intervju

Dina Vukelić: Umjetnost bez društvenog angažmana je metak u prazno

Predstavljamo uži izbor nagrade ''Sedmica & Kritična masa''

Dina Vukelić je u uži izbor ušla s pričom ''Fasade''. Standardnim setom pitanja predstavljamo jednu od osam natjecateljica.



Gdje i kako živiš?

U Zagrebu, a ponekad i na drugim lokacijama kada/ako me posao ili druge prilike tamo odvedu. Radim kao samostalna umjetnica, dramaturginja, što je u svakom slučaju neizvjestan način života, ali sam svejedno zahvalna na svom pozivu. 

 

Reci nam neke stvari o svom društvenom životu, ne moraju biti najvažnije... (Općenito, i u doba postkorone, krize, ratova, inflacije...) 

Nastojim pronaći smisao u kaosu koji nas okružuje. S obzirom na ove okolnosti, ponekad mi se čini da se značajan dio mojeg (ne)društvenog života odvija u fikciji, virtuali ili u nekom neobjašnjivom međuprostoru. Uglavnom se sve odvija prebrzo.

 

Što je tebi, i za tebe, književnost? 

Estetski i intelektualno najprofinjeniji pristup jeziku i njegovim mogućnostima. 

 

Što je ono najbolje u književnosti, odnosno u tvom privatnom odnosu s književnosti/pisanjem, ne mislimo na omiljene pisce i slično?

Sposobnost čuđenja izvanjskim i unutarnjim svjetovima uvijek iznova. Upravo zbog čuđenja, aktivacija dječjeg pogleda na stvarnost prilikom kojeg sve postaje novo, značajno, ispunjeno simbolikom i udaljeno od naoko bezlične svakodnevice. 

 

A ono najgore?

Podilaženje publici, politička korektnost, pravila i hiperprodukcija. 

 

Koje su tvoje teme?

Egzistencijalni problemi moje generacije (milenijalaca), otuđenje i moderne tehnologije, utjecaj konzervativne sredine i materijalizma na svakodnevni život, međuljudske odnose i vrijednosti. 

 

Što ti je motiv za pisanje?

Želja da u svakoj novoj pisanoj formi na najiskreniji mogući način uobličim problem koji me u datom trenutku okupira. Također, istraživanje umjetničke forme, jezika.  

 

Što te drži u ovom vremenu?

Sitnice poput dobrog društva, ispijanja fine kave, ponekog blesavog mema, raznih geekovskih hobija, sitcomova za utjehu i, naravno, umjetnosti. Veseli me svaka prilika za učenje i istraživanje, ali i popodnevni power nap. Drži me balans između rada i odmora te stvaranja i dokolice, što je danas gotovo nedostižni ideal.  

 

Postoji li mlađa književna scena u tvom okruženju (užem i širem) i ima li tu nešto/netko što/koga bi željela istaknuti, reći, napomenuti?

Postoji mlada i to vrlo živa književna scena čije se djelovanje ne zaustavlja tek na pisanju, nego se ogledava i u aktivnom sudjelovanju u društvenim događajima. Izdavači sve češće podržavaju mlade autore_ice, što je itekako pohvalno, a postoji i nezanemariv interes prevoditelja_ica i javnosti za njihova djela. Svakako valja istaknuti relevantne romane Psi Dore Šustić i Tatin sin Dine Pešuta, kao i zbirku poezije Djevojka-Zarez Rajne Racz, koji su ostavili snažan utisak, pokrenuli dijalog i uspostavili smjer na mlađoj književnoj sceni sa svojim temama i stilom. 

 

Koji su tvoji najvažniji književni/kulturni utjecaji – bilo vezano, bilo nevezano za tvoje pisanje?

Imam dosta eklektične i nedosljedne, pa i raspršene utjecaje. Od književnih se utjecaja rado vraćam F. M. Dostojevskom, Michelu Houellebecqu i Elfriede Jelinek, a od dramskoknjiževnih uzora tu su A. P. Čehov, Frank Wedekind, Goran Stefanovski i Molière. Nedavno me svojom hrabrošću, stilskom preciznošću i neobičnim opažanjima društva oduševila japanska spisateljica Sayaka Murata. Fascinira me japanska popkultura u svakom smislu, tako da su na mene uvelike utjecale japanske videoigre poput antologije Final Fantasy, zatim anime serijali – osobito egzistencijalistički SF klasik Neon Genesis Evangelion – i mange koje volim još od svojih tinejdžerskih dana. Cijenim stripove Alana Moorea, kojeg smatram Dostojevskim stripa. Binge-watcham serije kad god stignem, a Breaking Bad i Squid Game dosad su me daleko najviše inspirirale dok su u kinematografiji već dugo na tronu moji najdraži redatelji Federico Fellini i Ingmar Bergman. Od suvremenih redatelja intrigira me Yorgos Lanthimos, a već dugo nisam pogledala moćan film kao Uboga stvorenja. U kazalištu me najčešće oduševe ostvarenja mladih kolega_ica s nezavisne scene, a od kazališnih redatelja bih istaknula cjelokupni rad Olivera Frljića. U glazbi me inspirira sve s elektronskim, odnosno synth-pop prizvukom, zatim post-punk i trip-hop. Kao dijete devedesetih, neizbježan utjecaj na mene učinili su i legendarni pop-hitovi tog vremena koji bude nostalgiju za analognim vremenima, tako da su moje playliste prilično šarolike, kao i moji cjelokupni kulturni utjecaji. 

 

Kako vidiš svoju generaciju?

Milenijalci ili generacija Y je generacija koja se većinom nalazi u egzistencijalno nestabilnim uvjetima. Na svojim leđima nosi teret transgeneracijskih, ratnih trauma; u većini slučajeva milenijalci, osim ako nemaju bogate starce ili iznimno unosan posao, ne mogu si riješiti stambeno pitanje, a i pronalazak stalnog posla mnogima je izazov. Nismo rođeni u najpogodnijem trenutku, ali se zato borimo, otporni smo, prilagodljivi, ponekad cinični i autoironični, što nam je nerijetko obrambeni mehanizam. Svakako smo društveno i ekološki osviješteni, daleko smo senzibilniji za pitanja mentalnog zdravlja i ljudske ravnopravnosti od nekih starijih generacija. No, zbog socioekonomskih uvjeta i odgođene (financijske) samostalnosti često imamo osjećaj da smo puno mlađi nego što jesmo. Uronjeni smo u virtualne svjetove i o njima ovisni, pogotovo nakon pandemije. No, za razliku od generacije Z, imamo privilegiju nostalgično se prisjećati vremena kada je Nokia 3310 bila vrhunac tehnologije i kada se više boravilo na klupicama u parkovima, nego pred ekranima.   

 

Postoje li pisci iz tvoje generacije (ili blizu) koji su na tebe ostavili dobar dojam – osobito domaći, no i drugi?

Osim već spomenutih, svakako bih istaknula mladog srpskog pjesnika i dramatičara Ognjena Obradovića čija zbirka pjesama Uslovi korišćenja nevjerojatno rezonira s tranzicijskim duhom ex–Yu zemalja i mladim pojedincima izgubljenima između ispolirane slike sebe s blještavih plakata ili mreža i tmurne stvarnosti. Mlada dramatičarka Lucija Klarić autorica je dvaj nagrađenih drama za djecu koje tek čekaju da kazališta prepoznaju njihov golem izvedbeni potencijal, ludistički i zauman jezik te beskrajno maštovite svjetove. Dramatičarka Dora Golub također je napisala vrijedne društveno angažirane dramske tekstove, od kojih se Klasa iznad izvodi u produkciji Empiria teatra na Sceni Ribnjak. Mnogo je tu autorica i autora, teško mi je sve spomenuti. Od stranih autorica moje generacije, prilično me impresionirao koncizan i beskompromisan jezik Jennette McCurdy u njezinom autofikcijskom romanu. 

 

Već nekoliko godina zaredom u finalu ove Nagrade za mlade pisce – autorice imaju većinu. U nekim malo starijim naraštajima bilo je obratno. Smatramo to, ipak, važnom činjenicom. Kako to komentiraš?

Pisanje je oduvijek nosilo mogućnost emancipacije i neposrednog društvenog angažmana, stoga smatram važnim knjževnim događajem pojavu mnoštva (mladih) ženskih glasova koji hrabro artikuliraju probleme i uzimaju svoj kreativni i umjetnički prostor. Osvrnemo li se na hrvatski književni kanon gdje su autorice tek rijetka iznimka a ne pravilo, sve veći broj autorica na ovom i sličnim natječajima, kao i na književnoj sceni apsolutno je pozitivna promjena. Moguće je da je njihova mnogobrojnost odgovor na dominantne patrijarhalne obrasce kakvi nažalost i dalje vladaju društvom, a protiv kojih je borba perom u isti mah lukava i suptilna strategija. Nadam se da će se zato ženski glasovi afirmirati i izvan umjetničkog prostora. 

 

Što je ono što bi željela napisati?

Tekst iza kojeg mogu stajati i tekst kakav bih i sama poželjela čitati. Primarno sam dramaturginja i dramatičarka, ali voljela bih se u budućnosti okušati i u nekoj nedramskoj formi.  

 

Što ti znači (ako išta) da si ušla u uži izbor 7Km?

Ugodno iznenađenje budući da zaista rijetko pišem prozu. 

 

Što pisac treba raditi?

Čitati, čitati, čitati, proučavati detalje koji ga okružuju, osluškivati i promatrati ljude i okolinu, zaroniti duboko u sebe, a tek onda pisati. 

 

Trebaju li književnost i pisac biti angažirani?

Apsolutno. Umjetnost bez društvenog angažmana je metak u prazno. 

 

Kako vidiš svoj odnos prema pisanju u budućnosti? Koliko ti je važno da se nastaviš (intenzivno) baviti književnošću? Koji poticaji, ako neki, djeluju ili su djelovali na tebe u tom smislu (motivacije)?

Nema odustajanja! Uz financijske poticaje, svakako je važan i poticaj suradnika_ca i kolega_ica. Budući da se primarno bavim dramaturgijom i dramskim pismom, važna mi je povezanost s kazališnom zajednicom i, u konačnici, publikom. 

 

Što biste sami sebe pitali (makar u šali), a ovdje je propušteno?

Omiljena riječ? 

 

I što biste odgovorili?

Praskozorje. 

 
 
Priču Dine Vukelić možete pročitati ovdje.

 

 

 

 

 

 

o nama

Nagrada ''Sedmica & Kritična masa'' – uži izbor

Nakon šireg izbora slijedi uži izbor sedmog izdanja nagrade ''Sedmica & Kritična masa'' za mlade prozne autorice i autore. Pročitajte tko su finalisti.

proza

Robert Aralica: Gugutka

NAGRADA "KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Robert Aralica (Šibenik, 1997.) studij hrvatskoga i engleskoga jezika i književnosti završava 2020. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. U slobodno vrijeme bavi se pisanjem proze i produkcijom elektroničke glazbe. Svoje literarne radove objavljivao je u studentskim časopisima Humanist i The Split Mind. 2022. kriminalističkom pričom Natkrovlje od čempresa osvojio je prvo mjesto na natječaju Kristalna pepeljara. Trenutno je zaposlen u II. i V. splitskoj gimnaziji kao nastavnik hrvatskoga jezika.

proza

Iva Esterajher: Priče

NAGRADA "KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Iva Esterajher (Ljubljana, 1988.) živi i radi u Zagrebu. Diplomirala je politologiju na Fakultetu političkih znanosti. Aktivno se bavi likovnom umjetnošću (crtanje, slikarstvo, grafički rad), fotografijom, kreativnim pisanjem te pisanjem filmskih i glazbenih recenzija. Kratke priče i poezija objavljene su joj u književnim časopisima i na portalima (Urbani vračevi, UBIQ, Astronaut, Strane, NEMA, Afirmator) te je sudjelovala na nekoliko književnih natječaja i manifestacija (Večernji list, Arteist, FantaSTikon, Pamela festival i dr.).

proza

Nikola Pavičić: Suncem i vremenom opržena tijela

NAGRADA "KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Nikola Pavičić (Zagreb, 2004.) živi u Svetoj Nedelji. Pohađa Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Piše, napose poeziju i lirsku prozu, te sa svojim tekstovima nastoji sudjelovati u literarnim natječajima i časopisima. U slobodno vrijeme voli proučavati književnost i povijest te učiti jezike.

proza

Luca Kozina: Na vjetru lete zmajevi

NAGRADA "KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Luca Kozina (Split, 1990.) piše prozu, poeziju i književne kritike. Dobitnica je nagrade Prozak u sklopu koje je 2021. objavljena zbirka priča Važno je imati hobi. Zbirka je ušla u uži izbor nagrade Edo Budiša. Dobitnica je nagrada za poeziju Mak Dizdar i Pisanje na Tanane izdavačke kuće Kontrast u kategoriji Priroda. Dobitnica je nagrade Ulaznica za poeziju. Od 2016. piše književne kritike za portal Booksu. Članica je splitske udruge Pisci za pisce. Zajedno s Ružicom Gašperov i Sarom Kopeczky autorica je knjige Priručnica - od ideje do priče (2023).

proza

Ana Predan: Neke su stvari neobjašnjivo plave

NAGRADA "KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Ana Predan (Pula, 1996.) odrasla je u Vodnjanu. U šestoj godini počinje svirati violinu, a u šesnaestoj pjevati jazz. Po završetku srednje škole seli u Ljubljanu gdje studira međunarodne odnose, a onda u Trst gdje upisuje jazz pjevanje pri tršćanskom konzervatoriju na kojem je diplomirala ove godine s temom radništva u glazbi Istre. U toku studiranja putuje u Estoniju gdje godinu dana provodi na Erasmus+ studentskoj razmjeni. Tada sudjeluje na mnogo vrijednih i važnih projekata, i radi s umjetnicima i prijateljima, a počinje se i odmicati od jazza, te otkriva eksperimentalnu i improviziranu glazbu, te se počinje zanimati za druge, vizualne medije, osobito film. Trenutno živi u Puli, gdje piše za Radio Rojc i predaje violinu u Glazbenoj školi Ivana Matetića-Ronjgova. Piše oduvijek i često, najčešće sebi.

o nama

Eva Simčić pobjednica je nagrade "Sedmica & Kritična masa" (6.izdanje)

Pobjednica književne nagrade "Sedmica & Kritična masa" za mlade prozaiste je Eva Simčić (1990.) Nagrađena priča ''Maksimalizam.” neobična je i dinamična priča je o tri stana, dva grada i puno predmeta. I analitično i relaksirano, s dozom humora, na književno svjež način autorica je ispričala pamtljivu priču na temu gomilanja stvari, temu u kojoj se svi možemo barem malo prepoznati, unatoč sve većoj popularnosti minimalizma. U užem izboru nagrade, osim nagrađene Simčić, bile su Ivana Butigan, Paula Ćaćić, Marija Dejanović, Ivana Grbeša, Ljiljana Logar i Lucija Švaljek.
Ovo je bio šesti nagradni natječaj koji raspisuje Kritična masa, a partner nagrade bio je cafe-bar Sedmica (Kačićeva 7, Zagreb). Nagrada se sastoji od plakete i novčanog iznosa (5.000 kuna bruto). U žiriju nagrade bile su članice redakcije Viktorija Božina i Ilijana Marin, te vanjski članovi Branko Maleš i Damir Karakaš.

proza

Eva Simčić: Maksimalizam.

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR

Eva Simčić (Rijeka, 1990.) do sada je kraću prozu objavljivala na stranicama Gradske knjižnice Rijeka, na blogu i Facebook stranici Čovjek-Časopis, Reviji Razpotja i na stranici Air Beletrina. Trenutno živi i radi u Oslu gdje dovršava doktorat iz postjugoslavenske književnosti i kulture.

poezija

Jyrki K. Ihalainen: Izbor iz poezije

Jyrki K. Ihalainen (r. 1957.) finski je pisac, prevoditelj i izdavač. Od 1978. Ihalainen je objavio 34 zbirke poezije na finskom, engleskom i danskom. Njegova prva zbirka poezije, Flesh & Night , objavljena u Christianiji 1978. JK Ihalainen posjeduje izdavačku kuću Palladium Kirjat u sklopu koje sam izrađuje svoje knjige od početka do kraja: piše ih ili prevodi, djeluje kao njihov izdavač, tiska ih u svojoj tiskari u Siuronkoskom i vodi njihovu prodaju. Ihalainenova djela ilustrirali su poznati umjetnici, uključujući Williama S. Burroughsa , Outi Heiskanen i Maritu Liulia. Ihalainen je dobio niz uglednih nagrada u Finskoj: Nuoren Voiman Liito 1995., nagradu za umjetnost Pirkanmaa 1998., nagradu Eino Leino 2010. Od 2003. Ihalainen je umjetnički direktor Anniki Poetry Festivala koji se odvija u Tampereu. Ihalainenova najnovija zbirka pjesama je "Sytykkei", objavljena 2016 . Bavi se i izvođenjem poezije; bio je, između ostalog, gost na albumu Loppuasukas finskog rap izvođača Asa 2008., gdje izvodi tekst pjesme "Alkuasukas".

intervju

Eva Simčić: U pisanju se volim igrati perspektivom i uvoditi analitički pristup u naizgled trivijalne teme

Predstavljamo uži izbor nagrade ''Sedmica & Kritična masa''

Eva Simčić je u uži izbor ušla s pričom ''Maksimalizam.''. Standardnim setom pitanja predstavljamo jednu od sedam natjecateljica.

poezija

Maja Marchig: Izbor iz poezije

Maja Marchig (Rijeka, 1973.) živi u Zagrebu gdje radi kao računovođa. Piše poeziju i kratke priče. Polaznica je više radionica pisanja poezije i proze. Objavljivala je u brojnim časopisima u regiji kao što su Strane, Fantom slobode, Tema i Poezija. Članica literarne organizacije ZLO. Nekoliko puta je bila finalistica hrvatskih i regionalnih književnih natječaja (Natječaja za kratku priču FEKPa 2015., Međunarodnog konkursa za kratku priču “Vranac” 2015., Nagrade Post scriptum za književnost na društvenim mrežama 2019. i 2020. godine). Njena kratka priča “Terapija” osvojila je drugu nagradu na natječaju KROMOmetaFORA2020. 2022. godine objavila je zbirku pjesama Spavajte u čarapama uz potporu za poticanje književnog stvaralaštva Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske u biblioteci Poezija Hrvatskog društva pisaca.

poezija

Juha Kulmala: Izbor iz poezije

Juha Kulmala (r. 1962.) finski je pjesnik koji živi u Turkuu. Njegova zbirka "Pompeijin iloiset päivät" ("Veseli dani Pompeja") dobila je nacionalnu pjesničku nagradu Dancing Bear 2014. koju dodjeljuje finska javna radiotelevizija Yle. A njegova zbirka "Emme ole dodo" ("Mi nismo Dodo") nagrađena je nacionalnom nagradom Jarkko Laine 2011. Kulmalina poezija ukorijenjena je u beatu, nadrealizmu i ekspresionizmu i često se koristi uvrnutim, lakonskim humorom. Pjesme su mu prevedene na više jezika. Nastupao je na mnogim festivalima i klubovima, npr. u Engleskoj, Njemačkoj, Rusiji, Estoniji i Turskoj, ponekad s glazbenicima ili drugim umjetnicima. Također je predsjednik festivala Tjedan poezije u Turkuu.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg