poezija

Ivanka Cvitan: Izbor iz stare i nove poezije

Ivanka Cvitan (1961.) živi i radi u Splitu, a piše i na drugim koordinatama. Tek 2018. objavila je prvu zbirku pjesama („Usprkos svemu smo isti“), a tri godine kasnije dovršava drugu.



 

(izbor iz objavljene knjige)

 

 

 

na plaži sam se našla van zemlje

 

dječaci su bili uporni s prelijevanjem mora u čaše u more

curice su bile plave i jake s velikim kamenjem u rukama

mame su bile u jednodijelnim kostimima trbusi su bili pivski

plaža je bila duga čista tiha more je mirisalo na sol i dubinu

kasnije sam se našla u kamenom gusarskom gradiću

turisti su još bili na plaži konobari su bili besposleni

niz kalete se zakotrljao zvuk renesanse

momak je nježno prelazio po žicama gitare

ja sam prešla na suprotnu stranu i ostala ukopana zvukom

gospodin zlatar je ljutito izašao iz radnje

da znam li ja kako on tu radi da zaklonila sam izlog

bilo mu je krivo da sam tom blagu okrenula leđa upijala zvuk

oslonim se na zid i pitam da jel sad dobro

on da mogu tamo preko puta nešto pojesti i slušati

samo sam ga pogledala i tako ostala znači tako

ako želim nešto poslušati moram jesti bila gladna ne bila

ili kupiti zlatni lanac što god dalje s njim uradila

 

 

 

 

 

dobronamjerno

 

to što si gola podigla ruke na potiljak

ne zove se ni predaja ni povjerenje

samo si ranjivija

niti je pobjeda prekoračiti razvalinu svojih svjetova

u suknji nabranoj u struku

tek ostaješ izgubljena sama sramna

saberi se

prestani se više predavati

previše davati

podigni prste sa zamišljenih priča

stisni suknju koljenima

razvali tu sliku koja se čita pogrešnim riječima očima

u izmišljenim noćima

 

 

 

 

tri i po

 

ispred pekare koja prodaje kruh u pola cijene nakon pet

časna sestra u radnom odijelu i pupasta prodavačica

bez uniforme s do pola izgorenom cigaretom

na polovici radnog vremena kaže

radi cijeli dan pa tako dva tjedna

do kad će ne zna

uniformirana primjećuje da imamo i mi svoje sirotinje

ne možemo brinuti o tamo nekima

usporavam korak pokrenut kao zamašnjak s posla

da što prije stignem skuham prostrem operem legnem

i da nije to dobro naši nemaju a oni tamo

prolazim mimo bačenog opuška

možda časna čeka pet sati da kupi kruh u pola cijene

za naše a ne one tamo

radi li sve smjene ako ne skida uniformu

poput pušačice u pekari koja nosi crvenu usku majicu i pojma nema koji su naši

 

 

 

 

 

(pjesme u pripremi)

 

 

 

za tu je priliku kupio

 

novu košulju iz druge ruke

šest kuna u subotu, kilogram trideset

obrijao desetodnevnu bradu i stao pred izlog radnje Tommy Hilfigera

jedva se prepoznao

na ružičasti bicikl dodao je samo zvonce

kojeg nije bilo kad je pred žutim kontejnerom za plastične boce

u čudu gledao u taj poklon s neba kojeg će danas okupan i čist

odnijeti unučici za rođendan

 

 

 

 

 

slomljena pred uputom za sastavljanje

 

pomisliš:

treba ti čvrsta muška ruka

ona kojom je baka tvoje bake čuvala svijet od promjene na bolje

kroz plemenski red

zapravo trebaš samo čvrstu odluku, odvijač duge drške

i siguran pomak naprijed u smjeru kazaljke na satu

da vijak legne na mjesto i sastavi krevet

za jednu osobu

ruku trebaš da ti na minus dva popravi šal

i u njega uplete nježnost koja se ne da isprati

 

 

 



 

kradem sebe po selu  

 

Didu je orah zavirivao u sobu i šuškao u snu. 

Po kamenoj teraci bacao zelene mangupe. Sad izgubljeno šuti. 

Drugi je imao bajamu za penjanje i tajne. Prosipala mi je proljeće niz leđa.  

Danas se šuljam poput lopova kroz izdajničko hrastovo lišće.

Drača mi se baca pod noge: grli mi hod, vrti me u krug. 

Još miriše zemlja gdje su rasle ciklame.

Gdje sam slušala vjetar tutnji autoput. 

Iz napuklog gumna izbija divlja loza. Popela se na prste, hoće živa u raj.

Suha i siva kraj kuće - nevidljiva bajama!

Na pragu je sjedio dida, robu je prao lug.

Džepovima punim prezrelih šipurika napunila sam sobu sobom.

 

 

 

 

neodoljivo odvojiva

 

Ono kad sam se dala brzacima u milost, pa tek sutra otkrila da…

Da! Moglo je to isprepleteno granje svašta. Recimo moju nogu:

Do koljena je prisvojiti, sa mnom tko zna što sad ne biti.

Ono kad je vani bilo ljepljivo vrelo, a razlivena voda me zvala. 

Zakotrljala se zelena, opasno razigrana.

Ma tko bi je takvu miran pratio

 

Tko bi joj opet odolio!





 

 

konstruktivne samoće

 

Punoća je greškom postala moja, razapela me među dovratke širom otvorenih vrata. 

Rast joj ne trpi spore. 

Kod mene su brzi jedino otkucaji bila. Jurcam po obješenim izlozima kože. 

S jedne na drugu stranu vrata prohujala je buka. 

Netko je ušao ili izašao, zakoračio ili iskoračio. Umjesto kvake stisnuo mi grlo.

 

 

 

 

 

ti nikad nećeš

 

prijeći cestu na neoznačenom kolniku

odbiti nemoralan radni zadatak

propustiti predavanje na sunčan dan

nikad nećeš prijeći na tamniju stranu ulice

pljunuti na svoj pogrešan pravolinijski korak

zaustaviti glas na najvišoj oktavi i polako sići na tlo grešnika

ni priznati naglas svoju krhkost nikad nećeš

viknuti jebemese na trgu fensi šmensi maski

nikad nećeš razbiti raspored

odabrati stranu, raskopati temelj, priznati se naglas na najtišem kraju grada

na tamnoj strani ulice koju nećeš prijeći ni na označenom dijelu

jer tvoj se korak smije širokim putem, puteljci su za nas





spas

 

u pjesmi o učiteljici koja plastične boce mijenja za život 

jedan je otvor u zidu presudio golubu: 

završio je u mukama, naglavce, o vlastitoj kandži 

bio je previsoko da mu se pomogne, a ni letača nigdje 

jučer na istome mjestu visi drugi 

oko njega cijela obitelj, prijatelji, bez preporučenog razmaka

stisli se, s nogama na glavama 

galame, bodre ga i ne daju da ode iz krilatog svijeta, obješen

već vidim isti scenarij 

tko će od ljudi u te vrtoglave visine

a i što je pobogu tim pticama da ne šire krila nego se stisnu

u prvi otvor napuštene kuće

jutros sa strepnjom pogledam uvis 

ni mrlje, ni perja 

ali ni ptice

galama stisnutih pomagača zamijenila mu ludost za život:

odletio

 

 

 

 

bolesna vremena

 

Pred otvorenim ljubavima zatvoreni prozori

Izgubiš obraz, progutaš rodni list i plutaš dalje 

Meni doktor izvadi srce: - Vizir je bio mutan, oprostite.

Previše je krajnjih slučajeva, dođite kad prođe gužva.

I pruži mi ključni organ u rukavicama: - Do novog viđenja, nek dođe tko preživi.

Srce ili ja?






 

 

o nama

Filip Rutić dobitnik je nagrade "Sedmica i Kritična masa" (5. izdanje)

Dobitnik književne nagrade "Sedmica i Kritična masa 2020" za mlade prozaiste je Filip Rutić (1997).
Nagrađena priča ''Riža s kečapom, blagim ili ljutim” ima snažan pečat 2020, a autoru je uspjelo kroz nepretenciozan ton i jedan neobičan odnos dati sliku opće nestabilnosti u eri korone i potresa.
U užem izboru nagrade, osim nagrađenog Rutića, bili su Lucija Švaljek, Iva Hlavač, Luca Kozina, Marina Gudelj, Vid Hribar i Darko Šeparović.
Ovo je bio peti nagradni natječaj koji raspisuje Kritična masa, a partner nagrade je cafe-bar Sedmica (Kačićeva 7, Zagreb). Nagrada se sastoji od plakete i novčanog iznosa (5.000 kuna bruto). U žiriju nagrade bile su članice redakcije Viktorija Božina i Ilijana Marin, te vanjski članovi Branko Maleš i Damir Karakaš.

intervju

Filip Rutić: Književnost bez novih glasova i perspektiva pretvara se u historiografiju

Predstavljamo uži izbor nagrade ''Sedmica & Kritična masa''

Filip je u uži izbor ušao s pričom ''Riža s kečapom, blagim ili ljutim''. Standardnim setom pitanja predstavljamo jednog od trojice muških natjecatelja.

o nama

Natječaj ''Sedmica & Kritična masa'' - popis šireg izbora, pred objavu užeg

Natječaj ''Sedmica & Kritična masa'' za mlade autorice i autore do 35 godina starosti bliži se svome kraju. Ovo je peto izdanje nagrade, utemeljene 2015. godine, koja pruža pregled mlađe prozne scene (širi i uži izbor) i promovira nova prozna imena. Prva nagrada iznosi 5.000 kuna (bruto iznos) i dodjeljuje se uz plaketu. Prethodnih su godina nagradu dobile Ana Rajković, Jelena Zlatar, Marina Gudelj i Mira Petrović.

proza

Marina Gudelj: Ljudi na uglu ulice, pokraj prodavaonice pića

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2020.

Marina Gudelj (1988., Split) završila je Hrvatski jezik i književnost na Sveučilištu u Zadru. Radi kao nastavnica Hrvatskog jezika u školi. Prvi književni rad, kratka priča Semafor, šahta, apoteka, birtija objavljena je u Zarezu 2015. godine. Iste je godine osvojila prvu književnu nagradu na portalu KSET-a za priču Kamo idu irske mačke. 2017. godine osvaja prvo mjesto na natječaju Kritične mase za priču Lee. S istom pričom iduće godine sudjeluje na LitLink festivalu u Zagrebu. 2018. godine osvaja treće mjesto s pričom Dulcinea na konjaku na 17. izdanju Festivala europske kratke priče, a krajem iste godine ulazi u uži izbor natječaja Prvi Prozak i Na vrhu jezika s pričom Vještica. 2019. godine osvaja nagradu Prvi Prozak za autore do 35 godina starosti, a objava zbirke priča očekuje se sredinom 2020. godine.

proza

Vid Hribar: Bilješke za preživljavanje

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2020.

Vid Hribar (1993., Zagreb) je trenutno na završnoj godini diplomskog studija na odsjeku dramaturgije pri Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Piše scenarije, drame, poeziju, kratke priče, uz to se bavi komponiranjem i sviranjem klavira u brojnim zagrebačkim bendovima. Na radiju se izvode njegove ''Nule i ništice'' (2017.), radiodrama inspirirana motivima Harmsove istoimene zbirke kratkih priča, drama ''Oskarov san'' (2019.) te ''Od Vlaške do Britanca'' (2019.). Njegova drama ''Tuneli'' prevedena je na makedonski jezik od strane Makedonskog centra ITI, a njegova drama ''404'' objavljena je na portalu drame.hr. Kao kompozitor radi na nizu kazališnih, filmskih, televizijskih te radiodramskih projekata.

proza

Luca Kozina: Grbava plesačica

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2020.

Luca Kozina (1990., Split) piše prozu i poeziju. Radovi su joj objavljeni u časopisima: Zarez, Fantom Slobode, Mogućnosti, Republika, u zborniku Rukopisi 43 te na internetu (Zvona i Nari, Književnost Uživo, Kultipraktik, Nema). Dobitnica je nagrade Prozak za 2019. godinu. Piše književne kritike za portal Booksa. Članica je književne grupe NKV.

proza

Petra Bolić: Hans.

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Petra Bolić (1992., Varaždinu) studirala je francuski jezik i književnost, kulturološku germanistiku i književno-interkulturalnu južnoslavistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i Karl-Franzens Universität u Grazu. Znanstveno polje interesa su joj njemačko-južnoslavenski kulturno-književni transferi i suvremena slovenska proza. U slobodno se vrijeme bavi književnim prevođenjem i književnom kritikom. Vlastitu je kratku prozu do današnjega dana skrivala u ladicama.

proza

Ivana Pintarić: Propuštanje riječi

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Ivana Pintarić (1988., Zagreb) je edukacijski rehabilitator. Piše poeziju i kratke priče. Ulomkom iz romana ''Gorimo (ali ne boli više)'' ušla je u finale izbora za nagradu "Sedmica & Kritična masa" 2015. godine. Ulazi u širi izbor nagrade "Sedmica & Kritična masa" 2017. ulomkom iz romana "Ovo nije putopis o Americi". Bila je polaznica Booksine radionice pisanja kratke priče pod mentorstvom Zorana Ferića. Objavila je radove na portalima kultipraktik.org i booksa.hr. Objavila je priču u časopisu Fantom slobode. Članica je književne grupe ZLO koja okuplja mlade pisce različitih književnih afiniteta i usmjerenja, koji zajednički promiču ''mladu'' književnost, sudjeluju na književnim natječajima, festivalima te organiziraju književne susrete i čitanja.

proza

Josip Čekolj: Kokoši ne letiju visoko

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Josip Čekolj (1999., Zabok) student je treće godine kroatistike te etnologije i kulturne antropologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Dosad je svoje pjesme i kratke priče objavljivao u hrvatskim i regionalnim časopisima i zbornicima poput ''Rukopisa'', ''Alepha'', ''PoZiCe'', zbornika Gornjogradskog književnog festivala, Po(e)zitive i drugih te na portalima Kritična masa, Strane, Poeziju na štrikove, Čovjek-časopis i NEMA. Ovog ljeta izdaje dječju slikovnicu ''Srna i Mak u potrazi za uplašenim mjesecom'' u nakladi Mala zvona. S pjesničkim rukopisom ''Junaci i zmajevi su izumiruće vrste'' ušao je uži krug za nagradu ''Na vrh jezika'' 2019. godine.

proza

Ana Vučić: U Limbu

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Ana Vučić (1992., Karlovac) još uvijek pokušava završiti Kroatistiku i Sociologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Dosad su joj objavljene neke pjesme i jedan ulomak u studentskim časopisima i na Kritičnoj masi. Otkad je Jastrebarsko zamijenila Zagrebom piše tek neznatno više. U slobodno vrijeme čita, gleda sport i serije te mašta o obrani diplomskog rada u normalnim okolnostima. Vrhuncem svoje dosadašnje književne karijere smatra sudjelovanje na prvoj Kroeziji u kafiću Luxor.

proza

Ivan Katičić: Klošari

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Ivan Katičić (1990., Split) objavio je zbirku kratkih priča ''Pet metara bliže zvijezdama'' (Pučko otvoreno učilište Velika Gorica, 2016.). Živi i ne radi u Omišu.

proza

Gabrijel Delić: Orlovski

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Gabrijel Delić (1998., Zagreb) napisao je nekoliko članaka na temu automobilizma objavljenih na jednoj britanskoj web-stranici i poneku kratku priču od kojih je zadnja objavljena u regionalnom natječaju ''Biber'' za 2019. godinu.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg