poezija

Siniša Kekez: Konačno na vrijeme

Siniša Kekez, koji je pri rođenju zakasnio 367 dana da bi bio rođeni šezdesetosmaš, kasnio je, kaže, i s ostalim stvarima u životu pa pjesme objavljivane u periodici još nije stavio u knjigu. Kasnio je i s razumijevanjem društvenih, ljubavnih i osobnih procesa pa se s njihovim posljedicama tek sada stihovno suočava. Kasnio je i s napuštanjem tiskanog novinarstva i dalmatinske metropole, no dobar je znak da je pjesme u Kritičnu masu poslao na vrijeme.



Siniša Kekez, rođen je 1966. godine u Splitu, gdje živi i radi kao novinar.

Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao kroatistiku i južnoslavenske filologije. Pjesme objavljivao u časopisima The Split Mind, Poezija, Tema, Mogućnosti, u zborniku splitskih pjesničkih večeri Rječilište, na portalu Hrvatski plus te u web časopisu Ulaznica.

 

 

Kako si se uopće usudila zatrudnjeti

Ireni D.

 

Kako si se uopće usudila zatrudnjeti?

Ovdje? Danas?

Da nas bude još jedno više u redu za opstanak?

Nosiš ponosno taj svoj veliki drob kroz šoping centar

kao novu haljinu iz Trsta,

od njega i ne vidiš da si neumjesna kao djeveruša na sprovodu.

Uočavaš li još nekog veselog i trudnog oko sebe, možda?

 

Da svoj sebični kratkovidni pogled podigneš sa zadebljalog pupka,

vidjela bi zabrinute, očajne ljude

koji se premišljaju imaju li za cijeli ili za pola kruha.

A ti zatrudnjela, bez premišljanja, baš te briga!

Znaš li da već sutra možeš ostati bez porodiljne naknade

i da dječju hranu mogu proglasiti luksuzom?

Da mogu uvesti porez na dojenje

i skratiti porodiljni na četiri dana?
Čime ćeš hraniti to dijete, luda majko?

Kako ćeš se boriti i za tuđi život?

 

Gdje samo nalaziš tu vjeru da ćeš preživjeti ne samo ti

nego i to dijete koje nosiš na svijet?

Jesi li uopće razmišljala?

Znaš li zaista gdje živiš i kakva nam je perspektiva?

Je li ti poznato koliko je gladnih u Hrvatskoj?

Znaš li koliko je nezaposlenih, naročito majki?

Koliko je vršnjačkog i društvenog nasilja,

kakav je emocionalni i moralni profil odgojitelja

i koliko pedofila koristi zakonske rupe mlade demokracije?

Briga tebe koliko je otkaza podijeljeno!

Nemaš ti pojma koliko je loše!

 

Znaš li da južnoslavenski ratovi nisu gotovi

nego samo odgođeni?

I da mogu planuti sutra, idući mjesec,

a sigurno za dvadeset godina?

Vjerojatno ne znaš da, dok ne postanemo nuklearno meso,

moramo opstajati kao nesortirano političko i kapitalističko smeće?

 

I unatoč svemu tome ti si trudna?!

Ako ti je toliko stalo do trudova,

mogla si se potruditi i nekako drugačije,

aktivirati i neke druge organe osim reproduktivnih.

 

Međutim, ti nisi samo luda,

ti si i ludo hrabra.

Pomalo ti se i divim.

Možda će se s takvim majkama i njihovom djecom

uskoro ipak nešto dobro i roditi.

 

 

Pjesma za Alberta Camusa

 

Kami,

mon ami,

čime da se pohvalimo mi?

 

Prehladno naše je ljeto,

svršilo je naše skromno pirovanje,

velik je naš pad.

Razara nas kuga

i mito u Sizifu.

 

Naše progonstvo ne pamti kraljevstvo,

naše uske kale pune su Kaligula.

Na ovim uzbrdicama

nije lako biti Sizif.

Sve preuzeo nam je stranac

jer ne znamo sami,

neovisni naš Kami.

 

Vrijedni naš Camus,

u nas ti je sve pod mus,

Albert je samo keks,

a esencija jedino u kolačima.

Naš dragi Mediteran

odavno nije med i teran

već istrošeni civilizacijski veteran.

 

Stvarnost nam je opora,

a nikome nije do otpora.

Sartralo je najbolje u nama

i Mersault sada krotko kaže: Merci.

Tvoj čovjek danas nije pobunjen

nego pokunjen.

 

Ajme ti ga nami,

dragi naš Kami.

 

 

Ćaćine slabe noge

 

Moj otac je, među ostalim, imao blijede,

za moje pojmove premršave noge,

bez onoga bedrenog mišićnog vretena,

koje sam svakodnevno viđao kod nogometaša,

ili u ogledalu.

 

To me nije previše čudilo

jer oca sam samo jednom vidio da igra nogomet,

kada sam ga tako pretrčao da je zauvijek odustao.

Pored njega bio sam jak kao Deverić, Sušić ili Šestić,

reprezentativac i internacionalac.

Gdje se on mogao mjeriti sa mnom?

 

Nikada neću imati takve mlitave mišiće,

nikad se neću toliko povući od nogometa, ljudi i života,

zavjetovao sam se tada.

U otporu prema ćaćinim slabim mišićima

stajao sam čvršće na vlastite noge,

trenirao, igrao, maštao.

 

I gledam sada, sam, u te blijede,

omlitavjele, nenogometne noge,

nesposobne za dobar dribling, udarac ili prodor,

i još uvijek u tridesetogodišnjem ratu,

gnjevno opsujem:
Jebemti, iste ćaćine!

 

 

Jarac sam po horoskopu

 

Jarac sam u horoskopu

samotnik planinski,

pohotnik teški,

snažnog mirisa i libida.

Tvrde sam glave,

oštrih rogova i bludne brade.

 

Jarac sam, i to stari,

osuđen na koze,

spreman i potući ću se za njih

(jer posesivni sam ja prč).

Ali to je tek polovica moga života,

drugu živim posve sam.

 

Jarac sam po horoskopu,

ne mogu ja meketati u stadu,

kao ostali gurkati se za predvodnikom.

Uvijek idem sa strane, sam.

Za toplinu i sigurnost ja ne dam svoju slobodu.

Ne mogu disati u masi.

 

Jarac sam s defektom,

slabo izražene ambicije i želje za stjecanjem.

Za koze ću se tući, ali za prijestol ne.

 

Gospodar sam svoga malog kraljevstva.

dišem visinu i živim samoću,

Širok pogled odozgor životna mi je potreba

pa neka sam i meta dalekih lovaca.

Ja, Jarac, brdske, usamljeničke race Kekezove.

 

Jarac,

podznak Rak,

samac,

proklet simbiozom.

Bližnji mi trebaju, ali i smetaju.

Zovem ih u zagrljaj,

pa ščepam i plašim kliještima.

 

Jarac.

I Rak.

Samujem na vrhu.

Grebem po dnu.

Korak naprijed,

dva natrag.

Ja. Jarac.

Sam. Samac.

 

 

Promijenila si dlaku

 

Promijenila si stan i firmu,

sada nisi podstanarka u garsonijeri na istoku,

već vlasnica stančine u centru,

više nisi službenica druge klase,

nego šefica i suvlasnica.

 

Sada nisi jeans generacija,

već bogata modna ziherašica.

Svijet više ne gaziš ravnom petom,

već ga ubadaš visokim potpeticama preskupih salonki.

 

Imaš novu, ljepšu, frizuru

i sada te ne zovu Mima

nego Irma

i ne prezivaš se Crnčić

nego Bijelić.

 

Više ne piješ nekvalitetna, nego vrhunska vina,

a svoj mali, žuti C3 udvostručila si u crni A6.

Prije si štedjela i na sirnim namazima,

a sada se premazuješ skupim kremama.

Bolje izgledaš, nema što,

a ni do sada nisi bila za odbaciti.

 

No iza svega toga sjaja i površnoga glanca,

lijepe ambalaže i šarene laže,

vidim i znam, ostala si ona ista kučka

koja svijet grabi istim šapama i očnjacima,

koja plijen glođe do gole kosti,

pa zvao se on Crnčić, Bijelić ili Kekez.

 

To ne mogu promijeniti ni najbolji stilisti ni plastičari,

instant-psiholozi ni životni treneri,

ti ćeš i dalje ljude gledati kao lovinu,

manje napadati u njušku, a veće s leđa,

kao iskonska predatorica u krznu pudlice.

 

Drago mi je da si napredovala

i da te više ne srećem na svojim mjestima.

Idi slobodno i sretno u svoj čopor,

trči i zavijaj s vukovima,

tamo pripadaš,

tamo te štiti i zakon.

 

Radi što hoćeš, neka ti bude i lijepo,

samo se, molim te, ne vraćaj.

Jer ako se vratiš, jedne posebno hladne zime,

ja te ovaj put, znaj, neću primiti blejeći.

Dočekat ću te spreman,

s pet tornjaka i dvije nabijene puške,

i spoznajom da ću morati pucati ili nestati.

 

A ovaj ću put odabrati opstanak

jer, za razliku od tebe,

ja nisam ostao isti,

mali, naivni, glupi kučak

kojemu dva pokreta repom zavrte glavom

pa vratom.

 

Zato, za tvoje dobro,

ne vraćaj se više!

Nikada, ni za najhladnije zime.

Zaista, nikada više.

o nama

Eva Simčić pobjednica je nagrade "Sedmica & Kritična masa" (6.izdanje)

Pobjednica književne nagrade "Sedmica & Kritična masa" za mlade prozaiste je Eva Simčić (1990.) Nagrađena priča ''Maksimalizam.” neobična je i dinamična priča je o tri stana, dva grada i puno predmeta. I analitično i relaksirano, s dozom humora, na književno svjež način autorica je ispričala pamtljivu priču na temu gomilanja stvari, temu u kojoj se svi možemo barem malo prepoznati, unatoč sve većoj popularnosti minimalizma. U užem izboru nagrade, osim nagrađene Simčić, bile su Ivana Butigan, Paula Ćaćić, Marija Dejanović, Ivana Grbeša, Ljiljana Logar i Lucija Švaljek.
Ovo je bio šesti nagradni natječaj koji raspisuje Kritična masa, a partner nagrade bio je cafe-bar Sedmica (Kačićeva 7, Zagreb). Nagrada se sastoji od plakete i novčanog iznosa (5.000 kuna bruto). U žiriju nagrade bile su članice redakcije Viktorija Božina i Ilijana Marin, te vanjski članovi Branko Maleš i Damir Karakaš.

o nama

Natječaj ''Sedmica & Kritična masa'' - uži izbor

Nakon šireg izbora slijedi uži izbor nagrade ''Sedmica & Kritična masa'' za mlade prozne autore. Pročitajte tko su sedmero odabranih.

proza

Hana Kunić: Vidjela sam to

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Hana Kunić (Varaždin, 1994.) završila je varaždinsku Prvu gimnaziju nakon koje upisuje studij Glume i lutkarstva na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku, gdje je magistrirala 2017. godine. Kao Erasmus+ studentica studirala je Glumu i na Faculty of Theatre and Television u Cluj-Napoci u Rumunjskoj. Glumica je pretežno na kazališnim (HNK Varaždin, Kazalište Mala scena Zagreb, Umjetnička organizacija VRUM, Kazalište Lutonjica Toporko), a povremeno i na filmskim i radijskim projektima. Kao dramska pedagoginja djeluje u Kazališnom studiju mladih varaždinskog HNK i u romskom naselju Kuršanec u sklopu projekta Studija Pangolin. Pisanjem se bavi od osnovne škole – sudjelovala je na državnim natjecanjima LiDraNo (2010. i 2012.), izdala je zbirku poezije „Rika“ (2018.), njena prva drama „Plavo i veliko“ izvedena je na Radiju Sova (2019.), a njen prvi dječji dramski tekst „Ah, ta lektira, ne da mi mira“ postavljen je na scenu lutkarskog Kazališta Lutonjica Toporko (2021.). Suosnivačica je Umjetničke organizacije Favela. Živi u Zagrebu, puno se sunča i alergična je na banalnost.

proza

Saša Vengust: Loša kob

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Saša Vengust (Zagreb, 1988.) završio je školovanje kao maturant II. opće gimnazije. Nakon toga je naizmjence malo radio u videoteci, malo brljao na Filozofskom fakultetu po studijima filozofije, sociologije i komparativne književnosti. U naglom i iznenadnom preokretu, zaposlio se u Hladnjači i veletržnici Zagreb kao komercijalist u veleprodaji voća i povrća. Trenutačno traži posao, preuređuje kuću, savladava 3D printanje, boja minijature, uveseljava suprugu i ostale ukućane sviranjem električne gitare te redovito ide na pub kvizove da se malo makne iz kuće.

proza

Sheila Heti: Majčinstvo

Sheila Heti (1976.) jedna je od najistaknutijih kanadskih autorica svoje generacije. Studirala je dramsko pisanje, povijest umjetnosti i filozofiju. Piše romane, kratke priče, dramske tekstove i knjige za djecu. U brojnim utjecajnim medijima objavljuje književne kritike i intervjue s piscima i umjetnicima. Bestseleri How Should a Person Be? i Women in Clothes priskrbili su joj status književne zvijezde. New York Times uvrstio ju je na popis najutjecajnijih svjetskih književnica koje će odrediti način pisanja i čitanja knjiga u 21. stoljeću, a roman Majčinstvo našao se na njihovoj ljestvici najboljih knjiga 2018. godine. Hvalospjevima su se pridružili i časopisi New Yorker, Times Literary Supplement, Chicago Tribune, Vulture, Financial Times i mnogih drugi koji su je proglasili knjigom godine. Majčinstvo je tako ubrzo nakon objavljivanja postao kultni roman. Sheila Heti živi u Torontu, a njezina su djela prevedena na više od dvadeset jezika.

poezija

Selma Asotić: Izbor iz poezije

Selma Asotić je pjesnikinja. Završila je magistarski studij iz poezije na sveučilištu Boston University 2019. godine. Dobitnica je stipendije Robert Pinsky Global Fellowship i druge nagrade na književnom natječaju Brett Elizabeth Jenkins Poetry Prize. Nominirana je za nagradu Puschcart za pjesmu ''Nana'', a 2021. uvrštena je među polufinaliste/kinje nagrade 92Y Discovery Poetry Prize. Pjesme i eseje na engleskom i bhsc jeziku objavljivala je u domaćim i međunarodnim književnim časopisima.

proza

Ines Kosturin: Izbor iz poezije

Ines Kosturin (1990., Zagreb) rodom je iz Petrinje, gdje pohađa osnovnu i srednju školu (smjer opća gimnazija). Nakon toga u istom gradu upisuje Učiteljski fakultet, gdje je i diplomirala 2015. godine te stekla zvanje magistre primarnog obrazovanja. Pisanjem se bavi od mladosti, a 2014. izdaje svoju prvu samostalnu zbirku poezije, ''Papirno more''. Krajem 2020. izdaje drugu samostalnu zbirku poezije, ''Herbarij''. Pjesme objavljuje kako u domaćim, tako i u internacionalnim (regionalno i šire) zbornicima i časopisima. Na međunarodnom natječaju Concorso internazionale di poesia e teatro Castello di Duino 2018. osvaja treću nagradu. Poeziju uglavnom piše na hrvatskom i engleskom jeziku.

proza

Luka Ivković: Sat

Luka Ivković (1999., Šibenik) je student agroekologije na Agronomskom fakultetu u Zagrebu. Do sada je objavljivao u časopisu Kvaka, Kritična masa, Strane, ušao u širi izbor za Prozak 2018., uvršten u zbornik Rukopisi 43.

poezija

Bojana Guberac: Izbor iz poezije

Bojana Guberac (1991., Vukovar) odrasla je na Sušaku u Rijeci, a trenutno živi u Zagrebu. U svijet novinarstva ulazi kao kolumnistica za Kvarner News, a radijske korake započinje na Radio Sovi. Radila je kao novinarka na Radio Rijeci, u Novom listu, na Kanalu Ri te Ri portalu. Trenutno radi kao slobodna novinarka te piše za portale Lupiga, CroL te Žene i mediji. Piše pjesme od osnovne škole, ali o poeziji ozbiljnije promišlja od 2014. godine kada je pohađala radionice poezije CeKaPe-a s Julijanom Plenčom i Andreom Žicom Paskučijem pod mentorstvom pjesnikinje Kristine Posilović. 2015. godine imala je prvu samostalnu izložbu poezije o kojoj Posilović piše: ''Primarni zadatak vizualne poezije jest da poeziju učini vidljivom, tj. da probudi kod primatelja svijest o jeziku kao materiji koja se može oblikovati. Stoga Guberac pred primatelje postavlja zahtjevan zadatak, a taj je da pokušaju pjesmu obuhvatiti sa svih strana u prostoru, da ju pokušaju doživjeti kao objekt. Mada pjesnički tekst u ovom slučaju primamo vizualno, materijal te poezije je dalje jezik.'' Njezine pjesme objavljivane su u časopisima, a ove godine njezina je poezija predstavljena na Vrisku – riječkom festivalu autora i sajmu knjiga.

proza

Iva Sopka: Plišane lisice

Iva Sopka (1987., Vrbas) objavila je više kratkih priča od kojih su najznačajnije objavljene u izboru za književnu nagradu Večernjeg lista “Ranko Marinković” 2011. godine, Zarezovog i Algoritmovog književnog natječaja Prozak 2015. godine, nagrade “Sedmica & Kritična Masa” 2016., 2017. i 2019. godine, natječaja za kratku priču Gradske knjižnice Samobor 2016. godine te natječaja za kratku priču 2016. godine Broda knjižare – broda kulture. Osvojila je drugo mjesto na KSET-ovom natječaju za kratku priču 2015. godine, a kratka priča joj je odabrana među najboljima povodom Mjeseca hrvatske knjige u izboru za književni natječaj KRONOmetaFORA 2019. godine. Kao dopisni član je pohađala radionicu kritičkog čitanja i kreativnog pisanja "Pisaće mašine" pod vodstvom Mime Juračak i Natalije Miletić. Dobitnica je posebnog priznanja 2019. godine žirija nagrade "Sedmica & Kritična masa" za 3. uvrštenje u uži izbor.

proza

Ivana Caktaš: Život u roku

Ivana Caktaš (1994., Split) diplomirala je hrvatski jezik i književnost 2018. godine s temom „Semantika čudovišnog tijela u spekulativnoj fikciji“. Tijekom studiranja je volontirala u Književnoj udruzi Ludens, gdje je sudjelovala u različitim jezikoslovnim i književnim događajima. Odradila je stručno osposobljavanje u osnovnoj školi i trenutno povremeno radi kao zamjena. U Splitu pohađa Školu za crtanje i slikanje pod vodstvom akademskih slikara Marina Baučića i Ivana Svaguše. U slobodno vrijeme piše, crta, slika i volontira.

poezija

Marija Skočibušić: Izbor iz poezije

Marija Skočibušić rođena je 2003. godine u Karlovcu gdje trenutno i pohađa gimnaziju. Sudjeluje na srednjoškolskim literarnim natječajima, a njezina poezija uvrštena je u zbornike Poezitiva i Rukopisi 42. Također je objavljena u časopisima Poezija i Libartes, na internetskom portalu Strane te blogu Pjesnikinja petkom. Sudjelovala je na književnoj tribini Učitavanje u Booksi, a svoju je poeziju čitala na osmom izdanju festivala Stih u regiji.

proza

Philippe Lançon: Zakrpan

Philippe Lançon (1963.) novinar je, pisac i književni kritičar. Piše za francuske novine Libération i satirički časopis Charlie Hebdo. Preživio je napad na redakciju časopisa te 2018. objavio knjigu Zakrpan za koju je dobio niz nagrada, među kojima se ističu Nagrada za najbolju knjigu časopisa Lire 2018., Nagrada Femina, Nagrada Roger-Caillois, posebno priznanje žirija Nagrade Renaudot. Knjiga je prevedena na brojne jezike te od čitatelja i kritike hvaljena kao univerzalno remek-djelo, knjiga koja se svojom humanošću opire svakom nasilju i barbarizmu.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg