kritika

Vrlo čitko nezadovoljstvo

Piše: Robert Perišić
Josip Mlakić: Planet Friedman; 256 str.; Fraktura
(iz Globusa)
Josip Mlakić (1964.), pisac upamćen po ratnim BiH temama, u romanu „Planet Friedman“ piše čisto globalnu priču, što ne znači da se radi o nečemu što nas se manje tiče, jer u svijetu (navodne) budućnosti Mlakić dosta žestoko „pere“ našu sadašnjost.



 

Roman „Planet Friedman“ Josipa Mlakića (1964., Bugojno) nije baš veseo, ali je možda pravi književni uvod u 2013. godinu – za koju nam već govore da će „biti najgora od rata“ – jer ovaj je čitki roman zagledan u budućnost koja je, zapravo, ironična slika sadašnjosti. Roman se deklarativno smješta među anti-utopije, ali važnije je što, u stvari, književno spekulira o tekućim trendovima (društveno-ideološkim), o onome u što se sad vjeruje i na osnovu čega nam se predviđa budućnost.

            „Tržište samo mora odstranjivati vlastito gangrenozno tkivo. Nikakvo upletanje u taj proces nije dopušteno. Ovo je vrhovno pravilo naše civilizacije iz kojeg proizlaze sva ostala“ – to je temeljna filozofija Planeta Friedman kako se, u romanu, zove Zemlja nakon što je na njoj definitivno pobijedila „ekonomska“ - a zapravo općedruštvena - ideologija Miltona Friedmana, jednog od otaca neoliberalizma, s tim što Mlakić ne spominje taj pojam, a „oca nacije“ (Planeta) zove samo „Friedman“. Ima tu još fridmanovskih zakona koji se uče napamet i vrte po displejima u tom svijetu, kao što se (malko preobličeno) vrte po medijima danas, poput: „Pohlepa je dobra. Sva dobra moraju imati svoju tržišnu vrijednost. Ona je njihova bit.“ Ili: „Samilost je destruktivna i u konačnici dovodi do rušenja filozofije profita.“ Nisu li nam ove poruke već u glavi i ne vrte li se svakodnevno na našim „displejima“ (medijima) kao praktički obavezan način zamišljanja svijeta, koji je eto „okrutan“, ali je, ah, što možemo, „takav“. To da je svijet „takav“ predstavlja se kao okrutna istina, no zapravo je riječ o ideologiji – svijet je „takav“ jer ga takvim prave - što potvrđuje i sasvim prosječna memorija: svi znamo da šezdesete, primjerice, nisu bile baš „takve“, te da „takav“ svijet dolazi s Reagan-Thatcher ekonomskom ideologijom, tj. fridmanovcima, ekonomskim komesarima koji su tada došli na vlast i od tada stvaraju svijet „takvim“ . Zlatno razdoblje kejnezijanske socijalne ekonomije (obratne od fridmanovske) i poslijeratnog razvoja u kojem je većina stanovništva živjela bitno bolje od svojih očeva, prekinuta je osamdesetih i od tada se opći standard ne popravlja, štoviše - no fridmanovci svejedno jašu po istome te nam svakodnevno, kao „stručnjaci“ , nude bolna ekonomska rješenja koja će nas kratkoročno unazaditi, ali znate, dugoročno… S time „dugoročno“ zapravo se jako dobro igra Mlakić, koji je - za razliku od „umjetnički“ zbunjene većine naših pisaca – solidno informiran o ovoj ideologiji, te je kao takvu i predstavlja „u budućnosti“, gdje su fridmanovske „ekonomske misli“ otvoreno prikazane kao ideološka dogma jednog društva u kojem čak ni „uspješnima“ (njegov junak spada među takve) život nije dobar. To „pokazivanje ideologije“ značajna je Mlakićeva književna operacija, tome knjige, između ostalog, služe – da dobro postavljenom pričom ponešto razotkriju društvenu maglu, a ne tek tome da se bave individualnim fiksacijama. Na Planetu Fridman - gdje su sve društvene veze pokidane a solidarnost je kriminalizirana - vjerojatno stoga ni knjige nisu opstale („Knjige nisu bile zabranjene, međutim nisu opstale na tržištu“), pa ni memorija o tome da svijet može biti drugačiji.      

            Mlakić je vrlo inventivan u načinu kao postavlja taj „dugoročni“ svijet: tu svaka osoba ima „prag solventnosti“, a tko padne ispod praga slijedi mu deportacija… Umjesto na klase, svijet je teritorijalno podijeljen na zone – u A zoni žive „dobitnici“ i korporacije, u B zoni još uvijek postoje šoping centri pod zaštitom - a društvo je divlje - dok su u C zoni otpisani, koji ne sudjeluju u ekonomiji. Uz solidan pogon ljubavne priče, Mlakić će nas u romanu provozati kroz sve tri zone, s tim da je na početku - gdje postavlja vladajući fridmanovski svijet - inventivniji nego kasnije. Unatoč tome što stvar prema kraju baš i ne „raste“, roman ima priču koja čitatelja bez problema vuče dalje, te se može pročitati u dahu.

            Mlakiću stil nije prednost pred drugima u gornjem dijelu hrvatske scene, ali je u postavljanju i tempiranju priče u samom vrhu - kad se tome doda značajan društveno-kritički moment, „Planet Friedman“ je kandidat za nagrade, koji se pritom može preporučiti i široj publici, naročito onoj koja ne pronalazi u logici anti-solidarnosti i nužnosti socijalnog nazatka.

 

 

o nama

Natječaj nagrade ''Kritična masa'' (8. izdanje) otvoren do 10. prosinca

Kritična masa raspisuje novi natječaj književne nagrade "Kritična masa" za mlade autorice i autore (do 35 godina).
Ovo je osmo izdanje nagrade koja pruža pregled mlađe prozne scene (širi i uži izbor) i promovira nova prozna imena.
Prva nagrada iznosi 700 eura (bruto iznos) i dodjeljuje se uz plaketu.
U konkurenciju ulaze svi dosad neobjavljeni oblici proznih priloga (kratka priča, odlomci iz većih formi, prozne crtice). Osim prozne fikcije, prihvatljivi su i dokumentarni prozni tekstovi te dnevničke forme koji posjeduju književnu dimenziju.
Prethodnih su godina nagradu dobili Ana Rajković, Jelena Zlatar, Marina Gudelj, Mira Petrović, Filip Rutić, Eva Simčić i Ana Predan.
Krajnji rok za slanje prijava je 10.12.2024.
Pravo sudjelovanja imaju autorice i autori rođeni od 10.12.1989. nadalje.

proza

Robert Aralica: Gugutka

NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR

Robert Aralica (Šibenik, 1997.) studij hrvatskoga i engleskoga jezika i književnosti završava 2020. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. U slobodno vrijeme bavi se pisanjem proze i produkcijom elektroničke glazbe. Svoje literarne radove objavljivao je u studentskim časopisima Humanist i The Split Mind. 2022. kriminalističkom pričom Natkrovlje od čempresa osvojio je prvo mjesto na natječaju Kristalna pepeljara. Trenutno je zaposlen u II. i V. splitskoj gimnaziji kao nastavnik hrvatskoga jezika.

proza

Iva Esterajher: Priče

NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR

Iva Esterajher (Ljubljana, 1988.) živi i radi u Zagrebu. Diplomirala je politologiju na Fakultetu političkih znanosti. Aktivno se bavi likovnom umjetnošću (crtanje, slikarstvo, grafički rad), fotografijom, kreativnim pisanjem te pisanjem filmskih i glazbenih recenzija. Kratke priče i poezija objavljene su joj u književnim časopisima i na portalima (Urbani vračevi, UBIQ, Astronaut, Strane, NEMA, Afirmator) te je sudjelovala na nekoliko književnih natječaja i manifestacija (Večernji list, Arteist, FantaSTikon, Pamela festival i dr.).

proza

Nikola Pavičić: Suncem i vremenom opržena tijela

NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR

Nikola Pavičić (Zagreb, 2004.) živi u Svetoj Nedelji. Pohađa Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Piše, napose poeziju i lirsku prozu, te sa svojim tekstovima nastoji sudjelovati u literarnim natječajima i časopisima. U slobodno vrijeme voli proučavati književnost i povijest te učiti jezike.

proza

Luca Kozina: Na vjetru lete zmajevi

NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR

Luca Kozina (Split, 1990.) piše prozu, poeziju i književne kritike. Dobitnica je nagrade Prozak u sklopu koje je 2021. objavljena zbirka priča Važno je imati hobi. Zbirka je ušla u uži izbor nagrade Edo Budiša. Dobitnica je nagrada za poeziju Mak Dizdar i Pisanje na Tanane izdavačke kuće Kontrast u kategoriji Priroda. Dobitnica je nagrade Ulaznica za poeziju. Od 2016. piše književne kritike za portal Booksu. Članica je splitske udruge Pisci za pisce. Zajedno s Ružicom Gašperov i Sarom Kopeczky autorica je knjige Priručnica - od ideje do priče (2023).

proza

Ana Predan: Neke su stvari neobjašnjivo plave

NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR

Ana Predan (Pula, 1996.) odrasla je u Vodnjanu. U šestoj godini počinje svirati violinu, a u šesnaestoj pjevati jazz. Po završetku srednje škole seli u Ljubljanu gdje studira međunarodne odnose, a onda u Trst gdje upisuje jazz pjevanje pri tršćanskom konzervatoriju na kojem je diplomirala ove godine s temom radništva u glazbi Istre. U toku studiranja putuje u Estoniju gdje godinu dana provodi na Erasmus+ studentskoj razmjeni. Tada sudjeluje na mnogo vrijednih i važnih projekata, i radi s umjetnicima i prijateljima, a počinje se i odmicati od jazza, te otkriva eksperimentalnu i improviziranu glazbu, te se počinje zanimati za druge, vizualne medije, osobito film. Trenutno živi u Puli, gdje piše za Radio Rojc i predaje violinu u Glazbenoj školi Ivana Matetića-Ronjgova. Piše oduvijek i često, najčešće sebi.

proza

Eva Simčić: Maksimalizam.

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR

Eva Simčić (Rijeka, 1990.) do sada je kraću prozu objavljivala na stranicama Gradske knjižnice Rijeka, na blogu i Facebook stranici Čovjek-Časopis, Reviji Razpotja i na stranici Air Beletrina. Trenutno živi i radi u Oslu gdje dovršava doktorat iz postjugoslavenske književnosti i kulture.

poezija

Jyrki K. Ihalainen: Izbor iz poezije

Jyrki K. Ihalainen (r. 1957.) finski je pisac, prevoditelj i izdavač. Od 1978. Ihalainen je objavio 34 zbirke poezije na finskom, engleskom i danskom. Njegova prva zbirka poezije, Flesh & Night , objavljena u Christianiji 1978. JK Ihalainen posjeduje izdavačku kuću Palladium Kirjat u sklopu koje sam izrađuje svoje knjige od početka do kraja: piše ih ili prevodi, djeluje kao njihov izdavač, tiska ih u svojoj tiskari u Siuronkoskom i vodi njihovu prodaju. Ihalainenova djela ilustrirali su poznati umjetnici, uključujući Williama S. Burroughsa , Outi Heiskanen i Maritu Liulia. Ihalainen je dobio niz uglednih nagrada u Finskoj: Nuoren Voiman Liito 1995., nagradu za umjetnost Pirkanmaa 1998., nagradu Eino Leino 2010. Od 2003. Ihalainen je umjetnički direktor Anniki Poetry Festivala koji se odvija u Tampereu. Ihalainenova najnovija zbirka pjesama je "Sytykkei", objavljena 2016 . Bavi se i izvođenjem poezije; bio je, između ostalog, gost na albumu Loppuasukas finskog rap izvođača Asa 2008., gdje izvodi tekst pjesme "Alkuasukas".

poezija

Maja Marchig: Izbor iz poezije

Maja Marchig (Rijeka, 1973.) živi u Zagrebu gdje radi kao računovođa. Piše poeziju i kratke priče. Polaznica je više radionica pisanja poezije i proze. Objavljivala je u brojnim časopisima u regiji kao što su Strane, Fantom slobode, Tema i Poezija. Članica literarne organizacije ZLO. Nekoliko puta je bila finalistica hrvatskih i regionalnih književnih natječaja (Natječaja za kratku priču FEKPa 2015., Međunarodnog konkursa za kratku priču “Vranac” 2015., Nagrade Post scriptum za književnost na društvenim mrežama 2019. i 2020. godine). Njena kratka priča “Terapija” osvojila je drugu nagradu na natječaju KROMOmetaFORA2020. 2022. godine objavila je zbirku pjesama Spavajte u čarapama uz potporu za poticanje književnog stvaralaštva Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske u biblioteci Poezija Hrvatskog društva pisaca.

poezija

Juha Kulmala: Izbor iz poezije

Juha Kulmala (r. 1962.) finski je pjesnik koji živi u Turkuu. Njegova zbirka "Pompeijin iloiset päivät" ("Veseli dani Pompeja") dobila je nacionalnu pjesničku nagradu Dancing Bear 2014. koju dodjeljuje finska javna radiotelevizija Yle. A njegova zbirka "Emme ole dodo" ("Mi nismo Dodo") nagrađena je nacionalnom nagradom Jarkko Laine 2011. Kulmalina poezija ukorijenjena je u beatu, nadrealizmu i ekspresionizmu i često se koristi uvrnutim, lakonskim humorom. Pjesme su mu prevedene na više jezika. Nastupao je na mnogim festivalima i klubovima, npr. u Engleskoj, Njemačkoj, Rusiji, Estoniji i Turskoj, ponekad s glazbenicima ili drugim umjetnicima. Također je predsjednik festivala Tjedan poezije u Turkuu.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg