kritika

Amerikanac koji nosi krivnju i oružje

Prozna knjiga «Legenda o samoubojstvu» Amerikanca Davida Vanna (1966), godinama odbijana od izdavača, na koncu je dobila 10 nagrada, uključujući i dvije europske za najbolji strani roman - francusku Prix Medicis Etranger i španjolsku Premi Llibreter. Neobična, jaka knjiga, koje ne bi bilo da se Vannu nije ubio otac...
Piše: Robert Perišić



 David Vann: Legenda o samoubojstvu; prijevod: Marko Kovačić; 216 str.; Oceanmore

          Knjiga „Legenda o samoubojstvu“ Davida Vanna unikatan je spoj fikcije i autobiografske podloge, proza koju dvanaest godina nitko nije htio objaviti, a onda ja Vann naprečac od anonimusa postao „moderni američki klasik“ (The Sunday Times Review) koji je ponegdje, primjerice u Francuskoj, dosegao i začuđujuće tiraže od 200.000 primjeraka premda „Legenda o samoubojstvu“ nije lako štivo, ni svojim oporo poetičnim stilom – naši bi kritičari rekli „škrtim“ (vrag odnio i tu vječnu škrtost!) – ni sadržajem o kojem već svjedoči naslov… David Vann je nedavno bio u Zagrebu, pokazao se uživo puno vedrijim likom nego bi se to moglo očekivati od autora «Legende...», pa reče kako su njegove američke kritike često poručivale – „odlična je to knjiga, ali… nemojte je čitati“ – jer je, naime, stvar „depresivna“, dok Europljani, kaže Vann, sve to lakše podnose jer drukčije shvaćaju književnost. Okej, jasno je da knjiga koja se psihološki vrti oko jednog samoubojstva nije zabavna književnost po mjeri tržišnih štancera. Vann, prijeđimo na nužni autobiografski info, kroz fikciju pokušava rasvijetliti jednu mračnu, osobnu traumu: njegov se otac ubio, sam i depresivan, u kolibi na Aljasci, kad je Davidu Vannu bilo trinaest, a da stvar bude gora - otac, s kojim nije živio (roditelji su se rastali), bio je pozvao Davida da ide s njime na to logorovanje u divljinu. David je odbio, nije otišao s ocem i ovaj se na Aljasci ubio.

Ne treba biti veliki psiholog da se shvati kako je otac time, htio to ili ne, ostavio sinu potmulo breme krivnje, a čini se da dečko u to doba nije dobio nužnu psihološku pomoć nego je, upravo obratno – ah, ta Amerika – dobio nasljedstvo u vidu očeva oružja! Trinaestogodišnji dječak je, budi mu pri ruci, sad u ormaru imao očevu pušku – što se može dogoditi samo u Americi gdje dobar dio nacije opsesivno poriče da dostupnost oružja ima ikakve veze s ubojstvima i samoubojstvima čega je, bajdvej, u Vannovoj familiji bilo još (ukupno tri samoubojstva i jedno ubojstvo). Ova knjiga je o tome. Vann je naknadno napisao ono što se s tim dječakom događalo - napisao je to tako da osjećamo tu dramu, kroz pripovijedanje koje ne objašnjava nego pokazuje.

Knjiga se sastoji od pet kratkih priča u prvom licu, te jedne poduže novele ili kratkog romana (ponegdje je samo taj «roman» preveden kao knjiga) u trećem licu. Unutar uvodnih priča u prvom licu Vann stvara neobičnu napetost – imamo tu posla s infantilno-amoralnim «pripovjedačem» za kojeg ne znamo što će napraviti. U pitanju je dijete koje je destruktivno: već u prvoj priči pratimo sitnog dječaka koji se, za vrijeme jedne roditeljske svađe, iskrade iz kuće, uđu u susjedovu kuću koja je slučajno prazna, počne gledati ribice u susjedovu akvariju, a zatim u akvarij ulije sadržaj iz tegle kiselih krastavaca te onda gleda ribice kako umiru. Psihološki, očito je na djelu potisnuta agresivnost dječaka čiji se roditelji svađaju, no Vann takve stvari ne objašnjava, nego ostvaruje učinak psihološke napetosti i blage jeze. U jednoj drugoj priči pratimo dječaka koji je naslijedio očevu pušku, pa se noću iskrada i gađa žarulje ulične rasvjete, a kad mu to dosadi - gađa stražnja svjetla automobila koji odmiču, ili na nišanu drži susjede. Ništa u ovoj prozi nije „točno kako je bilo“, u pitanju je fikcija, ali je ta fikcija varijacija stvarne autobiografije. Vann je, priznat će u intervjuima, kao naoružani dječak većinu spomenutoga stvarno i radio: danju je bio poslušan i dobar učenik, noću „mali psiho“. Središnja novela („kratki roman“) u knjizi najdalje odlazi od autobiografije premda je opet nerazdvojivo vezana uz nju – ovdje je opisano ono što se nije dogodilo: dječaka otac poziva i on odlazi s njim na Aljasku, i tu se događa nešto neočekivano, istjeruju se duhovi jedne traume...

Ova nimalo laka ali upečatljiva i vrsna proza, rekosmo, unikatan je spoj fikcije i autobiografske podloge: fikcija je varijanta «stvarne priče», priča na priču, svojevrsna meta-autobiografija, pisana ne zbog kakvog formalno-šminkerskog «postupka» (tako ni ne izgleda i tehnički se «lako čita»), nego iz jedne sinovske zapetljane, zgrušane - pa i zagnojene - emocije.

 

o nama

Natječaj nagrade ''Kritična masa'' (8. izdanje) otvoren do 10. prosinca

Kritična masa raspisuje novi natječaj književne nagrade "Kritična masa" za mlade autorice i autore (do 35 godina).
Ovo je osmo izdanje nagrade koja pruža pregled mlađe prozne scene (širi i uži izbor) i promovira nova prozna imena.
Prva nagrada iznosi 700 eura (bruto iznos) i dodjeljuje se uz plaketu.
U konkurenciju ulaze svi dosad neobjavljeni oblici proznih priloga (kratka priča, odlomci iz većih formi, prozne crtice). Osim prozne fikcije, prihvatljivi su i dokumentarni prozni tekstovi te dnevničke forme koji posjeduju književnu dimenziju.
Prethodnih su godina nagradu dobili Ana Rajković, Jelena Zlatar, Marina Gudelj, Mira Petrović, Filip Rutić, Eva Simčić i Ana Predan.
Krajnji rok za slanje prijava je 10.12.2024.
Pravo sudjelovanja imaju autorice i autori rođeni od 10.12.1989. nadalje.

proza

Robert Aralica: Gugutka

NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR

Robert Aralica (Šibenik, 1997.) studij hrvatskoga i engleskoga jezika i književnosti završava 2020. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. U slobodno vrijeme bavi se pisanjem proze i produkcijom elektroničke glazbe. Svoje literarne radove objavljivao je u studentskim časopisima Humanist i The Split Mind. 2022. kriminalističkom pričom Natkrovlje od čempresa osvojio je prvo mjesto na natječaju Kristalna pepeljara. Trenutno je zaposlen u II. i V. splitskoj gimnaziji kao nastavnik hrvatskoga jezika.

proza

Iva Esterajher: Priče

NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR

Iva Esterajher (Ljubljana, 1988.) živi i radi u Zagrebu. Diplomirala je politologiju na Fakultetu političkih znanosti. Aktivno se bavi likovnom umjetnošću (crtanje, slikarstvo, grafički rad), fotografijom, kreativnim pisanjem te pisanjem filmskih i glazbenih recenzija. Kratke priče i poezija objavljene su joj u književnim časopisima i na portalima (Urbani vračevi, UBIQ, Astronaut, Strane, NEMA, Afirmator) te je sudjelovala na nekoliko književnih natječaja i manifestacija (Večernji list, Arteist, FantaSTikon, Pamela festival i dr.).

proza

Nikola Pavičić: Suncem i vremenom opržena tijela

NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR

Nikola Pavičić (Zagreb, 2004.) živi u Svetoj Nedelji. Pohađa Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Piše, napose poeziju i lirsku prozu, te sa svojim tekstovima nastoji sudjelovati u literarnim natječajima i časopisima. U slobodno vrijeme voli proučavati književnost i povijest te učiti jezike.

proza

Luca Kozina: Na vjetru lete zmajevi

NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR

Luca Kozina (Split, 1990.) piše prozu, poeziju i književne kritike. Dobitnica je nagrade Prozak u sklopu koje je 2021. objavljena zbirka priča Važno je imati hobi. Zbirka je ušla u uži izbor nagrade Edo Budiša. Dobitnica je nagrada za poeziju Mak Dizdar i Pisanje na Tanane izdavačke kuće Kontrast u kategoriji Priroda. Dobitnica je nagrade Ulaznica za poeziju. Od 2016. piše književne kritike za portal Booksu. Članica je splitske udruge Pisci za pisce. Zajedno s Ružicom Gašperov i Sarom Kopeczky autorica je knjige Priručnica - od ideje do priče (2023).

proza

Ana Predan: Neke su stvari neobjašnjivo plave

NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR

Ana Predan (Pula, 1996.) odrasla je u Vodnjanu. U šestoj godini počinje svirati violinu, a u šesnaestoj pjevati jazz. Po završetku srednje škole seli u Ljubljanu gdje studira međunarodne odnose, a onda u Trst gdje upisuje jazz pjevanje pri tršćanskom konzervatoriju na kojem je diplomirala ove godine s temom radništva u glazbi Istre. U toku studiranja putuje u Estoniju gdje godinu dana provodi na Erasmus+ studentskoj razmjeni. Tada sudjeluje na mnogo vrijednih i važnih projekata, i radi s umjetnicima i prijateljima, a počinje se i odmicati od jazza, te otkriva eksperimentalnu i improviziranu glazbu, te se počinje zanimati za druge, vizualne medije, osobito film. Trenutno živi u Puli, gdje piše za Radio Rojc i predaje violinu u Glazbenoj školi Ivana Matetića-Ronjgova. Piše oduvijek i često, najčešće sebi.

proza

Eva Simčić: Maksimalizam.

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR

Eva Simčić (Rijeka, 1990.) do sada je kraću prozu objavljivala na stranicama Gradske knjižnice Rijeka, na blogu i Facebook stranici Čovjek-Časopis, Reviji Razpotja i na stranici Air Beletrina. Trenutno živi i radi u Oslu gdje dovršava doktorat iz postjugoslavenske književnosti i kulture.

poezija

Jyrki K. Ihalainen: Izbor iz poezije

Jyrki K. Ihalainen (r. 1957.) finski je pisac, prevoditelj i izdavač. Od 1978. Ihalainen je objavio 34 zbirke poezije na finskom, engleskom i danskom. Njegova prva zbirka poezije, Flesh & Night , objavljena u Christianiji 1978. JK Ihalainen posjeduje izdavačku kuću Palladium Kirjat u sklopu koje sam izrađuje svoje knjige od početka do kraja: piše ih ili prevodi, djeluje kao njihov izdavač, tiska ih u svojoj tiskari u Siuronkoskom i vodi njihovu prodaju. Ihalainenova djela ilustrirali su poznati umjetnici, uključujući Williama S. Burroughsa , Outi Heiskanen i Maritu Liulia. Ihalainen je dobio niz uglednih nagrada u Finskoj: Nuoren Voiman Liito 1995., nagradu za umjetnost Pirkanmaa 1998., nagradu Eino Leino 2010. Od 2003. Ihalainen je umjetnički direktor Anniki Poetry Festivala koji se odvija u Tampereu. Ihalainenova najnovija zbirka pjesama je "Sytykkei", objavljena 2016 . Bavi se i izvođenjem poezije; bio je, između ostalog, gost na albumu Loppuasukas finskog rap izvođača Asa 2008., gdje izvodi tekst pjesme "Alkuasukas".

poezija

Maja Marchig: Izbor iz poezije

Maja Marchig (Rijeka, 1973.) živi u Zagrebu gdje radi kao računovođa. Piše poeziju i kratke priče. Polaznica je više radionica pisanja poezije i proze. Objavljivala je u brojnim časopisima u regiji kao što su Strane, Fantom slobode, Tema i Poezija. Članica literarne organizacije ZLO. Nekoliko puta je bila finalistica hrvatskih i regionalnih književnih natječaja (Natječaja za kratku priču FEKPa 2015., Međunarodnog konkursa za kratku priču “Vranac” 2015., Nagrade Post scriptum za književnost na društvenim mrežama 2019. i 2020. godine). Njena kratka priča “Terapija” osvojila je drugu nagradu na natječaju KROMOmetaFORA2020. 2022. godine objavila je zbirku pjesama Spavajte u čarapama uz potporu za poticanje književnog stvaralaštva Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske u biblioteci Poezija Hrvatskog društva pisaca.

poezija

Juha Kulmala: Izbor iz poezije

Juha Kulmala (r. 1962.) finski je pjesnik koji živi u Turkuu. Njegova zbirka "Pompeijin iloiset päivät" ("Veseli dani Pompeja") dobila je nacionalnu pjesničku nagradu Dancing Bear 2014. koju dodjeljuje finska javna radiotelevizija Yle. A njegova zbirka "Emme ole dodo" ("Mi nismo Dodo") nagrađena je nacionalnom nagradom Jarkko Laine 2011. Kulmalina poezija ukorijenjena je u beatu, nadrealizmu i ekspresionizmu i često se koristi uvrnutim, lakonskim humorom. Pjesme su mu prevedene na više jezika. Nastupao je na mnogim festivalima i klubovima, npr. u Engleskoj, Njemačkoj, Rusiji, Estoniji i Turskoj, ponekad s glazbenicima ili drugim umjetnicima. Također je predsjednik festivala Tjedan poezije u Turkuu.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg