuje oblak

Crnog dima

Prste joj grije privjesak

Savinut od vrućine

Zastava hiljadutrista

Pa znam da

 

Rat je ovdje

 

Vidim smrt iza zidina

Preko

Slavonske ravni

I bosanskih vrleti

Zrak miriši na melasu

Osušene krvi

Razvaljenih kapija

I na preklinjanja

"Nemoj mene

Samo nemoj

Molim te

Znamo se, braća smo"

 

Neka dvijetisućita

Otac sa ranom na duši

Palim mu svijeću

U tišini

Dok majka ispuhuje oblak

Potrošene mladosti

Prste joj griju unukini obrazi

Svaki od nevinosti

I dobrote

Pa znam da

 

Život niče i iz ničega

Vidim lišće maslina iza zidina

Preko

Slavonske ravni

I bosanskih vrleti

Zrak miriši na melasu

Benzina i katrana

Na novim cestama

I znoj tijela na bauštelama

I na sjećanja:

"Zastava hiljadutrista

To je bila limuzina

S njom si mogao na more

Za čas"

 

ta prva neka nas uvijek dočeka

 

 

 

 

 

 

*** 

Miriši jesen
I lišće i snovi
Pa unesu sjetu
U jantarni suton

Sunce drhti

Ta obzorje mu sprema
Još jedan uton

Nad rijekom
Magla
Uspomene lovi

 

 

 

 

 

 

***

Golubica tuguje

Nad slomljenim krilom

Stranci je sažaljivo

Na hladnom pločniku

Zaobilaze

Sirotica

Ispala je iz gnijezda

Na putu do

 

Zvijezda

 

 

 

 

 

***

Zima će, kažu

Obuci kaput

Šalom nas poveži

 

Proljeća nikad nisu vječna

 

Pogledaj samo

U našoj kući od sunca

Već dugo

 

Sniježi

 

 

 

 

 

 

***

 

Čekaj me

Mjesečeva rijeko

Ja sam stari alas

Bez sna

Barka je moja orahova ljuska

Lagana i krhka

Valove siječe

 

Samoća ima dubok gaz

 

 

 

 

 

 

***

 

Otkud ti nakon svih ovih godina

 

Nikako da se sjetim

Da te zaboravim

Pa dođeš nepozvan

I odložiš kofere

I zagriješ dlanove

I odmoriš noge putnika

Na desnoj klijetki moga srca

 

Uđi

U tvojoj krletki još pjeva

Ista mala ptica

Nahrani je i

Odlazi

 

Ispratit ću te cvrkutom

 

Valjda znadeš -

Tuga ima mnogo lica

 

 

 

 

 

 

***

 

Ima li oči mrak?

 

U kutu sobe

Stolica je prazna

Pored nje prozor

Ispred prozora

Stablo

 

Grane mu crne

U sutonu modrom

Kao kapilare nebom teku

 

Na stablu ptica

U tamu gleda

Pored nje nitko

Ispod nje

Praznina

 

Govori ptici

I ptica ju sluša

Razumije taj jezik nijem

 

Ima li oči mrak?

 

U kutu sobe

Stolica je prazna

Pored nje prozor

Ispred prozora

Ptica

 

Oči joj zrcala

Duboki zdenci

Što nemaju dna

 

U očima odraz

I stolice i sobe

U njima netko

U nekom

Praznina

 

Pitam pticu

I ptica me sluša:

 

Ima li oči mrak?

 

 

 

 

 

 

***

 

Kad svaka kuća

Nalik je na

Dom

Predaleko smo putovali

 

Pa se dogodilo

Iznenada

Kao kad se vuk

Sleti među janjad

Što mekeće zborno

U mraku

Da moj grad više nije moj

 

Uzeli su mu ulice

Pogrešno su se zvale

Spalili su mu mostove

Kad su krive rijeke ispravljali

Zgradama su iščupali ljude

I ljude iščupali jedne iz drugih

Puškama zasadili cvijeće

Riječima zasadili zablude

Pa su ćuprije postale avenije

Pa su narodnosti postale uvreda

Pa su udžbenici postali pamfleti

Pa su ideali postali okovi

Ali zvijeri nisu uspjele postati ljudi

 

Kad svaka kuća

Nalik je na dom

Previše smo vjerovali

 

Pa se dogodilo iznenada

Kao kad se lastavica

Zalijeće u staklo prozora

Da ne znamo pobjeći

Bez da prolijemo krv

 

Kad svaka kuća

Nalik je na dom

Nemaš ga više

Nitko nije na svom

Kad pripada

Svima

 

 

 

 

 

 

***

Kažeš mi:

Da te barem nisam sreo

Sada je teže umrijeti

 

U tvojim su očima

Preplašene ptice

Polete do mog lica

U meka praskozorja

Što brišu granicu

Između djela

I tijela

 

Tvoja je kosa kolijevka

Zlatni pleter

Kovrča i zavijutaka

U kojem se zibam

Onih večeri

Kad se svijet skrije

U jamice tvojih obraza

 

Tvoje je sve

Moja nit Arijadnina

Pa kad zaspim pored tebe

Svako jutro mi dođe

Prebrzo

 

Prešutjeh ti:

Da me barem nisi sreo

Sada bih sve svijetu oprostila

Osim da se od tebe oprostim

 

 

 

 

 

 

***

Jednom kad se odlučim 
Vratiti
Ostavi svjetlo da gori
Dugo 
Dugo u noć

Znaš

Lako gube put
Oni koji su se kroz život 
Tražili u drugima

 

 

 

 

 

 

***

Za neke stvari
Plaćamo cijenu
Još dugo
Nakon što otkrijemo
Da su bile
Bezvrijedne

 

 

 

 

 

 

***

 

(piščeva utjeha)

 

Sa riječju i tijelom je isto

Oboje se žrtvuje

Oboje se izlaže

Svačijem pogledu

I svačijem sudu

Oboje priznaje ono što glas

Ne umije

Oboje se povući ne može

Jednom dano

 

Na papiru ili na rukama

Uvijek ostaje zapisano

Sve što je htjelo izaći iz tebe

I u drugima živjeti

Tvojim životom

 

Pazi zato kako progovaraš

Neke su tinte

Neizbrisive

 

 

 

 

 

 

***

Zagrizla sam komad
Srpanjskog poslijepodneva
Imalo je okus prezrelih kajsija
I riječnog mulja na obali
U blizini tvoje kuće

Tvoje su oči plavi pepeo
Ljetnih rastanaka
I voljela bih da njihov pogled
Ne vežem uz gorčinu
I ružne riječi
One koje lebde
U jutarnjoj čamotinji
Još dugo nakon što negativ
Tvog tijela
Izblijedi s pamučnih čaršava

Baš si me mogao voljeti
Onako kako se voli u bajkama
I požutjelim pismima
Kad se sva ljubav svijeta
Skrije u jednoj mrlji tinte
I poljupci zapečate
Vrelim skrletom voska

Mogao si isplesti finu čipku
Dodira na mojim bedrima
Umjesto što si u njih urezao
Zemljovid modrica
Rijeka ponornica boje indiga
Nitko ih ne vidi
A teku duboko

Varljive su te ljetne tišine
Zavuku se među pamuk oblaka
Pa kriknu katkad glasom
Riječnog galeba
Onog što ga hraniš ribom
Koja je do krvi zagrizla udicu
Iz slobode mirne
Vode

 

 

 

 

 

 

***

Znaš li da svaki kraj

Ima sjaj?   

 

Najveće planine

Stvorili su

Potresi

 

 

 

 

 

 




o nama

Eva Simčić pobjednica je nagrade "Sedmica & Kritična masa" (6.izdanje)

Pobjednica književne nagrade "Sedmica & Kritična masa" za mlade prozaiste je Eva Simčić (1990.) Nagrađena priča ''Maksimalizam.” neobična je i dinamična priča je o tri stana, dva grada i puno predmeta. I analitično i relaksirano, s dozom humora, na književno svjež način autorica je ispričala pamtljivu priču na temu gomilanja stvari, temu u kojoj se svi možemo barem malo prepoznati, unatoč sve većoj popularnosti minimalizma. U užem izboru nagrade, osim nagrađene Simčić, bile su Ivana Butigan, Paula Ćaćić, Marija Dejanović, Ivana Grbeša, Ljiljana Logar i Lucija Švaljek.
Ovo je bio šesti nagradni natječaj koji raspisuje Kritična masa, a partner nagrade bio je cafe-bar Sedmica (Kačićeva 7, Zagreb). Nagrada se sastoji od plakete i novčanog iznosa (5.000 kuna bruto). U žiriju nagrade bile su članice redakcije Viktorija Božina i Ilijana Marin, te vanjski članovi Branko Maleš i Damir Karakaš.

o nama

Natječaj ''Sedmica & Kritična masa'' - uži izbor

Nakon šireg izbora slijedi uži izbor nagrade ''Sedmica & Kritična masa'' za mlade prozne autore. Pročitajte tko su sedmero odabranih.

proza

Hana Kunić: Vidjela sam to

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Hana Kunić (Varaždin, 1994.) završila je varaždinsku Prvu gimnaziju nakon koje upisuje studij Glume i lutkarstva na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku, gdje je magistrirala 2017. godine. Kao Erasmus+ studentica studirala je Glumu i na Faculty of Theatre and Television u Cluj-Napoci u Rumunjskoj. Glumica je pretežno na kazališnim (HNK Varaždin, Kazalište Mala scena Zagreb, Umjetnička organizacija VRUM, Kazalište Lutonjica Toporko), a povremeno i na filmskim i radijskim projektima. Kao dramska pedagoginja djeluje u Kazališnom studiju mladih varaždinskog HNK i u romskom naselju Kuršanec u sklopu projekta Studija Pangolin. Pisanjem se bavi od osnovne škole – sudjelovala je na državnim natjecanjima LiDraNo (2010. i 2012.), izdala je zbirku poezije „Rika“ (2018.), njena prva drama „Plavo i veliko“ izvedena je na Radiju Sova (2019.), a njen prvi dječji dramski tekst „Ah, ta lektira, ne da mi mira“ postavljen je na scenu lutkarskog Kazališta Lutonjica Toporko (2021.). Suosnivačica je Umjetničke organizacije Favela. Živi u Zagrebu, puno se sunča i alergična je na banalnost.

proza

Saša Vengust: Loša kob

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Saša Vengust (Zagreb, 1988.) završio je školovanje kao maturant II. opće gimnazije. Nakon toga je naizmjence malo radio u videoteci, malo brljao na Filozofskom fakultetu po studijima filozofije, sociologije i komparativne književnosti. U naglom i iznenadnom preokretu, zaposlio se u Hladnjači i veletržnici Zagreb kao komercijalist u veleprodaji voća i povrća. Trenutačno traži posao, preuređuje kuću, savladava 3D printanje, boja minijature, uveseljava suprugu i ostale ukućane sviranjem električne gitare te redovito ide na pub kvizove da se malo makne iz kuće.

proza

Sheila Heti: Majčinstvo

Sheila Heti (1976.) jedna je od najistaknutijih kanadskih autorica svoje generacije. Studirala je dramsko pisanje, povijest umjetnosti i filozofiju. Piše romane, kratke priče, dramske tekstove i knjige za djecu. U brojnim utjecajnim medijima objavljuje književne kritike i intervjue s piscima i umjetnicima. Bestseleri How Should a Person Be? i Women in Clothes priskrbili su joj status književne zvijezde. New York Times uvrstio ju je na popis najutjecajnijih svjetskih književnica koje će odrediti način pisanja i čitanja knjiga u 21. stoljeću, a roman Majčinstvo našao se na njihovoj ljestvici najboljih knjiga 2018. godine. Hvalospjevima su se pridružili i časopisi New Yorker, Times Literary Supplement, Chicago Tribune, Vulture, Financial Times i mnogih drugi koji su je proglasili knjigom godine. Majčinstvo je tako ubrzo nakon objavljivanja postao kultni roman. Sheila Heti živi u Torontu, a njezina su djela prevedena na više od dvadeset jezika.

poezija

Selma Asotić: Izbor iz poezije

Selma Asotić je pjesnikinja. Završila je magistarski studij iz poezije na sveučilištu Boston University 2019. godine. Dobitnica je stipendije Robert Pinsky Global Fellowship i druge nagrade na književnom natječaju Brett Elizabeth Jenkins Poetry Prize. Nominirana je za nagradu Puschcart za pjesmu ''Nana'', a 2021. uvrštena je među polufinaliste/kinje nagrade 92Y Discovery Poetry Prize. Pjesme i eseje na engleskom i bhsc jeziku objavljivala je u domaćim i međunarodnim književnim časopisima.

proza

Ines Kosturin: Izbor iz poezije

Ines Kosturin (1990., Zagreb) rodom je iz Petrinje, gdje pohađa osnovnu i srednju školu (smjer opća gimnazija). Nakon toga u istom gradu upisuje Učiteljski fakultet, gdje je i diplomirala 2015. godine te stekla zvanje magistre primarnog obrazovanja. Pisanjem se bavi od mladosti, a 2014. izdaje svoju prvu samostalnu zbirku poezije, ''Papirno more''. Krajem 2020. izdaje drugu samostalnu zbirku poezije, ''Herbarij''. Pjesme objavljuje kako u domaćim, tako i u internacionalnim (regionalno i šire) zbornicima i časopisima. Na međunarodnom natječaju Concorso internazionale di poesia e teatro Castello di Duino 2018. osvaja treću nagradu. Poeziju uglavnom piše na hrvatskom i engleskom jeziku.

proza

Luka Ivković: Sat

Luka Ivković (1999., Šibenik) je student agroekologije na Agronomskom fakultetu u Zagrebu. Do sada je objavljivao u časopisu Kvaka, Kritična masa, Strane, ušao u širi izbor za Prozak 2018., uvršten u zbornik Rukopisi 43.

poezija

Bojana Guberac: Izbor iz poezije

Bojana Guberac (1991., Vukovar) odrasla je na Sušaku u Rijeci, a trenutno živi u Zagrebu. U svijet novinarstva ulazi kao kolumnistica za Kvarner News, a radijske korake započinje na Radio Sovi. Radila je kao novinarka na Radio Rijeci, u Novom listu, na Kanalu Ri te Ri portalu. Trenutno radi kao slobodna novinarka te piše za portale Lupiga, CroL te Žene i mediji. Piše pjesme od osnovne škole, ali o poeziji ozbiljnije promišlja od 2014. godine kada je pohađala radionice poezije CeKaPe-a s Julijanom Plenčom i Andreom Žicom Paskučijem pod mentorstvom pjesnikinje Kristine Posilović. 2015. godine imala je prvu samostalnu izložbu poezije o kojoj Posilović piše: ''Primarni zadatak vizualne poezije jest da poeziju učini vidljivom, tj. da probudi kod primatelja svijest o jeziku kao materiji koja se može oblikovati. Stoga Guberac pred primatelje postavlja zahtjevan zadatak, a taj je da pokušaju pjesmu obuhvatiti sa svih strana u prostoru, da ju pokušaju doživjeti kao objekt. Mada pjesnički tekst u ovom slučaju primamo vizualno, materijal te poezije je dalje jezik.'' Njezine pjesme objavljivane su u časopisima, a ove godine njezina je poezija predstavljena na Vrisku – riječkom festivalu autora i sajmu knjiga.

proza

Iva Sopka: Plišane lisice

Iva Sopka (1987., Vrbas) objavila je više kratkih priča od kojih su najznačajnije objavljene u izboru za književnu nagradu Večernjeg lista “Ranko Marinković” 2011. godine, Zarezovog i Algoritmovog književnog natječaja Prozak 2015. godine, nagrade “Sedmica & Kritična Masa” 2016., 2017. i 2019. godine, natječaja za kratku priču Gradske knjižnice Samobor 2016. godine te natječaja za kratku priču 2016. godine Broda knjižare – broda kulture. Osvojila je drugo mjesto na KSET-ovom natječaju za kratku priču 2015. godine, a kratka priča joj je odabrana među najboljima povodom Mjeseca hrvatske knjige u izboru za književni natječaj KRONOmetaFORA 2019. godine. Kao dopisni član je pohađala radionicu kritičkog čitanja i kreativnog pisanja "Pisaće mašine" pod vodstvom Mime Juračak i Natalije Miletić. Dobitnica je posebnog priznanja 2019. godine žirija nagrade "Sedmica & Kritična masa" za 3. uvrštenje u uži izbor.

proza

Ivana Caktaš: Život u roku

Ivana Caktaš (1994., Split) diplomirala je hrvatski jezik i književnost 2018. godine s temom „Semantika čudovišnog tijela u spekulativnoj fikciji“. Tijekom studiranja je volontirala u Književnoj udruzi Ludens, gdje je sudjelovala u različitim jezikoslovnim i književnim događajima. Odradila je stručno osposobljavanje u osnovnoj školi i trenutno povremeno radi kao zamjena. U Splitu pohađa Školu za crtanje i slikanje pod vodstvom akademskih slikara Marina Baučića i Ivana Svaguše. U slobodno vrijeme piše, crta, slika i volontira.

poezija

Marija Skočibušić: Izbor iz poezije

Marija Skočibušić rođena je 2003. godine u Karlovcu gdje trenutno i pohađa gimnaziju. Sudjeluje na srednjoškolskim literarnim natječajima, a njezina poezija uvrštena je u zbornike Poezitiva i Rukopisi 42. Također je objavljena u časopisima Poezija i Libartes, na internetskom portalu Strane te blogu Pjesnikinja petkom. Sudjelovala je na književnoj tribini Učitavanje u Booksi, a svoju je poeziju čitala na osmom izdanju festivala Stih u regiji.

proza

Philippe Lançon: Zakrpan

Philippe Lançon (1963.) novinar je, pisac i književni kritičar. Piše za francuske novine Libération i satirički časopis Charlie Hebdo. Preživio je napad na redakciju časopisa te 2018. objavio knjigu Zakrpan za koju je dobio niz nagrada, među kojima se ističu Nagrada za najbolju knjigu časopisa Lire 2018., Nagrada Femina, Nagrada Roger-Caillois, posebno priznanje žirija Nagrade Renaudot. Knjiga je prevedena na brojne jezike te od čitatelja i kritike hvaljena kao univerzalno remek-djelo, knjiga koja se svojom humanošću opire svakom nasilju i barbarizmu.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg