Siniša Kekez, koji je pri rođenju zakasnio 367 dana da bi bio rođeni šezdesetosmaš, kasnio je, kaže, i s ostalim stvarima u životu pa pjesme objavljivane u periodici još nije stavio u knjigu. Kasnio je i s razumijevanjem društvenih, ljubavnih i osobnih procesa pa se s njihovim posljedicama tek sada stihovno suočava. Kasnio je i s napuštanjem tiskanog novinarstva i dalmatinske metropole, no dobar je znak da je pjesme u Kritičnu masu poslao na vrijeme.
Siniša Kekez, rođen je 1966. godine u Splitu, gdje živi i radi kao novinar.
Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao kroatistiku i južnoslavenske filologije. Pjesme objavljivao u časopisima The Split Mind, Poezija, Tema, Mogućnosti, u zborniku splitskih pjesničkih večeri Rječilište, na portalu Hrvatski plus te u web časopisu Ulaznica.
Kako si se uopće usudila zatrudnjeti
Ireni D.
Kako si se uopće usudila zatrudnjeti?
Ovdje? Danas?
Da nas bude još jedno više u redu za opstanak?
Nosiš ponosno taj svoj veliki drob kroz šoping centar
kao novu haljinu iz Trsta,
od njega i ne vidiš da si neumjesna kao djeveruša na sprovodu.
Uočavaš li još nekog veselog i trudnog oko sebe, možda?
Da svoj sebični kratkovidni pogled podigneš sa zadebljalog pupka,
vidjela bi zabrinute, očajne ljude
koji se premišljaju imaju li za cijeli ili za pola kruha.
A ti zatrudnjela, bez premišljanja, baš te briga!
Znaš li da već sutra možeš ostati bez porodiljne naknade
i da dječju hranu mogu proglasiti luksuzom?
Da mogu uvesti porez na dojenje
i skratiti porodiljni na četiri dana?
Čime ćeš hraniti to dijete, luda majko?
Kako ćeš se boriti i za tuđi život?
Gdje samo nalaziš tu vjeru da ćeš preživjeti ne samo ti
nego i to dijete koje nosiš na svijet?
Jesi li uopće razmišljala?
Znaš li zaista gdje živiš i kakva nam je perspektiva?
Je li ti poznato koliko je gladnih u Hrvatskoj?
Znaš li koliko je nezaposlenih, naročito majki?
Koliko je vršnjačkog i društvenog nasilja,
kakav je emocionalni i moralni profil odgojitelja
i koliko pedofila koristi zakonske rupe mlade demokracije?
Briga tebe koliko je otkaza podijeljeno!
Nemaš ti pojma koliko je loše!
Znaš li da južnoslavenski ratovi nisu gotovi
nego samo odgođeni?
I da mogu planuti sutra, idući mjesec,
a sigurno za dvadeset godina?
Vjerojatno ne znaš da, dok ne postanemo nuklearno meso,
moramo opstajati kao nesortirano političko i kapitalističko smeće?
I unatoč svemu tome ti si trudna?!
Ako ti je toliko stalo do trudova,
mogla si se potruditi i nekako drugačije,
aktivirati i neke druge organe osim reproduktivnih.
Međutim, ti nisi samo luda,
ti si i ludo hrabra.
Pomalo ti se i divim.
Možda će se s takvim majkama i njihovom djecom
uskoro ipak nešto dobro i roditi.
Pjesma za Alberta Camusa
Kami,
mon ami,
čime da se pohvalimo mi?
Prehladno naše je ljeto,
svršilo je naše skromno pirovanje,
velik je naš pad.
Razara nas kuga
i mito u Sizifu.
Naše progonstvo ne pamti kraljevstvo,
naše uske kale pune su Kaligula.
Na ovim uzbrdicama
nije lako biti Sizif.
Sve preuzeo nam je stranac
jer ne znamo sami,
neovisni naš Kami.
Vrijedni naš Camus,
u nas ti je sve pod mus,
Albert je samo keks,
a esencija jedino u kolačima.
Naš dragi Mediteran
odavno nije med i teran
već istrošeni civilizacijski veteran.
Stvarnost nam je opora,
a nikome nije do otpora.
Sartralo je najbolje u nama
i Mersault sada krotko kaže: Merci.
Tvoj čovjek danas nije pobunjen
nego pokunjen.
Ajme ti ga nami,
dragi naš Kami.
Ćaćine slabe noge
Moj otac je, među ostalim, imao blijede,
za moje pojmove premršave noge,
bez onoga bedrenog mišićnog vretena,
koje sam svakodnevno viđao kod nogometaša,
ili u ogledalu.
To me nije previše čudilo
jer oca sam samo jednom vidio da igra nogomet,
kada sam ga tako pretrčao da je zauvijek odustao.
Pored njega bio sam jak kao Deverić, Sušić ili Šestić,
reprezentativac i internacionalac.
Gdje se on mogao mjeriti sa mnom?
Nikada neću imati takve mlitave mišiće,
nikad se neću toliko povući od nogometa, ljudi i života,
zavjetovao sam se tada.
U otporu prema ćaćinim slabim mišićima
stajao sam čvršće na vlastite noge,
trenirao, igrao, maštao.
I gledam sada, sam, u te blijede,
omlitavjele, nenogometne noge,
nesposobne za dobar dribling, udarac ili prodor,
i još uvijek u tridesetogodišnjem ratu,
gnjevno opsujem:
Jebemti, iste ćaćine!
Jarac sam po horoskopu
Jarac sam u horoskopu
samotnik planinski,
pohotnik teški,
snažnog mirisa i libida.
Tvrde sam glave,
oštrih rogova i bludne brade.
Jarac sam, i to stari,
osuđen na koze,
spreman i potući ću se za njih
(jer posesivni sam ja prč).
Ali to je tek polovica moga života,
drugu živim posve sam.
Jarac sam po horoskopu,
ne mogu ja meketati u stadu,
kao ostali gurkati se za predvodnikom.
Uvijek idem sa strane, sam.
Za toplinu i sigurnost ja ne dam svoju slobodu.
Ne mogu disati u masi.
Jarac sam s defektom,
slabo izražene ambicije i želje za stjecanjem.
Za koze ću se tući, ali za prijestol ne.
Gospodar sam svoga malog kraljevstva.
dišem visinu i živim samoću,
Širok pogled odozgor životna mi je potreba
pa neka sam i meta dalekih lovaca.
Ja, Jarac, brdske, usamljeničke race Kekezove.
Jarac,
podznak Rak,
samac,
proklet simbiozom.
Bližnji mi trebaju, ali i smetaju.
Zovem ih u zagrljaj,
pa ščepam i plašim kliještima.
Jarac.
I Rak.
Samujem na vrhu.
Grebem po dnu.
Korak naprijed,
dva natrag.
Ja. Jarac.
Sam. Samac.
Promijenila si dlaku
Promijenila si stan i firmu,
sada nisi podstanarka u garsonijeri na istoku,
već vlasnica stančine u centru,
više nisi službenica druge klase,
nego šefica i suvlasnica.
Sada nisi jeans generacija,
već bogata modna ziherašica.
Svijet više ne gaziš ravnom petom,
već ga ubadaš visokim potpeticama preskupih salonki.
Imaš novu, ljepšu, frizuru
i sada te ne zovu Mima
nego Irma
i ne prezivaš se Crnčić
nego Bijelić.
Više ne piješ nekvalitetna, nego vrhunska vina,
a svoj mali, žuti C3 udvostručila si u crni A6.
Prije si štedjela i na sirnim namazima,
a sada se premazuješ skupim kremama.
Bolje izgledaš, nema što,
a ni do sada nisi bila za odbaciti.
No iza svega toga sjaja i površnoga glanca,
lijepe ambalaže i šarene laže,
vidim i znam, ostala si ona ista kučka
koja svijet grabi istim šapama i očnjacima,
koja plijen glođe do gole kosti,
pa zvao se on Crnčić, Bijelić ili Kekez.
To ne mogu promijeniti ni najbolji stilisti ni plastičari,
instant-psiholozi ni životni treneri,
ti ćeš i dalje ljude gledati kao lovinu,
manje napadati u njušku, a veće s leđa,
kao iskonska predatorica u krznu pudlice.
Drago mi je da si napredovala
i da te više ne srećem na svojim mjestima.
Idi slobodno i sretno u svoj čopor,
trči i zavijaj s vukovima,
tamo pripadaš,
tamo te štiti i zakon.
Radi što hoćeš, neka ti bude i lijepo,
samo se, molim te, ne vraćaj.
Jer ako se vratiš, jedne posebno hladne zime,
ja te ovaj put, znaj, neću primiti blejeći.
Dočekat ću te spreman,
s pet tornjaka i dvije nabijene puške,
i spoznajom da ću morati pucati ili nestati.
A ovaj ću put odabrati opstanak
jer, za razliku od tebe,
ja nisam ostao isti,
mali, naivni, glupi kučak
kojemu dva pokreta repom zavrte glavom
pa vratom.
Zato, za tvoje dobro,
ne vraćaj se više!
Nikada, ni za najhladnije zime.
Zaista, nikada više.
Kritična masa raspisuje novi natječaj književne nagrade "Kritična masa" za mlade autorice i autore (do 35 godina).
Ovo je osmo izdanje nagrade koja pruža pregled mlađe prozne scene (širi i uži izbor) i promovira nova prozna imena.
Prva nagrada iznosi 700 eura (bruto iznos) i dodjeljuje se uz plaketu.
U konkurenciju ulaze svi dosad neobjavljeni oblici proznih priloga (kratka priča, odlomci iz većih formi, prozne crtice). Osim prozne fikcije, prihvatljivi su i dokumentarni prozni tekstovi te dnevničke forme koji posjeduju književnu dimenziju.
Prethodnih su godina nagradu dobili Ana Rajković, Jelena Zlatar, Marina Gudelj, Mira Petrović, Filip Rutić, Eva Simčić i Ana Predan.
Krajnji rok za slanje prijava je 10.12.2024.
Pravo sudjelovanja imaju autorice i autori rođeni od 10.12.1989. nadalje.
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Robert Aralica (Šibenik, 1997.) studij hrvatskoga i engleskoga jezika i književnosti završava 2020. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. U slobodno vrijeme bavi se pisanjem proze i produkcijom elektroničke glazbe. Svoje literarne radove objavljivao je u studentskim časopisima Humanist i The Split Mind. 2022. kriminalističkom pričom Natkrovlje od čempresa osvojio je prvo mjesto na natječaju Kristalna pepeljara. Trenutno je zaposlen u II. i V. splitskoj gimnaziji kao nastavnik hrvatskoga jezika.
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Iva Esterajher (Ljubljana, 1988.) živi i radi u Zagrebu. Diplomirala je politologiju na Fakultetu političkih znanosti. Aktivno se bavi likovnom umjetnošću (crtanje, slikarstvo, grafički rad), fotografijom, kreativnim pisanjem te pisanjem filmskih i glazbenih recenzija. Kratke priče i poezija objavljene su joj u književnim časopisima i na portalima (Urbani vračevi, UBIQ, Astronaut, Strane, NEMA, Afirmator) te je sudjelovala na nekoliko književnih natječaja i manifestacija (Večernji list, Arteist, FantaSTikon, Pamela festival i dr.).
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Nikola Pavičić (Zagreb, 2004.) živi u Svetoj Nedelji. Pohađa Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Piše, napose poeziju i lirsku prozu, te sa svojim tekstovima nastoji sudjelovati u literarnim natječajima i časopisima. U slobodno vrijeme voli proučavati književnost i povijest te učiti jezike.
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Luca Kozina (Split, 1990.) piše prozu, poeziju i književne kritike. Dobitnica je nagrade Prozak u sklopu koje je 2021. objavljena zbirka priča Važno je imati hobi. Zbirka je ušla u uži izbor nagrade Edo Budiša. Dobitnica je nagrada za poeziju Mak Dizdar i Pisanje na Tanane izdavačke kuće Kontrast u kategoriji Priroda. Dobitnica je nagrade Ulaznica za poeziju. Od 2016. piše književne kritike za portal Booksu. Članica je splitske udruge Pisci za pisce. Zajedno s Ružicom Gašperov i Sarom Kopeczky autorica je knjige Priručnica - od ideje do priče (2023).
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Ana Predan (Pula, 1996.) odrasla je u Vodnjanu. U šestoj godini počinje svirati violinu, a u šesnaestoj pjevati jazz. Po završetku srednje škole seli u Ljubljanu gdje studira međunarodne odnose, a onda u Trst gdje upisuje jazz pjevanje pri tršćanskom konzervatoriju na kojem je diplomirala ove godine s temom radništva u glazbi Istre. U toku studiranja putuje u Estoniju gdje godinu dana provodi na Erasmus+ studentskoj razmjeni. Tada sudjeluje na mnogo vrijednih i važnih projekata, i radi s umjetnicima i prijateljima, a počinje se i odmicati od jazza, te otkriva eksperimentalnu i improviziranu glazbu, te se počinje zanimati za druge, vizualne medije, osobito film. Trenutno živi u Puli, gdje piše za Radio Rojc i predaje violinu u Glazbenoj školi Ivana Matetića-Ronjgova. Piše oduvijek i često, najčešće sebi.
NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Eva Simčić (Rijeka, 1990.) do sada je kraću prozu objavljivala na stranicama Gradske knjižnice Rijeka, na blogu i Facebook stranici Čovjek-Časopis, Reviji Razpotja i na stranici Air Beletrina. Trenutno živi i radi u Oslu gdje dovršava doktorat iz postjugoslavenske književnosti i kulture.
Jyrki K. Ihalainen (r. 1957.) finski je pisac, prevoditelj i izdavač. Od 1978. Ihalainen je objavio 34 zbirke poezije na finskom, engleskom i danskom. Njegova prva zbirka poezije, Flesh & Night , objavljena u Christianiji 1978. JK Ihalainen posjeduje izdavačku kuću Palladium Kirjat u sklopu koje sam izrađuje svoje knjige od početka do kraja: piše ih ili prevodi, djeluje kao njihov izdavač, tiska ih u svojoj tiskari u Siuronkoskom i vodi njihovu prodaju. Ihalainenova djela ilustrirali su poznati umjetnici, uključujući Williama S. Burroughsa , Outi Heiskanen i Maritu Liulia. Ihalainen je dobio niz uglednih nagrada u Finskoj: Nuoren Voiman Liito 1995., nagradu za umjetnost Pirkanmaa 1998., nagradu Eino Leino 2010. Od 2003. Ihalainen je umjetnički direktor Anniki Poetry Festivala koji se odvija u Tampereu. Ihalainenova najnovija zbirka pjesama je "Sytykkei", objavljena 2016 . Bavi se i izvođenjem poezije; bio je, između ostalog, gost na albumu Loppuasukas finskog rap izvođača Asa 2008., gdje izvodi tekst pjesme "Alkuasukas".
Maja Marchig (Rijeka, 1973.) živi u Zagrebu gdje radi kao računovođa. Piše poeziju i kratke priče. Polaznica je više radionica pisanja poezije i proze. Objavljivala je u brojnim časopisima u regiji kao što su Strane, Fantom slobode, Tema i Poezija. Članica literarne organizacije ZLO. Nekoliko puta je bila finalistica hrvatskih i regionalnih književnih natječaja (Natječaja za kratku priču FEKPa 2015., Međunarodnog konkursa za kratku priču “Vranac” 2015., Nagrade Post scriptum za književnost na društvenim mrežama 2019. i 2020. godine). Njena kratka priča “Terapija” osvojila je drugu nagradu na natječaju KROMOmetaFORA2020. 2022. godine objavila je zbirku pjesama Spavajte u čarapama uz potporu za poticanje književnog stvaralaštva Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske u biblioteci Poezija Hrvatskog društva pisaca.
Juha Kulmala (r. 1962.) finski je pjesnik koji živi u Turkuu. Njegova zbirka "Pompeijin iloiset päivät" ("Veseli dani Pompeja") dobila je nacionalnu pjesničku nagradu Dancing Bear 2014. koju dodjeljuje finska javna radiotelevizija Yle. A njegova zbirka "Emme ole dodo" ("Mi nismo Dodo") nagrađena je nacionalnom nagradom Jarkko Laine 2011. Kulmalina poezija ukorijenjena je u beatu, nadrealizmu i ekspresionizmu i često se koristi uvrnutim, lakonskim humorom. Pjesme su mu prevedene na više jezika. Nastupao je na mnogim festivalima i klubovima, npr. u Engleskoj, Njemačkoj, Rusiji, Estoniji i Turskoj, ponekad s glazbenicima ili drugim umjetnicima. Također je predsjednik festivala Tjedan poezije u Turkuu.