poezija

Dmitry Golynko: Ključevi toga kraja

Dmitry Golynko, 1969., pjesnik iz St. Peterburga.
Tri pjesme - ekstatične - dovoljno za upoznavanje.
Pjesme je s ruskog preveo Ivo Alebić.

Izvadi ga odmah

izvadi ga odmah, i požderi

čovjek u crnoj kabanici

gleda, na stubištu

mimoišli su se dijete

paralitik, u kolicima

i terorist čečenski

tko su oni, žrtve sistema

ili dijelovi njegovi, evo vam šoka

izvadi ga odmah, i stisni

čovjek u crnoj kabanici

gleda, gdje da izdrka,

ti si vojnik, govori si

ali vojnik, posljednji

u povorci, i vojnik koji se

izvlači iz povorke su jedno

te isto, juha goveđa

izvadi ga odmah, i pljuni

čovjek u crnoj kabanici

gleda na mȁnu nebesku

razmazanu po zemlji

i dosađuje krajoliku

svom, daskama zakucanoj trgovini

do kosti i kože ispijenom psu lutalici, bradonjama

na prečki, užasan mamurluk

izvadi ga odmah, i progutaj

čovjek u crnoj kabanici

gleda na ruke žene

Azijatkinje, profinjene, bez i jednog

madeža, ako otpuhneš s njih

prašinu nekažnjenosti, tad

će se sve smrviti, trunje će biti

na podu, doggy style

izvadi ga odmah, i prodri

čovjek u crnoj kabanici

gleda na nerazvijen

grudni koš, koji pripada

nepoznatom, ako te uhvate u laži

dodirnuti srce tuđe

moguće je samo još većom laži, čir

se zagnojio, oči peku

izvadi ga odmah, i skini

čovjek u crnoj kabanici

gleda na zgradu zatvora

broj je nejasan, unutra su

oni koji su izvršili zločine

protiv, tamo vrijede drukčiji zakoni, prekidi

i spojevi, porijeklo vrsta

nasilja je mutno, čak i za upućene

izvadi ga odmah, i iseri

čovjek u crnoj kabanici

gleda na dlačicu

petnaest centimetara dugačku, tko

ju je ispustio, majka-usamljenica

il terorist čečenski

koji lik epohe

nemile, još zašuškaj

izvadi ga odmah, i proračunaj

čovjek u crnoj kabanici

gleda na one, koji su se

izvukli ispod razvalina

zatim na one, koji se nisu ispod razvalina

izvukli, kojega nose na nosilima

tamo i još dalje, on širom otvara

oči, vrijedne čuđenja

izvadi ga odmah, i gricni

čovjek u crnoj kabanici

gleda na drhtanje plivača

u rupi u ledu, na snažnog bandita

koji gradi tržište, na žemičku, iskljucanu

golubovima, nabubrijelu bradavicu

pritišće ustima, probavlja

prepoznato, ne može se reći da je ukusno

izvadi ga odmah, i uludo troši

čovjek u crnoj kabanici

gleda na gimnastičke

sprave, skače preko kozlića

djevojačko tijelo, napreže se

bat kod voajera

turisti su se skupili

na promatračkom trgu, nastavio je raditi sklekove

izvadi ga odmah, i zakucaj

čovjek u crnoj kabanici

gleda sam na sebe, ljepotan

mužjak, dat će mu i na ovom

mjestu i tamo, kamo će otputovati

dalje, nešto, a uzimati

on zna, namočena jarebika

u lavoru, izbor je ogroman

1.-3. travnja 2004.

Ključevi toga kraja

ključevi toga kraja izgubljeni su

usred prostora, pokrivenog čupavom

kosom, il' procentom opranog novca,

ili mljackanjem izlučene sluzi,

svime čemu je potreban ključ

posebni, koji hrabri bližnjeg obećanjem

prisnosti, njega odvode tamo, ma

zaboravi, ovdje nema milosti

ključevi toga kraja umetnuti su

jezičac je pomaknut, riječ sad dajemo blesavom

mumljanju gangstera, nepristojnom hihotu

učenice, koja sjedi u predvorju sa zlobnim

izrazom lica, muklom kašlju

koji dere dušnik, trijesku kaše

u neopranu zdjelu, redovnom kašnjenju

koje uzrokuje muke, gdje da ispijem

ključevima toga kraja neće poći za rukom

blasfemija je danas uvijek banalnost

naherena glava je bolesna

u usluge je uključeno sve do analnog,

plače zbog ostrižene kože

izvađena utroba u klaonici, ne možeš ga nazvati

ni huljom ni slatkicom, ono najbolje

ostavljeno je na tanjuru, afektirano puši

ključevi toga kraja drhte u ruci

običnog čovjeka, neugrađenog u šaržer

krater odavno šuti, ali vulkan se

nije ugasio, neočekivano se poseksao

pri susretu, raspalio se hormon

zgubidanski, sumorna komunalka

zaudara očajem, to nije povik

u pomoć, nego: daj ih udari

mijenjaju ključevi toga kraja sjekiru

i otvarač, teško opijanje

prekinula je hitna, Lada paleći se,

ostavlja u snijegu komadić

gdje se snijeg otopio, jeftini konjak

grije utrobu, šireći ustajali u njima vonj,

daj oladi, kako bi se reklo, čist i trijezan

ključevi toga kraja moraju se u boju

baciti, da bi postali odvratno

šareni, vlasnik njihov druži se s

susjedovom mačkicom, uspoređuje

visinu s patriotski raspoloženim

penzionerom, koji je navikao da sise

gnječi od iznenadne boli u grudima, gaženjem nozi

prilagođava cipele, nanosi maziva na

ključevima toga kraja nije potreban

lokot viseći ili urezani, nema problema

u klubu stiskavac je najavljen, sav na tabletama

hvata partnericu oko struka, gnoj

curi iz napaljenog, podmetanje nogom

obara suviše žurećeg da obrani

svoja uvjerenja, moglo bi i gore, da je klavir

raštiman, dosađuju ličinke do dana današnjeg

ključevima toga kraja rok upotrebe

istječe, pivo uz grickanje pistacija

ima razvodnjeni okus, u ogrtaču mekanom

izgleda se minijaturnije, zacrvenijeli

prištić izbija, na odjeći sve su

hridine ispupčene, jednostavno dječji vrt

podigli su dioničari, otkrivši prijevaru

investitora, muti se pogled masni

ključevi toga kraja obično se u jednom

primjerku daju, rijetko se njihovi duplikati

izrađuju strojem s programom

koji jamči savršenu preciznost, i tad

etabliranom vrijednošću postaje zadah

uspješnosti, sličnosti pregovaranju

oko Gazproma, koji je oteo od medijskog magnata

njegovo carstvo, u pravi čas dali su signal

ključevima toga kraja nitko ne može otuđiti

vlast, čak i potpuni govnar

pred njima hoda na prstima, vatom s

tečnim amonijakom dezinficira, u odvojenom

sanitarnom čvoru stavili su pločicu, odabir

između investitora poslužio je za udruživanje

poduzeća, ulijevaju u vikendaša hrabrost

kasni mrazovi, neugodnosti zbog dugova

ključevima toga kraja provjeravaju njihovu autentičnost

stavljajući ih pod zub, danonoćno tegli

kao Pinokijev otac, toranj vodovodni

preuređen je u simpatični klub, divljačka

vanjština još uvijek nije povod razuzdanom

ponašanju, pripiti apsolvent šlata okolo,

kod fufice se pjegavi podbradak

klima, nešto žvačući, treba se naviknuti

ključevi toga kraja praktički ne postoje

taj kraj se ne otvara, ključanica

u njemu nije urezana, poslije dánā

provedenih ovdje možeš se samo

posrati, prijatelj je totalno poludio

u svojoj manijakalnoj ozbiljnosti

pri izboru piva, neugledan je

no snalažljiv, naviknuvši se na upuštanje s guskicama

ključevi toga kraja su kao ispljuvak u bunar

tobože naciljan, no koji grmi u nigdje

prijatelj najmiliji, tražeći WC

gura se u sporednu prostoriju, prodano je dinja

više nego obično, vijest iz nepoznatog izvora

ne grije dušu, nevažne novosti

suviše se gomilaju, liči na monstruma

dovoljno beskarakteran, nagrnula je gamad

za ključevima toga kraja poslani

se ne žuri, zna da vrijeme polagano

ide unaprijed, postoje u cjeniku

pozicije koje nedostaju, neprimjetnim

je korisno ostajati sve do sljedeće

kontrole, od propalih grana industrije

nema puno koristi, tapka na otupjelom nožiću

za brijanje, utroba je obrađena

14. veljača – 12. travnja, 2007., St. Peterburg

Za namirnicama milosrđa

za namirnicama milosrđa red

vijuga, račva se na tri-četiri

repa, cvili – kao videovrpca

podešena na premotavanje, u zatiljku

kvadratnom pred onim koji stoji svjetluca

perspektiva da se pomakne naprijed, na tihi

upit ''tko je posljednji?'' čuješ u odjeku

''poslije njega nitko više'', u maramu

na raznobojne točkice goleme blagajnice?

il' u jednobojnu? u procesu prilaženja

i plaćanja kesi masivnoj

prijeti debljanje, put je prijeđen

za namirnicama milosrđa stiska

vreva gužva

gura se pritiskajući kezi se čak

ne primjećujući u vratima

vrijebaju priliku udarac

u pleksus pada u paniku ček

izdaje moljaka u čabru

nečiste savjesti kupa se gol kao

od majke rođen u parku

kači se za psinu, koja zakopava

izmet u tlo čokanj

ispija naiskap lom vremena

namirnica milosrđa je razjebana

brižljivo, uvaljena susjedu il' je repki

dječjoj dodijeljena kao premija

za buduće srebro,

kamiondžija

bulji u podrhtavanje golih tetki

izrezanih iz penthousea, uteći

ne da ni jednoj, masne mrlje na

smijelom rublju, sudeći po šavu

iz šminkerske konfekcije

kauču

slomljenom, spava na njemu noćna ptica il'

ranoranilac, pročitano poglavlje knjige nije

zadnje prije sna, komadić žvake

lako pokvarljivom namirnicom

milosrđa samo lijen čovjek

ne trguje, nabubrivši

od nepravilnog čuvanja, odozdo

na namirnici nakuplja se plijesan, odlučuje

odozgo ostati standardnim

predmetom prodaje, pokvaren

lišajem potrošnje, anketa

statističara rezimira mnijenje

društveno, na mjestu

osiromašenja razotkriva se nervozni

kupac, napravljeni su kompromisi

za namirnicama milosrđa namjeravajući

jetru ispituju – nije li možda oboljela...

biokemija ne pokazuje ništa, pjenasti vrh

obmanjuje val, nemirni

vragolan negdje je utekao, tim prije ne svijetli

reduplikacija isteklog roka, ne razumije

smisao amaterskog komada, vjeđe su

sklopljene pri manjku sna, od smijeha puca

u dlan, otirući se o njega, naručitelja

ubojstva brzo ucjenjuju, zbog manjka kapaljki

redoslijed je izmijenjen, fotografija s počasne ploče

vrijeme je da se namirnica milosrđa

zaboravi i da se kidne odavde,

u sportskoj dvorani, cereći se debilno,

trbušnjake radi Vasjutka

u svojoj osamnaestoj dala je

maltene polovini studijske godine, one koji su

iščašili zglob namještaju u traumi, potrebno je

pedantno promatrati zbog navike

da se sve stavlja pod navodnike, niski

standard života u provinciji dopušta da se ne rasipa,

zeko je zabiberio vuku, bliješti izbočina

8. – 25. siječnja 2008., St. Peterburg

Bilješka:

Dimitrij Golinko rođen je 1969. godine u Lenjingradu. Studirao je teoriju umjetnosti i rusku literaturu; predavač je na Ruskom institutu za povijest umjetnosti, gdje predaje uglavnom kolegije iz teorije filma i medija. Prvu pjesničku knjigu, kojom dominiraju onomatopejski i lingvistički eksperimenti te polemika s tradicijom i jezičnim standardom, naslovljenu Homo Scribens, objavio je 1994., oslanjajući se na poetiku mahom pjesnika Black Mountain škole, posebice Charlesa Olsona i Roberta Duncana. Slijede knjige Direktorij (2001.) i Betonske golubice (2003.), a zatim engleski izbor iz djela, naslovljen As It Turned Out (2008.) Nominiran je za prestižnu nagradu Andrej Belyj.

o nama

Eva Simčić pobjednica je nagrade "Sedmica & Kritična masa" (6.izdanje)

Pobjednica književne nagrade "Sedmica & Kritična masa" za mlade prozaiste je Eva Simčić (1990.) Nagrađena priča ''Maksimalizam.” neobična je i dinamična priča je o tri stana, dva grada i puno predmeta. I analitično i relaksirano, s dozom humora, na književno svjež način autorica je ispričala pamtljivu priču na temu gomilanja stvari, temu u kojoj se svi možemo barem malo prepoznati, unatoč sve većoj popularnosti minimalizma. U užem izboru nagrade, osim nagrađene Simčić, bile su Ivana Butigan, Paula Ćaćić, Marija Dejanović, Ivana Grbeša, Ljiljana Logar i Lucija Švaljek.
Ovo je bio šesti nagradni natječaj koji raspisuje Kritična masa, a partner nagrade bio je cafe-bar Sedmica (Kačićeva 7, Zagreb). Nagrada se sastoji od plakete i novčanog iznosa (5.000 kuna bruto). U žiriju nagrade bile su članice redakcije Viktorija Božina i Ilijana Marin, te vanjski članovi Branko Maleš i Damir Karakaš.

o nama

Natječaj ''Sedmica & Kritična masa'' - uži izbor

Nakon šireg izbora slijedi uži izbor nagrade ''Sedmica & Kritična masa'' za mlade prozne autore. Pročitajte tko su sedmero odabranih.

proza

Hana Kunić: Vidjela sam to

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Hana Kunić (Varaždin, 1994.) završila je varaždinsku Prvu gimnaziju nakon koje upisuje studij Glume i lutkarstva na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku, gdje je magistrirala 2017. godine. Kao Erasmus+ studentica studirala je Glumu i na Faculty of Theatre and Television u Cluj-Napoci u Rumunjskoj. Glumica je pretežno na kazališnim (HNK Varaždin, Kazalište Mala scena Zagreb, Umjetnička organizacija VRUM, Kazalište Lutonjica Toporko), a povremeno i na filmskim i radijskim projektima. Kao dramska pedagoginja djeluje u Kazališnom studiju mladih varaždinskog HNK i u romskom naselju Kuršanec u sklopu projekta Studija Pangolin. Pisanjem se bavi od osnovne škole – sudjelovala je na državnim natjecanjima LiDraNo (2010. i 2012.), izdala je zbirku poezije „Rika“ (2018.), njena prva drama „Plavo i veliko“ izvedena je na Radiju Sova (2019.), a njen prvi dječji dramski tekst „Ah, ta lektira, ne da mi mira“ postavljen je na scenu lutkarskog Kazališta Lutonjica Toporko (2021.). Suosnivačica je Umjetničke organizacije Favela. Živi u Zagrebu, puno se sunča i alergična je na banalnost.

proza

Saša Vengust: Loša kob

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Saša Vengust (Zagreb, 1988.) završio je školovanje kao maturant II. opće gimnazije. Nakon toga je naizmjence malo radio u videoteci, malo brljao na Filozofskom fakultetu po studijima filozofije, sociologije i komparativne književnosti. U naglom i iznenadnom preokretu, zaposlio se u Hladnjači i veletržnici Zagreb kao komercijalist u veleprodaji voća i povrća. Trenutačno traži posao, preuređuje kuću, savladava 3D printanje, boja minijature, uveseljava suprugu i ostale ukućane sviranjem električne gitare te redovito ide na pub kvizove da se malo makne iz kuće.

proza

Sheila Heti: Majčinstvo

Sheila Heti (1976.) jedna je od najistaknutijih kanadskih autorica svoje generacije. Studirala je dramsko pisanje, povijest umjetnosti i filozofiju. Piše romane, kratke priče, dramske tekstove i knjige za djecu. U brojnim utjecajnim medijima objavljuje književne kritike i intervjue s piscima i umjetnicima. Bestseleri How Should a Person Be? i Women in Clothes priskrbili su joj status književne zvijezde. New York Times uvrstio ju je na popis najutjecajnijih svjetskih književnica koje će odrediti način pisanja i čitanja knjiga u 21. stoljeću, a roman Majčinstvo našao se na njihovoj ljestvici najboljih knjiga 2018. godine. Hvalospjevima su se pridružili i časopisi New Yorker, Times Literary Supplement, Chicago Tribune, Vulture, Financial Times i mnogih drugi koji su je proglasili knjigom godine. Majčinstvo je tako ubrzo nakon objavljivanja postao kultni roman. Sheila Heti živi u Torontu, a njezina su djela prevedena na više od dvadeset jezika.

poezija

Selma Asotić: Izbor iz poezije

Selma Asotić je pjesnikinja. Završila je magistarski studij iz poezije na sveučilištu Boston University 2019. godine. Dobitnica je stipendije Robert Pinsky Global Fellowship i druge nagrade na književnom natječaju Brett Elizabeth Jenkins Poetry Prize. Nominirana je za nagradu Puschcart za pjesmu ''Nana'', a 2021. uvrštena je među polufinaliste/kinje nagrade 92Y Discovery Poetry Prize. Pjesme i eseje na engleskom i bhsc jeziku objavljivala je u domaćim i međunarodnim književnim časopisima.

proza

Ines Kosturin: Izbor iz poezije

Ines Kosturin (1990., Zagreb) rodom je iz Petrinje, gdje pohađa osnovnu i srednju školu (smjer opća gimnazija). Nakon toga u istom gradu upisuje Učiteljski fakultet, gdje je i diplomirala 2015. godine te stekla zvanje magistre primarnog obrazovanja. Pisanjem se bavi od mladosti, a 2014. izdaje svoju prvu samostalnu zbirku poezije, ''Papirno more''. Krajem 2020. izdaje drugu samostalnu zbirku poezije, ''Herbarij''. Pjesme objavljuje kako u domaćim, tako i u internacionalnim (regionalno i šire) zbornicima i časopisima. Na međunarodnom natječaju Concorso internazionale di poesia e teatro Castello di Duino 2018. osvaja treću nagradu. Poeziju uglavnom piše na hrvatskom i engleskom jeziku.

proza

Luka Ivković: Sat

Luka Ivković (1999., Šibenik) je student agroekologije na Agronomskom fakultetu u Zagrebu. Do sada je objavljivao u časopisu Kvaka, Kritična masa, Strane, ušao u širi izbor za Prozak 2018., uvršten u zbornik Rukopisi 43.

poezija

Bojana Guberac: Izbor iz poezije

Bojana Guberac (1991., Vukovar) odrasla je na Sušaku u Rijeci, a trenutno živi u Zagrebu. U svijet novinarstva ulazi kao kolumnistica za Kvarner News, a radijske korake započinje na Radio Sovi. Radila je kao novinarka na Radio Rijeci, u Novom listu, na Kanalu Ri te Ri portalu. Trenutno radi kao slobodna novinarka te piše za portale Lupiga, CroL te Žene i mediji. Piše pjesme od osnovne škole, ali o poeziji ozbiljnije promišlja od 2014. godine kada je pohađala radionice poezije CeKaPe-a s Julijanom Plenčom i Andreom Žicom Paskučijem pod mentorstvom pjesnikinje Kristine Posilović. 2015. godine imala je prvu samostalnu izložbu poezije o kojoj Posilović piše: ''Primarni zadatak vizualne poezije jest da poeziju učini vidljivom, tj. da probudi kod primatelja svijest o jeziku kao materiji koja se može oblikovati. Stoga Guberac pred primatelje postavlja zahtjevan zadatak, a taj je da pokušaju pjesmu obuhvatiti sa svih strana u prostoru, da ju pokušaju doživjeti kao objekt. Mada pjesnički tekst u ovom slučaju primamo vizualno, materijal te poezije je dalje jezik.'' Njezine pjesme objavljivane su u časopisima, a ove godine njezina je poezija predstavljena na Vrisku – riječkom festivalu autora i sajmu knjiga.

proza

Iva Sopka: Plišane lisice

Iva Sopka (1987., Vrbas) objavila je više kratkih priča od kojih su najznačajnije objavljene u izboru za književnu nagradu Večernjeg lista “Ranko Marinković” 2011. godine, Zarezovog i Algoritmovog književnog natječaja Prozak 2015. godine, nagrade “Sedmica & Kritična Masa” 2016., 2017. i 2019. godine, natječaja za kratku priču Gradske knjižnice Samobor 2016. godine te natječaja za kratku priču 2016. godine Broda knjižare – broda kulture. Osvojila je drugo mjesto na KSET-ovom natječaju za kratku priču 2015. godine, a kratka priča joj je odabrana među najboljima povodom Mjeseca hrvatske knjige u izboru za književni natječaj KRONOmetaFORA 2019. godine. Kao dopisni član je pohađala radionicu kritičkog čitanja i kreativnog pisanja "Pisaće mašine" pod vodstvom Mime Juračak i Natalije Miletić. Dobitnica je posebnog priznanja 2019. godine žirija nagrade "Sedmica & Kritična masa" za 3. uvrštenje u uži izbor.

proza

Ivana Caktaš: Život u roku

Ivana Caktaš (1994., Split) diplomirala je hrvatski jezik i književnost 2018. godine s temom „Semantika čudovišnog tijela u spekulativnoj fikciji“. Tijekom studiranja je volontirala u Književnoj udruzi Ludens, gdje je sudjelovala u različitim jezikoslovnim i književnim događajima. Odradila je stručno osposobljavanje u osnovnoj školi i trenutno povremeno radi kao zamjena. U Splitu pohađa Školu za crtanje i slikanje pod vodstvom akademskih slikara Marina Baučića i Ivana Svaguše. U slobodno vrijeme piše, crta, slika i volontira.

poezija

Marija Skočibušić: Izbor iz poezije

Marija Skočibušić rođena je 2003. godine u Karlovcu gdje trenutno i pohađa gimnaziju. Sudjeluje na srednjoškolskim literarnim natječajima, a njezina poezija uvrštena je u zbornike Poezitiva i Rukopisi 42. Također je objavljena u časopisima Poezija i Libartes, na internetskom portalu Strane te blogu Pjesnikinja petkom. Sudjelovala je na književnoj tribini Učitavanje u Booksi, a svoju je poeziju čitala na osmom izdanju festivala Stih u regiji.

proza

Philippe Lançon: Zakrpan

Philippe Lançon (1963.) novinar je, pisac i književni kritičar. Piše za francuske novine Libération i satirički časopis Charlie Hebdo. Preživio je napad na redakciju časopisa te 2018. objavio knjigu Zakrpan za koju je dobio niz nagrada, među kojima se ističu Nagrada za najbolju knjigu časopisa Lire 2018., Nagrada Femina, Nagrada Roger-Caillois, posebno priznanje žirija Nagrade Renaudot. Knjiga je prevedena na brojne jezike te od čitatelja i kritike hvaljena kao univerzalno remek-djelo, knjiga koja se svojom humanošću opire svakom nasilju i barbarizmu.