poezija

Ivanka Cvitan: Izbor iz stare i nove poezije

Ivanka Cvitan (1961.) živi i radi u Splitu, a piše i na drugim koordinatama. Tek 2018. objavila je prvu zbirku pjesama („Usprkos svemu smo isti“), a tri godine kasnije dovršava drugu.



 

(izbor iz objavljene knjige)

 

 

 

na plaži sam se našla van zemlje

 

dječaci su bili uporni s prelijevanjem mora u čaše u more

curice su bile plave i jake s velikim kamenjem u rukama

mame su bile u jednodijelnim kostimima trbusi su bili pivski

plaža je bila duga čista tiha more je mirisalo na sol i dubinu

kasnije sam se našla u kamenom gusarskom gradiću

turisti su još bili na plaži konobari su bili besposleni

niz kalete se zakotrljao zvuk renesanse

momak je nježno prelazio po žicama gitare

ja sam prešla na suprotnu stranu i ostala ukopana zvukom

gospodin zlatar je ljutito izašao iz radnje

da znam li ja kako on tu radi da zaklonila sam izlog

bilo mu je krivo da sam tom blagu okrenula leđa upijala zvuk

oslonim se na zid i pitam da jel sad dobro

on da mogu tamo preko puta nešto pojesti i slušati

samo sam ga pogledala i tako ostala znači tako

ako želim nešto poslušati moram jesti bila gladna ne bila

ili kupiti zlatni lanac što god dalje s njim uradila

 

 

 

 

 

dobronamjerno

 

to što si gola podigla ruke na potiljak

ne zove se ni predaja ni povjerenje

samo si ranjivija

niti je pobjeda prekoračiti razvalinu svojih svjetova

u suknji nabranoj u struku

tek ostaješ izgubljena sama sramna

saberi se

prestani se više predavati

previše davati

podigni prste sa zamišljenih priča

stisni suknju koljenima

razvali tu sliku koja se čita pogrešnim riječima očima

u izmišljenim noćima

 

 

 

 

tri i po

 

ispred pekare koja prodaje kruh u pola cijene nakon pet

časna sestra u radnom odijelu i pupasta prodavačica

bez uniforme s do pola izgorenom cigaretom

na polovici radnog vremena kaže

radi cijeli dan pa tako dva tjedna

do kad će ne zna

uniformirana primjećuje da imamo i mi svoje sirotinje

ne možemo brinuti o tamo nekima

usporavam korak pokrenut kao zamašnjak s posla

da što prije stignem skuham prostrem operem legnem

i da nije to dobro naši nemaju a oni tamo

prolazim mimo bačenog opuška

možda časna čeka pet sati da kupi kruh u pola cijene

za naše a ne one tamo

radi li sve smjene ako ne skida uniformu

poput pušačice u pekari koja nosi crvenu usku majicu i pojma nema koji su naši

 

 

 

 

 

(pjesme u pripremi)

 

 

 

za tu je priliku kupio

 

novu košulju iz druge ruke

šest kuna u subotu, kilogram trideset

obrijao desetodnevnu bradu i stao pred izlog radnje Tommy Hilfigera

jedva se prepoznao

na ružičasti bicikl dodao je samo zvonce

kojeg nije bilo kad je pred žutim kontejnerom za plastične boce

u čudu gledao u taj poklon s neba kojeg će danas okupan i čist

odnijeti unučici za rođendan

 

 

 

 

 

slomljena pred uputom za sastavljanje

 

pomisliš:

treba ti čvrsta muška ruka

ona kojom je baka tvoje bake čuvala svijet od promjene na bolje

kroz plemenski red

zapravo trebaš samo čvrstu odluku, odvijač duge drške

i siguran pomak naprijed u smjeru kazaljke na satu

da vijak legne na mjesto i sastavi krevet

za jednu osobu

ruku trebaš da ti na minus dva popravi šal

i u njega uplete nježnost koja se ne da isprati

 

 

 



 

kradem sebe po selu  

 

Didu je orah zavirivao u sobu i šuškao u snu. 

Po kamenoj teraci bacao zelene mangupe. Sad izgubljeno šuti. 

Drugi je imao bajamu za penjanje i tajne. Prosipala mi je proljeće niz leđa.  

Danas se šuljam poput lopova kroz izdajničko hrastovo lišće.

Drača mi se baca pod noge: grli mi hod, vrti me u krug. 

Još miriše zemlja gdje su rasle ciklame.

Gdje sam slušala vjetar tutnji autoput. 

Iz napuklog gumna izbija divlja loza. Popela se na prste, hoće živa u raj.

Suha i siva kraj kuće - nevidljiva bajama!

Na pragu je sjedio dida, robu je prao lug.

Džepovima punim prezrelih šipurika napunila sam sobu sobom.

 

 

 

 

neodoljivo odvojiva

 

Ono kad sam se dala brzacima u milost, pa tek sutra otkrila da…

Da! Moglo je to isprepleteno granje svašta. Recimo moju nogu:

Do koljena je prisvojiti, sa mnom tko zna što sad ne biti.

Ono kad je vani bilo ljepljivo vrelo, a razlivena voda me zvala. 

Zakotrljala se zelena, opasno razigrana.

Ma tko bi je takvu miran pratio

 

Tko bi joj opet odolio!





 

 

konstruktivne samoće

 

Punoća je greškom postala moja, razapela me među dovratke širom otvorenih vrata. 

Rast joj ne trpi spore. 

Kod mene su brzi jedino otkucaji bila. Jurcam po obješenim izlozima kože. 

S jedne na drugu stranu vrata prohujala je buka. 

Netko je ušao ili izašao, zakoračio ili iskoračio. Umjesto kvake stisnuo mi grlo.

 

 

 

 

 

ti nikad nećeš

 

prijeći cestu na neoznačenom kolniku

odbiti nemoralan radni zadatak

propustiti predavanje na sunčan dan

nikad nećeš prijeći na tamniju stranu ulice

pljunuti na svoj pogrešan pravolinijski korak

zaustaviti glas na najvišoj oktavi i polako sići na tlo grešnika

ni priznati naglas svoju krhkost nikad nećeš

viknuti jebemese na trgu fensi šmensi maski

nikad nećeš razbiti raspored

odabrati stranu, raskopati temelj, priznati se naglas na najtišem kraju grada

na tamnoj strani ulice koju nećeš prijeći ni na označenom dijelu

jer tvoj se korak smije širokim putem, puteljci su za nas





spas

 

u pjesmi o učiteljici koja plastične boce mijenja za život 

jedan je otvor u zidu presudio golubu: 

završio je u mukama, naglavce, o vlastitoj kandži 

bio je previsoko da mu se pomogne, a ni letača nigdje 

jučer na istome mjestu visi drugi 

oko njega cijela obitelj, prijatelji, bez preporučenog razmaka

stisli se, s nogama na glavama 

galame, bodre ga i ne daju da ode iz krilatog svijeta, obješen

već vidim isti scenarij 

tko će od ljudi u te vrtoglave visine

a i što je pobogu tim pticama da ne šire krila nego se stisnu

u prvi otvor napuštene kuće

jutros sa strepnjom pogledam uvis 

ni mrlje, ni perja 

ali ni ptice

galama stisnutih pomagača zamijenila mu ludost za život:

odletio

 

 

 

 

bolesna vremena

 

Pred otvorenim ljubavima zatvoreni prozori

Izgubiš obraz, progutaš rodni list i plutaš dalje 

Meni doktor izvadi srce: - Vizir je bio mutan, oprostite.

Previše je krajnjih slučajeva, dođite kad prođe gužva.

I pruži mi ključni organ u rukavicama: - Do novog viđenja, nek dođe tko preživi.

Srce ili ja?






 

 

o nama

Eva Simčić pobjednica je nagrade "Sedmica & Kritična masa" (6.izdanje)

Pobjednica književne nagrade "Sedmica & Kritična masa" za mlade prozaiste je Eva Simčić (1990.) Nagrađena priča ''Maksimalizam.” neobična je i dinamična priča je o tri stana, dva grada i puno predmeta. I analitično i relaksirano, s dozom humora, na književno svjež način autorica je ispričala pamtljivu priču na temu gomilanja stvari, temu u kojoj se svi možemo barem malo prepoznati, unatoč sve većoj popularnosti minimalizma. U užem izboru nagrade, osim nagrađene Simčić, bile su Ivana Butigan, Paula Ćaćić, Marija Dejanović, Ivana Grbeša, Ljiljana Logar i Lucija Švaljek.
Ovo je bio šesti nagradni natječaj koji raspisuje Kritična masa, a partner nagrade bio je cafe-bar Sedmica (Kačićeva 7, Zagreb). Nagrada se sastoji od plakete i novčanog iznosa (5.000 kuna bruto). U žiriju nagrade bile su članice redakcije Viktorija Božina i Ilijana Marin, te vanjski članovi Branko Maleš i Damir Karakaš.

o nama

Natječaj ''Sedmica & Kritična masa'' - uži izbor

Nakon šireg izbora slijedi uži izbor nagrade ''Sedmica & Kritična masa'' za mlade prozne autore. Pročitajte tko su sedmero odabranih.

proza

Hana Kunić: Vidjela sam to

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Hana Kunić (Varaždin, 1994.) završila je varaždinsku Prvu gimnaziju nakon koje upisuje studij Glume i lutkarstva na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku, gdje je magistrirala 2017. godine. Kao Erasmus+ studentica studirala je Glumu i na Faculty of Theatre and Television u Cluj-Napoci u Rumunjskoj. Glumica je pretežno na kazališnim (HNK Varaždin, Kazalište Mala scena Zagreb, Umjetnička organizacija VRUM, Kazalište Lutonjica Toporko), a povremeno i na filmskim i radijskim projektima. Kao dramska pedagoginja djeluje u Kazališnom studiju mladih varaždinskog HNK i u romskom naselju Kuršanec u sklopu projekta Studija Pangolin. Pisanjem se bavi od osnovne škole – sudjelovala je na državnim natjecanjima LiDraNo (2010. i 2012.), izdala je zbirku poezije „Rika“ (2018.), njena prva drama „Plavo i veliko“ izvedena je na Radiju Sova (2019.), a njen prvi dječji dramski tekst „Ah, ta lektira, ne da mi mira“ postavljen je na scenu lutkarskog Kazališta Lutonjica Toporko (2021.). Suosnivačica je Umjetničke organizacije Favela. Živi u Zagrebu, puno se sunča i alergična je na banalnost.

proza

Saša Vengust: Loša kob

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Saša Vengust (Zagreb, 1988.) završio je školovanje kao maturant II. opće gimnazije. Nakon toga je naizmjence malo radio u videoteci, malo brljao na Filozofskom fakultetu po studijima filozofije, sociologije i komparativne književnosti. U naglom i iznenadnom preokretu, zaposlio se u Hladnjači i veletržnici Zagreb kao komercijalist u veleprodaji voća i povrća. Trenutačno traži posao, preuređuje kuću, savladava 3D printanje, boja minijature, uveseljava suprugu i ostale ukućane sviranjem električne gitare te redovito ide na pub kvizove da se malo makne iz kuće.

proza

Sheila Heti: Majčinstvo

Sheila Heti (1976.) jedna je od najistaknutijih kanadskih autorica svoje generacije. Studirala je dramsko pisanje, povijest umjetnosti i filozofiju. Piše romane, kratke priče, dramske tekstove i knjige za djecu. U brojnim utjecajnim medijima objavljuje književne kritike i intervjue s piscima i umjetnicima. Bestseleri How Should a Person Be? i Women in Clothes priskrbili su joj status književne zvijezde. New York Times uvrstio ju je na popis najutjecajnijih svjetskih književnica koje će odrediti način pisanja i čitanja knjiga u 21. stoljeću, a roman Majčinstvo našao se na njihovoj ljestvici najboljih knjiga 2018. godine. Hvalospjevima su se pridružili i časopisi New Yorker, Times Literary Supplement, Chicago Tribune, Vulture, Financial Times i mnogih drugi koji su je proglasili knjigom godine. Majčinstvo je tako ubrzo nakon objavljivanja postao kultni roman. Sheila Heti živi u Torontu, a njezina su djela prevedena na više od dvadeset jezika.

poezija

Selma Asotić: Izbor iz poezije

Selma Asotić je pjesnikinja. Završila je magistarski studij iz poezije na sveučilištu Boston University 2019. godine. Dobitnica je stipendije Robert Pinsky Global Fellowship i druge nagrade na književnom natječaju Brett Elizabeth Jenkins Poetry Prize. Nominirana je za nagradu Puschcart za pjesmu ''Nana'', a 2021. uvrštena je među polufinaliste/kinje nagrade 92Y Discovery Poetry Prize. Pjesme i eseje na engleskom i bhsc jeziku objavljivala je u domaćim i međunarodnim književnim časopisima.

proza

Ines Kosturin: Izbor iz poezije

Ines Kosturin (1990., Zagreb) rodom je iz Petrinje, gdje pohađa osnovnu i srednju školu (smjer opća gimnazija). Nakon toga u istom gradu upisuje Učiteljski fakultet, gdje je i diplomirala 2015. godine te stekla zvanje magistre primarnog obrazovanja. Pisanjem se bavi od mladosti, a 2014. izdaje svoju prvu samostalnu zbirku poezije, ''Papirno more''. Krajem 2020. izdaje drugu samostalnu zbirku poezije, ''Herbarij''. Pjesme objavljuje kako u domaćim, tako i u internacionalnim (regionalno i šire) zbornicima i časopisima. Na međunarodnom natječaju Concorso internazionale di poesia e teatro Castello di Duino 2018. osvaja treću nagradu. Poeziju uglavnom piše na hrvatskom i engleskom jeziku.

proza

Luka Ivković: Sat

Luka Ivković (1999., Šibenik) je student agroekologije na Agronomskom fakultetu u Zagrebu. Do sada je objavljivao u časopisu Kvaka, Kritična masa, Strane, ušao u širi izbor za Prozak 2018., uvršten u zbornik Rukopisi 43.

poezija

Bojana Guberac: Izbor iz poezije

Bojana Guberac (1991., Vukovar) odrasla je na Sušaku u Rijeci, a trenutno živi u Zagrebu. U svijet novinarstva ulazi kao kolumnistica za Kvarner News, a radijske korake započinje na Radio Sovi. Radila je kao novinarka na Radio Rijeci, u Novom listu, na Kanalu Ri te Ri portalu. Trenutno radi kao slobodna novinarka te piše za portale Lupiga, CroL te Žene i mediji. Piše pjesme od osnovne škole, ali o poeziji ozbiljnije promišlja od 2014. godine kada je pohađala radionice poezije CeKaPe-a s Julijanom Plenčom i Andreom Žicom Paskučijem pod mentorstvom pjesnikinje Kristine Posilović. 2015. godine imala je prvu samostalnu izložbu poezije o kojoj Posilović piše: ''Primarni zadatak vizualne poezije jest da poeziju učini vidljivom, tj. da probudi kod primatelja svijest o jeziku kao materiji koja se može oblikovati. Stoga Guberac pred primatelje postavlja zahtjevan zadatak, a taj je da pokušaju pjesmu obuhvatiti sa svih strana u prostoru, da ju pokušaju doživjeti kao objekt. Mada pjesnički tekst u ovom slučaju primamo vizualno, materijal te poezije je dalje jezik.'' Njezine pjesme objavljivane su u časopisima, a ove godine njezina je poezija predstavljena na Vrisku – riječkom festivalu autora i sajmu knjiga.

proza

Iva Sopka: Plišane lisice

Iva Sopka (1987., Vrbas) objavila je više kratkih priča od kojih su najznačajnije objavljene u izboru za književnu nagradu Večernjeg lista “Ranko Marinković” 2011. godine, Zarezovog i Algoritmovog književnog natječaja Prozak 2015. godine, nagrade “Sedmica & Kritična Masa” 2016., 2017. i 2019. godine, natječaja za kratku priču Gradske knjižnice Samobor 2016. godine te natječaja za kratku priču 2016. godine Broda knjižare – broda kulture. Osvojila je drugo mjesto na KSET-ovom natječaju za kratku priču 2015. godine, a kratka priča joj je odabrana među najboljima povodom Mjeseca hrvatske knjige u izboru za književni natječaj KRONOmetaFORA 2019. godine. Kao dopisni član je pohađala radionicu kritičkog čitanja i kreativnog pisanja "Pisaće mašine" pod vodstvom Mime Juračak i Natalije Miletić. Dobitnica je posebnog priznanja 2019. godine žirija nagrade "Sedmica & Kritična masa" za 3. uvrštenje u uži izbor.

proza

Ivana Caktaš: Život u roku

Ivana Caktaš (1994., Split) diplomirala je hrvatski jezik i književnost 2018. godine s temom „Semantika čudovišnog tijela u spekulativnoj fikciji“. Tijekom studiranja je volontirala u Književnoj udruzi Ludens, gdje je sudjelovala u različitim jezikoslovnim i književnim događajima. Odradila je stručno osposobljavanje u osnovnoj školi i trenutno povremeno radi kao zamjena. U Splitu pohađa Školu za crtanje i slikanje pod vodstvom akademskih slikara Marina Baučića i Ivana Svaguše. U slobodno vrijeme piše, crta, slika i volontira.

poezija

Marija Skočibušić: Izbor iz poezije

Marija Skočibušić rođena je 2003. godine u Karlovcu gdje trenutno i pohađa gimnaziju. Sudjeluje na srednjoškolskim literarnim natječajima, a njezina poezija uvrštena je u zbornike Poezitiva i Rukopisi 42. Također je objavljena u časopisima Poezija i Libartes, na internetskom portalu Strane te blogu Pjesnikinja petkom. Sudjelovala je na književnoj tribini Učitavanje u Booksi, a svoju je poeziju čitala na osmom izdanju festivala Stih u regiji.

proza

Philippe Lançon: Zakrpan

Philippe Lançon (1963.) novinar je, pisac i književni kritičar. Piše za francuske novine Libération i satirički časopis Charlie Hebdo. Preživio je napad na redakciju časopisa te 2018. objavio knjigu Zakrpan za koju je dobio niz nagrada, među kojima se ističu Nagrada za najbolju knjigu časopisa Lire 2018., Nagrada Femina, Nagrada Roger-Caillois, posebno priznanje žirija Nagrade Renaudot. Knjiga je prevedena na brojne jezike te od čitatelja i kritike hvaljena kao univerzalno remek-djelo, knjiga koja se svojom humanošću opire svakom nasilju i barbarizmu.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg