poezija

Ivanka Cvitan: Izbor iz stare i nove poezije

Ivanka Cvitan (1961.) živi i radi u Splitu, a piše i na drugim koordinatama. Tek 2018. objavila je prvu zbirku pjesama („Usprkos svemu smo isti“), a tri godine kasnije dovršava drugu.

(izbor iz objavljene knjige)

na plaži sam se našla van zemlje

dječaci su bili uporni s prelijevanjem mora u čaše u more

curice su bile plave i jake s velikim kamenjem u rukama

mame su bile u jednodijelnim kostimima trbusi su bili pivski

plaža je bila duga čista tiha more je mirisalo na sol i dubinu

kasnije sam se našla u kamenom gusarskom gradiću

turisti su još bili na plaži konobari su bili besposleni

niz kalete se zakotrljao zvuk renesanse

momak je nježno prelazio po žicama gitare

ja sam prešla na suprotnu stranu i ostala ukopana zvukom

gospodin zlatar je ljutito izašao iz radnje

da znam li ja kako on tu radi da zaklonila sam izlog

bilo mu je krivo da sam tom blagu okrenula leđa upijala zvuk

oslonim se na zid i pitam da jel sad dobro

on da mogu tamo preko puta nešto pojesti i slušati

samo sam ga pogledala i tako ostala znači tako

ako želim nešto poslušati moram jesti bila gladna ne bila

ili kupiti zlatni lanac što god dalje s njim uradila

dobronamjerno

to što si gola podigla ruke na potiljak

ne zove se ni predaja ni povjerenje

samo si ranjivija

niti je pobjeda prekoračiti razvalinu svojih svjetova

u suknji nabranoj u struku

tek ostaješ izgubljena sama sramna

saberi se

prestani se više predavati

previše davati

podigni prste sa zamišljenih priča

stisni suknju koljenima

razvali tu sliku koja se čita pogrešnim riječima očima

u izmišljenim noćima

tri i po

ispred pekare koja prodaje kruh u pola cijene nakon pet

časna sestra u radnom odijelu i pupasta prodavačica

bez uniforme s do pola izgorenom cigaretom

na polovici radnog vremena kaže

radi cijeli dan pa tako dva tjedna

do kad će ne zna

uniformirana primjećuje da imamo i mi svoje sirotinje

ne možemo brinuti o tamo nekima

usporavam korak pokrenut kao zamašnjak s posla

da što prije stignem skuham prostrem operem legnem

i da nije to dobro naši nemaju a oni tamo

prolazim mimo bačenog opuška

možda časna čeka pet sati da kupi kruh u pola cijene

za naše a ne one tamo

radi li sve smjene ako ne skida uniformu

poput pušačice u pekari koja nosi crvenu usku majicu i pojma nema koji su naši

(pjesme u pripremi)

za tu je priliku kupio

novu košulju iz druge ruke

šest kuna u subotu, kilogram trideset

obrijao desetodnevnu bradu i stao pred izlog radnje Tommy Hilfigera

jedva se prepoznao

na ružičasti bicikl dodao je samo zvonce

kojeg nije bilo kad je pred žutim kontejnerom za plastične boce

u čudu gledao u taj poklon s neba kojeg će danas okupan i čist

odnijeti unučici za rođendan

slomljena pred uputom za sastavljanje

pomisliš:

treba ti čvrsta muška ruka

ona kojom je baka tvoje bake čuvala svijet od promjene na bolje

kroz plemenski red

zapravo trebaš samo čvrstu odluku, odvijač duge drške

i siguran pomak naprijed u smjeru kazaljke na satu

da vijak legne na mjesto i sastavi krevet

za jednu osobu

ruku trebaš da ti na minus dva popravi šal

i u njega uplete nježnost koja se ne da isprati

kradem sebe po selu  

Didu je orah zavirivao u sobu i šuškao u snu. 

Po kamenoj teraci bacao zelene mangupe. Sad izgubljeno šuti. 

Drugi je imao bajamu za penjanje i tajne. Prosipala mi je proljeće niz leđa.  

Danas se šuljam poput lopova kroz izdajničko hrastovo lišće.

Drača mi se baca pod noge: grli mi hod, vrti me u krug. 

Još miriše zemlja gdje su rasle ciklame.

Gdje sam slušala vjetar tutnji autoput. 

Iz napuklog gumna izbija divlja loza. Popela se na prste, hoće živa u raj.

Suha i siva kraj kuće - nevidljiva bajama!

Na pragu je sjedio dida, robu je prao lug.

Džepovima punim prezrelih šipurika napunila sam sobu sobom.

neodoljivo odvojiva

Ono kad sam se dala brzacima u milost, pa tek sutra otkrila da…

Da! Moglo je to isprepleteno granje svašta. Recimo moju nogu:

Do koljena je prisvojiti, sa mnom tko zna što sad ne biti.

Ono kad je vani bilo ljepljivo vrelo, a razlivena voda me zvala. 

Zakotrljala se zelena, opasno razigrana.

Ma tko bi je takvu miran pratio

Tko bi joj opet odolio!

konstruktivne samoće

Punoća je greškom postala moja, razapela me među dovratke širom otvorenih vrata. 

Rast joj ne trpi spore. 

Kod mene su brzi jedino otkucaji bila. Jurcam po obješenim izlozima kože. 

S jedne na drugu stranu vrata prohujala je buka. 

Netko je ušao ili izašao, zakoračio ili iskoračio. Umjesto kvake stisnuo mi grlo.

ti nikad nećeš

prijeći cestu na neoznačenom kolniku

odbiti nemoralan radni zadatak

propustiti predavanje na sunčan dan

nikad nećeš prijeći na tamniju stranu ulice

pljunuti na svoj pogrešan pravolinijski korak

zaustaviti glas na najvišoj oktavi i polako sići na tlo grešnika

ni priznati naglas svoju krhkost nikad nećeš

viknuti jebemese na trgu fensi šmensi maski

nikad nećeš razbiti raspored

odabrati stranu, raskopati temelj, priznati se naglas na najtišem kraju grada

na tamnoj strani ulice koju nećeš prijeći ni na označenom dijelu

jer tvoj se korak smije širokim putem, puteljci su za nas

spas

u pjesmi o učiteljici koja plastične boce mijenja za život 

jedan je otvor u zidu presudio golubu: 

završio je u mukama, naglavce, o vlastitoj kandži 

bio je previsoko da mu se pomogne, a ni letača nigdje 

jučer na istome mjestu visi drugi 

oko njega cijela obitelj, prijatelji, bez preporučenog razmaka

stisli se, s nogama na glavama 

galame, bodre ga i ne daju da ode iz krilatog svijeta, obješen

već vidim isti scenarij 

tko će od ljudi u te vrtoglave visine

a i što je pobogu tim pticama da ne šire krila nego se stisnu

u prvi otvor napuštene kuće

jutros sa strepnjom pogledam uvis 

ni mrlje, ni perja 

ali ni ptice

galama stisnutih pomagača zamijenila mu ludost za život:

odletio

bolesna vremena

Pred otvorenim ljubavima zatvoreni prozori

Izgubiš obraz, progutaš rodni list i plutaš dalje 

Meni doktor izvadi srce: - Vizir je bio mutan, oprostite.

Previše je krajnjih slučajeva, dođite kad prođe gužva.

I pruži mi ključni organ u rukavicama: - Do novog viđenja, nek dođe tko preživi.

Srce ili ja?