proza

Mike Ivanović: Neuhvatljiva prošlost

NAGRADA "KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Mike Ivanović (1995.) diplomirao je na Akademiji za umjetnost i oblikovanje. Proteklih godina živio je i radio na filmskim projektima u nekoliko europskih gradova, uključujući Berlin, Munchen i Lisabon. Vodi vlastiti studio za medijsku produkciju. Kratku prozu objavljivao je u studentskim časopisima i na bespućima internetskih platformama. U slobodno vrijeme bavi se snimanjem eksperimentalnih filmova.



 

Neuhvatljiva prošlost 

 

 

Kuće su obojane mjesecom. U sjaju je pustinjsko žutilo, i sumaglica je, možda dio refleksije dolazi  iz Afrike. Puše prvi jesenji vjetar, iako je još kasno ljeto pa je topao kao rani proljetni vjetar. 

U glavi se događa nešto smiješno kada slušaš glazbu. Nešto na što smo naučeni, nešto što  prepoznajemo ili nešto što jesmo. Još ako uz glazbu struje riječi i misaone formacije - osjećaj na  osjećaju. Glazba i rečenice, nižu se slično. Obojano vrijeme, putujuća gibljiva nit u prostoru, mašta  mi pretpostavlja da je često plave boje, kao struja. 

Povremeno u odsutnosti zvuka čujem šum krvi, ili tinitus. Glas života ili glas nagovještaja starenja.  Lažem, još sam mlad. Sutra neću lagati. Smiješna je ta preokupacija, panično držanje za oborenu  granu postojanja u bujici napredovanja. Sitan je životni vijek, malo duži, i nešto kraći od drugih  vjekova. 

*** 

Jednoga nedjeljnog dana u ranu, još neohlađenu jesen, pred svjetlom ekrana kuhao sam se u  neodlučnosti, kružio prstom oko njenog DM-a. Nismo se vidjeli sedam godina, a i rastanak je bio za zaborav. 

Glavno sjećanje na njenu pojavu je mala crna cura u baloneru na kišnoj autobusnoj stanici, ispred  mog brucoškog stana u Splitu. Bila je jako lijepa, uzbuđenje je bilo poprilično. Došla je do mene na  prvi dejt. Imao sam malo glinamola i trebali smo se portretirati međusobno, oboje iz Zagreba,  studenti umjetnosti. To je bila izlika. 

Priča se brzo slagala, vino je brzo nestajalo i iako je bila duplo manja od mene, nije ju zgazilo.  Pisali smo i crtkali nekakve ideje po velikom i tankom bijelom papiru. Stječući dojam o njenim  sposobnostima, pomislio sam "bogami, mala ima puno konjskih snaga u glavi". Pričala je o Jungu,  o nekom starijem kolegi koji je nadišao sve slikarske tehnike, njegovi crteži u ugljenu su bili  stvarniji od stvarnog, no odbacio je sve, umjetnost i društvo bili su mu previše pa je otišao čuvati  ovce u pustopoljinu. 

Večer je prilazila kraju, prešutna odluka je bila da će ostati spavati. U spavaćoj sobi sam imao dva  kreveta koji su inače bili spojeni, no nakon nedavnog odlaska bivše sam ih razdvojio, svakog na  drugu stranu. Ne znam kako nisam razmislio da bi ih prije dejta valjalo spojiti. Otišli smo leći uz  zapaljeni joint, malo se šalili i to je to, zbilja smo otišli spavati. 

*** 

Bio sam na jezeru zamijeniti piksele klorofilom, a žarulju suncem. Prošao sam pored vrtlara i djece  koja su se glasala uporno poput galebova. Meditirao sam tako malo pogrbljenih leđa i pomislio što  ako me vidi netko poznat, ali sam se sjetio da moji poznanici u ovo vrijeme vise na poslu.  Mimoišao sam se s mladom djevojkom i psom u šetnji.  

Lopoči, trava, vika, osjetio sam neku neutralnu prazninu. Nisam nužno došao po prosvjetljenje ili  inspiraciju. Došao sam izići, disati, gledati i možda slobodno pomisliti. Visoka stabla u laganoj  sumaglici na rujanskom suncu u raznim jezerskim kompozicijama. Plavo, zeleno, sivo, zlatno i  svijetleće. Zaista živo.

*** 

Danima me bude noćni terori. Ljudi, životinje i ispadanje iz toka svijesti. Slike životinja izazivaju  strah, borbu, no nestajanje svijesti je poseban osjećaj. Strah od propuštanja, samoodržanje koje  panično lamata utapajući se jer misli da je neizbježno. Sanjao sam da su me pritisnuli uza zemlju  stari nepoznanici, u zadnji tren sam dohvatio tubu srećom radioaktivne crvene boje, boje koja  garantira remek djelo, zapalio sam ju kao termit i pobjedonosno nas aktere odnio u smrt. Jasno sam  se probudio. Bio je to moždani povrat osjećaja kontrole. 

*** 

Povremeno osjećam da na dnu u prsima više nema raspona dobrih i loših senzacija. Ravnodušnost  ili neutralnost, konstantni pravac aviona u okolini slabe vidljivosti, neprimjetne kretnje. Želim se  demantirati, iskazati jakost, poreći sivilo i potencijal slobodnog pada s nepoznate visine. I u tom  sam slučaju pomalo ravnodušan. Sezonske oscilacije su prirodne, sazrijevanje je izmjena u manje  izmjenjivo. 

Danas sam u trgovini madracima ležao okrenut cesti. To je cesta kojom sam putovao na fakultet  proteklih godina. Svjetlo je bilo podnevno, zlatno, u suhoj, pješčano sivoj magli. Ispred izloga  prošla je djevojka, zlatne kose, smeđe ili se već ne sjećam. Hodajući je gledala u mene još prije  nego su nam se pogledi susreli. Sada je u mislima već svedena na generični opis, nisam je u  potpunosti doživio, razmišljao sam o samom susretu.  

Čini mi se da sam se našao u nekakvoj netipičnoj životnoj situaciji pomalo nehotice, pomalo zbog  nemara. I to je u redu. Otvorio sam oči, jednom i drugi put. Tresem nogama na mjestu kao dijete i  pomalo uživam u mješavini fikcije i stvarnosti, magle i svjetla. Što sam to skuhao? Jesam li sebe  skuhao u procesu? Još sam živ. Osjećam tlo pod nogama, osjećam svoju težinu na tlu, na nogama i  to me pomalo raduje (vjerujem u gravitaciju).  

*** 

S kasnom jeseni dolazi neka praznina. Muk zatvorenih prozora, rano lijeganje i rano ustajanje, rana  noć i kasan dan. Naša srca usporavaju pod težinom robe, a priroda se privlačno svlači od svojih  suncohvata poput žene.  

Noći na ovom području ne pogađaju me kao nekad, barem tako mislim danas i zadnjih nekoliko  godina. Navikao sam na to pa je ta odsutnost prerasla u prihvaćenu prisutnost. I danas sam u glavi  kružio jezerima koja već previše poznajem, obilazio sjećanja (večeri koje su u dubokoj memoriji i  bez jasnog razloga se javljaju) koja mole za još malo sna. Rekao bih da se nervoza, nestrpljivost,  nepokretljivost, prestimuliranost i nedostatak neviđenoga međusobno bore u grotlu mojeg  svakodnevnog neposustajanja, možda i namjeravanja.  

S umom se ne valja suočavati izravno, jer um će ti slomiti gležnjeve lakoćom tisuću milenija.  Rođeni u informacijskom vremenu, trebaju informacijska rješenja. Htjeli mi to ili ne, naš um je  stvorio ovaj pakao i s tim paklom se mora moći nositi i njime ovladati. Novi nepoznati mladi, sa  zajedničkih virtualnih igrališta.

*** 

Danas je šutnja. Prepustio sam riječ sebi, ugasio uobičajene inpute. Ostao sam šutjeti. Šumska scena ulijevala mi se u osjetila dok sam hodao brijegom uz potok. U sjeni lišća iluminacija sunca je  dramatična, bez nemira. Tiha drama, obrnuta prema osjećaju ispunjenosti. 

Sinoć, kada sam se probudio, iz odškrinute ladice se nazirala zelena linija svjetla od tricijevog  privjeska. Bilo je to isto tako dramatično, spektakularno. U polusnu sam bio mirno oduševljen. 

Večeras se pomiče sat na zimsko računanje vremena. Inače bih bio pomalo razočaran neuspjehom  ukidanja promjene vremena, ali sada samo mislim o pogodnosti sna. Pred očima mi se miješaju  misli i naziru noge u najlonkama djevojke koju sam volio možda samo na trenutak.

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

 

o nama

Natječaj nagrade ''Kritična masa'' (8. izdanje) - uži izbor

Nakon šireg izbora slijedi uži izbor osmog izdanja nagrade ''Kritična masa'' za mlade prozne autorice i autore. Pročitajte tko su finalisti.

proza

Lea Čorak: Zeleni manifest mladosti protiv hipokrita ili kako je počelo spašavanje svijeta u mojoj staji

NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR (8. izdanje)

Lea Čorak (Zagreb, 1997.) završila je diplomski studij međunarodnih odnosa i diplomacije u Zagrebu. Autorica je zbirke pjesama Šetnja šarenilom, za koju je 2021. primila nagradu "Milivoj Cvetnić" Društva prijatelja knjige Hrvatske Kostajnice, kao i putopisa O bogovima, ljudima i moru; putovanje Grčkom, koji je iste godine nagrađen na regionalnom natječaju "Spasimo putopis." Dobitnica je nagrade "Metafora" (2021.) te međunarodne nagrade "Lapis Histriae" (2022.) za kratku prozu. 2024. godine dodijeljena joj je nagrada "Zdravko Pucak" za pjesnički rukopis Skrletna samsara. Njezina poezija i kratka proza objavljivane su u književnim časopisima te uvrštene u uži izbor više književnih natječaja. Živi i radi u Zagrebu.

proza

Robert Aralica: Akteri za kugu

NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR (8. izdanje)

Robert Aralica (Šibenik, 1997.) studij hrvatskoga te engleskoga jezika i književnosti diplomirao je na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. U slobodno vrijeme bavi se pisanjem proze i produkcijom elektroničke glazbe. Svoje radove objavljivao je u studentskim časopisima Humanist i The Split Mind. Kriminalističkom pričom Natkrovlje od čempresa osvojio je prvo mjesto na natječaju Kristalna pepeljara (2022.). Također, ušao je u uži izbor natječaja Kritična masa i Pišem ti priču (2024.) te Prozak (2025.). Trenutno je zaposlen kao nastavnik hrvatskoga jezika.

proza

Rea Kurtović: Obitelji i proturječja

NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR (8. izdanje)

Rea Kurtović (Zagreb, 2000.) pohađa dvopredmetni studij talijanistike i lingvistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Stekla je naziv sveučilišne prvostupnice, a trenutno piše diplomske radove. Tijekom studiranja je sudjelovala na Erasmus+ studentskoj razmjeni u sklopu koje je jedan semestar provela studirajući na Univerzitetu u Padovi. Prethodno je završila jezični smjer Gimnazije Lucijana Vranjanina, gdje je pisala za školski časopis Vranec. Uživa u pisanju od ranog djetinjstva pa je tako u 5. razredu osnovne škole osvojila 3. mjesto na književnom natječaju Gradske knjižnice Velika Gorica Pišem ti pismo. Osim kratkih priča, piše i poeziju, a u slobodno vrijeme se bavi sportom i plesom.

proza

Ana Predan: Neke su stvari neobjašnjivo plave

NAGRADA "KRITIČNA MASA" (7. izdanje) - NAGRAĐENA PRIČA

Ana Predan (Pula, 1996.) odrasla je u Vodnjanu. U šestoj godini počinje svirati violinu, a u šesnaestoj pjevati jazz. Po završetku srednje škole seli u Ljubljanu gdje studira međunarodne odnose, a onda u Trst gdje upisuje jazz pjevanje pri tršćanskom konzervatoriju na kojem je diplomirala ove godine s temom radništva u glazbi Istre. U toku studiranja putuje u Estoniju gdje godinu dana provodi na Erasmus+ studentskoj razmjeni. Tada sudjeluje na mnogo vrijednih i važnih projekata, i radi s umjetnicima i prijateljima, a počinje se i odmicati od jazza, te otkriva eksperimentalnu i improviziranu glazbu, te se počinje zanimati za druge, vizualne medije, osobito film. Trenutno živi u Puli, gdje piše za Radio Rojc i predaje violinu u Glazbenoj školi Ivana Matetića-Ronjgova. Piše oduvijek i često, najčešće sebi.

proza

Eva Simčić: Maksimalizam.

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" 6. IZDANJE - NAGRAĐENA PRIČA

Eva Simčić (Rijeka, 1990.) do sada je kraću prozu objavljivala na stranicama Gradske knjižnice Rijeka, na blogu i Facebook stranici Čovjek-Časopis, Reviji Razpotja i na stranici Air Beletrina. Trenutno živi i radi u Oslu gdje dovršava doktorat iz postjugoslavenske književnosti i kulture.

poezija

Jyrki K. Ihalainen: Izbor iz poezije

Jyrki K. Ihalainen (r. 1957.) finski je pisac, prevoditelj i izdavač. Od 1978. Ihalainen je objavio 34 zbirke poezije na finskom, engleskom i danskom. Njegova prva zbirka poezije, Flesh & Night , objavljena u Christianiji 1978. JK Ihalainen posjeduje izdavačku kuću Palladium Kirjat u sklopu koje sam izrađuje svoje knjige od početka do kraja: piše ih ili prevodi, djeluje kao njihov izdavač, tiska ih u svojoj tiskari u Siuronkoskom i vodi njihovu prodaju. Ihalainenova djela ilustrirali su poznati umjetnici, uključujući Williama S. Burroughsa , Outi Heiskanen i Maritu Liulia. Ihalainen je dobio niz uglednih nagrada u Finskoj: Nuoren Voiman Liito 1995., nagradu za umjetnost Pirkanmaa 1998., nagradu Eino Leino 2010. Od 2003. Ihalainen je umjetnički direktor Anniki Poetry Festivala koji se odvija u Tampereu. Ihalainenova najnovija zbirka pjesama je "Sytykkei", objavljena 2016 . Bavi se i izvođenjem poezije; bio je, između ostalog, gost na albumu Loppuasukas finskog rap izvođača Asa 2008., gdje izvodi tekst pjesme "Alkuasukas".

poezija

Maja Marchig: Izbor iz poezije

Maja Marchig (Rijeka, 1973.) živi u Zagrebu gdje radi kao računovođa. Piše poeziju i kratke priče. Polaznica je više radionica pisanja poezije i proze. Objavljivala je u brojnim časopisima u regiji kao što su Strane, Fantom slobode, Tema i Poezija. Članica literarne organizacije ZLO. Nekoliko puta je bila finalistica hrvatskih i regionalnih književnih natječaja (Natječaja za kratku priču FEKPa 2015., Međunarodnog konkursa za kratku priču “Vranac” 2015., Nagrade Post scriptum za književnost na društvenim mrežama 2019. i 2020. godine). Njena kratka priča “Terapija” osvojila je drugu nagradu na natječaju KROMOmetaFORA2020. 2022. godine objavila je zbirku pjesama Spavajte u čarapama uz potporu za poticanje književnog stvaralaštva Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske u biblioteci Poezija Hrvatskog društva pisaca.

poezija

Juha Kulmala: Izbor iz poezije

Juha Kulmala (r. 1962.) finski je pjesnik koji živi u Turkuu. Njegova zbirka "Pompeijin iloiset päivät" ("Veseli dani Pompeja") dobila je nacionalnu pjesničku nagradu Dancing Bear 2014. koju dodjeljuje finska javna radiotelevizija Yle. A njegova zbirka "Emme ole dodo" ("Mi nismo Dodo") nagrađena je nacionalnom nagradom Jarkko Laine 2011. Kulmalina poezija ukorijenjena je u beatu, nadrealizmu i ekspresionizmu i često se koristi uvrnutim, lakonskim humorom. Pjesme su mu prevedene na više jezika. Nastupao je na mnogim festivalima i klubovima, npr. u Engleskoj, Njemačkoj, Rusiji, Estoniji i Turskoj, ponekad s glazbenicima ili drugim umjetnicima. Također je predsjednik festivala Tjedan poezije u Turkuu.

proza

Robert Aralica: Gugutka

NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR

Robert Aralica (Šibenik, 1997.) studij hrvatskoga i engleskoga jezika i književnosti završava 2020. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. U slobodno vrijeme bavi se pisanjem proze i produkcijom elektroničke glazbe. Svoje literarne radove objavljivao je u studentskim časopisima Humanist i The Split Mind. 2022. kriminalističkom pričom Natkrovlje od čempresa osvojio je prvo mjesto na natječaju Kristalna pepeljara. Trenutno je zaposlen u II. i V. splitskoj gimnaziji kao nastavnik hrvatskoga jezika.

proza

Iva Esterajher: Priče

NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR

Iva Esterajher (Ljubljana, 1988.) živi i radi u Zagrebu. Diplomirala je politologiju na Fakultetu političkih znanosti. Aktivno se bavi likovnom umjetnošću (crtanje, slikarstvo, grafički rad), fotografijom, kreativnim pisanjem te pisanjem filmskih i glazbenih recenzija. Kratke priče i poezija objavljene su joj u književnim časopisima i na portalima (Urbani vračevi, UBIQ, Astronaut, Strane, NEMA, Afirmator) te je sudjelovala na nekoliko književnih natječaja i manifestacija (Večernji list, Arteist, FantaSTikon, Pamela festival i dr.).

proza

Luca Kozina: Na vjetru lete zmajevi

NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR

Luca Kozina (Split, 1990.) piše prozu, poeziju i književne kritike. Dobitnica je nagrade Prozak u sklopu koje je 2021. objavljena zbirka priča Važno je imati hobi. Zbirka je ušla u uži izbor nagrade Edo Budiša. Dobitnica je nagrada za poeziju Mak Dizdar i Pisanje na Tanane izdavačke kuće Kontrast u kategoriji Priroda. Dobitnica je nagrade Ulaznica za poeziju. Od 2016. piše književne kritike za portal Booksu. Članica je splitske udruge Pisci za pisce. Zajedno s Ružicom Gašperov i Sarom Kopeczky autorica je knjige Priručnica - od ideje do priče (2023).

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink zg