Ivanka Cvitan (1961.) živi i radi u Splitu, a piše i na drugim koordinatama. Tek 2018. objavila je prvu zbirku pjesama („Usprkos svemu smo isti“), a tri godine kasnije dovršava drugu.
(izbor iz objavljene knjige)
na plaži sam se našla van zemlje
dječaci su bili uporni s prelijevanjem mora u čaše u more
curice su bile plave i jake s velikim kamenjem u rukama
mame su bile u jednodijelnim kostimima trbusi su bili pivski
plaža je bila duga čista tiha more je mirisalo na sol i dubinu
kasnije sam se našla u kamenom gusarskom gradiću
turisti su još bili na plaži konobari su bili besposleni
niz kalete se zakotrljao zvuk renesanse
momak je nježno prelazio po žicama gitare
ja sam prešla na suprotnu stranu i ostala ukopana zvukom
gospodin zlatar je ljutito izašao iz radnje
da znam li ja kako on tu radi da zaklonila sam izlog
bilo mu je krivo da sam tom blagu okrenula leđa upijala zvuk
oslonim se na zid i pitam da jel sad dobro
on da mogu tamo preko puta nešto pojesti i slušati
samo sam ga pogledala i tako ostala znači tako
ako želim nešto poslušati moram jesti bila gladna ne bila
ili kupiti zlatni lanac što god dalje s njim uradila
dobronamjerno
to što si gola podigla ruke na potiljak
ne zove se ni predaja ni povjerenje
samo si ranjivija
niti je pobjeda prekoračiti razvalinu svojih svjetova
u suknji nabranoj u struku
tek ostaješ izgubljena sama sramna
saberi se
prestani se više predavati
previše davati
podigni prste sa zamišljenih priča
stisni suknju koljenima
razvali tu sliku koja se čita pogrešnim riječima očima
u izmišljenim noćima
tri i po
ispred pekare koja prodaje kruh u pola cijene nakon pet
časna sestra u radnom odijelu i pupasta prodavačica
bez uniforme s do pola izgorenom cigaretom
na polovici radnog vremena kaže
radi cijeli dan pa tako dva tjedna
do kad će ne zna
uniformirana primjećuje da imamo i mi svoje sirotinje
ne možemo brinuti o tamo nekima
usporavam korak pokrenut kao zamašnjak s posla
da što prije stignem skuham prostrem operem legnem
i da nije to dobro naši nemaju a oni tamo
prolazim mimo bačenog opuška
možda časna čeka pet sati da kupi kruh u pola cijene
za naše a ne one tamo
radi li sve smjene ako ne skida uniformu
poput pušačice u pekari koja nosi crvenu usku majicu i pojma nema koji su naši
(pjesme u pripremi)
za tu je priliku kupio
novu košulju iz druge ruke
šest kuna u subotu, kilogram trideset
obrijao desetodnevnu bradu i stao pred izlog radnje Tommy Hilfigera
jedva se prepoznao
na ružičasti bicikl dodao je samo zvonce
kojeg nije bilo kad je pred žutim kontejnerom za plastične boce
u čudu gledao u taj poklon s neba kojeg će danas okupan i čist
odnijeti unučici za rođendan
slomljena pred uputom za sastavljanje
pomisliš:
treba ti čvrsta muška ruka
ona kojom je baka tvoje bake čuvala svijet od promjene na bolje
kroz plemenski red
zapravo trebaš samo čvrstu odluku, odvijač duge drške
i siguran pomak naprijed u smjeru kazaljke na satu
da vijak legne na mjesto i sastavi krevet
za jednu osobu
ruku trebaš da ti na minus dva popravi šal
i u njega uplete nježnost koja se ne da isprati
kradem sebe po selu
Didu je orah zavirivao u sobu i šuškao u snu.
Po kamenoj teraci bacao zelene mangupe. Sad izgubljeno šuti.
Drugi je imao bajamu za penjanje i tajne. Prosipala mi je proljeće niz leđa.
Danas se šuljam poput lopova kroz izdajničko hrastovo lišće.
Drača mi se baca pod noge: grli mi hod, vrti me u krug.
Još miriše zemlja gdje su rasle ciklame.
Gdje sam slušala vjetar tutnji autoput.
Iz napuklog gumna izbija divlja loza. Popela se na prste, hoće živa u raj.
Suha i siva kraj kuće - nevidljiva bajama!
Na pragu je sjedio dida, robu je prao lug.
Džepovima punim prezrelih šipurika napunila sam sobu sobom.
neodoljivo odvojiva
Ono kad sam se dala brzacima u milost, pa tek sutra otkrila da…
Da! Moglo je to isprepleteno granje svašta. Recimo moju nogu:
Do koljena je prisvojiti, sa mnom tko zna što sad ne biti.
Ono kad je vani bilo ljepljivo vrelo, a razlivena voda me zvala.
Zakotrljala se zelena, opasno razigrana.
Ma tko bi je takvu miran pratio
Tko bi joj opet odolio!
konstruktivne samoće
Punoća je greškom postala moja, razapela me među dovratke širom otvorenih vrata.
Rast joj ne trpi spore.
Kod mene su brzi jedino otkucaji bila. Jurcam po obješenim izlozima kože.
S jedne na drugu stranu vrata prohujala je buka.
Netko je ušao ili izašao, zakoračio ili iskoračio. Umjesto kvake stisnuo mi grlo.
ti nikad nećeš
prijeći cestu na neoznačenom kolniku
odbiti nemoralan radni zadatak
propustiti predavanje na sunčan dan
nikad nećeš prijeći na tamniju stranu ulice
pljunuti na svoj pogrešan pravolinijski korak
zaustaviti glas na najvišoj oktavi i polako sići na tlo grešnika
ni priznati naglas svoju krhkost nikad nećeš
viknuti jebemese na trgu fensi šmensi maski
nikad nećeš razbiti raspored
odabrati stranu, raskopati temelj, priznati se naglas na najtišem kraju grada
na tamnoj strani ulice koju nećeš prijeći ni na označenom dijelu
jer tvoj se korak smije širokim putem, puteljci su za nas
spas
u pjesmi o učiteljici koja plastične boce mijenja za život
jedan je otvor u zidu presudio golubu:
završio je u mukama, naglavce, o vlastitoj kandži
bio je previsoko da mu se pomogne, a ni letača nigdje
jučer na istome mjestu visi drugi
oko njega cijela obitelj, prijatelji, bez preporučenog razmaka
stisli se, s nogama na glavama
galame, bodre ga i ne daju da ode iz krilatog svijeta, obješen
već vidim isti scenarij
tko će od ljudi u te vrtoglave visine
a i što je pobogu tim pticama da ne šire krila nego se stisnu
u prvi otvor napuštene kuće
jutros sa strepnjom pogledam uvis
ni mrlje, ni perja
ali ni ptice
galama stisnutih pomagača zamijenila mu ludost za život:
odletio
bolesna vremena
Pred otvorenim ljubavima zatvoreni prozori
Izgubiš obraz, progutaš rodni list i plutaš dalje
Meni doktor izvadi srce: - Vizir je bio mutan, oprostite.
Previše je krajnjih slučajeva, dođite kad prođe gužva.
I pruži mi ključni organ u rukavicama: - Do novog viđenja, nek dođe tko preživi.
Srce ili ja?
Kritična masa raspisuje novi natječaj književne nagrade "Kritična masa" za mlade autorice i autore (do 35 godina).
Ovo je osmo izdanje nagrade koja pruža pregled mlađe prozne scene (širi i uži izbor) i promovira nova prozna imena.
Prva nagrada iznosi 700 eura (bruto iznos) i dodjeljuje se uz plaketu.
U konkurenciju ulaze svi dosad neobjavljeni oblici proznih priloga (kratka priča, odlomci iz većih formi, prozne crtice). Osim prozne fikcije, prihvatljivi su i dokumentarni prozni tekstovi te dnevničke forme koji posjeduju književnu dimenziju.
Prethodnih su godina nagradu dobili Ana Rajković, Jelena Zlatar, Marina Gudelj, Mira Petrović, Filip Rutić, Eva Simčić i Ana Predan.
Krajnji rok za slanje prijava je 10.12.2024.
Pravo sudjelovanja imaju autorice i autori rođeni od 10.12.1989. nadalje.
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Robert Aralica (Šibenik, 1997.) studij hrvatskoga i engleskoga jezika i književnosti završava 2020. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. U slobodno vrijeme bavi se pisanjem proze i produkcijom elektroničke glazbe. Svoje literarne radove objavljivao je u studentskim časopisima Humanist i The Split Mind. 2022. kriminalističkom pričom Natkrovlje od čempresa osvojio je prvo mjesto na natječaju Kristalna pepeljara. Trenutno je zaposlen u II. i V. splitskoj gimnaziji kao nastavnik hrvatskoga jezika.
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Iva Esterajher (Ljubljana, 1988.) živi i radi u Zagrebu. Diplomirala je politologiju na Fakultetu političkih znanosti. Aktivno se bavi likovnom umjetnošću (crtanje, slikarstvo, grafički rad), fotografijom, kreativnim pisanjem te pisanjem filmskih i glazbenih recenzija. Kratke priče i poezija objavljene su joj u književnim časopisima i na portalima (Urbani vračevi, UBIQ, Astronaut, Strane, NEMA, Afirmator) te je sudjelovala na nekoliko književnih natječaja i manifestacija (Večernji list, Arteist, FantaSTikon, Pamela festival i dr.).
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Nikola Pavičić (Zagreb, 2004.) živi u Svetoj Nedelji. Pohađa Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Piše, napose poeziju i lirsku prozu, te sa svojim tekstovima nastoji sudjelovati u literarnim natječajima i časopisima. U slobodno vrijeme voli proučavati književnost i povijest te učiti jezike.
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Luca Kozina (Split, 1990.) piše prozu, poeziju i književne kritike. Dobitnica je nagrade Prozak u sklopu koje je 2021. objavljena zbirka priča Važno je imati hobi. Zbirka je ušla u uži izbor nagrade Edo Budiša. Dobitnica je nagrada za poeziju Mak Dizdar i Pisanje na Tanane izdavačke kuće Kontrast u kategoriji Priroda. Dobitnica je nagrade Ulaznica za poeziju. Od 2016. piše književne kritike za portal Booksu. Članica je splitske udruge Pisci za pisce. Zajedno s Ružicom Gašperov i Sarom Kopeczky autorica je knjige Priručnica - od ideje do priče (2023).
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Ana Predan (Pula, 1996.) odrasla je u Vodnjanu. U šestoj godini počinje svirati violinu, a u šesnaestoj pjevati jazz. Po završetku srednje škole seli u Ljubljanu gdje studira međunarodne odnose, a onda u Trst gdje upisuje jazz pjevanje pri tršćanskom konzervatoriju na kojem je diplomirala ove godine s temom radništva u glazbi Istre. U toku studiranja putuje u Estoniju gdje godinu dana provodi na Erasmus+ studentskoj razmjeni. Tada sudjeluje na mnogo vrijednih i važnih projekata, i radi s umjetnicima i prijateljima, a počinje se i odmicati od jazza, te otkriva eksperimentalnu i improviziranu glazbu, te se počinje zanimati za druge, vizualne medije, osobito film. Trenutno živi u Puli, gdje piše za Radio Rojc i predaje violinu u Glazbenoj školi Ivana Matetića-Ronjgova. Piše oduvijek i često, najčešće sebi.
NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Eva Simčić (Rijeka, 1990.) do sada je kraću prozu objavljivala na stranicama Gradske knjižnice Rijeka, na blogu i Facebook stranici Čovjek-Časopis, Reviji Razpotja i na stranici Air Beletrina. Trenutno živi i radi u Oslu gdje dovršava doktorat iz postjugoslavenske književnosti i kulture.
Jyrki K. Ihalainen (r. 1957.) finski je pisac, prevoditelj i izdavač. Od 1978. Ihalainen je objavio 34 zbirke poezije na finskom, engleskom i danskom. Njegova prva zbirka poezije, Flesh & Night , objavljena u Christianiji 1978. JK Ihalainen posjeduje izdavačku kuću Palladium Kirjat u sklopu koje sam izrađuje svoje knjige od početka do kraja: piše ih ili prevodi, djeluje kao njihov izdavač, tiska ih u svojoj tiskari u Siuronkoskom i vodi njihovu prodaju. Ihalainenova djela ilustrirali su poznati umjetnici, uključujući Williama S. Burroughsa , Outi Heiskanen i Maritu Liulia. Ihalainen je dobio niz uglednih nagrada u Finskoj: Nuoren Voiman Liito 1995., nagradu za umjetnost Pirkanmaa 1998., nagradu Eino Leino 2010. Od 2003. Ihalainen je umjetnički direktor Anniki Poetry Festivala koji se odvija u Tampereu. Ihalainenova najnovija zbirka pjesama je "Sytykkei", objavljena 2016 . Bavi se i izvođenjem poezije; bio je, između ostalog, gost na albumu Loppuasukas finskog rap izvođača Asa 2008., gdje izvodi tekst pjesme "Alkuasukas".
Maja Marchig (Rijeka, 1973.) živi u Zagrebu gdje radi kao računovođa. Piše poeziju i kratke priče. Polaznica je više radionica pisanja poezije i proze. Objavljivala je u brojnim časopisima u regiji kao što su Strane, Fantom slobode, Tema i Poezija. Članica literarne organizacije ZLO. Nekoliko puta je bila finalistica hrvatskih i regionalnih književnih natječaja (Natječaja za kratku priču FEKPa 2015., Međunarodnog konkursa za kratku priču “Vranac” 2015., Nagrade Post scriptum za književnost na društvenim mrežama 2019. i 2020. godine). Njena kratka priča “Terapija” osvojila je drugu nagradu na natječaju KROMOmetaFORA2020. 2022. godine objavila je zbirku pjesama Spavajte u čarapama uz potporu za poticanje književnog stvaralaštva Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske u biblioteci Poezija Hrvatskog društva pisaca.
Juha Kulmala (r. 1962.) finski je pjesnik koji živi u Turkuu. Njegova zbirka "Pompeijin iloiset päivät" ("Veseli dani Pompeja") dobila je nacionalnu pjesničku nagradu Dancing Bear 2014. koju dodjeljuje finska javna radiotelevizija Yle. A njegova zbirka "Emme ole dodo" ("Mi nismo Dodo") nagrađena je nacionalnom nagradom Jarkko Laine 2011. Kulmalina poezija ukorijenjena je u beatu, nadrealizmu i ekspresionizmu i često se koristi uvrnutim, lakonskim humorom. Pjesme su mu prevedene na više jezika. Nastupao je na mnogim festivalima i klubovima, npr. u Engleskoj, Njemačkoj, Rusiji, Estoniji i Turskoj, ponekad s glazbenicima ili drugim umjetnicima. Također je predsjednik festivala Tjedan poezije u Turkuu.