Vanja Šunjić je novinarka, aktivistica i književnica. Kroz svoj novinarski i aktivistički angažman koji ima težište u suvremenoj umjetnosti i kulturi otpora, propituje nove perspektive i iste nazivnike zajedničkog kulturnog prostora, mogućnost raščišćavanja s prošlošću i vizije zajedničke budućnosti. Suosnivačica je neformalnog, literarnog, queer kolektiva Književna Zadruga i autorica knjige Srce je u obliku trougla.
M. ne zna ništa o smrti
i ne vjeruje u boga.
Kad kaže Ljubav,
on misli na nas.
Kad misli na poraz,
on kaže život.
A samo poslije smrti
nema dalje.
M. stalno viđa leptire
i vjeruje da su to duše mrtvih.
Kad kaže putovanje,
on misli na stepe iz Šolohovih romana
i vjeruje da bi nedostojno bilo
ponovo pisati Pisma iz Toronta.
M. kaže raj, a misli o nama da dalekom ostrvu.
Pakao je ovdje i sada.
Jednom će završiti zbirku poezije
i možda postati slavan.
Bogatstvo je koncept koji ga ne zanima previše.
Ni Zapad isto.
A sve bi dao, da sam sretna.
A ja kažem a
A, gdje je Amerika.
Opraštam tvome gradu
Što nije sposoban voljeti
Što ne uzvraća ljubav
Što je sparan i nimalo topao
Što te krije u stranim ulicama
Koje se kao krvotok šire na sve strane
I završavaju tamo dokle ne znam doći
Neću spaliti Pulu da bi izgledala ljepše
I oni s vatrom u očima su na odmoru
Pijani teturaju ulicama obližnjih ribarskih sela
A ja čekam…
Da se pojaviš iznenada i kažeš
Grad je lijep u sumrak, dok zrake padaju
Na korodiranu grdosiju
Želim ti reći da je lijep jer ne obasjavaju
Spomenike ubijenoj djeci u ratu
Ali ti ne bi razumio
Nisu samo decenije i kilometri između nas
Sjebaće nas tuđa prošlost
Sumorna sadašnjost
I budućnost koje nemamo
Statirat ću u tvome filmu
Bespogovorno i nježno,
Gledajući kako se tama
Spušta na tvoj grad.
Loši si redatelj
Pokušavaš zajebati svijet
U toponim rođenja
Utopiti svoj propali život.
M, ne vraćamo se što smo sretni,
Već zbog toga što smo nespretni.
Grad je samo album slika
I svaki je bolji
Od onoga koji su nam dali.
Bježi M.
Trči i ne daj da te kupe idejama
Konstrukti postoje samo u našim taštinama.
Ti si samo jedan, i nebitan
I nikome nije važno
Šta ćeš ostaviti svijetu.
M, budi dobro,
Pazi na sebe,
Popij cijeđenu narandžu svako jutro,
I zalij onu biljku što pati na prozoru.
Budimo se u njegovom krevetu
Dok prve zrake sunca paraju škure
I bojažljivo se provlače u sobu
Pazeći da nas ne povrijede.
Vazduhom se širi miris prezrelih smokava
I štipa nosnice.
M. govori o godinama izbjeglištva
Ali neki ljudi su patili više.
Njemu su djetinjstvo slomili na pola,
A ja se svoga ni ne sjećam.
Juče je cestom prošla mnoga vojska,
Ali šutim o tome.
Njegovi prsti zacjeljuju rane na mome tijelu
I svaki šapat čini da me boli manje.
Dok se pitam hoćemo li ikada ozdraviti od prošlosti
Susjed pali golfa dvojku
I spušta se niz ulicu. Petak je.
Treba otići na pazar i stvoriti pretpostavku
Da se preživi i iduća sedmica.
Ovdje, sada i zauvijek,
Ništa ne možemo promijeniti.
M. je u zoru
izašao iz stana
i rekao da ništa
ne zapisujem o tome.
nedostojno je
u stihove upisivati
kako se nespretno
skrivao u meni.
kolodvori isto
ne razumiju rastanke.
sve to
je samo odlazak.
Pilula za dan poslije ponovo rije moje tijelo
Pokušava osvetiti grijehe mojih predaka:
To što su izabrali pogrešne strane,
Ubijali da ne bi bili napadnuti,
Bili natjerani na ljubav, da ne bi iznevjerili očeve
Otimali od braće, jer su njihovi sinovi bolji.
Pilula za dan poslije ponovo rije moje tijelo
Pokušava osvetiti moju majku:
Njene grijehe i nedostatak izbora,
Što nije znala niti mogla drugačije.
A sigurno bi!
Pilula za dan poslije ponovo rije moje tijelo
Suze mi umivaju lice dok šapćem sebi:
Ako stamen tu, neću samo ja
Biti kriva za sve.
moja majka se plaši ljepote
i o njoj mi nije pričala
nije me naučila da umivam lice
njegujem tijelo i da se volim
kad sam prvi put obrijala noge
dobila sam batine
kad sam skrivila prvu menstruaciju
bez objašnjenja me ošamarila
da ne bih ponovila njene greške
poslije sam shvatila da nisam kriva
a ona želi samo najbolje za mene
bježati od zbilje dobra je varka za sreću
kriviti druge je važno
ako si u nesporazumu sa svijetom
plod sam njene nepažnje
posljedica pogrešnih poteza
i žrtva vlastitih odluka
Hoću li ikada
roditi djecu
hoće li me kriviti
za svoje
propale živote?
Dok optužujem majku
ona se kune
da je sve sjebala baba.
Da je premalo voljela
još manje slušala
da nije bila nježna.
I ništa nije umjela.
željna njenih dodira
i razumijevanja
upijam joj riječi
i pitam se
imam li pravo
ponoviti sve.
I ako odustanem
hoću li
zatvoriti krug.
Jesen je krvnički prodirala u ljeto
Zaboravivši ljepotu orgazmičkih pokreta
I zakletvu na iskonsku Ljubav.
Jesen je krvnički prodirala u ljeto
Boleći svakog trenutka i sijući smrt
Bez kosmičkog pristanka.
Jesen je krvnički prodirala u ljeto
A zrakom se kao melanom
Širio miris trulog
Nedozrelog voća.
Jesen je krvnički prodirala u ljeto
I oskrnavljenu je ostavila da ječi
Pobjedonosno navlačeći
Svoj zlatni plašt.
ove jeseni nisam jela šljive
kad su dozrele
u našu se kuću doselila smrt
jeli smo samo što moramo
i za pokoj duši
ne vjerujem u boga
i zato ga ne psujem
ime mu pišem mali slovom
moji zubi nikada više
neće probijati kožu
dozrelih šljiva
neću se smijati
kao prije kad sam
sisala njihovu krv
ni škrgućući njima
razmišljati o osveti
pravila kroje drugi
ali odbijam poslušnost
palim svijeću
dok mi se dlanovi znoje
ne volim paganske običaje
psujem u sebi
sve su ovo izmislili
kako bi pred svjetlom
i svijetom
umirili vlastitu savjest
Kritična masa raspisuje novi natječaj književne nagrade "Kritična masa" za mlade autorice i autore (do 35 godina).
Ovo je osmo izdanje nagrade koja pruža pregled mlađe prozne scene (širi i uži izbor) i promovira nova prozna imena.
Prva nagrada iznosi 700 eura (bruto iznos) i dodjeljuje se uz plaketu.
U konkurenciju ulaze svi dosad neobjavljeni oblici proznih priloga (kratka priča, odlomci iz većih formi, prozne crtice). Osim prozne fikcije, prihvatljivi su i dokumentarni prozni tekstovi te dnevničke forme koji posjeduju književnu dimenziju.
Prethodnih su godina nagradu dobili Ana Rajković, Jelena Zlatar, Marina Gudelj, Mira Petrović, Filip Rutić, Eva Simčić i Ana Predan.
Krajnji rok za slanje prijava je 10.12.2024.
Pravo sudjelovanja imaju autorice i autori rođeni od 10.12.1989. nadalje.
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Robert Aralica (Šibenik, 1997.) studij hrvatskoga i engleskoga jezika i književnosti završava 2020. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. U slobodno vrijeme bavi se pisanjem proze i produkcijom elektroničke glazbe. Svoje literarne radove objavljivao je u studentskim časopisima Humanist i The Split Mind. 2022. kriminalističkom pričom Natkrovlje od čempresa osvojio je prvo mjesto na natječaju Kristalna pepeljara. Trenutno je zaposlen u II. i V. splitskoj gimnaziji kao nastavnik hrvatskoga jezika.
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Iva Esterajher (Ljubljana, 1988.) živi i radi u Zagrebu. Diplomirala je politologiju na Fakultetu političkih znanosti. Aktivno se bavi likovnom umjetnošću (crtanje, slikarstvo, grafički rad), fotografijom, kreativnim pisanjem te pisanjem filmskih i glazbenih recenzija. Kratke priče i poezija objavljene su joj u književnim časopisima i na portalima (Urbani vračevi, UBIQ, Astronaut, Strane, NEMA, Afirmator) te je sudjelovala na nekoliko književnih natječaja i manifestacija (Večernji list, Arteist, FantaSTikon, Pamela festival i dr.).
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Nikola Pavičić (Zagreb, 2004.) živi u Svetoj Nedelji. Pohađa Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Piše, napose poeziju i lirsku prozu, te sa svojim tekstovima nastoji sudjelovati u literarnim natječajima i časopisima. U slobodno vrijeme voli proučavati književnost i povijest te učiti jezike.
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Luca Kozina (Split, 1990.) piše prozu, poeziju i književne kritike. Dobitnica je nagrade Prozak u sklopu koje je 2021. objavljena zbirka priča Važno je imati hobi. Zbirka je ušla u uži izbor nagrade Edo Budiša. Dobitnica je nagrada za poeziju Mak Dizdar i Pisanje na Tanane izdavačke kuće Kontrast u kategoriji Priroda. Dobitnica je nagrade Ulaznica za poeziju. Od 2016. piše književne kritike za portal Booksu. Članica je splitske udruge Pisci za pisce. Zajedno s Ružicom Gašperov i Sarom Kopeczky autorica je knjige Priručnica - od ideje do priče (2023).
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Ana Predan (Pula, 1996.) odrasla je u Vodnjanu. U šestoj godini počinje svirati violinu, a u šesnaestoj pjevati jazz. Po završetku srednje škole seli u Ljubljanu gdje studira međunarodne odnose, a onda u Trst gdje upisuje jazz pjevanje pri tršćanskom konzervatoriju na kojem je diplomirala ove godine s temom radništva u glazbi Istre. U toku studiranja putuje u Estoniju gdje godinu dana provodi na Erasmus+ studentskoj razmjeni. Tada sudjeluje na mnogo vrijednih i važnih projekata, i radi s umjetnicima i prijateljima, a počinje se i odmicati od jazza, te otkriva eksperimentalnu i improviziranu glazbu, te se počinje zanimati za druge, vizualne medije, osobito film. Trenutno živi u Puli, gdje piše za Radio Rojc i predaje violinu u Glazbenoj školi Ivana Matetića-Ronjgova. Piše oduvijek i često, najčešće sebi.
NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Eva Simčić (Rijeka, 1990.) do sada je kraću prozu objavljivala na stranicama Gradske knjižnice Rijeka, na blogu i Facebook stranici Čovjek-Časopis, Reviji Razpotja i na stranici Air Beletrina. Trenutno živi i radi u Oslu gdje dovršava doktorat iz postjugoslavenske književnosti i kulture.
Jyrki K. Ihalainen (r. 1957.) finski je pisac, prevoditelj i izdavač. Od 1978. Ihalainen je objavio 34 zbirke poezije na finskom, engleskom i danskom. Njegova prva zbirka poezije, Flesh & Night , objavljena u Christianiji 1978. JK Ihalainen posjeduje izdavačku kuću Palladium Kirjat u sklopu koje sam izrađuje svoje knjige od početka do kraja: piše ih ili prevodi, djeluje kao njihov izdavač, tiska ih u svojoj tiskari u Siuronkoskom i vodi njihovu prodaju. Ihalainenova djela ilustrirali su poznati umjetnici, uključujući Williama S. Burroughsa , Outi Heiskanen i Maritu Liulia. Ihalainen je dobio niz uglednih nagrada u Finskoj: Nuoren Voiman Liito 1995., nagradu za umjetnost Pirkanmaa 1998., nagradu Eino Leino 2010. Od 2003. Ihalainen je umjetnički direktor Anniki Poetry Festivala koji se odvija u Tampereu. Ihalainenova najnovija zbirka pjesama je "Sytykkei", objavljena 2016 . Bavi se i izvođenjem poezije; bio je, između ostalog, gost na albumu Loppuasukas finskog rap izvođača Asa 2008., gdje izvodi tekst pjesme "Alkuasukas".
Maja Marchig (Rijeka, 1973.) živi u Zagrebu gdje radi kao računovođa. Piše poeziju i kratke priče. Polaznica je više radionica pisanja poezije i proze. Objavljivala je u brojnim časopisima u regiji kao što su Strane, Fantom slobode, Tema i Poezija. Članica literarne organizacije ZLO. Nekoliko puta je bila finalistica hrvatskih i regionalnih književnih natječaja (Natječaja za kratku priču FEKPa 2015., Međunarodnog konkursa za kratku priču “Vranac” 2015., Nagrade Post scriptum za književnost na društvenim mrežama 2019. i 2020. godine). Njena kratka priča “Terapija” osvojila je drugu nagradu na natječaju KROMOmetaFORA2020. 2022. godine objavila je zbirku pjesama Spavajte u čarapama uz potporu za poticanje književnog stvaralaštva Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske u biblioteci Poezija Hrvatskog društva pisaca.
Juha Kulmala (r. 1962.) finski je pjesnik koji živi u Turkuu. Njegova zbirka "Pompeijin iloiset päivät" ("Veseli dani Pompeja") dobila je nacionalnu pjesničku nagradu Dancing Bear 2014. koju dodjeljuje finska javna radiotelevizija Yle. A njegova zbirka "Emme ole dodo" ("Mi nismo Dodo") nagrađena je nacionalnom nagradom Jarkko Laine 2011. Kulmalina poezija ukorijenjena je u beatu, nadrealizmu i ekspresionizmu i često se koristi uvrnutim, lakonskim humorom. Pjesme su mu prevedene na više jezika. Nastupao je na mnogim festivalima i klubovima, npr. u Engleskoj, Njemačkoj, Rusiji, Estoniji i Turskoj, ponekad s glazbenicima ili drugim umjetnicima. Također je predsjednik festivala Tjedan poezije u Turkuu.