Petra Rosandić (Split, 1985.) diplomirala je kroatistiku i anglistiku na Filozofskom Fakultetu u Splitu. Objavljivana je u relevantnoj regionalnoj periodici i zbornicima: Zarezu, Temi, Poeziji, Ulaznici, Fantomu slobode, Rukopisima 36, Antologiji mladih suvremenih autora BHSC jezika FFZG-a ''Meko tkivo''. Rukopis na engleskom jeziku Why I died 2015. godine ušao je u polufinale internacionalne nagrade ''Tomaž Šalamun'' američkog časopisa Verse. Živjela je u Dublinu, radila kao plesni koreograf i statist, te kao izvršna urednica i članica žirija književnog sajta Kritična masa. Objavila je zbirke poezije Ako dugo držiš usta otvorena (Presing, Srbija, 2014.) i Pred lavu (Durieux, Zagreb, 2019.) Bavi se digitalnim kolažem (Petra Rosa) i dizajnom nakita (Ka'looda). Živi u Madridu.
ŠEST PJESAMA IZ ZBIRKE 'HVALA VATRI' (DURIEUX, veljača 2025.)
USPOSTAVLJANJE ODNOSA
uzmimo da je jedna ja neosporno u pravu
pisati se uči na podu u mraku gladan i gluh
razgovore sa sobom odvijati jutrom postupno
uz crnu rolu vreća za smeće
jedan rez jedan treptaj jedan polaroid
jedna jedinica opažaja
izlaganje znojavih jastuka na prozor i čišćenje sobe
nakon bolesti se čine plaćena jamčevina
ušima grmi zapeta lokva
čitavo sam vrijeme jojo u parkinsonskim rukama
život je vaganje redoks reakcija
iskrivljen hod kad krpa bolan kuk
tako se i u ljubavi istodobno i umire i živi
i u njoj ne sudjelujem uporna kukavica
presiječem kočnice gurnem u provaliju
pincetom se otklonim ranu zatrem vatom
promijenim lozinke presvučem kožu triput
sve se da rasturiti
i bedrena kost
i engleski šav
iz besmislene potrebe uzgajan nokat na malom prstu
ili na prvi pogled neprobojna pistacija to je ponos
krijem svoje kvarove kao ker što kusa
svoju povraćotinu
od mog bi danas otvorenije razgovarao
i goveđi jezik iz konzerve
u mrak se legnem i opipam mene na podu
nema praznijeg prostora
srednjim prstom bridi
grba od pisanja
privatni spomenik
otporu
BOG NOSI PAPRIKE
zdravo vatro milosti puna gospodin s tobom
odgovorila sam na poziv
koliko uzbuđenja u oskudici rekoh
kad mi je umro djed
naslijedila sam kamen u koji se bijeda
ukomotila kao korijenje u teglu
ne zna se koliko dugo bauljam po mapi
kao mucice u pupku može me se
odrediti po mirisu
mogu me odati krateri na koljenima
isperutane šake
pa tek onda
ugljen pogled
u dahćuće grmlje u propao bunar
nevrijeme pomalja od iza brda čujem
kako mu misli s glave padaju na nebo
s krtih rebara na stajske limove
gore opet spominje magareće uši
u zagorjelu juhu drobi komade kruha
jedan sebi jedan
pod zamku za grdeline
svi smo mi izašli iz
Titovih prikliještenih prstiju
odani krvi skrušeni
braća kao bog i rat
ništa me nigdje ne čeka i onako
odavno slovkam svoje prezime
taj kamen preturajući po džepu
samo da bih išla idem
ili ovamo ili onamo svejedno
šprancaju se ulice kao jezici
ako ponegdje zastanem
stavim ga na glavu i zbrajam
kovanice za zamrznutu pizzu
ogrijavši se na fen
ČUVANJE POJAVNOSTI
dok nema mog i tvog nema ni krađe i
sva širina lijepih zamisli
i ja zajedno s njima
sa štaka se spuštamo zauzimamo kolnik
papirnatom čašom tranzistorom
rečenicom na komadu kartona
volim vjerovati da nisam beskućnik ali
ne skidam čizme rijetko zaspim
nagli trzaj kao snop ključeva čuvara banke
bačen u glavu
ako i sanjam uvijek pada iglica ježa o mali prst
mali prst o nogu kreveta noga o klin šatora
šator o oluju oluja o zbrčkane zube planine
domino je đavolji špil karata
kad sam čula bježi ja sam je zapalila
jer to je i onako bila kuća u kojoj se četveronoške
hodalo po stropu i siktalo iz podruma
pod zjapećim pârom divovskih škara
moji su tragovi do danas oznake za rezanje
ja ničiji suvremenik ničiji šegrt
ne poznajem nikog starijeg od sebe
ne mogu me spasiti vračevi ne treba me spasiti ništa
u meni nespašenoj leži fosil kao prijatna klima
kao slobodna volja fosil kao patnjom protegnuto srce
prostran šator koji prima sve protivne svjetove
a svijet je projekcijska kabina u kojoj sunce dangubi
tamani koštice i čeka da mu pošaljem film
žmari mi leđa grbi me u kartonsku loptu
pod pazuhom miris gulaša
korak prska skakavcima sati tuku pravilno
na nekoj od frekvencija još se pušta glas iz bačve
moja je sjena rijetko ljudska dok rubom ceste
tjeskobna i omražena po šipražju šepam
kao čiravi oposum
TOPLI OBROK U PRIJEVREMENOJ PENZIJI
zna se za što i za koga je zora i iako je
nekontroliranom umu pomagao rad u tvornici
više nipošto ne pristajem buditi se u zoru
osim da se pokrijem
ili da komarac nedugo nakon uboda umre
još uvijek kao u talijanskoj renesansi
uklanjam protivnika okrutno i otmjeno
na kasne alarme uplesane u san u pseće nokte
dok tapkaju kao kuhinjski tajmer
na propuh
što širi prozore k poprsju
vrućem pudingu od vanilije
na mir jedino pristajem danas na
tunu u šugu od rajčice masline slanutak
na naslonjač na ono što je sreća ispred kuće
na jabuku stavljenu na stol
ne bi li se u romanima koje razlikuje
znamo li ili ne što glavni likovi jedu
desilo nešto epohalno
što je s jabukom uvijek slučaj
kad ušute vatrogasne sirene
građevinski šutevi otpuhavatelji lišća
vrištanje žrtvi nevještih lopti
lonac položen na oltar dana
poput tijela pod gripom grije
ne gledaj me kao vrućica pjevam mu
pa sa mnom grmljavinu čeka
na trijem jučer izgurana garnitura
za nekoliko palčeva raste palma
svemu vrijedi nazočiti da je sreće
rasli bi mi nokti od kikirikija
iz naslonjača tako jedino slavim
vrt u mojoj glavi moju glavu u vrtu
tko umre s čokoladom u ustima
umro je kao sretan čovjek
i čovjek stvori smeće na sliku svoju rečem
pjesnikinja hrane i kukaca
sagnem se i čačkalicu zabodem u zemlju
sebi sam tako napokon srastao blizanac
vermutu sok od breskve
draža strana kreveta
logorska vatra
mom jezeru
JESTE LI SIGURNI DA ŽELITE IZBRISATI SVE TE STAVKE
sve moje stanice aristokratski ohole čestice fluida
čas bi vamo čas bi tamo nijedna ne zna
gdje bi sama sa sobom
danima sam tako Tolstoj i ne žalim se
sigurnost rađa mlohave rugobe a to nipošto nisam
mada se s jednog komada namještaja
bestidno rastežem na drugi
kao topljena gauda
pokušavam pisati i odnedavno opet skupljam
hračke nade u teglu pod krevetom
ali ne da mi se petljati ni tamo gdje mi je mjesto
kamoli u zakone logike
njih može rušiti jedino susjeda koja zvoni
da joj pričuvam dijete
koliko volite to dijete ne hvala
imam već kod kuće Alfreda i Benjamina
ni oni ne vole da ih se čupa
iz razonode u prolazu nekad
od ispod nokta Mefista im frknem
derišta ružmarini
gdje bih zaboga još i s vašim djetetom
ja se ovdje bavim epistemološkim izazovima
uprežem konje u glavi i jebivjetrujem
počesto poričem zbilju odmaram
kao da je nemar hrabrost
noge prekrižene na tabure natrpan
neotvorenim pozivima na sud
sve ih znam gospođo
nedolično ponašanje skakanje na vlakove u vožnji
lažno svjedočenje snifanje ljepila u parku
spavanje u parku
vožnja pod utjecajem vožnja bez položenog vozačkog
gađanje papinog balkona limenkama i
vikanje Ave Mafia
napad na službenu osobu pranje novca što kroz
građevinu što kroz sex shopove i vjerske sekte
bježanje od policije bježanje od vojske
bježanje od same sebe što mi jedino nije uspjelo
oduvijek sam znala najranjivija sam dok se krećem
kao predsjednikov tjelohranitelj
nismo li rekli da sam hrabra
ali ne hvala
zatvaram vrata
jer moja je ljubav žvakaća guma u lizalici
kad mene moliš ljubiš crvenu vruću grudu
brusnog papira
onda pokušam pisati o ljubavi
ako su riječi rasuti štapići za uši
ja sam krvava jastučnica
mišlju riječju djelom ja sam samoživa prijevara
u svom sam svijetu u čijem bih bila
bezoblično sumnjalo
lijena štujem svetinju dosade i silim se
izdajam kaplje likera
kao lavež odjeknu u čašu
zarastu rupe gelera i gomolja
zelenim rukama opet
cvjetaju fluksije
no ne ide
ne pišem dakle ne vjerujem
ni da znam kako kunem se
nikad joj to ne bih priuštila
nikad ne bih omeđila pjesmu ali pjesma
omeđuje mene
izađem popnem se klatim se
do zadnje stanice po jurećem krovu
kao nuklearni fizičar na ivici dobra i zla
nastavi
ljubav ne baca pod vlak osim ako
LOVIŠTE
tijelo prijeti da se otrgne tijelo je
slap kostiju s pomoćnog kreveta iskrcan u blato
živim što bi rekli u lovištu
nikad si neću obnoviti kuću
sifon ne zaudara na urin
čarape ne nestaju u veš mašini
hladnjak ne bruji zvono ne radi
voda nije plaćena
dakle dugo život nije bio
ovako milosrdan
glad traje pola sata nekima čitavog života
samo bog nosi paprike a krumpira se
lako ukrade
nemam se zašto ogledavati preko ramena
niti će me itko osim nje
po njemu tapšati
ona broji greške brzinom krupijea ona je
na kocku položen kapital
brzopleto iskorišten prostor kao
zagrljaj usred epidemije
nahrupi uholažama iz uništenog gnijezda
zalijepi se zosterski za živce ona
odgriza i guta bez mehanike žvakanja
ništa ne progoni čovjeka kao prošlost
uzmi me šapćem joj prošnju kašljem u šaku
na vlastitu odgovornost hodam bosa
s dvije pruge čađe pod okom ja sam spremna
opet iglu za kosu zabadati u kucavice spremna
za ceremoniju inicijacije u bilo što
ne znam što tu radi i premda je odavno prazan
jedna mi mačka počesto mijesi stomak
onda se gola nagradim dubokim udahom
topeći snijeg u koji ću sjesti
Kritična masa raspisuje novi natječaj književne nagrade "Kritična masa" za mlade autorice i autore (do 35 godina).
Ovo je osmo izdanje nagrade koja pruža pregled mlađe prozne scene (širi i uži izbor) i promovira nova prozna imena.
Prva nagrada iznosi 700 eura (bruto iznos) i dodjeljuje se uz plaketu.
U konkurenciju ulaze svi dosad neobjavljeni oblici proznih priloga (kratka priča, odlomci iz većih formi, prozne crtice). Osim prozne fikcije, prihvatljivi su i dokumentarni prozni tekstovi te dnevničke forme koji posjeduju književnu dimenziju.
Prethodnih su godina nagradu dobili Ana Rajković, Jelena Zlatar, Marina Gudelj, Mira Petrović, Filip Rutić, Eva Simčić i Ana Predan.
Krajnji rok za slanje prijava je 10.12.2024.
Pravo sudjelovanja imaju autorice i autori rođeni od 10.12.1989. nadalje.
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Robert Aralica (Šibenik, 1997.) studij hrvatskoga i engleskoga jezika i književnosti završava 2020. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. U slobodno vrijeme bavi se pisanjem proze i produkcijom elektroničke glazbe. Svoje literarne radove objavljivao je u studentskim časopisima Humanist i The Split Mind. 2022. kriminalističkom pričom Natkrovlje od čempresa osvojio je prvo mjesto na natječaju Kristalna pepeljara. Trenutno je zaposlen u II. i V. splitskoj gimnaziji kao nastavnik hrvatskoga jezika.
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Iva Esterajher (Ljubljana, 1988.) živi i radi u Zagrebu. Diplomirala je politologiju na Fakultetu političkih znanosti. Aktivno se bavi likovnom umjetnošću (crtanje, slikarstvo, grafički rad), fotografijom, kreativnim pisanjem te pisanjem filmskih i glazbenih recenzija. Kratke priče i poezija objavljene su joj u književnim časopisima i na portalima (Urbani vračevi, UBIQ, Astronaut, Strane, NEMA, Afirmator) te je sudjelovala na nekoliko književnih natječaja i manifestacija (Večernji list, Arteist, FantaSTikon, Pamela festival i dr.).
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Nikola Pavičić (Zagreb, 2004.) živi u Svetoj Nedelji. Pohađa Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Piše, napose poeziju i lirsku prozu, te sa svojim tekstovima nastoji sudjelovati u literarnim natječajima i časopisima. U slobodno vrijeme voli proučavati književnost i povijest te učiti jezike.
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Luca Kozina (Split, 1990.) piše prozu, poeziju i književne kritike. Dobitnica je nagrade Prozak u sklopu koje je 2021. objavljena zbirka priča Važno je imati hobi. Zbirka je ušla u uži izbor nagrade Edo Budiša. Dobitnica je nagrada za poeziju Mak Dizdar i Pisanje na Tanane izdavačke kuće Kontrast u kategoriji Priroda. Dobitnica je nagrade Ulaznica za poeziju. Od 2016. piše književne kritike za portal Booksu. Članica je splitske udruge Pisci za pisce. Zajedno s Ružicom Gašperov i Sarom Kopeczky autorica je knjige Priručnica - od ideje do priče (2023).
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Ana Predan (Pula, 1996.) odrasla je u Vodnjanu. U šestoj godini počinje svirati violinu, a u šesnaestoj pjevati jazz. Po završetku srednje škole seli u Ljubljanu gdje studira međunarodne odnose, a onda u Trst gdje upisuje jazz pjevanje pri tršćanskom konzervatoriju na kojem je diplomirala ove godine s temom radništva u glazbi Istre. U toku studiranja putuje u Estoniju gdje godinu dana provodi na Erasmus+ studentskoj razmjeni. Tada sudjeluje na mnogo vrijednih i važnih projekata, i radi s umjetnicima i prijateljima, a počinje se i odmicati od jazza, te otkriva eksperimentalnu i improviziranu glazbu, te se počinje zanimati za druge, vizualne medije, osobito film. Trenutno živi u Puli, gdje piše za Radio Rojc i predaje violinu u Glazbenoj školi Ivana Matetića-Ronjgova. Piše oduvijek i često, najčešće sebi.
NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Eva Simčić (Rijeka, 1990.) do sada je kraću prozu objavljivala na stranicama Gradske knjižnice Rijeka, na blogu i Facebook stranici Čovjek-Časopis, Reviji Razpotja i na stranici Air Beletrina. Trenutno živi i radi u Oslu gdje dovršava doktorat iz postjugoslavenske književnosti i kulture.
Jyrki K. Ihalainen (r. 1957.) finski je pisac, prevoditelj i izdavač. Od 1978. Ihalainen je objavio 34 zbirke poezije na finskom, engleskom i danskom. Njegova prva zbirka poezije, Flesh & Night , objavljena u Christianiji 1978. JK Ihalainen posjeduje izdavačku kuću Palladium Kirjat u sklopu koje sam izrađuje svoje knjige od početka do kraja: piše ih ili prevodi, djeluje kao njihov izdavač, tiska ih u svojoj tiskari u Siuronkoskom i vodi njihovu prodaju. Ihalainenova djela ilustrirali su poznati umjetnici, uključujući Williama S. Burroughsa , Outi Heiskanen i Maritu Liulia. Ihalainen je dobio niz uglednih nagrada u Finskoj: Nuoren Voiman Liito 1995., nagradu za umjetnost Pirkanmaa 1998., nagradu Eino Leino 2010. Od 2003. Ihalainen je umjetnički direktor Anniki Poetry Festivala koji se odvija u Tampereu. Ihalainenova najnovija zbirka pjesama je "Sytykkei", objavljena 2016 . Bavi se i izvođenjem poezije; bio je, između ostalog, gost na albumu Loppuasukas finskog rap izvođača Asa 2008., gdje izvodi tekst pjesme "Alkuasukas".
Maja Marchig (Rijeka, 1973.) živi u Zagrebu gdje radi kao računovođa. Piše poeziju i kratke priče. Polaznica je više radionica pisanja poezije i proze. Objavljivala je u brojnim časopisima u regiji kao što su Strane, Fantom slobode, Tema i Poezija. Članica literarne organizacije ZLO. Nekoliko puta je bila finalistica hrvatskih i regionalnih književnih natječaja (Natječaja za kratku priču FEKPa 2015., Međunarodnog konkursa za kratku priču “Vranac” 2015., Nagrade Post scriptum za književnost na društvenim mrežama 2019. i 2020. godine). Njena kratka priča “Terapija” osvojila je drugu nagradu na natječaju KROMOmetaFORA2020. 2022. godine objavila je zbirku pjesama Spavajte u čarapama uz potporu za poticanje književnog stvaralaštva Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske u biblioteci Poezija Hrvatskog društva pisaca.
Juha Kulmala (r. 1962.) finski je pjesnik koji živi u Turkuu. Njegova zbirka "Pompeijin iloiset päivät" ("Veseli dani Pompeja") dobila je nacionalnu pjesničku nagradu Dancing Bear 2014. koju dodjeljuje finska javna radiotelevizija Yle. A njegova zbirka "Emme ole dodo" ("Mi nismo Dodo") nagrađena je nacionalnom nagradom Jarkko Laine 2011. Kulmalina poezija ukorijenjena je u beatu, nadrealizmu i ekspresionizmu i često se koristi uvrnutim, lakonskim humorom. Pjesme su mu prevedene na više jezika. Nastupao je na mnogim festivalima i klubovima, npr. u Engleskoj, Njemačkoj, Rusiji, Estoniji i Turskoj, ponekad s glazbenicima ili drugim umjetnicima. Također je predsjednik festivala Tjedan poezije u Turkuu.