poezija

neki odgovori, neki

Urošu Bojanoviću tek je 21 godina, a već iza sebe ima dvije zbirke poezije i treću na putu. Ne zamara se mladić mrtvim utrkama ko što su potrage za izdavačem. Kad njemu dođe da nešto objavi, on to i objavi pa makar mu sva naklada ležala u ormaru.
Pjesme pred vama su do sada neobjavljene i predstavljaju svojevrsni intro u treću zbirku poezije, radnog naslova Sam u vodi.



 

Uroš Bojanović rođen je 1991. u Tesliću. Završio je gimnaziju, a sada studira novinarstvo u Banjaluci

Piše poeziju, svira fretless bas, snima album i kupuje knjige omiljenih autora (nažalost, nema mogućnosti da ih novčano podstakne da više objavljuju)

Objavio je dvije zbirke poezije: “Ja ne mogu ništa” (2007.) i “Iz druge sobe” (2011.); prvu u deset primjeraka, a drugu u tristo

 

 

***

 

Dva spaljena djeteta

Na partizanskom groblju

Među četrdesetak imena, stalo je i naše s njima,

Uraslo u korov i ambroziju, omeđeno svježe lakiranom

Crveno crnom ogradom

 

Jedino šta valja u ovom teško prohodljivom mjestu

Za šta se ginulo

Za koju pičku materinu

Sve je propalo

Ušminkamo

Devetim majem

I mažoretkinjama i nacional socijalistima

Profesionalcima

 

Ukrali su nam ga

Partizansko groblje

Dva ista imena

I mnogo različitih

 

Između spomeničića

Na niskoj travi

I sa vjetrom breskve

Stalo je možda sve dobro

Što je sa mnom nekada

Imalo bilo kakve veze

 

Djecu, na koju ste već dosad

Zaboravili

Opština je sahranila

Na novom groblju

 

Među vjernicima

 

 

***

 

Mom dragom prijatelju

Pružam

Rukavicu

Gadi im se

 

Gledam ga izanđalog

Prespremnog

Za samoubistvo

Prljavog, otrcanog

 

Plače mu se

Radi poslove koje niko neće

Zlostavljaju ga

U fabrici

Stavljaju mu laksativ

U piće

Tjeraju ga da

Sjedi dok piša

Da se saginje

 

Glavu mu u zid zabijaju

Poslije piju i smiju se

 

Mom dragom prijatelju

Štakori

Jedu iz usta

On kameru veže

Za video rekorder

Liježe

U podrumu

Snima se

 

Naslanja obraz na vlagu

Opušta mišiće

Ispušta se ispod sebe

Sanja da je mlađi, barem

 

Trideset kilograma

Lakši

 

 

***

 

Na kalemegdanu

Od enigme do nagradne skandinavke

Pljuje me

I diše uz vrat, hiljadu uzdaha

Marine Perazić

 

Rastvoreni grad

Izlazim iz busa

Pet ujutro

I spavam na stolnjaku

Divni konobar mi razmjenjuje

Sto eura

Za jedan biter

 

Grmljavina ili tramvaji, trole

Ubijaju u glavu,

Dok se razbuđujem

Pojma ja nemam

Kako doći do nje

U šta utrošiti vrijeme do zadnjeg predavanja

 

Kiša počinje

I moja prugasta majica tamni

Lišavam se bremena,

Kupujem povratnu kartu

Shvatam da je sve o nama preglupo

Ergo i ova ideja,

Koju mi je na kafi njena sestra predložila

Kao iskupljenje

Za moju laž

Kako sam pokušao

Samoubistvo

 

 

***

 

Probio sam led

Autocenzurom

Imena se ne smiju

Spominjati

U tekstovima

 

Odrezanih muda

Pišam na crijevo

Boli me dok se presvlačim

Kesa od stomaka

Lako se gužva

 

U čekaonici

Hostesa se zajebava

Sa mnom

I sa plastičnom iglom

 

Mama bojim se da ću biti

Jedan od onih

Što nikome ne znaju

 

Prezime

 

 

Put

 

Dohvatili smo se uskoro

U bratskom Šangaju

Da ližemo opijum

Sa kurvinih čistih leđa

 

Tako je sve ravno

I fantastične noći

Momci tupe dvadeset šest godina

Kako su samo teški

 

Ah

Zamalo da odbacim

Divnu kulturu

Glasnu djecu

Koja bi da pojedu grad

 

Ipak ne znam

 

Poslije će biti dobro

U sredini smo svi isti

Samo mi je žao što smo na početku zamijenili uloge

Baš tako

 

 

***

  

Svako ima svoju Džejn

Moja Džejn živi u

Australiji

Natuca engleski

Zeza je dijalekt

Ima dva oka, jedne usne

I trideset dva zuba

 

Smije se božanstveno

Nosi tortu na maturskoj

Fotografiji

Utapa se u čokoladi

Voli aceton i hidrogen

Oštri zube

Indijskim orahom

 

Mnogo pije

Tamo striktno kalvados

Ovdje

Prošek, malvaziju

Apokalipsa, Salvador

Bikini

Život pregurava

U Škodi

 

Sluša primitivnu muziku

Druži se sa domorodcima

Aboridžejn

Hua hua

Nue nue

Aj lav ju

Pliz, pliz meri ngagun

 

Kiša sipa

Preko oluka u njena usta

Džejn u jatu kerozina

Torbom tuče

Stjuardese

Odlazi da vidi

 

Svog bolešljivog biografa

 

 

***

 

Šetamo tako

On, Olga i ja

Čudan decembar, nekako

Topao i miran

U našem gradu

Savršeno svejedno nam je

Da l’ smo mrtvi ili živi već odavno

Ne pravimo razliku

 

Teški teretnjaci

Razvaljuju prostor i vrijeme

Soničnim udarima

Kroz plavo svjetlo na semaforu

Muka nam je, beskrajno smo tužni

 

Ko je kome scenografija

Grad nama ili mi njemu

Znam samo da za pješake, šetače

I ljude

 

Nema prolaza

o nama

Eva Simčić pobjednica je nagrade "Sedmica & Kritična masa" (6.izdanje)

Pobjednica književne nagrade "Sedmica & Kritična masa" za mlade prozaiste je Eva Simčić (1990.) Nagrađena priča ''Maksimalizam.” neobična je i dinamična priča je o tri stana, dva grada i puno predmeta. I analitično i relaksirano, s dozom humora, na književno svjež način autorica je ispričala pamtljivu priču na temu gomilanja stvari, temu u kojoj se svi možemo barem malo prepoznati, unatoč sve većoj popularnosti minimalizma. U užem izboru nagrade, osim nagrađene Simčić, bile su Ivana Butigan, Paula Ćaćić, Marija Dejanović, Ivana Grbeša, Ljiljana Logar i Lucija Švaljek.
Ovo je bio šesti nagradni natječaj koji raspisuje Kritična masa, a partner nagrade bio je cafe-bar Sedmica (Kačićeva 7, Zagreb). Nagrada se sastoji od plakete i novčanog iznosa (5.000 kuna bruto). U žiriju nagrade bile su članice redakcije Viktorija Božina i Ilijana Marin, te vanjski članovi Branko Maleš i Damir Karakaš.

o nama

Natječaj ''Sedmica & Kritična masa'' - uži izbor

Nakon šireg izbora slijedi uži izbor nagrade ''Sedmica & Kritična masa'' za mlade prozne autore. Pročitajte tko su sedmero odabranih.

proza

Hana Kunić: Vidjela sam to

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Hana Kunić (Varaždin, 1994.) završila je varaždinsku Prvu gimnaziju nakon koje upisuje studij Glume i lutkarstva na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku, gdje je magistrirala 2017. godine. Kao Erasmus+ studentica studirala je Glumu i na Faculty of Theatre and Television u Cluj-Napoci u Rumunjskoj. Glumica je pretežno na kazališnim (HNK Varaždin, Kazalište Mala scena Zagreb, Umjetnička organizacija VRUM, Kazalište Lutonjica Toporko), a povremeno i na filmskim i radijskim projektima. Kao dramska pedagoginja djeluje u Kazališnom studiju mladih varaždinskog HNK i u romskom naselju Kuršanec u sklopu projekta Studija Pangolin. Pisanjem se bavi od osnovne škole – sudjelovala je na državnim natjecanjima LiDraNo (2010. i 2012.), izdala je zbirku poezije „Rika“ (2018.), njena prva drama „Plavo i veliko“ izvedena je na Radiju Sova (2019.), a njen prvi dječji dramski tekst „Ah, ta lektira, ne da mi mira“ postavljen je na scenu lutkarskog Kazališta Lutonjica Toporko (2021.). Suosnivačica je Umjetničke organizacije Favela. Živi u Zagrebu, puno se sunča i alergična je na banalnost.

proza

Saša Vengust: Loša kob

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Saša Vengust (Zagreb, 1988.) završio je školovanje kao maturant II. opće gimnazije. Nakon toga je naizmjence malo radio u videoteci, malo brljao na Filozofskom fakultetu po studijima filozofije, sociologije i komparativne književnosti. U naglom i iznenadnom preokretu, zaposlio se u Hladnjači i veletržnici Zagreb kao komercijalist u veleprodaji voća i povrća. Trenutačno traži posao, preuređuje kuću, savladava 3D printanje, boja minijature, uveseljava suprugu i ostale ukućane sviranjem električne gitare te redovito ide na pub kvizove da se malo makne iz kuće.

proza

Sheila Heti: Majčinstvo

Sheila Heti (1976.) jedna je od najistaknutijih kanadskih autorica svoje generacije. Studirala je dramsko pisanje, povijest umjetnosti i filozofiju. Piše romane, kratke priče, dramske tekstove i knjige za djecu. U brojnim utjecajnim medijima objavljuje književne kritike i intervjue s piscima i umjetnicima. Bestseleri How Should a Person Be? i Women in Clothes priskrbili su joj status književne zvijezde. New York Times uvrstio ju je na popis najutjecajnijih svjetskih književnica koje će odrediti način pisanja i čitanja knjiga u 21. stoljeću, a roman Majčinstvo našao se na njihovoj ljestvici najboljih knjiga 2018. godine. Hvalospjevima su se pridružili i časopisi New Yorker, Times Literary Supplement, Chicago Tribune, Vulture, Financial Times i mnogih drugi koji su je proglasili knjigom godine. Majčinstvo je tako ubrzo nakon objavljivanja postao kultni roman. Sheila Heti živi u Torontu, a njezina su djela prevedena na više od dvadeset jezika.

poezija

Selma Asotić: Izbor iz poezije

Selma Asotić je pjesnikinja. Završila je magistarski studij iz poezije na sveučilištu Boston University 2019. godine. Dobitnica je stipendije Robert Pinsky Global Fellowship i druge nagrade na književnom natječaju Brett Elizabeth Jenkins Poetry Prize. Nominirana je za nagradu Puschcart za pjesmu ''Nana'', a 2021. uvrštena je među polufinaliste/kinje nagrade 92Y Discovery Poetry Prize. Pjesme i eseje na engleskom i bhsc jeziku objavljivala je u domaćim i međunarodnim književnim časopisima.

proza

Ines Kosturin: Izbor iz poezije

Ines Kosturin (1990., Zagreb) rodom je iz Petrinje, gdje pohađa osnovnu i srednju školu (smjer opća gimnazija). Nakon toga u istom gradu upisuje Učiteljski fakultet, gdje je i diplomirala 2015. godine te stekla zvanje magistre primarnog obrazovanja. Pisanjem se bavi od mladosti, a 2014. izdaje svoju prvu samostalnu zbirku poezije, ''Papirno more''. Krajem 2020. izdaje drugu samostalnu zbirku poezije, ''Herbarij''. Pjesme objavljuje kako u domaćim, tako i u internacionalnim (regionalno i šire) zbornicima i časopisima. Na međunarodnom natječaju Concorso internazionale di poesia e teatro Castello di Duino 2018. osvaja treću nagradu. Poeziju uglavnom piše na hrvatskom i engleskom jeziku.

proza

Luka Ivković: Sat

Luka Ivković (1999., Šibenik) je student agroekologije na Agronomskom fakultetu u Zagrebu. Do sada je objavljivao u časopisu Kvaka, Kritična masa, Strane, ušao u širi izbor za Prozak 2018., uvršten u zbornik Rukopisi 43.

poezija

Bojana Guberac: Izbor iz poezije

Bojana Guberac (1991., Vukovar) odrasla je na Sušaku u Rijeci, a trenutno živi u Zagrebu. U svijet novinarstva ulazi kao kolumnistica za Kvarner News, a radijske korake započinje na Radio Sovi. Radila je kao novinarka na Radio Rijeci, u Novom listu, na Kanalu Ri te Ri portalu. Trenutno radi kao slobodna novinarka te piše za portale Lupiga, CroL te Žene i mediji. Piše pjesme od osnovne škole, ali o poeziji ozbiljnije promišlja od 2014. godine kada je pohađala radionice poezije CeKaPe-a s Julijanom Plenčom i Andreom Žicom Paskučijem pod mentorstvom pjesnikinje Kristine Posilović. 2015. godine imala je prvu samostalnu izložbu poezije o kojoj Posilović piše: ''Primarni zadatak vizualne poezije jest da poeziju učini vidljivom, tj. da probudi kod primatelja svijest o jeziku kao materiji koja se može oblikovati. Stoga Guberac pred primatelje postavlja zahtjevan zadatak, a taj je da pokušaju pjesmu obuhvatiti sa svih strana u prostoru, da ju pokušaju doživjeti kao objekt. Mada pjesnički tekst u ovom slučaju primamo vizualno, materijal te poezije je dalje jezik.'' Njezine pjesme objavljivane su u časopisima, a ove godine njezina je poezija predstavljena na Vrisku – riječkom festivalu autora i sajmu knjiga.

proza

Iva Sopka: Plišane lisice

Iva Sopka (1987., Vrbas) objavila je više kratkih priča od kojih su najznačajnije objavljene u izboru za književnu nagradu Večernjeg lista “Ranko Marinković” 2011. godine, Zarezovog i Algoritmovog književnog natječaja Prozak 2015. godine, nagrade “Sedmica & Kritična Masa” 2016., 2017. i 2019. godine, natječaja za kratku priču Gradske knjižnice Samobor 2016. godine te natječaja za kratku priču 2016. godine Broda knjižare – broda kulture. Osvojila je drugo mjesto na KSET-ovom natječaju za kratku priču 2015. godine, a kratka priča joj je odabrana među najboljima povodom Mjeseca hrvatske knjige u izboru za književni natječaj KRONOmetaFORA 2019. godine. Kao dopisni član je pohađala radionicu kritičkog čitanja i kreativnog pisanja "Pisaće mašine" pod vodstvom Mime Juračak i Natalije Miletić. Dobitnica je posebnog priznanja 2019. godine žirija nagrade "Sedmica & Kritična masa" za 3. uvrštenje u uži izbor.

proza

Ivana Caktaš: Život u roku

Ivana Caktaš (1994., Split) diplomirala je hrvatski jezik i književnost 2018. godine s temom „Semantika čudovišnog tijela u spekulativnoj fikciji“. Tijekom studiranja je volontirala u Književnoj udruzi Ludens, gdje je sudjelovala u različitim jezikoslovnim i književnim događajima. Odradila je stručno osposobljavanje u osnovnoj školi i trenutno povremeno radi kao zamjena. U Splitu pohađa Školu za crtanje i slikanje pod vodstvom akademskih slikara Marina Baučića i Ivana Svaguše. U slobodno vrijeme piše, crta, slika i volontira.

poezija

Marija Skočibušić: Izbor iz poezije

Marija Skočibušić rođena je 2003. godine u Karlovcu gdje trenutno i pohađa gimnaziju. Sudjeluje na srednjoškolskim literarnim natječajima, a njezina poezija uvrštena je u zbornike Poezitiva i Rukopisi 42. Također je objavljena u časopisima Poezija i Libartes, na internetskom portalu Strane te blogu Pjesnikinja petkom. Sudjelovala je na književnoj tribini Učitavanje u Booksi, a svoju je poeziju čitala na osmom izdanju festivala Stih u regiji.

proza

Philippe Lançon: Zakrpan

Philippe Lançon (1963.) novinar je, pisac i književni kritičar. Piše za francuske novine Libération i satirički časopis Charlie Hebdo. Preživio je napad na redakciju časopisa te 2018. objavio knjigu Zakrpan za koju je dobio niz nagrada, među kojima se ističu Nagrada za najbolju knjigu časopisa Lire 2018., Nagrada Femina, Nagrada Roger-Caillois, posebno priznanje žirija Nagrade Renaudot. Knjiga je prevedena na brojne jezike te od čitatelja i kritike hvaljena kao univerzalno remek-djelo, knjiga koja se svojom humanošću opire svakom nasilju i barbarizmu.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg