Matko Abramić (Čakovec, 1984.), objavio četiri zbirke poezije: ono je samo olujne boje… (2007.), Mala doza samizdata (2017.), Segunda dosis (2020.) i Reci mi… (Stihomašina) (2021., 2023.). Na Danima performansa, Špancirfestu (Varaždin), Pantesalijskom pjesničkom festivalu (Larisa, Grčka), Festival uličnih svirača (Novi Sad), u Noći knjige (Zagreb) te na mnogim drugim manifestacijama u Hrvatskoj i regiji izvodi performanse Reci mi riječ i napisat ću ti pjesmu na kojima prolaznicima piše pjesme na staroj pisaćoj mašini. Uz glazbenu pratnju performans se transformira u glazbeno-poetsku improvizaciju Artefakt. Takva mu je najmilija. Živi na potezu Varaždin-Zagreb i radi kao književni urednik. Od 2022. je član Hrvatskog društva pisaca.
Poetski migrant
Prosinac, 2024.
IZAČIĆ
Dok čekam da uđem u Hrvatsku, nakon duga puta, u posjeti Žene koje nema,
Livno- Bosansko Grahovo-Drvar- Bosanski Petrovac-Bihač
Bacam si foru, izaćiću brzo, izaćiću,
U Izačiću,
Benzin je jeftiniji, Bih da se oslobodim, U Bih moja Škoda Felicija kuha (sada već zdrobljena na autopadu za autostopere), glasno bruji ventilator, Meni se piša, dva sata, snijeg pada više sata, prosinac je,
Gužva, sjećam se da sam vidio munaret u selu na okuke kod meje, stvara mi tugu, kao i zvonar crkve sv. Josipa s moje Banfice, to sada zvoni i pjeva CD ili Usb automatski, dok mujezin i pater dokono mole u snu. Jebem ti prečice, moj dragi, nevidljivi suputniče, mislim da ću u ime Crkve pravih vrijednosti opeglati jednu bogu ocu majci za svaku takvu otužnu humanu opanjku
Ubojstva, zavade, alkohol seks i cajku, još će nam protokom stoljeća i halaliti,
A ko će nam, brate, pozive na molitvu i zvonjenje crkve naše Djevice na plejbek halaliti? Ili će Svevišnji pustiti, kad dođemo pred nebeska vrata, onu muziku kad čekamo do javljanja operatera? Molimo vas, pričekajte trenutak… Na plejbek, pa ti čekaj, do the Limbo dance…
Nego Izačiću, iz limba čekanja,
Psi lutalice prepoznaju blagodati zastoja kolone, ne laju, možda niti grizu, ali ima ih, jer
Gdje su ljudi tu je i smeće,
Dok snijeg pada, mi ne prolazimo bez provjere, bez certifikata, miješanac čuko, gleda me, dok šeće gore dolje graničnim prijelazom, i uporno izlazi iz Eu
Bez pasoša i potvrde o manjku parazita, više je mrvica s one strane carstva, duga je zima, slobodnog napuštenog psa, koji ne laje, a slaba mi je vjera da ne grize (nemam nikakve hrane ni mane za gladne slobodne pse iza unijskog zida), jer stiskam jaja da mi urea ne iskoči na nos, a znam da ne grize, možda samo kerovi laju na zvijezde i ne grizu ljude u nuždi, nego,
Odskačem mislima u lipanjsko ljeto, na kolonu pred granicom za ulazak prema Dmitrovgrad, dok čekam da nikad viđenoj koloni Mercedesa, Bmw-ova i Audija i kaj ti ja znam čega sve nema, Njemačke tablice se vraćaju kući u Tursku.
Na ovoj granici, tridesetak mladića napadno kreću prati prozore svima u okolini,
Pogranični snažni mladići prepoznaju blagodati zastoja kolone, ne govore, možda niti ne grizu, ali ima ih i znaju
Gdje su ljudi tu je i strah i sažaljenje,
I tako još satima, uz protestno uzaludno trubljenje (kao na koloni na Slavonskoj aveniji, trubi trubi, jarane) kolona Njemačkih tablica, pokoja druga Europska unija, neka srpska i nađe se i zalutala, kao naša kombi Bih.
Sutra ćemo biti na vrhu Balkana, na Musali, bliže Alahu, i zaboravit ćemo da smo ikad čekali. Idu Bugari. Idemo i mi. Sva tri entiteta u tri kombija cincarskog planinarskog društva.
Jebem ti Staljina, da ti jebem Staljina.
A moj Jahve,
Nego, ovo nije tvoje ime uzalud, s vrha Balkana, vraćam se u Prosinac,
Prošao granicu bez potvrde i popišao se na tratini moga Šengena, Šengena kamenog.
Koje li miline.
Endemski susreti
Komovica je svakim danom sve ukusnija
Pregledavam pjesme bitnika,
Bavim se trivijalnim stvarima,
Ima li tipfelera i jesu li grafički dobro prelomljene
Slomim se i vidim JER BOG JE BOG
Dobro je namješteno ispod Kerouaca,
Jer ja nisam antivakser ja sam golub Mira
Dok se povijam kao list na vjetru listopada
Pred ženom,
grana puče
jer ništa ne traje vječno
ni nesretne ljubavi
i opet se se svodi na
dolasci odlasci
dolasci odlasci
diljem svijeta
Ovo je pokušaj više nego blagog oponašanja Kerouacove poezije
Bilo bi bolje da pišem svojim stilom.
No i stil će iščeznuti. Kao i sve brige.
I ptice. I očevi i majke.
I hrabrost i djeca.
Alternativna rok pizdarija
U nekim trenucima
Nova košulja
Oprani zubi
Lijep pogled
Obrijana brada
Nisu dovoljni
Jer iznova se učiš hodati
Ne ubiti dijete u sebi
Pa ni u drugom
Hvala
Molim
Izvoli
Oprosti
Jer tko nije ranjen neka baci kamen prvi
I jebeš to sve, pank je najveća ljubav mog života
Dođeš pred raspad i pljuneš pred laž, pljuneš pred sebe
Nasmiješ se i nastaviš voljeti
I jebati mater svim pristojnima
Šutljivima
Koji gutaju
Na lopove, ubojice, i se se smeće.
Transparent je jedini trans kojeg želim
Roditelj
Istine, pa ajmo onda dalje aljavi maljavi i kakvi god
Dog day afternoon
Sandman svira,
Sunce listopada dolazi, mačka traži hranu,
Dan je nastavio svoje, veš se suši,
Bilje odustaje od plodova,
Tko se ženio, ženio se,
Dolazi vrijeme umjetnosti
Peg(u)la
Ispao je lokalni
Samoglasnik U,
Destilirana voda joj
Ošuškuje savršeno ispeglanu kosu
Dok glača
Par mojih najdražih hlača
Jučerašnji p(l)eh miriši na pečene papríke
Kao da je sve
U najboljem redu
Sunce prodire iz smjera planine
Iza je more
Što će razletiti sve more
I ostat će samo dvije opcije
Popiti ricinusovo ulje
Ili nastaviti dalje u amore,
Usrat se definitivno
I iz nizine i s visine.
Bol
Bol je kad nemaš ni pitanje
Ni odgovor
Ni smisao
Ni smjer
Ni sondu
Ni ego ni anakondu
Ni kad sunce obasjava ti obraze
I trudiš se da popločiš sunce dobrim namjerama
Ti si u vakuumu
Klimanja postojanja za druge jedinke ovog kozmosa
I izgledaš dobro
Dok se spuštaš niz svoj kaos
Pjesmicalica
Kažu mi da stihoklepam
Da pišem pjesmice,
Mene to štrecne,
Ego, go! e?, nego kaj?
Da sam deci Zmaj
Čika
Ili bi bio dva deci Čika Mika,
A jesam
Stihopodlagač
pjesmoinstalater
A najdraži sam si kao protočni glagol
Lišen i čika i prika i pjesme/tina pljeska
živim
Banalno
Kak se šika
Stihoklepečem
Ulicom šuštim
U još jednom još jednom (s osjećajem) dalekom gradu niz put
Glagoljim
Glagolim
Opalim te golim
Istina oslobađa
Stihoklepam
Dok ne zaklepetam
Pamparam pam pam
Tada da da da da dam
Nedostaje mi žena koje nema i kojoj sam dao Vlastine cipele jer imaju isti broj
Jedna Vlasta čini proljeće
A jedan Teodor
Budi mir
Marijo bajko Božja. Da li vidiš šta rade sa tvojom decom?
Anđeli ko utjeha predaka
Ivka krsti harmonijskim prapjevom kosa
Bog je milostiv partibrejker
A Sunce je divno i nemilosrdno
I nisu prijatelju, samo tvoje ulice puste,
nevjerno tvoje ime nosi ljubav i suhih i mokrih trotoara,
čujem te, čujem se, u tisuću noći, u ovom danu i noći
naše srce nemirno nema tko da smiri,
idem, đelem đelem,
nemam kuće, ne mogu da stanem
putujem putujem,
ne mogu stati,
o moj nevjerni prijatelju,
smiješna je naša ljubav
kao svezak enciklopedije,
ti i ja smo pitanje iz pustinje
ma tko će nama srce da smiri?
Jedan jutarnji buket bijelih rosa
Sarajevo
Prije četiri godine sam pišući pjesme na narudžbu na staroj pisaćoj mašini TBM Bugojno dobio riječ Tuga od jedne Kupreške. I otipkao sam naslov Tuga i pogledao u papir i izvadio ga ne otkucavši ni slovo.
Žena koje nema i ja posjetili smo koju godinu kasnije Grad p(a)lače.
Pjesma Tuga nije ostala bez seksta.
Bosna i
Bosna me ponovno rodila
Bosna me ubija
Bija sam morski žudilac
A sada srce lomim na praznim podjelama
Starim mržnjama i besmislenom nostalgijom
Beskonačnim prostranstvima
Čeznem za pomirbom
Metaforom, pokojom
Forom
Ciklusi
Idu idu idu
Nestaje hrabrosti
Kopam duboko u najdublji strah svijeta
U kojem nema ničeg osim sjene
Bolesti i kosti usnulih mornara
Zlatana Stipišića
Ovaj tren samo, da Bog ako jest, nije
Postoji samo crkva humora
Klizeća je i zid nikad nije imala
I tako molitva nije kruta na koljenima
U milodarima,
Crkva pravih vrijednosti
Zajebala se i konstantno klizi iz svojih temelja
Kao posrnulo krvavo zatomljeno
Trojstvo
A ja morem moram na vrh Balkana ići
Da se spustim do dna naših susreta,
Zapravo ove riječi iz oblaka samo govore
O tome
Kako vječni sjaj nepobjedivog uma
Čini da priznam da možda ipak
Ne mogu bez tebe, tko prizna
Duplo mu se doda
I njezin raspad je i njezina snaga
Sve je nastalo iz vica i smrtno ozbiljan
Uvijek proizvedem smijeh prkosan od nesanice
Upijam sve svoje pobjede i poraze
Istog novčića, pismo ili glava,
Ode glava,
Ostaje srce
Pišem pismo
Odgovora nema
Na kraju zadnje stranice
Zadnjeg papira
Ostaje da te volim
Više od zeljanice
I to neka je zapisano
U Rimu tog Foruma
U oblaku
Iracionalnog kantona
Abram-kancona!
Pristaništa
Pristao sam na
sve ili ništa
uplov isplov
Neil Young na radiju, Torcida i Sex Pistolsi,
U Sobre de mi vida
Mljet, mljet
Ušutiti, ćutati
Rakija jaja
Tekila i piva
Vozim kroz vjetar
Da prapratim
Svoj put
S dna u Vis, na putu za jug,
Dan južnjav siv
Moja duša dvostrana
Kaže Split,
Up, go up
Tihotapka
Ljubavi vječna, a kratka
Sve se od sebe i u sebe vida
Kritična masa raspisuje novi natječaj književne nagrade "Kritična masa" za mlade autorice i autore (do 35 godina).
Ovo je osmo izdanje nagrade koja pruža pregled mlađe prozne scene (širi i uži izbor) i promovira nova prozna imena.
Prva nagrada iznosi 700 eura (bruto iznos) i dodjeljuje se uz plaketu.
U konkurenciju ulaze svi dosad neobjavljeni oblici proznih priloga (kratka priča, odlomci iz većih formi, prozne crtice). Osim prozne fikcije, prihvatljivi su i dokumentarni prozni tekstovi te dnevničke forme koji posjeduju književnu dimenziju.
Prethodnih su godina nagradu dobili Ana Rajković, Jelena Zlatar, Marina Gudelj, Mira Petrović, Filip Rutić, Eva Simčić i Ana Predan.
Krajnji rok za slanje prijava je 10.12.2024.
Pravo sudjelovanja imaju autorice i autori rođeni od 10.12.1989. nadalje.
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Robert Aralica (Šibenik, 1997.) studij hrvatskoga i engleskoga jezika i književnosti završava 2020. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. U slobodno vrijeme bavi se pisanjem proze i produkcijom elektroničke glazbe. Svoje literarne radove objavljivao je u studentskim časopisima Humanist i The Split Mind. 2022. kriminalističkom pričom Natkrovlje od čempresa osvojio je prvo mjesto na natječaju Kristalna pepeljara. Trenutno je zaposlen u II. i V. splitskoj gimnaziji kao nastavnik hrvatskoga jezika.
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Iva Esterajher (Ljubljana, 1988.) živi i radi u Zagrebu. Diplomirala je politologiju na Fakultetu političkih znanosti. Aktivno se bavi likovnom umjetnošću (crtanje, slikarstvo, grafički rad), fotografijom, kreativnim pisanjem te pisanjem filmskih i glazbenih recenzija. Kratke priče i poezija objavljene su joj u književnim časopisima i na portalima (Urbani vračevi, UBIQ, Astronaut, Strane, NEMA, Afirmator) te je sudjelovala na nekoliko književnih natječaja i manifestacija (Večernji list, Arteist, FantaSTikon, Pamela festival i dr.).
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Nikola Pavičić (Zagreb, 2004.) živi u Svetoj Nedelji. Pohađa Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Piše, napose poeziju i lirsku prozu, te sa svojim tekstovima nastoji sudjelovati u literarnim natječajima i časopisima. U slobodno vrijeme voli proučavati književnost i povijest te učiti jezike.
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Luca Kozina (Split, 1990.) piše prozu, poeziju i književne kritike. Dobitnica je nagrade Prozak u sklopu koje je 2021. objavljena zbirka priča Važno je imati hobi. Zbirka je ušla u uži izbor nagrade Edo Budiša. Dobitnica je nagrada za poeziju Mak Dizdar i Pisanje na Tanane izdavačke kuće Kontrast u kategoriji Priroda. Dobitnica je nagrade Ulaznica za poeziju. Od 2016. piše književne kritike za portal Booksu. Članica je splitske udruge Pisci za pisce. Zajedno s Ružicom Gašperov i Sarom Kopeczky autorica je knjige Priručnica - od ideje do priče (2023).
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Ana Predan (Pula, 1996.) odrasla je u Vodnjanu. U šestoj godini počinje svirati violinu, a u šesnaestoj pjevati jazz. Po završetku srednje škole seli u Ljubljanu gdje studira međunarodne odnose, a onda u Trst gdje upisuje jazz pjevanje pri tršćanskom konzervatoriju na kojem je diplomirala ove godine s temom radništva u glazbi Istre. U toku studiranja putuje u Estoniju gdje godinu dana provodi na Erasmus+ studentskoj razmjeni. Tada sudjeluje na mnogo vrijednih i važnih projekata, i radi s umjetnicima i prijateljima, a počinje se i odmicati od jazza, te otkriva eksperimentalnu i improviziranu glazbu, te se počinje zanimati za druge, vizualne medije, osobito film. Trenutno živi u Puli, gdje piše za Radio Rojc i predaje violinu u Glazbenoj školi Ivana Matetića-Ronjgova. Piše oduvijek i često, najčešće sebi.
NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Eva Simčić (Rijeka, 1990.) do sada je kraću prozu objavljivala na stranicama Gradske knjižnice Rijeka, na blogu i Facebook stranici Čovjek-Časopis, Reviji Razpotja i na stranici Air Beletrina. Trenutno živi i radi u Oslu gdje dovršava doktorat iz postjugoslavenske književnosti i kulture.
Jyrki K. Ihalainen (r. 1957.) finski je pisac, prevoditelj i izdavač. Od 1978. Ihalainen je objavio 34 zbirke poezije na finskom, engleskom i danskom. Njegova prva zbirka poezije, Flesh & Night , objavljena u Christianiji 1978. JK Ihalainen posjeduje izdavačku kuću Palladium Kirjat u sklopu koje sam izrađuje svoje knjige od početka do kraja: piše ih ili prevodi, djeluje kao njihov izdavač, tiska ih u svojoj tiskari u Siuronkoskom i vodi njihovu prodaju. Ihalainenova djela ilustrirali su poznati umjetnici, uključujući Williama S. Burroughsa , Outi Heiskanen i Maritu Liulia. Ihalainen je dobio niz uglednih nagrada u Finskoj: Nuoren Voiman Liito 1995., nagradu za umjetnost Pirkanmaa 1998., nagradu Eino Leino 2010. Od 2003. Ihalainen je umjetnički direktor Anniki Poetry Festivala koji se odvija u Tampereu. Ihalainenova najnovija zbirka pjesama je "Sytykkei", objavljena 2016 . Bavi se i izvođenjem poezije; bio je, između ostalog, gost na albumu Loppuasukas finskog rap izvođača Asa 2008., gdje izvodi tekst pjesme "Alkuasukas".
Maja Marchig (Rijeka, 1973.) živi u Zagrebu gdje radi kao računovođa. Piše poeziju i kratke priče. Polaznica je više radionica pisanja poezije i proze. Objavljivala je u brojnim časopisima u regiji kao što su Strane, Fantom slobode, Tema i Poezija. Članica literarne organizacije ZLO. Nekoliko puta je bila finalistica hrvatskih i regionalnih književnih natječaja (Natječaja za kratku priču FEKPa 2015., Međunarodnog konkursa za kratku priču “Vranac” 2015., Nagrade Post scriptum za književnost na društvenim mrežama 2019. i 2020. godine). Njena kratka priča “Terapija” osvojila je drugu nagradu na natječaju KROMOmetaFORA2020. 2022. godine objavila je zbirku pjesama Spavajte u čarapama uz potporu za poticanje književnog stvaralaštva Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske u biblioteci Poezija Hrvatskog društva pisaca.
Juha Kulmala (r. 1962.) finski je pjesnik koji živi u Turkuu. Njegova zbirka "Pompeijin iloiset päivät" ("Veseli dani Pompeja") dobila je nacionalnu pjesničku nagradu Dancing Bear 2014. koju dodjeljuje finska javna radiotelevizija Yle. A njegova zbirka "Emme ole dodo" ("Mi nismo Dodo") nagrađena je nacionalnom nagradom Jarkko Laine 2011. Kulmalina poezija ukorijenjena je u beatu, nadrealizmu i ekspresionizmu i često se koristi uvrnutim, lakonskim humorom. Pjesme su mu prevedene na više jezika. Nastupao je na mnogim festivalima i klubovima, npr. u Engleskoj, Njemačkoj, Rusiji, Estoniji i Turskoj, ponekad s glazbenicima ili drugim umjetnicima. Također je predsjednik festivala Tjedan poezije u Turkuu.