poezija

Denis Ćosić: Košute su plakale bez rogova (izbor iz zbirke pjesama)

Denis Ćosić (Karlsruhe, 1996.) prvostupnik je ekonomije hotelskog menadžmenta i student diplomskog studija upravljanja ljudskim potencijalima. Osnovnu školu i gimnaziju pohađao je u Požegi. Pjesme su mu objavljene u različitim antologijama, zbornicima, časopisima i na portalima u Hrvatskoj i regiji, i prevođene na engleski, francuski, makedonski i slovenski jezik. Prva zbirka pjesama Neonski bog mržnje izlazi 2019. godine pobjedom na natječaju Pjesničkih susreta u Drenovcima za najbolji neobjavljeni rukopis. Zbirka je nagrađena Poveljom uspješnosti na 25. danima Josipa i Ivana Kozarca. Iste godine, s rukopisom Crveno prije sutona, koji je završio i u najužem izboru natječaja Trećeg trga, osvaja nagradu "Goran za mlade pjesnike". Član je Hrvatskog društva pisaca.



 

* * *


Kada nastupi mraz, selo zamuca.

Vrata se zapečate i prozori šute.

Tko nema kuću, pojedu ga svinje.

Tko nema svinje, pojede ga mraz.


Prvi se mraz pamti,

nakon njega dane brojimo prstima.

Ako ponestane prstiju, bit će sušna godina,

slabo će se rađati muška djeca.

Ako ostane viška prstiju, selo se okuplja,

to je najava plodnosti godine.


Manjak ženske djece, trbusi koji šute,

žuto kišno ljeto.

Takve su godine poput šestog prsta.

 

 

 

 

 

* * * 


Selo priča o vješticama koje uzimaju porod. 

Strah je od vještica strah od suočavanja sa nemoći. 

Muškarac ne može biti kriv za urušavanje štale 

kao ni za pomor neuhranjene svinjčadi. 


Te namrštene žene, oljuštenih krajeva kose, 

dolaze noću i uzimaju ljudima djecu. 

Uzimaju ih požarima, plikovima 

i s ugljenim plućima. 

Uzimaju ih mršave, praznih želudaca, 

stavljaju pod suknje i drobe. 

 

 

 

 


 

* * * 


Drvosječa je othranio tri ženska djeteta

i svakom namijenio da rodi muško dijete. 


Kada prva nije mogla zatrudnjeti, potjerana je iz sela, 

srušio je most preko rijeke kako se ne bi vratila. 


Druga je na porodu umrla skupa s djetetom, 

dao ih je svinjama znajući da je zima nemilosrdna, 

da nema dovoljno žita za prehranu stoke i obitelji. 


Treća je rodila zdravo muško dijete, 

koje je naučilo hodati, ali nije prezimilo. 

Pronašli su ga jednog jutra prekrivenog plikovima. 


Drvosječa je tada prokleo sebe, spalio kuću 

i izdahnuo na stajskim vilama.

 

 

 

 

 

 

* * *


Ivančica skuplja triješće, 

traži mjesto za potpalu vatre. 

Noćas ne želi spavati kraj majke, 

čekati oca da sjekirom razlomi krevet.


Otac joj je čovjek od rata, 

visoki muškarac s bradom do prsa. 

Kada mu gleda glavu želi rasklopiti ljestve 

i uhvatiti dlakave krajeve. 

Samo jednom joj je otac dopustio bliskost. 

Zaglavljena u čađavom dimnjaku, 

primila ga je za ruku prilikom izvlačenja. 


Već peti put otkako je pao prvi mraz 

Ivančica spava u polju kraj rijeke. 

Zna da je lako razlomiti se kao sjemenka, 

istočiti kao pčelinji žalac. 

 

 

 

 

 

 

* * *


Morana je žena bez cvjetnoga imena,

ime joj dolazi od prigrljene zime.  

Očevi je smatraju istinskom vješticom,

staricom koja odolijeva smrti.


Morana baca pribor za jelo i kosti

da tijekom ljeta zaštiti usjeve od krupe. 

Nijedan joj muškarac tada ne zahvali,

oštre sjekire ne bi li je obezglavili.


Kada se tijekom zime dogodi mraz,

Morana više nema jedaćeg pribora. 

Grize kosti na praznim poljima,

jede rukama koru drveća.


Starješine i očevi proklinju Moranu,

po njivama traže nož, vilicu i žlicu,

da se pogoste u svojoj nevolji,

utaže glad koja im predstoji. 

 

 

 

 

 

 

* * * 


Majka mi govori: „Tebi ne pripada sutrašnjica.“

Majka želi reći: nema vremena kojem ćeš pripadati. 

Kao što ne pripadam vrećama brašna, 

razrušenoj vodenici ili plastovima sijena. 

Pripadam tek sjeni, zatamnjenom dijelu sebe, 

a i ona nestane kada ugasim svjetlo. 


Otac mi govori: „Idi u višnjik i naberi si večeru.“

Otac želi reći: gladuj. 

Našim se poljima prostiru krtičnjaci 

– zaleđene uzvisine. 

Nasred polja, kravlja rebra zjape 

kao usta bez obroka. 

Večeru, ako je bude, treba pisati 

velikim početnim slovom. 


Sestra mi govori: „Ove će godine mraz trajati kraće.“

Sestra želi reći: ne želim više brojati. 

Brojanje je utjeha, juha od gljiva, 

preživjelo govedo, veselje uz plamen. 

Brojanje drži selo na okupu,

čuva same prste da ih ne uzme mraz. 

Ali od brojanja nema koristi 

– svake je godine isto. 

Mraz odugovlači, želuci su prazniji, 

očevi bjesniji, bog neuvjerljiviji. 

Tko ne želi brojati, odsiječe si prste. 

 

 

 

 

 

 

* * *


Moja obespravljenost počiva u jeziku,

odsustvo je imena znak mučenja.

Starješine pravdaju izostanak

pozivajući se na prirodni poredak.


Košuta je ženski jelen, srna ženski srndać.

Ja sam žensko dijete, nisam ničija kći. 

Nema toga imena koje će to ispraviti,

šumom kraljuju očevi i sinovi. 

  

Bog je za njih muškarac i nema ženski parnjak,

srna su i košuta ženska izmišljotina

da bi se nadomjestila praznina nazivlja. 

 

 

 

 

 

 

 

* * * 


Starješine motaju listove medvjetke,

skupljaju se noću oko logorske vatre. 

Pušenje je medvjetke muški obred 

tijekom kojeg se dotiču seoske budućnosti. 


Za mraz i glad krive žensku djecu.

Smatraju da smo naljutili boga, 

svojim prekomjernim postojanjem

potaknuli njegovu bijesnu narav.


Kažu da previše ženskih želudaca

uzima teško stečeni kruh,

da su majčina usta puna riječi 

koje štete ispravnom poretku. 


Predlažu da umjesto obroka

grla ispunimo veprinom,

da se u svojim kućama

naučimo šutnji prirode. 

 

 

 

 

 

 

* * * 


Noću iz žita izlaze rovke, 

uplašeno grumenje blata. 

Sijeku zubima stabljike i listove 

za pregrade svoje nastambe. 


Rovke imaju tijela ilovače, 

nakvašene mlakom vlagom. 

Nosovi im dube zemljane skulpture 

kada napadnu biljno korijenje. 


Rovke stanuju u procjepima njiva, 

u podrumima krumpira. 

Kada naletiš na rovku, 

odvojiš je od tla kao prst od napasti, 

kao jezik od sablazni.

 

 

 

 

 

 

 

* * *


Očevi su imenovali sve mjesece u godini,

majkama ostavili onaj najkraći.

Veljača je jedini ženski mjesec

koji traje koliko i mjesečev ciklus.

Zato uvijek iskrvarimo veljaču,

stoga rovke ne žive dulje. 


Rovke umiru u sobnim zidovima 

po svršetku mjesečevog ciklusa. 

Kada nastupi mlađak, 

oživljava pomladak – slijepa crnica. 

Progledat će kada zatruli jelen, 

kada povadimo igle iz zemlje. 


 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

o nama

Dobitnik nagrade "Sedmica i Kritična masa 2020" je Filip Rutić

Dobitnik književne nagrade "Sedmica i Kritična masa 2020" za mlade prozaiste je Filip Rutić (1997).
Nagrađena priča ''Riža s kečapom, blagim ili ljutim” ima snažan pečat 2020, a autoru je uspjelo kroz nepretenciozan ton i jedan neobičan odnos dati sliku opće nestabilnosti u eri korone i potresa.
U užem izboru nagrade, osim nagrađenog Rutića, bili su Lucija Švaljek, Iva Hlavač, Luca Kozina, Marina Gudelj, Vid Hribar i Darko Šeparović.
Ovo je bio peti nagradni natječaj koji raspisuje Kritična masa, a partner nagrade je cafe-bar Sedmica (Kačićeva 7, Zagreb). Nagrada se sastoji od plakete i novčanog iznosa (5.000 kuna bruto). U žiriju nagrade bile su članice redakcije Viktorija Božina i Ilijana Marin, te vanjski članovi Branko Maleš i Damir Karakaš.

intervju

Filip Rutić: Književnost bez novih glasova i perspektiva pretvara se u historiografiju

Predstavljamo uži izbor nagrade ''Sedmica & Kritična masa''

Filip je u uži izbor ušao s pričom ''Riža s kečapom, blagim ili ljutim''. Standardnim setom pitanja predstavljamo jednog od trojice muških natjecatelja.

o nama

Natječaj ''Sedmica & Kritična masa'' 2020 - uži izbor

Nakon šireg izbora slijedi uži izbor nagrade ''Sedmica & Kritična masa'' za mlade prozne autore. Pogledajte tko su sedmero odabranih.

o nama

Natječaj ''Sedmica & Kritična masa'' - popis šireg izbora, pred objavu užeg

Natječaj ''Sedmica & Kritična masa'' za mlade autorice i autore do 35 godina starosti bliži se svome kraju. Ovo je peto izdanje nagrade, utemeljene 2015. godine, koja pruža pregled mlađe prozne scene (širi i uži izbor) i promovira nova prozna imena. Prva nagrada iznosi 5.000 kuna (bruto iznos) i dodjeljuje se uz plaketu. Prethodnih su godina nagradu dobile Ana Rajković, Jelena Zlatar, Marina Gudelj i Mira Petrović.

proza

Marina Gudelj: Ljudi na uglu ulice, pokraj prodavaonice pića

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2020.

Marina Gudelj (1988., Split) završila je Hrvatski jezik i književnost na Sveučilištu u Zadru. Radi kao nastavnica Hrvatskog jezika u školi. Prvi književni rad, kratka priča Semafor, šahta, apoteka, birtija objavljena je u Zarezu 2015. godine. Iste je godine osvojila prvu književnu nagradu na portalu KSET-a za priču Kamo idu irske mačke. 2017. godine osvaja prvo mjesto na natječaju Kritične mase za priču Lee. S istom pričom iduće godine sudjeluje na LitLink festivalu u Zagrebu. 2018. godine osvaja treće mjesto s pričom Dulcinea na konjaku na 17. izdanju Festivala europske kratke priče, a krajem iste godine ulazi u uži izbor natječaja Prvi Prozak i Na vrhu jezika s pričom Vještica. 2019. godine osvaja nagradu Prvi Prozak za autore do 35 godina starosti, a objava zbirke priča očekuje se sredinom 2020. godine.

proza

Vid Hribar: Bilješke za preživljavanje

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2020.

Vid Hribar (1993., Zagreb) je trenutno na završnoj godini diplomskog studija na odsjeku dramaturgije pri Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Piše scenarije, drame, poeziju, kratke priče, uz to se bavi komponiranjem i sviranjem klavira u brojnim zagrebačkim bendovima. Na radiju se izvode njegove ''Nule i ništice'' (2017.), radiodrama inspirirana motivima Harmsove istoimene zbirke kratkih priča, drama ''Oskarov san'' (2019.) te ''Od Vlaške do Britanca'' (2019.). Njegova drama ''Tuneli'' prevedena je na makedonski jezik od strane Makedonskog centra ITI, a njegova drama ''404'' objavljena je na portalu drame.hr. Kao kompozitor radi na nizu kazališnih, filmskih, televizijskih te radiodramskih projekata.

proza

Luca Kozina: Grbava plesačica

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2020.

Luca Kozina (1990., Split) piše prozu i poeziju. Radovi su joj objavljeni u časopisima: Zarez, Fantom Slobode, Mogućnosti, Republika, u zborniku Rukopisi 43 te na internetu (Zvona i Nari, Književnost Uživo, Kultipraktik, Nema). Dobitnica je nagrade Prozak za 2019. godinu. Piše književne kritike za portal Booksa. Članica je književne grupe NKV.

proza

Petra Bolić: Hans.

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Petra Bolić (1992., Varaždinu) studirala je francuski jezik i književnost, kulturološku germanistiku i književno-interkulturalnu južnoslavistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i Karl-Franzens Universität u Grazu. Znanstveno polje interesa su joj njemačko-južnoslavenski kulturno-književni transferi i suvremena slovenska proza. U slobodno se vrijeme bavi književnim prevođenjem i književnom kritikom. Vlastitu je kratku prozu do današnjega dana skrivala u ladicama.

proza

Ivana Pintarić: Propuštanje riječi

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Ivana Pintarić (1988., Zagreb) je edukacijski rehabilitator. Piše poeziju i kratke priče. Ulomkom iz romana ''Gorimo (ali ne boli više)'' ušla je u finale izbora za nagradu "Sedmica & Kritična masa" 2015. godine. Ulazi u širi izbor nagrade "Sedmica & Kritična masa" 2017. ulomkom iz romana "Ovo nije putopis o Americi". Bila je polaznica Booksine radionice pisanja kratke priče pod mentorstvom Zorana Ferića. Objavila je radove na portalima kultipraktik.org i booksa.hr. Objavila je priču u časopisu Fantom slobode. Članica je književne grupe ZLO koja okuplja mlade pisce različitih književnih afiniteta i usmjerenja, koji zajednički promiču ''mladu'' književnost, sudjeluju na književnim natječajima, festivalima te organiziraju književne susrete i čitanja.

proza

Josip Čekolj: Kokoši ne letiju visoko

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Josip Čekolj (1999., Zabok) student je treće godine kroatistike te etnologije i kulturne antropologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Dosad je svoje pjesme i kratke priče objavljivao u hrvatskim i regionalnim časopisima i zbornicima poput ''Rukopisa'', ''Alepha'', ''PoZiCe'', zbornika Gornjogradskog književnog festivala, Po(e)zitive i drugih te na portalima Kritična masa, Strane, Poeziju na štrikove, Čovjek-časopis i NEMA. Ovog ljeta izdaje dječju slikovnicu ''Srna i Mak u potrazi za uplašenim mjesecom'' u nakladi Mala zvona. S pjesničkim rukopisom ''Junaci i zmajevi su izumiruće vrste'' ušao je uži krug za nagradu ''Na vrh jezika'' 2019. godine.

proza

Ana Vučić: U Limbu

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Ana Vučić (1992., Karlovac) još uvijek pokušava završiti Kroatistiku i Sociologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Dosad su joj objavljene neke pjesme i jedan ulomak u studentskim časopisima i na Kritičnoj masi. Otkad je Jastrebarsko zamijenila Zagrebom piše tek neznatno više. U slobodno vrijeme čita, gleda sport i serije te mašta o obrani diplomskog rada u normalnim okolnostima. Vrhuncem svoje dosadašnje književne karijere smatra sudjelovanje na prvoj Kroeziji u kafiću Luxor.

proza

Ivan Katičić: Klošari

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Ivan Katičić (1990., Split) objavio je zbirku kratkih priča ''Pet metara bliže zvijezdama'' (Pučko otvoreno učilište Velika Gorica, 2016.). Živi i ne radi u Omišu.

proza

Gabrijel Delić: Orlovski

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Gabrijel Delić (1998., Zagreb) napisao je nekoliko članaka na temu automobilizma objavljenih na jednoj britanskoj web-stranici i poneku kratku priču od kojih je zadnja objavljena u regionalnom natječaju ''Biber'' za 2019. godinu.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg