poezija

Vid Bešlić: Izbor iz poezije

Vid Bešlić (Sisak, 2000.) završio je Prvu osnovnu školu u Petrinji te jezičnu gimnaziju u Sisku. Vid nije samo pjesnik, on je i glazbenik pa ne čudi da je završio i Glazbenu školu Frana Lhothe u Sisku. Tijekom osnovnoškolskog i srednjoškolskog obrazovanja aktivno je sudjelovao u dramskoj i novinarskoj sekciji. U slobodno vrijeme komponira, piše poeziju, svira glasovir i gitaru, bavi se dramskom umjetnošću i glazbenom produkcijom. Aktivno surađuje s Kino klubom Sisak te Interpretacijskim centrom baštine Banovine. 2021. godine upisuje glumu na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu.



 
 
POROD
 
Babe na selu stvaraju embrij, 
Svojim uvjerenjima mijenjaju seljanima crte lica, usjeve i zacjeljuju rane. Babe na selu proriču, odgovaraju na pitanja:
Hoće li sutra biti u šumi gljiva?
Zašto krave već deset dana ne pasu?
I kad je nastao svijet?
Babe na selu, dobro znaju, je li svijet uopće nastao.
 
 
 
 
 
 
 
VEČER NA SELU
 
Negdje na sjeveru Banije ovce već dvanaestu noć hodaju u krug. 
Možda je kraj. Dođite vidjeti taj prizor. Evo posljednjeg muškarca, upoznajte ga. Večeras ja sam čista riječ. Griješio sam, smrt proširila se na selo, sve je podređeno pokapanju. Nisam dosljedan stvoriti novi život, ovce već dvanaestu noć pripremaju pogreb. Sada, možda baš sada, stvoren sam od praznih kuća, štala, neobrađenih njiva, presušjelih bunara. Večeras, možda baš večeras, na vrati mi pokuca posljednji Adam.
 
 
 
 
 
 
 
 
ZADNJE SELO
 
Uvuklo se zlo u selu. Rođenje nikad nije bilo konačno, uvijek se ponavljalo, Sada, stvari se odvijaju malo drugačije. Svijet postaje ono što je oduvijek. Borba za opstanak.
Kako  mogu spasiti selo bez zla.
Na tavanu je puška, pradjedova puška iz drugog svjetskog rata.
Selo laže, ali zemlja još uvijek mumlja, udaram po zemlji,
Selo je pojelo vlastitog sina.
Ja bježim, u šumi sastavljam riječi molitve.
Lanac zla je prekinut.
 
 
 
 
 
 
JUTRO U SVEMIRU
 
Na kraju ulice, ima gradska lampa, u selu, radi na plin, kraj nje prolazim ja, slučajni prolaznik,  susrećem Kolarićevog sina, napada – jesi vidio moju mati? Čeka odgovor, gledam u lampu i ne vidim je, odlučim reći - nisam, ali kažem kao da ću pozvati zečeve iz šume, kad ih evo, deset. I kada treba krenuti, mi poskakali u šumu, i pronašli staru Kolarićku. Nemojte shvatiti ovo ozbiljno, ali pao je mrak, a vrganja kao meteora i rakije još ostalo, navodno pronašla je i san ispod hrasta pa odlučila je krenuti tek ujutro. 
 
 
 
 
 
 
 
 
SUSJEDA 
 
Imam svaki zalazak. Zalasci su samo ljudi, iskusio sam. Bubanj od mašine u vešeraju stvara dojam da ima sve naše i ako poželi može nas ogoliti. Kapi za nos koje stoje kraj kreveta barataju ucjenama isto. Ponekad se pitam - hoću li disati dok spavam? Trebao bih raditi vježbe za izgovor prije spavanja jer glavna uloga u snovima brblja sebi u bradu. Njezin pas više voli mene. Nju veš mašina ne voli, ofarba joj krpe, proguta čarape, skupi majice. Travnjak u dvorištu dovoljno je prostran da nešto posadim. Svjetlo na terasi je upaljeno i danju i noću tako da provalnici misle kako smo stalno doma. I jesmo, i opet se može provaliti. Mi njih nećemo ometati, neka uzmu sve što im je potrebno. Jučer mi je rekla susjeda da joj netko svaku večer dolazi na vrata i pomiče kvaku. Pitala je što hoće usred noći, a on je vrlo glasno rekao „želim kupiti vašu kuću“. Počeo je kružiti dvorištem i to čini svaku večer. Jučer je otvorio vodu i jutros je dvorište postalo more. Bole je noge i sve se u njoj pomiče dok pliva. Nazvao sam i pitao zašto nije zvala policiju, kaže kako bi upalili rotirke i sve bi vidjela cijela ulica. Još uvijek ima hrabrosti čekati. Vjerovao sam da je nestrpljiva.
 
 
 
 
 
 
 
 
PRIJE MRAKA
 
Uvala na rijeci, hrskavi šljunak, hodam po njemu da provjerim je li još uvijek moj. Prije mraka povlačim se, grad je ten koji nikada neću izgubiti.
 
 
 
 
 
 
 
 
 
POVRATAK 
 
Petkom navečer najviše volim sjesti u vlak i žaliti samoga sebe. 
Tražim mjesto gdje nikoga nema, tražim mjesto koje ima pogled kroz prozor, ali prozor mora biti zamagljen tako da ne gledam van, nego u sebe. Ali opet gledam okolo, studentice s ruksacima, starce s pretrpanim vrećama koje zauzmu još dva sjedala. Sve dok se ne vratim prozoru, pa opet žalovanju. Nikada se neću promijeniti, svaki događaj na ovome svijetu povezujem sa samim sobom, ne stvaram ja te događaje, nego oni nastaju baš kada netko pokušava zaviriti u moj pogled. Moja obitelj slično razmišlja. Vjerojatno smo tako stvoreni i jedino što nas u tim trenucima spašava su slušalice i zatvorene oči. Samo mi, dok nas nitko ne gleda, skrivamo količine onoga što nam je poklonio pogrešivi Bog pogledom. 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
ZNAK VREMENA
 
Bit će dobro. Danas je samo ovako, moramo još čekati. Valjamo se u dubine. U dubinama je dobro, danas je još kratko. Sutra ćemo hodati gradom, prolaznici će postati nam drugovi. I bit će dobro. Hoće li prestati biti ovako? Drugovi će popraviti nešto u nama, nešto duboko u nama. Bit će dobro, ali bit će sve dok nas ne napuste. Opet, bit će kao što je danas. Valjat ćemo se u dubine sve do Božje čestice. 
 
 
 
 
 
 
 
 
OD ČEGA SU MI RUKE I PAMET
 
Zaboravljam sve. Stvari su otišle ukrivo. Ne volim zvuk pada bicikla. Počeo sam jesti papirnate juhe (iz vrećice), kada sjednem u kafić popušim cigaretu i ne naručim ništa. Ja ću pušiti, a ti otpuhuj – kažem osobi koja sjedi sa mnom, ali često sjedim sam i tražim stvari koje misle ispravo kada ide ukrivo. 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
TO SU TE SPONE
 
Sanjao sam te. Jutros, par stanica nakon, ušao si u vlak, primio sam te za rebro, uvijek kada te ugledam primim te za rebro. Ja sam pokret uspavljivanja, ostao si spavati u vlaku, a ja sam pobjegao noseći u ruci tvoje rebro. Budale se lako uvuku pod kožu.
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

 

o nama

Eva Simčić pobjednica je nagrade "Sedmica & Kritična masa" (6.izdanje)

Pobjednica književne nagrade "Sedmica & Kritična masa" za mlade prozaiste je Eva Simčić (1990.) Nagrađena priča ''Maksimalizam.” neobična je i dinamična priča je o tri stana, dva grada i puno predmeta. I analitično i relaksirano, s dozom humora, na književno svjež način autorica je ispričala pamtljivu priču na temu gomilanja stvari, temu u kojoj se svi možemo barem malo prepoznati, unatoč sve većoj popularnosti minimalizma. U užem izboru nagrade, osim nagrađene Simčić, bile su Ivana Butigan, Paula Ćaćić, Marija Dejanović, Ivana Grbeša, Ljiljana Logar i Lucija Švaljek.
Ovo je bio šesti nagradni natječaj koji raspisuje Kritična masa, a partner nagrade bio je cafe-bar Sedmica (Kačićeva 7, Zagreb). Nagrada se sastoji od plakete i novčanog iznosa (5.000 kuna bruto). U žiriju nagrade bile su članice redakcije Viktorija Božina i Ilijana Marin, te vanjski članovi Branko Maleš i Damir Karakaš.

proza

Eva Simčić: Maksimalizam.

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR

Eva Simčić (Rijeka, 1990.) do sada je kraću prozu objavljivala na stranicama Gradske knjižnice Rijeka, na blogu i Facebook stranici Čovjek-Časopis, Reviji Razpotja i na stranici Air Beletrina. Trenutno živi i radi u Oslu gdje dovršava doktorat iz postjugoslavenske književnosti i kulture.

intervju

Eva Simčić: U pisanju se volim igrati perspektivom i uvoditi analitički pristup u naizgled trivijalne teme

Predstavljamo uži izbor nagrade ''Sedmica & Kritična masa''

Eva Simčić je u uži izbor ušla s pričom ''Maksimalizam.''. Standardnim setom pitanja predstavljamo jednu od sedam natjecateljica.

poezija

Juha Kulmala: Izbor iz poezije

Juha Kulmala (r. 1962.) finski je pjesnik koji živi u Turkuu. Njegova zbirka "Pompeijin iloiset päivät" ("Veseli dani Pompeja") dobila je nacionalnu pjesničku nagradu Dancing Bear 2014. koju dodjeljuje finska javna radiotelevizija Yle. A njegova zbirka "Emme ole dodo" ("Mi nismo Dodo") nagrađena je nacionalnom nagradom Jarkko Laine 2011. Kulmalina poezija ukorijenjena je u beatu, nadrealizmu i ekspresionizmu i često se koristi uvrnutim, lakonskim humorom. Pjesme su mu prevedene na više jezika. Nastupao je na mnogim festivalima i klubovima, npr. u Engleskoj, Njemačkoj, Rusiji, Estoniji i Turskoj, ponekad s glazbenicima ili drugim umjetnicima. Također je predsjednik festivala Tjedan poezije u Turkuu.

poezija

Jyrki K. Ihalainen: Izbor iz poezije

Jyrki K. Ihalainen (r. 1957.) finski je pisac, prevoditelj i izdavač. Od 1978. Ihalainen je objavio 34 zbirke poezije na finskom, engleskom i danskom. Njegova prva zbirka poezije, Flesh & Night , objavljena u Christianiji 1978. JK Ihalainen posjeduje izdavačku kuću Palladium Kirjat u sklopu koje sam izrađuje svoje knjige od početka do kraja: piše ih ili prevodi, djeluje kao njihov izdavač, tiska ih u svojoj tiskari u Siuronkoskom i vodi njihovu prodaju. Ihalainenova djela ilustrirali su poznati umjetnici, uključujući Williama S. Burroughsa , Outi Heiskanen i Maritu Liulia. Ihalainen je dobio niz uglednih nagrada u Finskoj: Nuoren Voiman Liito 1995., nagradu za umjetnost Pirkanmaa 1998., nagradu Eino Leino 2010. Od 2003. Ihalainen je umjetnički direktor Anniki Poetry Festivala koji se odvija u Tampereu. Ihalainenova najnovija zbirka pjesama je "Sytykkei", objavljena 2016 . Bavi se i izvođenjem poezije; bio je, između ostalog, gost na albumu Loppuasukas finskog rap izvođača Asa 2008., gdje izvodi tekst pjesme "Alkuasukas".

poezija

Maja Marchig: Izbor iz poezije

Maja Marchig (Rijeka, 1973.) živi u Zagrebu gdje radi kao računovođa. Piše poeziju i kratke priče. Polaznica je više radionica pisanja poezije i proze. Objavljivala je u brojnim časopisima u regiji kao što su Strane, Fantom slobode, Tema i Poezija. Članica literarne organizacije ZLO. Nekoliko puta je bila finalistica hrvatskih i regionalnih književnih natječaja (Natječaja za kratku priču FEKPa 2015., Međunarodnog konkursa za kratku priču “Vranac” 2015., Nagrade Post scriptum za književnost na društvenim mrežama 2019. i 2020. godine). Njena kratka priča “Terapija” osvojila je drugu nagradu na natječaju KROMOmetaFORA2020. 2022. godine objavila je zbirku pjesama Spavajte u čarapama uz potporu za poticanje književnog stvaralaštva Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske u biblioteci Poezija Hrvatskog društva pisaca.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg