intervju

Ana Predan: Iznimno mi je drago da žene puno i dobro pišu, a još draže, da se imaju otkud čuti i gdje čitati, i još najdraže, da se ne srame

Predstavljamo uži izbor nagrade ''Sedmica & Kritična masa''

Ana Predan je u uži izbor ušla s pričom ''Neke su stvari neobjašnjivo plave''. Standardnim setom pitanja predstavljamo jednu od osam natjecateljica.




Gdje i kako živiš?

Živim u Puli, gdje trenutno predajem violinu u glazbenoj školi. Živim onako kako si dopustim živjeti. U zadnje vrijeme je to lijepo, pa mi je zato drago. 

 

Reci nam neke stvari o svom društvenom životu, ne moraju biti najvažnije... (Općenito, i u doba postkorone, krize, ratova, inflacije...) 

Volim svoje prijatelje, koliko volim samoću i opskurna koliko i čista mjesta, pa se tako mogu pronaći svugdje. Meni bliski ljudi navikli su na moju nepredvidivost i odlučivanja o smjerovima kretanja u zadnji čas, iako ja možda još nisam. Jednako sam ‘pronalaziva’ na fešti soljenja srdela, punk koncertu ili operi, u istarskim selima ili u gradu ili negdje daleko, u ljudima ili samoći. Na svakom od tih mjesta mogu biti jako kontemplativna ili jako smiješna, ovisno o danu. 

 

Što je tebi, i za tebe, književnost?

Moj osobni, tihi, privatni krik. 

 

Što je ono najbolje u književnosti, odnosno u tvom privatnom odnosu s književnosti/pisanjem, ne mislimo na omiljene pisce i slično?

Pisanje je najneposredniji oblik odnosa sa samom sobom, kojeg sam dosad uspijela ostvariti. Kada pišem, nekako najmanje lažem.

 

A ono najgore?

Najviše ne volim što u mom pisanju, čini mi se, ponekad ima previše mene. Ponekad se bojim i ljutim jer mi nedstaju perspektive, koje nisu vlastite, a koje mislim da bih morala biti u stanju imati, ako ne pišem isključivo sebi. Isto me to ljuti u vlastitom razmišljanju. 

 

Koje su tvoje teme?

Ne mislim da imam svoje teme, barem ne one koje sam si svijesno zadala. Moj prijatelj Lovro kaže da živim od momenata i fragmenata, što je istina.

Ipak, razumijem da često završavam ili počinjem u ženskim pričama ili pričama o ženama, voljenjima, bijesu, boli i slojevima osjećanja i identiteta. Volim promatrati ljude (i sebe) i odnose u kojima, svijesni ili nesvijesni, žive sa sobom i drugima, u kontekstima koje su si nametnuli sami ili su im nametnuti bili. 

 

Što ti je motiv za pisanje?

Zapravo nemam nekakav očiti i definirani motiv zbog kojeg pišem. Znam da pišem oduvijek i da nikada nisam za pisanje imala razlog, osim toga da se osjećam kao ja, onda kada pišem i toga da sam kroz dokumentaciju svega, možda to ne znajući, pokušavala procesuirati i pohraniti sav taj veliki život koji se stalno dogada. 

 

Što te drži u ovom vremenu?

Moja obitelj i prijatelji početak su duge liste lijepih stvari u mom životu unutar ovog vremena. Ipak, iz onih drugih vremena, koje si sama izmišljam da pobjegnem, redovito me vrate oni neljudski svijetleći znakovi velikih dućana kao što je Kaufland u pulskoj Šijani i malena stara kuća izmedu velikog rotora i parkirališta Plodina, preko puta Kauflanda. Kada i odem u neko drugo vrijeme, vrati me grubost ovoga. Možda su sva vremena gruba, samo što u onome u kojemu nismo možemo biti selektivni oko toga što u njemu osjećamo, obzirom da već u bijegu odlučujemo što ponijeti s nama.

 

Postoji li mlađa književna scena u tvom okruženju (užem i širem) i ima li tu nešto/netko što/koga bi željela istaknuti, reći, napomenuti?

Postoji, iako ne bih isticala nikoga, obzirom da na toj sceni nisam pretjerano aktivna.

 

Koji su tvoji najvažniji književni/kulturni utjecaji – bilo vezano, bilo nevezano za tvoje pisanje?

Teško je u ovom odgovoru biti koncizna ili kratka. Pokušat ću. Glazbom se bavim cijeli život, pa je sasvim smisleno da je taj medij na mene imao najveći kulturni utjecaj. Max Roach, Cannonball Adderley, Lester Young, Billie Holiday i drugi jazz glazbenici jednako su utjecali na način na koji promatram tu glazbu kao mjeru otpora, koliko i punk. S druge strane, prva glazba koju sam zavoljela je klasična glazba, pa se u njoj osjećam sigurno, a iz nje dolazi i nekakva prešutna ljubav za formom i glazbenim pravilima, stoga volim urednu i promišljenu glazbu Mauricea Ravela, Lili Boulanger, ali i težinu Roberta Schumanna, Igora Stravinskog i drugih. Volim Fionu Apple i Joni Mitchell i njihove čudne i lijepe igre riječima, te da se ovdje povežem na književnost, nabrajam i Sylviu Plath, Anne Sexton, Luciu Berlin, Tennessee Williamsa. Pronalazim se i u filmu. Jako volim seciranje ljudske psihe Johna Cassavetesa ili Michelangela Antonionia i još mnogo ljudi i stvari koje sada zaboravljam ili namjerno izostavljam da ovaj odgovor ne traje vječno.

 

Kako vidiš svoju generaciju?

Čini mi se da sam premalo svijesna svijeta oko sebe, da bih mogla davati smislene odgovore na pitanja, kao što je ovo. Vjerujem da svoju generaciju vidim isto kao što je svoju vidjela ona prethodna. Kao i sve ostalo, čini mi se ponekad smiješnom, ponekad jako kul. 

 

Postoje li pisci iz tvoje generacije (ili blizu) koji su na tebe ostavili dobar dojam – osobito domaći, no i drugi?

Voljela bih i osjećam da bih morala napomenuti Sanu Perić i Rajnu Racz. 

 

Već nekoliko godina zaredom u finalu ove Nagrade za mlade pisce – autorice imaju većinu. U nekim malo starijim naraštajima bilo je obratno. Smatramo to, ipak, važnom činjenicom. Kako to komentiraš?

Iznimno mi je drago da žene puno i dobro pišu, a još draže, da se imaju otkud čuti i gdje čitati, i još najdraže, da se ne srame. Ovo je nekakav kratki odgovor na vaše veliko i važno pitanje. Dodajem, da je iz sebičnih razloga, meni drago da je tome tako, da žene pišu, jer se onda i ja manje sramim, ako to ima smisla. 

 

Što je ono što bi željela napisati?

Željela bih napisati sve što ne bih željela zaboraviti, i to baš onako kako stvarno i je bilo (ili želim da bude).

 

Što ti znači (ako išta) da si ušla u uži izbor 7Km?

Zapravo nikad nisam imala ideju o tome što sa svojim pisanjem ili smjer u kojem bi ono moglo ići. Margherita, moja prijateljica, uvijek kaže da moram pisati jer to nekome nešto znači i jer je važno. Stoga, drago mi je da je ono što sam napisala nekome nešto značilo ili imalo smisla.

 

Što pisac treba raditi?

Nisam sigurna da znam. Voljela bih to pitanje postaviti nekom piscu.  

 

Trebaju li književnost i pisac biti angažirani?

Mislim da je zapravo nemoguće ne biti angažiran, svijesno ili nesvijesno, i istovremeno postojati javno, radilo se o piscu ili ne. 

 

Mišljenje o (odnos prema) suvremenoj hrvatskoj književnosti, čitate li hrvatsku književnost uopće i ako da, koga biste istaknuli? 

Marija Čudina je možda moja najdraža spisateljica uopće, i znam se ljutiti na sebe što je napisala ono što je, prije nego sam se toga dosjetila sama. Volim i Irenu Vrkljan i ono što sam osjetila kada sam prvi put vidjela da se tako može pisati, a moram napomenuti i istarske autore, prije svega Milana Rakovca i Evelinu Rudan. Od autora mlađe generacije, bilo mi je drago čitati Ivanu Bodrožić i Kristijana Novaka. Zaboravljam mnogo sjajnih autora, ali stajem ovdje. 

Moram istaknuti redatelja Juraja Lerotića. Prošlog sam ljeta pogledala Sigurno mjesto, a po završetku projekcije, sjedila sam iza pulskog kina, sat vremena pušila cigarete i plakala, a onda se uputila u nepoznatom smjeru i vratila se kući s novom torbicom za duhan. Inače ne plačem iza kina i ne koristim torbice za duhan. Dok sam gledala film, mislila sam o tome kako se stvari moraju raditi tako ili ne raditi uopće.

 

Kako vidiš svoj odnos prema pisanju u budućnosti? Koliko ti je važno da se nastaviš (intenzivno) baviti književnošću? Koji poticaji, ako neki, djeluju ili su djelovali na tebe u tom smislu (motivacije)?

Pisat ću uvijek jer se osjećam bolje kada pišem, nego kada ne pišem. U svakom slučaju, nadam se da cu naučiti pisati bolje. Što će onda biti s tim riječima, tek imam doznati. 

 

Što biste sami sebe pitali (makar u šali), a ovdje je propušteno?

Gdje je najljepše biti početkom devetog mjeseca?

 

I što biste odgovorili?

U Fažani, na Vodnjan Film Festivalu u Fažani Film Festivalu (da, tako se zove). 

 

 

Priču Ane Predan možete pročitati ovdje.

 

 

 

 

 

 

o nama

Nagrada ''Sedmica & Kritična masa'' – uži izbor

Nakon šireg izbora slijedi uži izbor sedmog izdanja nagrade ''Sedmica & Kritična masa'' za mlade prozne autorice i autore. Pročitajte tko su finalisti.

proza

Robert Aralica: Gugutka

NAGRADA "KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Robert Aralica (Šibenik, 1997.) studij hrvatskoga i engleskoga jezika i književnosti završava 2020. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. U slobodno vrijeme bavi se pisanjem proze i produkcijom elektroničke glazbe. Svoje literarne radove objavljivao je u studentskim časopisima Humanist i The Split Mind. 2022. kriminalističkom pričom Natkrovlje od čempresa osvojio je prvo mjesto na natječaju Kristalna pepeljara. Trenutno je zaposlen u II. i V. splitskoj gimnaziji kao nastavnik hrvatskoga jezika.

proza

Iva Esterajher: Priče

NAGRADA "KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Iva Esterajher (Ljubljana, 1988.) živi i radi u Zagrebu. Diplomirala je politologiju na Fakultetu političkih znanosti. Aktivno se bavi likovnom umjetnošću (crtanje, slikarstvo, grafički rad), fotografijom, kreativnim pisanjem te pisanjem filmskih i glazbenih recenzija. Kratke priče i poezija objavljene su joj u književnim časopisima i na portalima (Urbani vračevi, UBIQ, Astronaut, Strane, NEMA, Afirmator) te je sudjelovala na nekoliko književnih natječaja i manifestacija (Večernji list, Arteist, FantaSTikon, Pamela festival i dr.).

proza

Nikola Pavičić: Suncem i vremenom opržena tijela

NAGRADA "KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Nikola Pavičić (Zagreb, 2004.) živi u Svetoj Nedelji. Pohađa Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Piše, napose poeziju i lirsku prozu, te sa svojim tekstovima nastoji sudjelovati u literarnim natječajima i časopisima. U slobodno vrijeme voli proučavati književnost i povijest te učiti jezike.

proza

Luca Kozina: Na vjetru lete zmajevi

NAGRADA "KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Luca Kozina (Split, 1990.) piše prozu, poeziju i književne kritike. Dobitnica je nagrade Prozak u sklopu koje je 2021. objavljena zbirka priča Važno je imati hobi. Zbirka je ušla u uži izbor nagrade Edo Budiša. Dobitnica je nagrada za poeziju Mak Dizdar i Pisanje na Tanane izdavačke kuće Kontrast u kategoriji Priroda. Dobitnica je nagrade Ulaznica za poeziju. Od 2016. piše književne kritike za portal Booksu. Članica je splitske udruge Pisci za pisce. Zajedno s Ružicom Gašperov i Sarom Kopeczky autorica je knjige Priručnica - od ideje do priče (2023).

proza

Ana Predan: Neke su stvari neobjašnjivo plave

NAGRADA "KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Ana Predan (Pula, 1996.) odrasla je u Vodnjanu. U šestoj godini počinje svirati violinu, a u šesnaestoj pjevati jazz. Po završetku srednje škole seli u Ljubljanu gdje studira međunarodne odnose, a onda u Trst gdje upisuje jazz pjevanje pri tršćanskom konzervatoriju na kojem je diplomirala ove godine s temom radništva u glazbi Istre. U toku studiranja putuje u Estoniju gdje godinu dana provodi na Erasmus+ studentskoj razmjeni. Tada sudjeluje na mnogo vrijednih i važnih projekata, i radi s umjetnicima i prijateljima, a počinje se i odmicati od jazza, te otkriva eksperimentalnu i improviziranu glazbu, te se počinje zanimati za druge, vizualne medije, osobito film. Trenutno živi u Puli, gdje piše za Radio Rojc i predaje violinu u Glazbenoj školi Ivana Matetića-Ronjgova. Piše oduvijek i često, najčešće sebi.

o nama

Eva Simčić pobjednica je nagrade "Sedmica & Kritična masa" (6.izdanje)

Pobjednica književne nagrade "Sedmica & Kritična masa" za mlade prozaiste je Eva Simčić (1990.) Nagrađena priča ''Maksimalizam.” neobična je i dinamična priča je o tri stana, dva grada i puno predmeta. I analitično i relaksirano, s dozom humora, na književno svjež način autorica je ispričala pamtljivu priču na temu gomilanja stvari, temu u kojoj se svi možemo barem malo prepoznati, unatoč sve većoj popularnosti minimalizma. U užem izboru nagrade, osim nagrađene Simčić, bile su Ivana Butigan, Paula Ćaćić, Marija Dejanović, Ivana Grbeša, Ljiljana Logar i Lucija Švaljek.
Ovo je bio šesti nagradni natječaj koji raspisuje Kritična masa, a partner nagrade bio je cafe-bar Sedmica (Kačićeva 7, Zagreb). Nagrada se sastoji od plakete i novčanog iznosa (5.000 kuna bruto). U žiriju nagrade bile su članice redakcije Viktorija Božina i Ilijana Marin, te vanjski članovi Branko Maleš i Damir Karakaš.

proza

Eva Simčić: Maksimalizam.

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR

Eva Simčić (Rijeka, 1990.) do sada je kraću prozu objavljivala na stranicama Gradske knjižnice Rijeka, na blogu i Facebook stranici Čovjek-Časopis, Reviji Razpotja i na stranici Air Beletrina. Trenutno živi i radi u Oslu gdje dovršava doktorat iz postjugoslavenske književnosti i kulture.

poezija

Jyrki K. Ihalainen: Izbor iz poezije

Jyrki K. Ihalainen (r. 1957.) finski je pisac, prevoditelj i izdavač. Od 1978. Ihalainen je objavio 34 zbirke poezije na finskom, engleskom i danskom. Njegova prva zbirka poezije, Flesh & Night , objavljena u Christianiji 1978. JK Ihalainen posjeduje izdavačku kuću Palladium Kirjat u sklopu koje sam izrađuje svoje knjige od početka do kraja: piše ih ili prevodi, djeluje kao njihov izdavač, tiska ih u svojoj tiskari u Siuronkoskom i vodi njihovu prodaju. Ihalainenova djela ilustrirali su poznati umjetnici, uključujući Williama S. Burroughsa , Outi Heiskanen i Maritu Liulia. Ihalainen je dobio niz uglednih nagrada u Finskoj: Nuoren Voiman Liito 1995., nagradu za umjetnost Pirkanmaa 1998., nagradu Eino Leino 2010. Od 2003. Ihalainen je umjetnički direktor Anniki Poetry Festivala koji se odvija u Tampereu. Ihalainenova najnovija zbirka pjesama je "Sytykkei", objavljena 2016 . Bavi se i izvođenjem poezije; bio je, između ostalog, gost na albumu Loppuasukas finskog rap izvođača Asa 2008., gdje izvodi tekst pjesme "Alkuasukas".

intervju

Eva Simčić: U pisanju se volim igrati perspektivom i uvoditi analitički pristup u naizgled trivijalne teme

Predstavljamo uži izbor nagrade ''Sedmica & Kritična masa''

Eva Simčić je u uži izbor ušla s pričom ''Maksimalizam.''. Standardnim setom pitanja predstavljamo jednu od sedam natjecateljica.

poezija

Maja Marchig: Izbor iz poezije

Maja Marchig (Rijeka, 1973.) živi u Zagrebu gdje radi kao računovođa. Piše poeziju i kratke priče. Polaznica je više radionica pisanja poezije i proze. Objavljivala je u brojnim časopisima u regiji kao što su Strane, Fantom slobode, Tema i Poezija. Članica literarne organizacije ZLO. Nekoliko puta je bila finalistica hrvatskih i regionalnih književnih natječaja (Natječaja za kratku priču FEKPa 2015., Međunarodnog konkursa za kratku priču “Vranac” 2015., Nagrade Post scriptum za književnost na društvenim mrežama 2019. i 2020. godine). Njena kratka priča “Terapija” osvojila je drugu nagradu na natječaju KROMOmetaFORA2020. 2022. godine objavila je zbirku pjesama Spavajte u čarapama uz potporu za poticanje književnog stvaralaštva Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske u biblioteci Poezija Hrvatskog društva pisaca.

poezija

Juha Kulmala: Izbor iz poezije

Juha Kulmala (r. 1962.) finski je pjesnik koji živi u Turkuu. Njegova zbirka "Pompeijin iloiset päivät" ("Veseli dani Pompeja") dobila je nacionalnu pjesničku nagradu Dancing Bear 2014. koju dodjeljuje finska javna radiotelevizija Yle. A njegova zbirka "Emme ole dodo" ("Mi nismo Dodo") nagrađena je nacionalnom nagradom Jarkko Laine 2011. Kulmalina poezija ukorijenjena je u beatu, nadrealizmu i ekspresionizmu i često se koristi uvrnutim, lakonskim humorom. Pjesme su mu prevedene na više jezika. Nastupao je na mnogim festivalima i klubovima, npr. u Engleskoj, Njemačkoj, Rusiji, Estoniji i Turskoj, ponekad s glazbenicima ili drugim umjetnicima. Također je predsjednik festivala Tjedan poezije u Turkuu.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg