Dmitry Golynko, 1969., pjesnik iz St. Peterburga.
Tri pjesme - ekstatične - dovoljno za upoznavanje.
Pjesme je s ruskog preveo Ivo Alebić.
1
izvadi ga odmah, i požderi
gleda, na stubištu
mimoišli su se dijete
paralitik, u kolicima
i terorist čečenski
tko su oni, žrtve sistema
ili dijelovi njegovi, evo vam šoka
2
izvadi ga odmah, i stisni
gleda, gdje da izdrka,
ti si vojnik, govori si
ali vojnik, posljednji
u povorci, i vojnik koji se
izvlači iz povorke su jedno
te isto, juha goveđa
3
izvadi ga odmah, i pljuni
čovjek u crnoj kabanici
gleda na mȁnu nebesku
razmazanu po zemlji
i dosađuje krajoliku
svom, daskama zakucanoj trgovini
do kosti i kože ispijenom psu lutalici, bradonjama
na prečki, užasan mamurluk
4
izvadi ga odmah, i progutaj
gleda na ruke žene
Azijatkinje, profinjene, bez i jednog
prašinu nekažnjenosti, tad
će se sve smrviti, trunje će biti
na podu, doggy style
5
izvadi ga odmah, i prodri
gleda na nerazvijen
grudni koš, koji pripada
nepoznatom, ako te uhvate u laži
dodirnuti srce tuđe
moguće je samo još većom laži, čir
se zagnojio, oči peku
6
izvadi ga odmah, i skini
gleda na zgradu zatvora
broj je nejasan, unutra su
oni koji su izvršili zločine
protiv, tamo vrijede drukčiji zakoni, prekidi
i spojevi, porijeklo vrsta
nasilja je mutno, čak i za upućene
7
izvadi ga odmah, i iseri
gleda na dlačicu
petnaest centimetara dugačku, tko
ju je ispustio, majka-usamljenica
il terorist čečenski
koji lik epohe
nemile, još zašuškaj
8
izvadi ga odmah, i proračunaj
gleda na one, koji su se
izvukli ispod razvalina
zatim na one, koji se nisu ispod razvalina
izvukli, kojega nose na nosilima
tamo i još dalje, on širom otvara
oči, vrijedne čuđenja
9
izvadi ga odmah, i gricni
čovjek u crnoj kabanici
gleda na drhtanje plivača
u rupi u ledu, na snažnog bandita
koji gradi tržište, na žemičku, iskljucanu
golubovima, nabubrijelu bradavicu
pritišće ustima, probavlja
prepoznato, ne može se reći da je ukusno
10
izvadi ga odmah, i uludo troši
čovjek u crnoj kabanici
gleda na gimnastičke
sprave, skače preko kozlića
djevojačko tijelo, napreže se
bat kod voajera
turisti su se skupili
na promatračkom trgu, nastavio je raditi sklekove
11
izvadi ga odmah, i zakucaj
čovjek u crnoj kabanici
gleda sam na sebe, ljepotan
mužjak, dat će mu i na ovom
mjestu i tamo, kamo će otputovati
dalje, nešto, a uzimati
on zna, namočena jarebika
u lavoru, izbor je ogroman
1.-3. travnja 2004.
ključevi toga kraja izgubljeni su
usred prostora, pokrivenog čupavom
kosom, il' procentom opranog novca,
ili mljackanjem izlučene sluzi,
svime čemu je potreban ključ
posebni, koji hrabri bližnjeg obećanjem
prisnosti, njega odvode tamo, ma
zaboravi, ovdje nema milosti
2
ključevi toga kraja umetnuti su
jezičac je pomaknut, riječ sad dajemo blesavom
mumljanju gangstera, nepristojnom hihotu
učenice, koja sjedi u predvorju sa zlobnim
izrazom lica, muklom kašlju
koji dere dušnik, trijesku kaše
u neopranu zdjelu, redovnom kašnjenju
koje uzrokuje muke, gdje da ispijem
3
ključevima toga kraja neće poći za rukom
blasfemija je danas uvijek banalnost
naherena glava je bolesna
u usluge je uključeno sve do analnog,
plače zbog ostrižene kože
izvađena utroba u klaonici, ne možeš ga nazvati
ni huljom ni slatkicom, ono najbolje
ostavljeno je na tanjuru, afektirano puši
4
ključevi toga kraja drhte u ruci
običnog čovjeka, neugrađenog u šaržer
krater odavno šuti, ali vulkan se
nije ugasio, neočekivano se poseksao
pri susretu, raspalio se hormon
zgubidanski, sumorna komunalka
zaudara očajem, to nije povik
u pomoć, nego: daj ih udari
5
mijenjaju ključevi toga kraja sjekiru
i otvarač, teško opijanje
prekinula je hitna, Lada paleći se,
ostavlja u snijegu komadić
gdje se snijeg otopio, jeftini konjak
grije utrobu, šireći ustajali u njima vonj,
daj oladi, kako bi se reklo, čist i trijezan
6
ključevi toga kraja moraju se u boju
baciti, da bi postali odvratno
šareni, vlasnik njihov druži se s
susjedovom mačkicom, uspoređuje
visinu s patriotski raspoloženim
penzionerom, koji je navikao da sise
gnječi od iznenadne boli u grudima, gaženjem nozi
prilagođava cipele, nanosi maziva na
7
ključevima toga kraja nije potreban
lokot viseći ili urezani, nema problema
u klubu stiskavac je najavljen, sav na tabletama
hvata partnericu oko struka, gnoj
curi iz napaljenog, podmetanje nogom
obara suviše žurećeg da obrani
svoja uvjerenja, moglo bi i gore, da je klavir
raštiman, dosađuju ličinke do dana današnjeg
8
ključevima toga kraja rok upotrebe
istječe, pivo uz grickanje pistacija
ima razvodnjeni okus, u ogrtaču mekanom
izgleda se minijaturnije, zacrvenijeli
prištić izbija, na odjeći sve su
hridine ispupčene, jednostavno dječji vrt
podigli su dioničari, otkrivši prijevaru
investitora, muti se pogled masni
9
ključevi toga kraja obično se u jednom
primjerku daju, rijetko se njihovi duplikati
izrađuju strojem s programom
koji jamči savršenu preciznost, i tad
etabliranom vrijednošću postaje zadah
uspješnosti, sličnosti pregovaranju
oko Gazproma, koji je oteo od medijskog magnata
njegovo carstvo, u pravi čas dali su signal
10
ključevima toga kraja nitko ne može otuđiti
vlast, čak i potpuni govnar
pred njima hoda na prstima, vatom s
tečnim amonijakom dezinficira, u odvojenom
sanitarnom čvoru stavili su pločicu, odabir
između investitora poslužio je za udruživanje
poduzeća, ulijevaju u vikendaša hrabrost
kasni mrazovi, neugodnosti zbog dugova
11
ključevima toga kraja provjeravaju njihovu autentičnost
stavljajući ih pod zub, danonoćno tegli
kao Pinokijev otac, toranj vodovodni
preuređen je u simpatični klub, divljačka
vanjština još uvijek nije povod razuzdanom
ponašanju, pripiti apsolvent šlata okolo,
kod fufice se pjegavi podbradak
klima, nešto žvačući, treba se naviknuti
12
ključevi toga kraja praktički ne postoje
taj kraj se ne otvara, ključanica
u njemu nije urezana, poslije dánā
provedenih ovdje možeš se samo
posrati, prijatelj je totalno poludio
u svojoj manijakalnoj ozbiljnosti
pri izboru piva, neugledan je
no snalažljiv, naviknuvši se na upuštanje s guskicama
13
ključevi toga kraja su kao ispljuvak u bunar
tobože naciljan, no koji grmi u nigdje
prijatelj najmiliji, tražeći WC
gura se u sporednu prostoriju, prodano je dinja
više nego obično, vijest iz nepoznatog izvora
ne grije dušu, nevažne novosti
suviše se gomilaju, liči na monstruma
dovoljno beskarakteran, nagrnula je gamad
14
za ključevima toga kraja poslani
se ne žuri, zna da vrijeme polagano
ide unaprijed, postoje u cjeniku
pozicije koje nedostaju, neprimjetnim
je korisno ostajati sve do sljedeće
kontrole, od propalih grana industrije
nema puno koristi, tapka na otupjelom nožiću
za brijanje, utroba je obrađena
14. veljača – 12. travnja, 2007., St. Peterburg
1
za namirnicama milosrđa red
vijuga, račva se na tri-četiri
repa, cvili – kao videovrpca
podešena na premotavanje, u zatiljku
kvadratnom pred onim koji stoji svjetluca
perspektiva da se pomakne naprijed, na tihi
upit ''tko je posljednji?'' čuješ u odjeku
''poslije njega nitko više'', u maramu
na raznobojne točkice goleme blagajnice?
il' u jednobojnu? u procesu prilaženja
i plaćanja kesi masivnoj
prijeti debljanje, put je prijeđen
2
za namirnicama milosrđa stiska
vreva gužva
gura se pritiskajući kezi se čak
ne primjećujući u vratima
vrijebaju priliku udarac
u pleksus pada u paniku ček
izdaje moljaka u čabru
nečiste savjesti kupa se gol kao
od majke rođen u parku
kači se za psinu, koja zakopava
izmet u tlo čokanj
ispija naiskap lom vremena
3
namirnica milosrđa je razjebana
brižljivo, uvaljena susjedu il' je repki
dječjoj dodijeljena kao premija
za buduće srebro,
kamiondžija
bulji u podrhtavanje golih tetki
izrezanih iz penthousea, uteći
ne da ni jednoj, masne mrlje na
smijelom rublju, sudeći po šavu
iz šminkerske konfekcije
kauču
slomljenom, spava na njemu noćna ptica il'
ranoranilac, pročitano poglavlje knjige nije
zadnje prije sna, komadić žvake
4
lako pokvarljivom namirnicom
milosrđa samo lijen čovjek
ne trguje, nabubrivši
od nepravilnog čuvanja, odozdo
na namirnici nakuplja se plijesan, odlučuje
odozgo ostati standardnim
predmetom prodaje, pokvaren
lišajem potrošnje, anketa
statističara rezimira mnijenje
društveno, na mjestu
osiromašenja razotkriva se nervozni
kupac, napravljeni su kompromisi
5
za namirnicama milosrđa namjeravajući
jetru ispituju – nije li možda oboljela...
biokemija ne pokazuje ništa, pjenasti vrh
obmanjuje val, nemirni
vragolan negdje je utekao, tim prije ne svijetli
reduplikacija isteklog roka, ne razumije
smisao amaterskog komada, vjeđe su
sklopljene pri manjku sna, od smijeha puca
u dlan, otirući se o njega, naručitelja
ubojstva brzo ucjenjuju, zbog manjka kapaljki
redoslijed je izmijenjen, fotografija s počasne ploče
6
vrijeme je da se namirnica milosrđa
zaboravi i da se kidne odavde,
u sportskoj dvorani, cereći se debilno,
trbušnjake radi Vasjutka
u svojoj osamnaestoj dala je
maltene polovini studijske godine, one koji su
iščašili zglob namještaju u traumi, potrebno je
pedantno promatrati zbog navike
da se sve stavlja pod navodnike, niski
standard života u provinciji dopušta da se ne rasipa,
zeko je zabiberio vuku, bliješti izbočina
8. – 25. siječnja 2008., St. Peterburg
Bilješka:
Dimitrij Golinko rođen je 1969. godine u Lenjingradu. Studirao je teoriju umjetnosti i rusku literaturu; predavač je na Ruskom institutu za povijest umjetnosti, gdje predaje uglavnom kolegije iz teorije filma i medija. Prvu pjesničku knjigu, kojom dominiraju onomatopejski i lingvistički eksperimenti te polemika s tradicijom i jezičnim standardom, naslovljenu Homo Scribens, objavio je 1994., oslanjajući se na poetiku mahom pjesnika Black Mountain škole, posebice Charlesa Olsona i Roberta Duncana. Slijede knjige Direktorij (2001.) i Betonske golubice (2003.), a zatim engleski izbor iz djela, naslovljen As It Turned Out (2008.) Nominiran je za prestižnu nagradu Andrej Belyj.
Pobjednica književne nagrade "Sedmica & Kritična masa" za mlade prozaiste je Eva Simčić (1990.) Nagrađena priča ''Maksimalizam.” neobična je i dinamična priča je o tri stana, dva grada i puno predmeta. I analitično i relaksirano, s dozom humora, na književno svjež način autorica je ispričala pamtljivu priču na temu gomilanja stvari, temu u kojoj se svi možemo barem malo prepoznati, unatoč sve većoj popularnosti minimalizma. U užem izboru nagrade, osim nagrađene Simčić, bile su Ivana Butigan, Paula Ćaćić, Marija Dejanović, Ivana Grbeša, Ljiljana Logar i Lucija Švaljek.
Ovo je bio šesti nagradni natječaj koji raspisuje Kritična masa, a partner nagrade bio je cafe-bar Sedmica (Kačićeva 7, Zagreb). Nagrada se sastoji od plakete i novčanog iznosa (5.000 kuna bruto). U žiriju nagrade bile su članice redakcije Viktorija Božina i Ilijana Marin, te vanjski članovi Branko Maleš i Damir Karakaš.
Nakon šireg izbora slijedi uži izbor nagrade ''Sedmica & Kritična masa'' za mlade prozne autore. Pročitajte tko su sedmero odabranih.
NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR
Hana Kunić (Varaždin, 1994.) završila je varaždinsku Prvu gimnaziju nakon koje upisuje studij Glume i lutkarstva na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku, gdje je magistrirala 2017. godine. Kao Erasmus+ studentica studirala je Glumu i na Faculty of Theatre and Television u Cluj-Napoci u Rumunjskoj. Glumica je pretežno na kazališnim (HNK Varaždin, Kazalište Mala scena Zagreb, Umjetnička organizacija VRUM, Kazalište Lutonjica Toporko), a povremeno i na filmskim i radijskim projektima. Kao dramska pedagoginja djeluje u Kazališnom studiju mladih varaždinskog HNK i u romskom naselju Kuršanec u sklopu projekta Studija Pangolin. Pisanjem se bavi od osnovne škole – sudjelovala je na državnim natjecanjima LiDraNo (2010. i 2012.), izdala je zbirku poezije „Rika“ (2018.), njena prva drama „Plavo i veliko“ izvedena je na Radiju Sova (2019.), a njen prvi dječji dramski tekst „Ah, ta lektira, ne da mi mira“ postavljen je na scenu lutkarskog Kazališta Lutonjica Toporko (2021.). Suosnivačica je Umjetničke organizacije Favela. Živi u Zagrebu, puno se sunča i alergična je na banalnost.
NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR
Saša Vengust (Zagreb, 1988.) završio je školovanje kao maturant II. opće gimnazije. Nakon toga je naizmjence malo radio u videoteci, malo brljao na Filozofskom fakultetu po studijima filozofije, sociologije i komparativne književnosti. U naglom i iznenadnom preokretu, zaposlio se u Hladnjači i veletržnici Zagreb kao komercijalist u veleprodaji voća i povrća. Trenutačno traži posao, preuređuje kuću, savladava 3D printanje, boja minijature, uveseljava suprugu i ostale ukućane sviranjem električne gitare te redovito ide na pub kvizove da se malo makne iz kuće.
Sheila Heti (1976.) jedna je od najistaknutijih kanadskih autorica svoje generacije. Studirala je dramsko pisanje, povijest umjetnosti i filozofiju. Piše romane, kratke priče, dramske tekstove i knjige za djecu. U brojnim utjecajnim medijima objavljuje književne kritike i intervjue s piscima i umjetnicima. Bestseleri How Should a Person Be? i Women in Clothes priskrbili su joj status književne zvijezde. New York Times uvrstio ju je na popis najutjecajnijih svjetskih književnica koje će odrediti način pisanja i čitanja knjiga u 21. stoljeću, a roman Majčinstvo našao se na njihovoj ljestvici najboljih knjiga 2018. godine. Hvalospjevima su se pridružili i časopisi New Yorker, Times Literary Supplement, Chicago Tribune, Vulture, Financial Times i mnogih drugi koji su je proglasili knjigom godine. Majčinstvo je tako ubrzo nakon objavljivanja postao kultni roman. Sheila Heti živi u Torontu, a njezina su djela prevedena na više od dvadeset jezika.
Selma Asotić je pjesnikinja. Završila je magistarski studij iz poezije na sveučilištu Boston University 2019. godine. Dobitnica je stipendije Robert Pinsky Global Fellowship i druge nagrade na književnom natječaju Brett Elizabeth Jenkins Poetry Prize. Nominirana je za nagradu Puschcart za pjesmu ''Nana'', a 2021. uvrštena je među polufinaliste/kinje nagrade 92Y Discovery Poetry Prize. Pjesme i eseje na engleskom i bhsc jeziku objavljivala je u domaćim i međunarodnim književnim časopisima.
Ines Kosturin (1990., Zagreb) rodom je iz Petrinje, gdje pohađa osnovnu i srednju školu (smjer opća gimnazija). Nakon toga u istom gradu upisuje Učiteljski fakultet, gdje je i diplomirala 2015. godine te stekla zvanje magistre primarnog obrazovanja. Pisanjem se bavi od mladosti, a 2014. izdaje svoju prvu samostalnu zbirku poezije, ''Papirno more''. Krajem 2020. izdaje drugu samostalnu zbirku poezije, ''Herbarij''. Pjesme objavljuje kako u domaćim, tako i u internacionalnim (regionalno i šire) zbornicima i časopisima. Na međunarodnom natječaju Concorso internazionale di poesia e teatro Castello di Duino 2018. osvaja treću nagradu. Poeziju uglavnom piše na hrvatskom i engleskom jeziku.
Luka Ivković (1999., Šibenik) je student agroekologije na Agronomskom fakultetu u Zagrebu. Do sada je objavljivao u časopisu Kvaka, Kritična masa, Strane, ušao u širi izbor za Prozak 2018., uvršten u zbornik Rukopisi 43.
Bojana Guberac (1991., Vukovar) odrasla je na Sušaku u Rijeci, a trenutno živi u Zagrebu. U svijet novinarstva ulazi kao kolumnistica za Kvarner News, a radijske korake započinje na Radio Sovi. Radila je kao novinarka na Radio Rijeci, u Novom listu, na Kanalu Ri te Ri portalu. Trenutno radi kao slobodna novinarka te piše za portale Lupiga, CroL te Žene i mediji. Piše pjesme od osnovne škole, ali o poeziji ozbiljnije promišlja od 2014. godine kada je pohađala radionice poezije CeKaPe-a s Julijanom Plenčom i Andreom Žicom Paskučijem pod mentorstvom pjesnikinje Kristine Posilović. 2015. godine imala je prvu samostalnu izložbu poezije o kojoj Posilović piše: ''Primarni zadatak vizualne poezije jest da poeziju učini vidljivom, tj. da probudi kod primatelja svijest o jeziku kao materiji koja se može oblikovati. Stoga Guberac pred primatelje postavlja zahtjevan zadatak, a taj je da pokušaju pjesmu obuhvatiti sa svih strana u prostoru, da ju pokušaju doživjeti kao objekt. Mada pjesnički tekst u ovom slučaju primamo vizualno, materijal te poezije je dalje jezik.'' Njezine pjesme objavljivane su u časopisima, a ove godine njezina je poezija predstavljena na Vrisku – riječkom festivalu autora i sajmu knjiga.
Iva Sopka (1987., Vrbas) objavila je više kratkih priča od kojih su najznačajnije objavljene u izboru za književnu nagradu Večernjeg lista “Ranko Marinković” 2011. godine, Zarezovog i Algoritmovog književnog natječaja Prozak 2015. godine, nagrade “Sedmica & Kritična Masa” 2016., 2017. i 2019. godine, natječaja za kratku priču Gradske knjižnice Samobor 2016. godine te natječaja za kratku priču 2016. godine Broda knjižare – broda kulture. Osvojila je drugo mjesto na KSET-ovom natječaju za kratku priču 2015. godine, a kratka priča joj je odabrana među najboljima povodom Mjeseca hrvatske knjige u izboru za književni natječaj KRONOmetaFORA 2019. godine. Kao dopisni član je pohađala radionicu kritičkog čitanja i kreativnog pisanja "Pisaće mašine" pod vodstvom Mime Juračak i Natalije Miletić. Dobitnica je posebnog priznanja 2019. godine žirija nagrade "Sedmica & Kritična masa" za 3. uvrštenje u uži izbor.
Ivana Caktaš (1994., Split) diplomirala je hrvatski jezik i književnost 2018. godine s temom „Semantika čudovišnog tijela u spekulativnoj fikciji“. Tijekom studiranja je volontirala u Književnoj udruzi Ludens, gdje je sudjelovala u različitim jezikoslovnim i književnim događajima. Odradila je stručno osposobljavanje u osnovnoj školi i trenutno povremeno radi kao zamjena. U Splitu pohađa Školu za crtanje i slikanje pod vodstvom akademskih slikara Marina Baučića i Ivana Svaguše. U slobodno vrijeme piše, crta, slika i volontira.
Marija Skočibušić rođena je 2003. godine u Karlovcu gdje trenutno i pohađa gimnaziju. Sudjeluje na srednjoškolskim literarnim natječajima, a njezina poezija uvrštena je u zbornike Poezitiva i Rukopisi 42. Također je objavljena u časopisima Poezija i Libartes, na internetskom portalu Strane te blogu Pjesnikinja petkom. Sudjelovala je na književnoj tribini Učitavanje u Booksi, a svoju je poeziju čitala na osmom izdanju festivala Stih u regiji.
Philippe Lançon (1963.) novinar je, pisac i književni kritičar. Piše za francuske novine Libération i satirički časopis Charlie Hebdo. Preživio je napad na redakciju časopisa te 2018. objavio knjigu Zakrpan za koju je dobio niz nagrada, među kojima se ističu Nagrada za najbolju knjigu časopisa Lire 2018., Nagrada Femina, Nagrada Roger-Caillois, posebno priznanje žirija Nagrade Renaudot. Knjiga je prevedena na brojne jezike te od čitatelja i kritike hvaljena kao univerzalno remek-djelo, knjiga koja se svojom humanošću opire svakom nasilju i barbarizmu.