poezija

Petra Rosandić: Poezija

Petra Rosandić (Split, 1985.) diplomirala je kroatistiku i anglistiku na Filozofskom Fakultetu u Splitu. Objavljivana je u relevantnoj regionalnoj periodici i zbornicima: Zarezu, Temi, Poeziji, Ulaznici, Fantomu slobode, Rukopisima 36, Antologiji mladih suvremenih autora BHSC jezika FFZG-a ''Meko tkivo''. Rukopis na engleskom jeziku Why I died 2015. godine ušao je u polufinale internacionalne nagrade ''Tomaž Šalamun'' američkog časopisa Verse. Živjela je u Dublinu, radila kao plesni koreograf i statist, te kao izvršna urednica i članica žirija književnog sajta Kritična masa. Objavila je zbirke poezije Ako dugo držiš usta otvorena (Presing, Srbija, 2014.) i Pred lavu (Durieux, Zagreb, 2019.) Bavi se digitalnim kolažem (Petra Rosa) i dizajnom nakita (Ka'looda). Živi u Madridu.



 

ŠEST PJESAMA IZ ZBIRKE 'HVALA VATRI' (DURIEUX, veljača 2025.)

 

USPOSTAVLJANJE ODNOSA

 

uzmimo da je jedna ja neosporno u pravu

pisati se uči na podu u mraku gladan i gluh  

razgovore sa sobom odvijati jutrom postupno 

uz crnu rolu vreća za smeće

jedan rez jedan treptaj jedan polaroid

jedna jedinica opažaja 

 

izlaganje znojavih jastuka na prozor i čišćenje sobe 

nakon bolesti se čine plaćena jamčevina 

ušima grmi zapeta lokva

čitavo sam vrijeme jojo u parkinsonskim rukama 

 

život je vaganje redoks reakcija 

iskrivljen hod kad krpa bolan kuk

tako se i u ljubavi istodobno i umire i živi 

i u njoj ne sudjelujem uporna kukavica 

 

presiječem kočnice gurnem u provaliju 

pincetom se otklonim ranu zatrem vatom

promijenim lozinke presvučem kožu triput 

sve se da rasturiti 

i bedrena kost 

i engleski šav 

 

iz besmislene potrebe uzgajan nokat na malom prstu 

ili na prvi pogled neprobojna pistacija to je ponos 

krijem svoje kvarove kao ker što kusa 

svoju povraćotinu  

 

od mog bi danas otvorenije razgovarao  

i goveđi jezik iz konzerve

u mrak se legnem i opipam mene na podu

nema praznijeg prostora 

 

srednjim prstom bridi

grba od pisanja 

privatni spomenik 

otporu   


 

 

BOG NOSI PAPRIKE

zdravo vatro milosti puna gospodin s tobom

odgovorila sam na poziv

koliko uzbuđenja u oskudici rekoh 

kad mi je umro djed 

naslijedila sam kamen u koji se bijeda 

ukomotila kao korijenje u teglu 

 

ne zna se koliko dugo bauljam po mapi

kao mucice u pupku može me se 

odrediti po mirisu 

mogu me odati krateri na koljenima 

isperutane šake 

pa tek onda 

ugljen pogled

 

u dahćuće grmlje u propao bunar 

nevrijeme pomalja od iza brda čujem

kako mu misli s glave padaju na nebo 

s krtih rebara na stajske limove  

gore opet spominje magareće uši 

u zagorjelu juhu drobi komade kruha  

jedan sebi jedan 

pod zamku za grdeline

 

svi smo mi izašli iz 

Titovih prikliještenih prstiju

odani krvi skrušeni 

braća kao bog i rat 

 

ništa me nigdje ne čeka i onako 

odavno slovkam svoje prezime 

taj kamen preturajući po džepu 

samo da bih išla idem

ili ovamo ili onamo svejedno 

šprancaju se ulice kao jezici 

 

ako ponegdje zastanem 

stavim ga na glavu i zbrajam

kovanice za zamrznutu pizzu 

ogrijavši se na fen 

 

 

 

ČUVANJE POJAVNOSTI

 

dok nema mog i tvog nema ni krađe i

sva širina lijepih zamisli 

i ja zajedno s njima 

sa štaka se spuštamo zauzimamo kolnik 

papirnatom čašom tranzistorom 

rečenicom na komadu kartona  

 

volim vjerovati da nisam beskućnik ali

ne skidam čizme rijetko zaspim 

nagli trzaj kao snop ključeva čuvara banke

bačen u glavu

 

ako i sanjam uvijek pada iglica ježa o mali prst 

mali prst o nogu kreveta noga o klin šatora 

šator o oluju oluja o zbrčkane zube planine 

domino je đavolji špil karata

 

kad sam čula bježi ja sam je zapalila 

jer to je i onako bila kuća u kojoj se četveronoške

hodalo po stropu i siktalo iz podruma

pod zjapećim pârom divovskih škara 

moji su tragovi do danas oznake za rezanje

 

ja ničiji suvremenik ničiji šegrt 

ne poznajem nikog starijeg od sebe

ne mogu me spasiti vračevi ne treba me spasiti ništa

u meni nespašenoj leži fosil kao prijatna klima

kao slobodna volja fosil kao patnjom protegnuto srce 

prostran šator koji prima sve protivne svjetove

 

a svijet je projekcijska kabina u kojoj sunce dangubi 

tamani koštice i čeka da mu pošaljem film

žmari mi leđa grbi me u kartonsku loptu 

pod pazuhom miris gulaša 

 

korak prska skakavcima sati tuku pravilno 

na nekoj od frekvencija još se pušta glas iz bačve 

moja je sjena rijetko ljudska dok rubom ceste 

tjeskobna i omražena po šipražju šepam 

kao čiravi oposum 

 

 

 

TOPLI OBROK U PRIJEVREMENOJ PENZIJI

 

zna se za što i za koga je zora i iako je

nekontroliranom umu pomagao rad u tvornici

više nipošto ne pristajem buditi se u zoru

osim da se pokrijem 

ili da komarac nedugo nakon uboda umre

još uvijek kao u talijanskoj renesansi

uklanjam protivnika okrutno i otmjeno  

 

na kasne alarme uplesane u san u pseće nokte 

dok tapkaju kao kuhinjski tajmer 

na propuh 

što širi prozore k poprsju  

vrućem pudingu od vanilije 

na mir jedino pristajem danas na 

tunu u šugu od rajčice masline slanutak 

na naslonjač na ono što je sreća ispred kuće

na jabuku stavljenu na stol 

ne bi li se u romanima koje razlikuje 

znamo li ili ne što glavni likovi jedu 

desilo nešto epohalno 

što je s jabukom uvijek slučaj

 

kad ušute vatrogasne sirene

građevinski šutevi otpuhavatelji lišća 

vrištanje žrtvi nevještih lopti

lonac položen na oltar dana

poput tijela pod gripom grije

ne gledaj me kao vrućica pjevam mu

pa sa mnom grmljavinu čeka

na trijem jučer izgurana garnitura 

za nekoliko palčeva raste palma 

svemu vrijedi nazočiti da je sreće 

rasli bi mi nokti od kikirikija 

 

iz naslonjača tako jedino slavim 

vrt u mojoj glavi moju glavu u vrtu  

tko umre s čokoladom u ustima

umro je kao sretan čovjek

 

i čovjek stvori smeće na sliku svoju rečem

pjesnikinja hrane i kukaca 

sagnem se i čačkalicu zabodem u zemlju 

sebi sam tako napokon srastao blizanac 

vermutu sok od breskve 

draža strana kreveta 

logorska vatra 

mom jezeru

 

JESTE LI SIGURNI DA ŽELITE IZBRISATI SVE TE STAVKE

 

sve moje stanice aristokratski ohole čestice fluida

čas bi vamo čas bi tamo nijedna ne zna 

gdje bi sama sa sobom 

danima sam tako Tolstoj i ne žalim se 

sigurnost rađa mlohave rugobe a to nipošto nisam 

mada se s jednog komada namještaja 

bestidno rastežem na drugi 

kao topljena gauda

 

pokušavam pisati i odnedavno opet skupljam

hračke nade u teglu pod krevetom

ali ne da mi se petljati ni tamo gdje mi je mjesto 

kamoli u zakone logike 

njih može rušiti jedino susjeda koja zvoni 

da joj pričuvam dijete 

 

koliko volite to dijete ne hvala

imam već kod kuće Alfreda i Benjamina 

ni oni ne vole da ih se čupa

iz razonode u prolazu nekad  

od ispod nokta Mefista im frknem  

derišta ružmarini 

gdje bih zaboga još i s vašim djetetom  

ja se ovdje bavim epistemološkim izazovima

uprežem konje u glavi i jebivjetrujem

počesto poričem zbilju odmaram 

kao da je nemar hrabrost

noge prekrižene na tabure natrpan 

neotvorenim pozivima na sud 

sve ih znam gospođo

nedolično ponašanje skakanje na vlakove u vožnji 

lažno svjedočenje snifanje ljepila u parku 

spavanje u parku 

vožnja pod utjecajem vožnja bez položenog vozačkog 

gađanje papinog balkona limenkama i

vikanje Ave Mafia

napad na službenu osobu pranje novca što kroz

građevinu što kroz sex shopove i vjerske sekte 

bježanje od policije bježanje od vojske

bježanje od same sebe što mi jedino nije uspjelo

oduvijek sam znala najranjivija sam dok se krećem

kao predsjednikov tjelohranitelj 

nismo li rekli da sam hrabra 

ali ne hvala

 

zatvaram vrata 

jer moja je ljubav žvakaća guma u lizalici 

kad mene moliš ljubiš crvenu vruću grudu

brusnog papira

 

onda pokušam pisati o ljubavi

ako su riječi rasuti štapići za uši 

ja sam krvava jastučnica

mišlju riječju djelom ja sam samoživa prijevara 

u svom sam svijetu u čijem bih bila

bezoblično sumnjalo 

lijena štujem svetinju dosade i silim se 

izdajam kaplje likera

kao lavež odjeknu u čašu

zarastu rupe gelera i gomolja 

zelenim rukama opet 

cvjetaju fluksije 

 

no ne ide

ne pišem dakle ne vjerujem 

ni da znam kako kunem se 

nikad joj to ne bih priuštila

nikad ne bih omeđila pjesmu ali pjesma 

omeđuje mene

izađem popnem se klatim se 

do zadnje stanice po jurećem krovu 

kao nuklearni fizičar na ivici dobra i zla 

nastavi

ljubav ne baca pod vlak osim ako  


LOVIŠTE

 

tijelo prijeti da se otrgne tijelo je 

slap kostiju s pomoćnog kreveta iskrcan u blato

živim što bi rekli u lovištu 

nikad si neću obnoviti kuću

sifon ne zaudara na urin 

čarape ne nestaju u veš mašini 

hladnjak ne bruji zvono ne radi 

voda nije plaćena 

dakle dugo život nije bio 

ovako milosrdan

 

glad traje pola sata nekima čitavog života

samo bog nosi paprike a krumpira se 

lako ukrade 

nemam se zašto ogledavati preko ramena 

niti će me itko osim nje 

po njemu tapšati 

 

ona broji greške brzinom krupijea ona je

na kocku položen kapital 

brzopleto iskorišten prostor kao

zagrljaj usred epidemije 

nahrupi uholažama iz uništenog gnijezda 

zalijepi se zosterski za živce ona                                          

odgriza i guta bez mehanike žvakanja   

ništa ne progoni čovjeka kao prošlost 

 

uzmi me šapćem joj prošnju kašljem u šaku

na vlastitu odgovornost hodam bosa 

s dvije pruge čađe pod okom ja sam spremna

opet iglu za kosu zabadati u kucavice spremna 

za ceremoniju inicijacije u bilo što 

 

ne znam što tu radi i premda je odavno prazan

jedna mi mačka počesto mijesi stomak

onda se gola nagradim dubokim udahom

topeći snijeg u koji ću sjesti 

 



 

 

 

 

 

o nama

Natječaj nagrade ''Kritična masa'' (8. izdanje) otvoren do 10. prosinca

Kritična masa raspisuje novi natječaj književne nagrade "Kritična masa" za mlade autorice i autore (do 35 godina).
Ovo je osmo izdanje nagrade koja pruža pregled mlađe prozne scene (širi i uži izbor) i promovira nova prozna imena.
Prva nagrada iznosi 700 eura (bruto iznos) i dodjeljuje se uz plaketu.
U konkurenciju ulaze svi dosad neobjavljeni oblici proznih priloga (kratka priča, odlomci iz većih formi, prozne crtice). Osim prozne fikcije, prihvatljivi su i dokumentarni prozni tekstovi te dnevničke forme koji posjeduju književnu dimenziju.
Prethodnih su godina nagradu dobili Ana Rajković, Jelena Zlatar, Marina Gudelj, Mira Petrović, Filip Rutić, Eva Simčić i Ana Predan.
Krajnji rok za slanje prijava je 10.12.2024.
Pravo sudjelovanja imaju autorice i autori rođeni od 10.12.1989. nadalje.

proza

Robert Aralica: Gugutka

NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR

Robert Aralica (Šibenik, 1997.) studij hrvatskoga i engleskoga jezika i književnosti završava 2020. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. U slobodno vrijeme bavi se pisanjem proze i produkcijom elektroničke glazbe. Svoje literarne radove objavljivao je u studentskim časopisima Humanist i The Split Mind. 2022. kriminalističkom pričom Natkrovlje od čempresa osvojio je prvo mjesto na natječaju Kristalna pepeljara. Trenutno je zaposlen u II. i V. splitskoj gimnaziji kao nastavnik hrvatskoga jezika.

proza

Iva Esterajher: Priče

NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR

Iva Esterajher (Ljubljana, 1988.) živi i radi u Zagrebu. Diplomirala je politologiju na Fakultetu političkih znanosti. Aktivno se bavi likovnom umjetnošću (crtanje, slikarstvo, grafički rad), fotografijom, kreativnim pisanjem te pisanjem filmskih i glazbenih recenzija. Kratke priče i poezija objavljene su joj u književnim časopisima i na portalima (Urbani vračevi, UBIQ, Astronaut, Strane, NEMA, Afirmator) te je sudjelovala na nekoliko književnih natječaja i manifestacija (Večernji list, Arteist, FantaSTikon, Pamela festival i dr.).

proza

Nikola Pavičić: Suncem i vremenom opržena tijela

NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR

Nikola Pavičić (Zagreb, 2004.) živi u Svetoj Nedelji. Pohađa Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Piše, napose poeziju i lirsku prozu, te sa svojim tekstovima nastoji sudjelovati u literarnim natječajima i časopisima. U slobodno vrijeme voli proučavati književnost i povijest te učiti jezike.

proza

Luca Kozina: Na vjetru lete zmajevi

NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR

Luca Kozina (Split, 1990.) piše prozu, poeziju i književne kritike. Dobitnica je nagrade Prozak u sklopu koje je 2021. objavljena zbirka priča Važno je imati hobi. Zbirka je ušla u uži izbor nagrade Edo Budiša. Dobitnica je nagrada za poeziju Mak Dizdar i Pisanje na Tanane izdavačke kuće Kontrast u kategoriji Priroda. Dobitnica je nagrade Ulaznica za poeziju. Od 2016. piše književne kritike za portal Booksu. Članica je splitske udruge Pisci za pisce. Zajedno s Ružicom Gašperov i Sarom Kopeczky autorica je knjige Priručnica - od ideje do priče (2023).

proza

Ana Predan: Neke su stvari neobjašnjivo plave

NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR

Ana Predan (Pula, 1996.) odrasla je u Vodnjanu. U šestoj godini počinje svirati violinu, a u šesnaestoj pjevati jazz. Po završetku srednje škole seli u Ljubljanu gdje studira međunarodne odnose, a onda u Trst gdje upisuje jazz pjevanje pri tršćanskom konzervatoriju na kojem je diplomirala ove godine s temom radništva u glazbi Istre. U toku studiranja putuje u Estoniju gdje godinu dana provodi na Erasmus+ studentskoj razmjeni. Tada sudjeluje na mnogo vrijednih i važnih projekata, i radi s umjetnicima i prijateljima, a počinje se i odmicati od jazza, te otkriva eksperimentalnu i improviziranu glazbu, te se počinje zanimati za druge, vizualne medije, osobito film. Trenutno živi u Puli, gdje piše za Radio Rojc i predaje violinu u Glazbenoj školi Ivana Matetića-Ronjgova. Piše oduvijek i često, najčešće sebi.

proza

Eva Simčić: Maksimalizam.

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR

Eva Simčić (Rijeka, 1990.) do sada je kraću prozu objavljivala na stranicama Gradske knjižnice Rijeka, na blogu i Facebook stranici Čovjek-Časopis, Reviji Razpotja i na stranici Air Beletrina. Trenutno živi i radi u Oslu gdje dovršava doktorat iz postjugoslavenske književnosti i kulture.

poezija

Jyrki K. Ihalainen: Izbor iz poezije

Jyrki K. Ihalainen (r. 1957.) finski je pisac, prevoditelj i izdavač. Od 1978. Ihalainen je objavio 34 zbirke poezije na finskom, engleskom i danskom. Njegova prva zbirka poezije, Flesh & Night , objavljena u Christianiji 1978. JK Ihalainen posjeduje izdavačku kuću Palladium Kirjat u sklopu koje sam izrađuje svoje knjige od početka do kraja: piše ih ili prevodi, djeluje kao njihov izdavač, tiska ih u svojoj tiskari u Siuronkoskom i vodi njihovu prodaju. Ihalainenova djela ilustrirali su poznati umjetnici, uključujući Williama S. Burroughsa , Outi Heiskanen i Maritu Liulia. Ihalainen je dobio niz uglednih nagrada u Finskoj: Nuoren Voiman Liito 1995., nagradu za umjetnost Pirkanmaa 1998., nagradu Eino Leino 2010. Od 2003. Ihalainen je umjetnički direktor Anniki Poetry Festivala koji se odvija u Tampereu. Ihalainenova najnovija zbirka pjesama je "Sytykkei", objavljena 2016 . Bavi se i izvođenjem poezije; bio je, između ostalog, gost na albumu Loppuasukas finskog rap izvođača Asa 2008., gdje izvodi tekst pjesme "Alkuasukas".

poezija

Maja Marchig: Izbor iz poezije

Maja Marchig (Rijeka, 1973.) živi u Zagrebu gdje radi kao računovođa. Piše poeziju i kratke priče. Polaznica je više radionica pisanja poezije i proze. Objavljivala je u brojnim časopisima u regiji kao što su Strane, Fantom slobode, Tema i Poezija. Članica literarne organizacije ZLO. Nekoliko puta je bila finalistica hrvatskih i regionalnih književnih natječaja (Natječaja za kratku priču FEKPa 2015., Međunarodnog konkursa za kratku priču “Vranac” 2015., Nagrade Post scriptum za književnost na društvenim mrežama 2019. i 2020. godine). Njena kratka priča “Terapija” osvojila je drugu nagradu na natječaju KROMOmetaFORA2020. 2022. godine objavila je zbirku pjesama Spavajte u čarapama uz potporu za poticanje književnog stvaralaštva Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske u biblioteci Poezija Hrvatskog društva pisaca.

poezija

Juha Kulmala: Izbor iz poezije

Juha Kulmala (r. 1962.) finski je pjesnik koji živi u Turkuu. Njegova zbirka "Pompeijin iloiset päivät" ("Veseli dani Pompeja") dobila je nacionalnu pjesničku nagradu Dancing Bear 2014. koju dodjeljuje finska javna radiotelevizija Yle. A njegova zbirka "Emme ole dodo" ("Mi nismo Dodo") nagrađena je nacionalnom nagradom Jarkko Laine 2011. Kulmalina poezija ukorijenjena je u beatu, nadrealizmu i ekspresionizmu i često se koristi uvrnutim, lakonskim humorom. Pjesme su mu prevedene na više jezika. Nastupao je na mnogim festivalima i klubovima, npr. u Engleskoj, Njemačkoj, Rusiji, Estoniji i Turskoj, ponekad s glazbenicima ili drugim umjetnicima. Također je predsjednik festivala Tjedan poezije u Turkuu.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg