Urošu Bojanoviću tek je 21 godina, a već iza sebe ima dvije zbirke poezije i treću na putu. Ne zamara se mladić mrtvim utrkama ko što su potrage za izdavačem. Kad njemu dođe da nešto objavi, on to i objavi pa makar mu sva naklada ležala u ormaru.
Pjesme pred vama su do sada neobjavljene i predstavljaju svojevrsni intro u treću zbirku poezije, radnog naslova Sam u vodi.
Uroš Bojanović rođen je 1991. u Tesliću. Završio je gimnaziju, a sada studira novinarstvo u Banjaluci
Piše poeziju, svira fretless bas, snima album i kupuje knjige omiljenih autora (nažalost, nema mogućnosti da ih novčano podstakne da više objavljuju)
Objavio je dvije zbirke poezije: “Ja ne mogu ništa” (2007.) i “Iz druge sobe” (2011.); prvu u deset primjeraka, a drugu u tristo
***
Dva spaljena djeteta
Na partizanskom groblju
Među četrdesetak imena, stalo je i naše s njima,
Uraslo u korov i ambroziju, omeđeno svježe lakiranom
Crveno crnom ogradom
Jedino šta valja u ovom teško prohodljivom mjestu
Za šta se ginulo
Za koju pičku materinu
Sve je propalo
Ušminkamo
Devetim majem
I mažoretkinjama i nacional socijalistima
Profesionalcima
Ukrali su nam ga
Partizansko groblje
Dva ista imena
I mnogo različitih
Između spomeničića
Na niskoj travi
I sa vjetrom breskve
Stalo je možda sve dobro
Što je sa mnom nekada
Imalo bilo kakve veze
Djecu, na koju ste već dosad
Zaboravili
Opština je sahranila
Na novom groblju
Među vjernicima
***
Mom dragom prijatelju
Pružam
Rukavicu
Gadi im se
Gledam ga izanđalog
Prespremnog
Za samoubistvo
Prljavog, otrcanog
Plače mu se
Radi poslove koje niko neće
Zlostavljaju ga
U fabrici
Stavljaju mu laksativ
U piće
Tjeraju ga da
Sjedi dok piša
Da se saginje
Glavu mu u zid zabijaju
Poslije piju i smiju se
Mom dragom prijatelju
Štakori
Jedu iz usta
On kameru veže
Za video rekorder
Liježe
U podrumu
Snima se
Naslanja obraz na vlagu
Opušta mišiće
Ispušta se ispod sebe
Sanja da je mlađi, barem
Trideset kilograma
Lakši
***
Na kalemegdanu
Od enigme do nagradne skandinavke
Pljuje me
I diše uz vrat, hiljadu uzdaha
Marine Perazić
Rastvoreni grad
Izlazim iz busa
Pet ujutro
I spavam na stolnjaku
Divni konobar mi razmjenjuje
Sto eura
Za jedan biter
Grmljavina ili tramvaji, trole
Ubijaju u glavu,
Dok se razbuđujem
Pojma ja nemam
Kako doći do nje
U šta utrošiti vrijeme do zadnjeg predavanja
Kiša počinje
I moja prugasta majica tamni
Lišavam se bremena,
Kupujem povratnu kartu
Shvatam da je sve o nama preglupo
Ergo i ova ideja,
Koju mi je na kafi njena sestra predložila
Kao iskupljenje
Za moju laž
Kako sam pokušao
Samoubistvo
***
Probio sam led
Autocenzurom
Imena se ne smiju
Spominjati
U tekstovima
Odrezanih muda
Pišam na crijevo
Boli me dok se presvlačim
Kesa od stomaka
Lako se gužva
U čekaonici
Hostesa se zajebava
Sa mnom
I sa plastičnom iglom
Mama bojim se da ću biti
Jedan od onih
Što nikome ne znaju
Prezime
Put
Dohvatili smo se uskoro
U bratskom Šangaju
Da ližemo opijum
Sa kurvinih čistih leđa
Tako je sve ravno
I fantastične noći
Momci tupe dvadeset šest godina
Kako su samo teški
Ah
Zamalo da odbacim
Divnu kulturu
Glasnu djecu
Koja bi da pojedu grad
Ipak ne znam
Poslije će biti dobro
U sredini smo svi isti
Samo mi je žao što smo na početku zamijenili uloge
Baš tako
***
Svako ima svoju Džejn
Moja Džejn živi u
Australiji
Natuca engleski
Zeza je dijalekt
Ima dva oka, jedne usne
I trideset dva zuba
Smije se božanstveno
Nosi tortu na maturskoj
Fotografiji
Utapa se u čokoladi
Voli aceton i hidrogen
Oštri zube
Indijskim orahom
Mnogo pije
Tamo striktno kalvados
Ovdje
Prošek, malvaziju
Apokalipsa, Salvador
Bikini
Život pregurava
U Škodi
Sluša primitivnu muziku
Druži se sa domorodcima
Aboridžejn
Hua hua
Nue nue
Aj lav ju
Pliz, pliz meri ngagun
Kiša sipa
Preko oluka u njena usta
Džejn u jatu kerozina
Torbom tuče
Stjuardese
Odlazi da vidi
Svog bolešljivog biografa
***
Šetamo tako
On, Olga i ja
Čudan decembar, nekako
Topao i miran
U našem gradu
Savršeno svejedno nam je
Da l’ smo mrtvi ili živi već odavno
Ne pravimo razliku
Teški teretnjaci
Razvaljuju prostor i vrijeme
Soničnim udarima
Kroz plavo svjetlo na semaforu
Muka nam je, beskrajno smo tužni
Ko je kome scenografija
Grad nama ili mi njemu
Znam samo da za pješake, šetače
I ljude
Nema prolaza
Kritična masa raspisuje novi natječaj književne nagrade "Kritična masa" za mlade autorice i autore (do 35 godina).
Ovo je osmo izdanje nagrade koja pruža pregled mlađe prozne scene (širi i uži izbor) i promovira nova prozna imena.
Prva nagrada iznosi 700 eura (bruto iznos) i dodjeljuje se uz plaketu.
U konkurenciju ulaze svi dosad neobjavljeni oblici proznih priloga (kratka priča, odlomci iz većih formi, prozne crtice). Osim prozne fikcije, prihvatljivi su i dokumentarni prozni tekstovi te dnevničke forme koji posjeduju književnu dimenziju.
Prethodnih su godina nagradu dobili Ana Rajković, Jelena Zlatar, Marina Gudelj, Mira Petrović, Filip Rutić, Eva Simčić i Ana Predan.
Krajnji rok za slanje prijava je 10.12.2024.
Pravo sudjelovanja imaju autorice i autori rođeni od 10.12.1989. nadalje.
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Robert Aralica (Šibenik, 1997.) studij hrvatskoga i engleskoga jezika i književnosti završava 2020. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. U slobodno vrijeme bavi se pisanjem proze i produkcijom elektroničke glazbe. Svoje literarne radove objavljivao je u studentskim časopisima Humanist i The Split Mind. 2022. kriminalističkom pričom Natkrovlje od čempresa osvojio je prvo mjesto na natječaju Kristalna pepeljara. Trenutno je zaposlen u II. i V. splitskoj gimnaziji kao nastavnik hrvatskoga jezika.
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Iva Esterajher (Ljubljana, 1988.) živi i radi u Zagrebu. Diplomirala je politologiju na Fakultetu političkih znanosti. Aktivno se bavi likovnom umjetnošću (crtanje, slikarstvo, grafički rad), fotografijom, kreativnim pisanjem te pisanjem filmskih i glazbenih recenzija. Kratke priče i poezija objavljene su joj u književnim časopisima i na portalima (Urbani vračevi, UBIQ, Astronaut, Strane, NEMA, Afirmator) te je sudjelovala na nekoliko književnih natječaja i manifestacija (Večernji list, Arteist, FantaSTikon, Pamela festival i dr.).
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Nikola Pavičić (Zagreb, 2004.) živi u Svetoj Nedelji. Pohađa Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Piše, napose poeziju i lirsku prozu, te sa svojim tekstovima nastoji sudjelovati u literarnim natječajima i časopisima. U slobodno vrijeme voli proučavati književnost i povijest te učiti jezike.
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Luca Kozina (Split, 1990.) piše prozu, poeziju i književne kritike. Dobitnica je nagrade Prozak u sklopu koje je 2021. objavljena zbirka priča Važno je imati hobi. Zbirka je ušla u uži izbor nagrade Edo Budiša. Dobitnica je nagrada za poeziju Mak Dizdar i Pisanje na Tanane izdavačke kuće Kontrast u kategoriji Priroda. Dobitnica je nagrade Ulaznica za poeziju. Od 2016. piše književne kritike za portal Booksu. Članica je splitske udruge Pisci za pisce. Zajedno s Ružicom Gašperov i Sarom Kopeczky autorica je knjige Priručnica - od ideje do priče (2023).
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Ana Predan (Pula, 1996.) odrasla je u Vodnjanu. U šestoj godini počinje svirati violinu, a u šesnaestoj pjevati jazz. Po završetku srednje škole seli u Ljubljanu gdje studira međunarodne odnose, a onda u Trst gdje upisuje jazz pjevanje pri tršćanskom konzervatoriju na kojem je diplomirala ove godine s temom radništva u glazbi Istre. U toku studiranja putuje u Estoniju gdje godinu dana provodi na Erasmus+ studentskoj razmjeni. Tada sudjeluje na mnogo vrijednih i važnih projekata, i radi s umjetnicima i prijateljima, a počinje se i odmicati od jazza, te otkriva eksperimentalnu i improviziranu glazbu, te se počinje zanimati za druge, vizualne medije, osobito film. Trenutno živi u Puli, gdje piše za Radio Rojc i predaje violinu u Glazbenoj školi Ivana Matetića-Ronjgova. Piše oduvijek i često, najčešće sebi.
NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Eva Simčić (Rijeka, 1990.) do sada je kraću prozu objavljivala na stranicama Gradske knjižnice Rijeka, na blogu i Facebook stranici Čovjek-Časopis, Reviji Razpotja i na stranici Air Beletrina. Trenutno živi i radi u Oslu gdje dovršava doktorat iz postjugoslavenske književnosti i kulture.
Jyrki K. Ihalainen (r. 1957.) finski je pisac, prevoditelj i izdavač. Od 1978. Ihalainen je objavio 34 zbirke poezije na finskom, engleskom i danskom. Njegova prva zbirka poezije, Flesh & Night , objavljena u Christianiji 1978. JK Ihalainen posjeduje izdavačku kuću Palladium Kirjat u sklopu koje sam izrađuje svoje knjige od početka do kraja: piše ih ili prevodi, djeluje kao njihov izdavač, tiska ih u svojoj tiskari u Siuronkoskom i vodi njihovu prodaju. Ihalainenova djela ilustrirali su poznati umjetnici, uključujući Williama S. Burroughsa , Outi Heiskanen i Maritu Liulia. Ihalainen je dobio niz uglednih nagrada u Finskoj: Nuoren Voiman Liito 1995., nagradu za umjetnost Pirkanmaa 1998., nagradu Eino Leino 2010. Od 2003. Ihalainen je umjetnički direktor Anniki Poetry Festivala koji se odvija u Tampereu. Ihalainenova najnovija zbirka pjesama je "Sytykkei", objavljena 2016 . Bavi se i izvođenjem poezije; bio je, između ostalog, gost na albumu Loppuasukas finskog rap izvođača Asa 2008., gdje izvodi tekst pjesme "Alkuasukas".
Maja Marchig (Rijeka, 1973.) živi u Zagrebu gdje radi kao računovođa. Piše poeziju i kratke priče. Polaznica je više radionica pisanja poezije i proze. Objavljivala je u brojnim časopisima u regiji kao što su Strane, Fantom slobode, Tema i Poezija. Članica literarne organizacije ZLO. Nekoliko puta je bila finalistica hrvatskih i regionalnih književnih natječaja (Natječaja za kratku priču FEKPa 2015., Međunarodnog konkursa za kratku priču “Vranac” 2015., Nagrade Post scriptum za književnost na društvenim mrežama 2019. i 2020. godine). Njena kratka priča “Terapija” osvojila je drugu nagradu na natječaju KROMOmetaFORA2020. 2022. godine objavila je zbirku pjesama Spavajte u čarapama uz potporu za poticanje književnog stvaralaštva Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske u biblioteci Poezija Hrvatskog društva pisaca.
Juha Kulmala (r. 1962.) finski je pjesnik koji živi u Turkuu. Njegova zbirka "Pompeijin iloiset päivät" ("Veseli dani Pompeja") dobila je nacionalnu pjesničku nagradu Dancing Bear 2014. koju dodjeljuje finska javna radiotelevizija Yle. A njegova zbirka "Emme ole dodo" ("Mi nismo Dodo") nagrađena je nacionalnom nagradom Jarkko Laine 2011. Kulmalina poezija ukorijenjena je u beatu, nadrealizmu i ekspresionizmu i često se koristi uvrnutim, lakonskim humorom. Pjesme su mu prevedene na više jezika. Nastupao je na mnogim festivalima i klubovima, npr. u Engleskoj, Njemačkoj, Rusiji, Estoniji i Turskoj, ponekad s glazbenicima ili drugim umjetnicima. Također je predsjednik festivala Tjedan poezije u Turkuu.