poezija

Vanja Šunjić: Izbor iz poezije

Vanja Šunjić je novinarka, aktivistica i književnica. Kroz svoj novinarski i aktivistički angažman koji ima težište u suvremenoj umjetnosti i kulturi otpora, propituje nove perspektive i iste nazivnike zajedničkog kulturnog prostora, mogućnost raščišćavanja s prošlošću i vizije zajedničke budućnosti. Suosnivačica je neformalnog, literarnog, queer kolektiva Književna Zadruga i autorica knjige Srce je u obliku trougla.



 

M. ne zna ništa o smrti

i ne vjeruje u boga.

Kad kaže Ljubav,

on misli na nas.

Kad misli na poraz,

on kaže život.

A samo poslije smrti

nema dalje.

M. stalno viđa leptire

i vjeruje da su to duše mrtvih.

Kad kaže putovanje,

on misli na stepe iz Šolohovih romana

i vjeruje da bi nedostojno bilo

ponovo pisati Pisma iz Toronta.

M. kaže raj, a misli o nama da dalekom ostrvu.

Pakao je ovdje i sada.

Jednom će završiti zbirku poezije

i možda postati slavan.

Bogatstvo je koncept koji ga ne zanima previše.

Ni Zapad isto.

A sve bi dao, da sam sretna.

A ja kažem a

A, gdje je Amerika.


Opraštam tvome gradu

Što nije sposoban voljeti

Što ne uzvraća ljubav

Što je sparan i nimalo topao

Što te krije u stranim ulicama

Koje se kao krvotok šire na sve strane

I završavaju tamo dokle ne znam doći

 

Neću spaliti Pulu da bi izgledala ljepše

I oni s vatrom u očima su na odmoru

Pijani teturaju ulicama obližnjih ribarskih sela

A ja čekam…

Da se pojaviš iznenada i kažeš

Grad je lijep u sumrak, dok zrake padaju

Na korodiranu grdosiju

Želim ti reći da je lijep jer ne obasjavaju

Spomenike ubijenoj djeci u ratu

 

Ali ti ne bi razumio

Nisu samo decenije i kilometri između nas

Sjebaće nas tuđa prošlost

Sumorna sadašnjost

I budućnost koje nemamo



Statirat ću u tvome filmu

Bespogovorno i nježno,

Gledajući kako se tama

Spušta na tvoj grad.

Loši si redatelj 

Pokušavaš zajebati svijet 

U toponim rođenja

Utopiti svoj propali život.

M, ne vraćamo se što smo sretni,

Već zbog toga što smo nespretni.

Grad je samo album slika

I svaki je bolji

Od onoga koji su nam dali.

Bježi M.

Trči i ne daj da te kupe idejama

Konstrukti postoje samo u našim taštinama.

Ti si samo jedan, i nebitan

I nikome nije važno 

Šta ćeš ostaviti svijetu.

M, budi dobro,

Pazi na sebe,

Popij cijeđenu narandžu svako jutro,

I zalij onu biljku što pati na prozoru.

 

Budimo se u njegovom krevetu

Dok prve zrake sunca paraju škure

I bojažljivo se provlače u sobu

Pazeći da nas ne povrijede.

 

Vazduhom se širi miris prezrelih smokava

I štipa nosnice.

M. govori o godinama izbjeglištva

Ali neki ljudi su patili više.

Njemu su djetinjstvo slomili na pola,

A ja se svoga ni ne sjećam.

 

Juče  je cestom prošla mnoga vojska,

Ali šutim o tome.

Njegovi prsti zacjeljuju rane na mome tijelu

I svaki šapat čini da me boli manje.

 

Dok se pitam hoćemo li ikada ozdraviti od prošlosti

Susjed pali golfa dvojku 

I spušta se niz ulicu. Petak je.

Treba otići na pazar i stvoriti pretpostavku

Da se preživi i iduća sedmica.

 

Ovdje, sada i zauvijek,

Ništa ne možemo promijeniti.

 

M. je u zoru 

izašao iz stana 

i rekao da ništa 

ne zapisujem o tome. 

nedostojno je 

u stihove upisivati 

kako se nespretno

skrivao u meni. 

kolodvori isto 

ne razumiju rastanke.

sve to 

je samo odlazak.











Pilula za dan poslije ponovo rije moje tijelo

Pokušava osvetiti grijehe mojih predaka:

To što su izabrali pogrešne strane,

Ubijali da ne bi bili napadnuti,

Bili natjerani na ljubav, da ne bi iznevjerili očeve

Otimali od braće, jer su njihovi sinovi bolji.

 

Pilula za dan poslije ponovo rije moje tijelo

Pokušava osvetiti moju majku:

Njene grijehe i nedostatak izbora,

Što nije znala niti mogla drugačije.

A sigurno bi!

 

Pilula za dan poslije ponovo rije moje tijelo

Suze mi umivaju lice dok šapćem sebi:

Ako stamen tu, neću samo ja

Biti kriva za sve.






moja majka se plaši ljepote

i o njoj mi nije pričala

nije me naučila da umivam lice

njegujem tijelo i da se volim

kad sam prvi put obrijala noge

dobila sam batine

kad sam skrivila prvu menstruaciju

bez objašnjenja me ošamarila

da ne bih ponovila njene greške

poslije sam shvatila da nisam kriva

a ona želi samo najbolje za mene

bježati od zbilje dobra je varka za sreću

kriviti druge je važno

ako si u nesporazumu sa svijetom

plod sam njene nepažnje

posljedica pogrešnih poteza

i žrtva vlastitih odluka






Hoću li ikada 

roditi djecu

hoće li me kriviti

za svoje

propale živote?

Dok optužujem majku

ona se kune

da je sve sjebala baba.

Da je premalo voljela

još manje slušala

da nije bila nježna.

I ništa nije umjela.

željna njenih dodira

i razumijevanja

upijam joj riječi

i pitam se

imam li pravo

ponoviti sve.

I ako odustanem

hoću li

zatvoriti krug.




Jesen je krvnički prodirala u ljeto

Zaboravivši ljepotu orgazmičkih pokreta

I zakletvu na iskonsku Ljubav.

 

Jesen je krvnički prodirala u ljeto

Boleći svakog trenutka i sijući smrt

Bez kosmičkog pristanka.

 

Jesen je krvnički prodirala u ljeto

A zrakom se kao melanom

Širio miris trulog

Nedozrelog voća.

 

Jesen je krvnički prodirala u ljeto

I oskrnavljenu je ostavila da ječi

Pobjedonosno navlačeći 

Svoj zlatni plašt. 






ove jeseni nisam jela šljive

kad su dozrele

u našu se kuću doselila smrt

jeli smo samo što moramo

i za pokoj duši

ne vjerujem u boga

i zato ga ne psujem

ime mu pišem mali slovom

moji zubi nikada više

neće probijati kožu 

dozrelih šljiva

neću se smijati

kao prije kad sam

sisala njihovu krv

ni škrgućući njima

razmišljati o osveti

pravila kroje drugi

ali odbijam poslušnost

palim svijeću

dok mi se dlanovi znoje

ne volim paganske običaje

psujem u sebi

sve su ovo izmislili

kako bi pred svjetlom

i svijetom

umirili vlastitu savjest

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

o nama

Natječaj ''Sedmica & Kritična masa'' - uži izbor

Nakon šireg izbora slijedi uži izbor nagrade ''Sedmica & Kritična masa'' za mlade prozne autore. Pročitajte tko su sedmero odabranih.

proza

Hana Kunić: Vidjela sam to

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Hana Kunić (Varaždin, 1994.) završila je varaždinsku Prvu gimnaziju nakon koje upisuje studij Glume i lutkarstva na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku, gdje je magistrirala 2017. godine. Kao Erasmus+ studentica studirala je Glumu i na Faculty of Theatre and Television u Cluj-Napoci u Rumunjskoj. Glumica je pretežno na kazališnim (HNK Varaždin, Kazalište Mala scena Zagreb, Umjetnička organizacija VRUM, Kazalište Lutonjica Toporko), a povremeno i na filmskim i radijskim projektima. Kao dramska pedagoginja djeluje u Kazališnom studiju mladih varaždinskog HNK i u romskom naselju Kuršanec u sklopu projekta Studija Pangolin. Pisanjem se bavi od osnovne škole – sudjelovala je na državnim natjecanjima LiDraNo (2010. i 2012.), izdala je zbirku poezije „Rika“ (2018.), njena prva drama „Plavo i veliko“ izvedena je na Radiju Sova (2019.), a njen prvi dječji dramski tekst „Ah, ta lektira, ne da mi mira“ postavljen je na scenu lutkarskog Kazališta Lutonjica Toporko (2021.). Suosnivačica je Umjetničke organizacije Favela. Živi u Zagrebu, puno se sunča i alergična je na banalnost.

proza

Saša Vengust: Loša kob

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Saša Vengust (Zagreb, 1988.) završio je školovanje kao maturant II. opće gimnazije. Nakon toga je naizmjence malo radio u videoteci, malo brljao na Filozofskom fakultetu po studijima filozofije, sociologije i komparativne književnosti. U naglom i iznenadnom preokretu, zaposlio se u Hladnjači i veletržnici Zagreb kao komercijalist u veleprodaji voća i povrća. Trenutačno traži posao, preuređuje kuću, savladava 3D printanje, boja minijature, uveseljava suprugu i ostale ukućane sviranjem električne gitare te redovito ide na pub kvizove da se malo makne iz kuće.

proza

Sheila Heti: Majčinstvo

Sheila Heti (1976.) jedna je od najistaknutijih kanadskih autorica svoje generacije. Studirala je dramsko pisanje, povijest umjetnosti i filozofiju. Piše romane, kratke priče, dramske tekstove i knjige za djecu. U brojnim utjecajnim medijima objavljuje književne kritike i intervjue s piscima i umjetnicima. Bestseleri How Should a Person Be? i Women in Clothes priskrbili su joj status književne zvijezde. New York Times uvrstio ju je na popis najutjecajnijih svjetskih književnica koje će odrediti način pisanja i čitanja knjiga u 21. stoljeću, a roman Majčinstvo našao se na njihovoj ljestvici najboljih knjiga 2018. godine. Hvalospjevima su se pridružili i časopisi New Yorker, Times Literary Supplement, Chicago Tribune, Vulture, Financial Times i mnogih drugi koji su je proglasili knjigom godine. Majčinstvo je tako ubrzo nakon objavljivanja postao kultni roman. Sheila Heti živi u Torontu, a njezina su djela prevedena na više od dvadeset jezika.

poezija

Selma Asotić: Izbor iz poezije

Selma Asotić je pjesnikinja. Završila je magistarski studij iz poezije na sveučilištu Boston University 2019. godine. Dobitnica je stipendije Robert Pinsky Global Fellowship i druge nagrade na književnom natječaju Brett Elizabeth Jenkins Poetry Prize. Nominirana je za nagradu Puschcart za pjesmu ''Nana'', a 2021. uvrštena je među polufinaliste/kinje nagrade 92Y Discovery Poetry Prize. Pjesme i eseje na engleskom i bhsc jeziku objavljivala je u domaćim i međunarodnim književnim časopisima.

proza

Ines Kosturin: Izbor iz poezije

Ines Kosturin (1990., Zagreb) rodom je iz Petrinje, gdje pohađa osnovnu i srednju školu (smjer opća gimnazija). Nakon toga u istom gradu upisuje Učiteljski fakultet, gdje je i diplomirala 2015. godine te stekla zvanje magistre primarnog obrazovanja. Pisanjem se bavi od mladosti, a 2014. izdaje svoju prvu samostalnu zbirku poezije, ''Papirno more''. Krajem 2020. izdaje drugu samostalnu zbirku poezije, ''Herbarij''. Pjesme objavljuje kako u domaćim, tako i u internacionalnim (regionalno i šire) zbornicima i časopisima. Na međunarodnom natječaju Concorso internazionale di poesia e teatro Castello di Duino 2018. osvaja treću nagradu. Poeziju uglavnom piše na hrvatskom i engleskom jeziku.

proza

Luka Ivković: Sat

Luka Ivković (1999., Šibenik) je student agroekologije na Agronomskom fakultetu u Zagrebu. Do sada je objavljivao u časopisu Kvaka, Kritična masa, Strane, ušao u širi izbor za Prozak 2018., uvršten u zbornik Rukopisi 43.

poezija

Bojana Guberac: Izbor iz poezije

Bojana Guberac (1991., Vukovar) odrasla je na Sušaku u Rijeci, a trenutno živi u Zagrebu. U svijet novinarstva ulazi kao kolumnistica za Kvarner News, a radijske korake započinje na Radio Sovi. Radila je kao novinarka na Radio Rijeci, u Novom listu, na Kanalu Ri te Ri portalu. Trenutno radi kao slobodna novinarka te piše za portale Lupiga, CroL te Žene i mediji. Piše pjesme od osnovne škole, ali o poeziji ozbiljnije promišlja od 2014. godine kada je pohađala radionice poezije CeKaPe-a s Julijanom Plenčom i Andreom Žicom Paskučijem pod mentorstvom pjesnikinje Kristine Posilović. 2015. godine imala je prvu samostalnu izložbu poezije o kojoj Posilović piše: ''Primarni zadatak vizualne poezije jest da poeziju učini vidljivom, tj. da probudi kod primatelja svijest o jeziku kao materiji koja se može oblikovati. Stoga Guberac pred primatelje postavlja zahtjevan zadatak, a taj je da pokušaju pjesmu obuhvatiti sa svih strana u prostoru, da ju pokušaju doživjeti kao objekt. Mada pjesnički tekst u ovom slučaju primamo vizualno, materijal te poezije je dalje jezik.'' Njezine pjesme objavljivane su u časopisima, a ove godine njezina je poezija predstavljena na Vrisku – riječkom festivalu autora i sajmu knjiga.

proza

Iva Sopka: Plišane lisice

Iva Sopka (1987., Vrbas) objavila je više kratkih priča od kojih su najznačajnije objavljene u izboru za književnu nagradu Večernjeg lista “Ranko Marinković” 2011. godine, Zarezovog i Algoritmovog književnog natječaja Prozak 2015. godine, nagrade “Sedmica & Kritična Masa” 2016., 2017. i 2019. godine, natječaja za kratku priču Gradske knjižnice Samobor 2016. godine te natječaja za kratku priču 2016. godine Broda knjižare – broda kulture. Osvojila je drugo mjesto na KSET-ovom natječaju za kratku priču 2015. godine, a kratka priča joj je odabrana među najboljima povodom Mjeseca hrvatske knjige u izboru za književni natječaj KRONOmetaFORA 2019. godine. Kao dopisni član je pohađala radionicu kritičkog čitanja i kreativnog pisanja "Pisaće mašine" pod vodstvom Mime Juračak i Natalije Miletić. Dobitnica je posebnog priznanja 2019. godine žirija nagrade "Sedmica & Kritična masa" za 3. uvrštenje u uži izbor.

proza

Ivana Caktaš: Život u roku

Ivana Caktaš (1994., Split) diplomirala je hrvatski jezik i književnost 2018. godine s temom „Semantika čudovišnog tijela u spekulativnoj fikciji“. Tijekom studiranja je volontirala u Književnoj udruzi Ludens, gdje je sudjelovala u različitim jezikoslovnim i književnim događajima. Odradila je stručno osposobljavanje u osnovnoj školi i trenutno povremeno radi kao zamjena. U Splitu pohađa Školu za crtanje i slikanje pod vodstvom akademskih slikara Marina Baučića i Ivana Svaguše. U slobodno vrijeme piše, crta, slika i volontira.

poezija

Marija Skočibušić: Izbor iz poezije

Marija Skočibušić rođena je 2003. godine u Karlovcu gdje trenutno i pohađa gimnaziju. Sudjeluje na srednjoškolskim literarnim natječajima, a njezina poezija uvrštena je u zbornike Poezitiva i Rukopisi 42. Također je objavljena u časopisima Poezija i Libartes, na internetskom portalu Strane te blogu Pjesnikinja petkom. Sudjelovala je na književnoj tribini Učitavanje u Booksi, a svoju je poeziju čitala na osmom izdanju festivala Stih u regiji.

proza

Philippe Lançon: Zakrpan

Philippe Lançon (1963.) novinar je, pisac i književni kritičar. Piše za francuske novine Libération i satirički časopis Charlie Hebdo. Preživio je napad na redakciju časopisa te 2018. objavio knjigu Zakrpan za koju je dobio niz nagrada, među kojima se ističu Nagrada za najbolju knjigu časopisa Lire 2018., Nagrada Femina, Nagrada Roger-Caillois, posebno priznanje žirija Nagrade Renaudot. Knjiga je prevedena na brojne jezike te od čitatelja i kritike hvaljena kao univerzalno remek-djelo, knjiga koja se svojom humanošću opire svakom nasilju i barbarizmu.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg