Urošu Bojanoviću tek je 21 godina, a već iza sebe ima dvije zbirke poezije i treću na putu. Ne zamara se mladić mrtvim utrkama ko što su potrage za izdavačem. Kad njemu dođe da nešto objavi, on to i objavi pa makar mu sva naklada ležala u ormaru.
Pjesme pred vama su do sada neobjavljene i predstavljaju svojevrsni intro u treću zbirku poezije, radnog naslova Sam u vodi.
Uroš Bojanović rođen je 1991. u Tesliću. Završio je gimnaziju, a sada studira novinarstvo u Banjaluci
Piše poeziju, svira fretless bas, snima album i kupuje knjige omiljenih autora (nažalost, nema mogućnosti da ih novčano podstakne da više objavljuju)
Objavio je dvije zbirke poezije: “Ja ne mogu ništa” (2007.) i “Iz druge sobe” (2011.); prvu u deset primjeraka, a drugu u tristo
***
Dva spaljena djeteta
Na partizanskom groblju
Među četrdesetak imena, stalo je i naše s njima,
Uraslo u korov i ambroziju, omeđeno svježe lakiranom
Crveno crnom ogradom
Jedino šta valja u ovom teško prohodljivom mjestu
Za šta se ginulo
Za koju pičku materinu
Sve je propalo
Ušminkamo
Devetim majem
I mažoretkinjama i nacional socijalistima
Profesionalcima
Ukrali su nam ga
Partizansko groblje
Dva ista imena
I mnogo različitih
Između spomeničića
Na niskoj travi
I sa vjetrom breskve
Stalo je možda sve dobro
Što je sa mnom nekada
Imalo bilo kakve veze
Djecu, na koju ste već dosad
Zaboravili
Opština je sahranila
Na novom groblju
Među vjernicima
***
Mom dragom prijatelju
Pružam
Rukavicu
Gadi im se
Gledam ga izanđalog
Prespremnog
Za samoubistvo
Prljavog, otrcanog
Plače mu se
Radi poslove koje niko neće
Zlostavljaju ga
U fabrici
Stavljaju mu laksativ
U piće
Tjeraju ga da
Sjedi dok piša
Da se saginje
Glavu mu u zid zabijaju
Poslije piju i smiju se
Mom dragom prijatelju
Štakori
Jedu iz usta
On kameru veže
Za video rekorder
Liježe
U podrumu
Snima se
Naslanja obraz na vlagu
Opušta mišiće
Ispušta se ispod sebe
Sanja da je mlađi, barem
Trideset kilograma
Lakši
***
Na kalemegdanu
Od enigme do nagradne skandinavke
Pljuje me
I diše uz vrat, hiljadu uzdaha
Marine Perazić
Rastvoreni grad
Izlazim iz busa
Pet ujutro
I spavam na stolnjaku
Divni konobar mi razmjenjuje
Sto eura
Za jedan biter
Grmljavina ili tramvaji, trole
Ubijaju u glavu,
Dok se razbuđujem
Pojma ja nemam
Kako doći do nje
U šta utrošiti vrijeme do zadnjeg predavanja
Kiša počinje
I moja prugasta majica tamni
Lišavam se bremena,
Kupujem povratnu kartu
Shvatam da je sve o nama preglupo
Ergo i ova ideja,
Koju mi je na kafi njena sestra predložila
Kao iskupljenje
Za moju laž
Kako sam pokušao
Samoubistvo
***
Probio sam led
Autocenzurom
Imena se ne smiju
Spominjati
U tekstovima
Odrezanih muda
Pišam na crijevo
Boli me dok se presvlačim
Kesa od stomaka
Lako se gužva
U čekaonici
Hostesa se zajebava
Sa mnom
I sa plastičnom iglom
Mama bojim se da ću biti
Jedan od onih
Što nikome ne znaju
Prezime
Put
Dohvatili smo se uskoro
U bratskom Šangaju
Da ližemo opijum
Sa kurvinih čistih leđa
Tako je sve ravno
I fantastične noći
Momci tupe dvadeset šest godina
Kako su samo teški
Ah
Zamalo da odbacim
Divnu kulturu
Glasnu djecu
Koja bi da pojedu grad
Ipak ne znam
Poslije će biti dobro
U sredini smo svi isti
Samo mi je žao što smo na početku zamijenili uloge
Baš tako
***
Svako ima svoju Džejn
Moja Džejn živi u
Australiji
Natuca engleski
Zeza je dijalekt
Ima dva oka, jedne usne
I trideset dva zuba
Smije se božanstveno
Nosi tortu na maturskoj
Fotografiji
Utapa se u čokoladi
Voli aceton i hidrogen
Oštri zube
Indijskim orahom
Mnogo pije
Tamo striktno kalvados
Ovdje
Prošek, malvaziju
Apokalipsa, Salvador
Bikini
Život pregurava
U Škodi
Sluša primitivnu muziku
Druži se sa domorodcima
Aboridžejn
Hua hua
Nue nue
Aj lav ju
Pliz, pliz meri ngagun
Kiša sipa
Preko oluka u njena usta
Džejn u jatu kerozina
Torbom tuče
Stjuardese
Odlazi da vidi
Svog bolešljivog biografa
***
Šetamo tako
On, Olga i ja
Čudan decembar, nekako
Topao i miran
U našem gradu
Savršeno svejedno nam je
Da l’ smo mrtvi ili živi već odavno
Ne pravimo razliku
Teški teretnjaci
Razvaljuju prostor i vrijeme
Soničnim udarima
Kroz plavo svjetlo na semaforu
Muka nam je, beskrajno smo tužni
Ko je kome scenografija
Grad nama ili mi njemu
Znam samo da za pješake, šetače
I ljude
Nema prolaza
Pobjednica književne nagrade "Sedmica & Kritična masa" za mlade prozaiste je Eva Simčić (1990.) Nagrađena priča ''Maksimalizam.” neobična je i dinamična priča je o tri stana, dva grada i puno predmeta. I analitično i relaksirano, s dozom humora, na književno svjež način autorica je ispričala pamtljivu priču na temu gomilanja stvari, temu u kojoj se svi možemo barem malo prepoznati, unatoč sve većoj popularnosti minimalizma. U užem izboru nagrade, osim nagrađene Simčić, bile su Ivana Butigan, Paula Ćaćić, Marija Dejanović, Ivana Grbeša, Ljiljana Logar i Lucija Švaljek.
Ovo je bio šesti nagradni natječaj koji raspisuje Kritična masa, a partner nagrade bio je cafe-bar Sedmica (Kačićeva 7, Zagreb). Nagrada se sastoji od plakete i novčanog iznosa (5.000 kuna bruto). U žiriju nagrade bile su članice redakcije Viktorija Božina i Ilijana Marin, te vanjski članovi Branko Maleš i Damir Karakaš.
Nakon šireg izbora slijedi uži izbor nagrade ''Sedmica & Kritična masa'' za mlade prozne autore. Pročitajte tko su sedmero odabranih.
NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR
Hana Kunić (Varaždin, 1994.) završila je varaždinsku Prvu gimnaziju nakon koje upisuje studij Glume i lutkarstva na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku, gdje je magistrirala 2017. godine. Kao Erasmus+ studentica studirala je Glumu i na Faculty of Theatre and Television u Cluj-Napoci u Rumunjskoj. Glumica je pretežno na kazališnim (HNK Varaždin, Kazalište Mala scena Zagreb, Umjetnička organizacija VRUM, Kazalište Lutonjica Toporko), a povremeno i na filmskim i radijskim projektima. Kao dramska pedagoginja djeluje u Kazališnom studiju mladih varaždinskog HNK i u romskom naselju Kuršanec u sklopu projekta Studija Pangolin. Pisanjem se bavi od osnovne škole – sudjelovala je na državnim natjecanjima LiDraNo (2010. i 2012.), izdala je zbirku poezije „Rika“ (2018.), njena prva drama „Plavo i veliko“ izvedena je na Radiju Sova (2019.), a njen prvi dječji dramski tekst „Ah, ta lektira, ne da mi mira“ postavljen je na scenu lutkarskog Kazališta Lutonjica Toporko (2021.). Suosnivačica je Umjetničke organizacije Favela. Živi u Zagrebu, puno se sunča i alergična je na banalnost.
NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR
Saša Vengust (Zagreb, 1988.) završio je školovanje kao maturant II. opće gimnazije. Nakon toga je naizmjence malo radio u videoteci, malo brljao na Filozofskom fakultetu po studijima filozofije, sociologije i komparativne književnosti. U naglom i iznenadnom preokretu, zaposlio se u Hladnjači i veletržnici Zagreb kao komercijalist u veleprodaji voća i povrća. Trenutačno traži posao, preuređuje kuću, savladava 3D printanje, boja minijature, uveseljava suprugu i ostale ukućane sviranjem električne gitare te redovito ide na pub kvizove da se malo makne iz kuće.
Sheila Heti (1976.) jedna je od najistaknutijih kanadskih autorica svoje generacije. Studirala je dramsko pisanje, povijest umjetnosti i filozofiju. Piše romane, kratke priče, dramske tekstove i knjige za djecu. U brojnim utjecajnim medijima objavljuje književne kritike i intervjue s piscima i umjetnicima. Bestseleri How Should a Person Be? i Women in Clothes priskrbili su joj status književne zvijezde. New York Times uvrstio ju je na popis najutjecajnijih svjetskih književnica koje će odrediti način pisanja i čitanja knjiga u 21. stoljeću, a roman Majčinstvo našao se na njihovoj ljestvici najboljih knjiga 2018. godine. Hvalospjevima su se pridružili i časopisi New Yorker, Times Literary Supplement, Chicago Tribune, Vulture, Financial Times i mnogih drugi koji su je proglasili knjigom godine. Majčinstvo je tako ubrzo nakon objavljivanja postao kultni roman. Sheila Heti živi u Torontu, a njezina su djela prevedena na više od dvadeset jezika.
Selma Asotić je pjesnikinja. Završila je magistarski studij iz poezije na sveučilištu Boston University 2019. godine. Dobitnica je stipendije Robert Pinsky Global Fellowship i druge nagrade na književnom natječaju Brett Elizabeth Jenkins Poetry Prize. Nominirana je za nagradu Puschcart za pjesmu ''Nana'', a 2021. uvrštena je među polufinaliste/kinje nagrade 92Y Discovery Poetry Prize. Pjesme i eseje na engleskom i bhsc jeziku objavljivala je u domaćim i međunarodnim književnim časopisima.
Ines Kosturin (1990., Zagreb) rodom je iz Petrinje, gdje pohađa osnovnu i srednju školu (smjer opća gimnazija). Nakon toga u istom gradu upisuje Učiteljski fakultet, gdje je i diplomirala 2015. godine te stekla zvanje magistre primarnog obrazovanja. Pisanjem se bavi od mladosti, a 2014. izdaje svoju prvu samostalnu zbirku poezije, ''Papirno more''. Krajem 2020. izdaje drugu samostalnu zbirku poezije, ''Herbarij''. Pjesme objavljuje kako u domaćim, tako i u internacionalnim (regionalno i šire) zbornicima i časopisima. Na međunarodnom natječaju Concorso internazionale di poesia e teatro Castello di Duino 2018. osvaja treću nagradu. Poeziju uglavnom piše na hrvatskom i engleskom jeziku.
Luka Ivković (1999., Šibenik) je student agroekologije na Agronomskom fakultetu u Zagrebu. Do sada je objavljivao u časopisu Kvaka, Kritična masa, Strane, ušao u širi izbor za Prozak 2018., uvršten u zbornik Rukopisi 43.
Bojana Guberac (1991., Vukovar) odrasla je na Sušaku u Rijeci, a trenutno živi u Zagrebu. U svijet novinarstva ulazi kao kolumnistica za Kvarner News, a radijske korake započinje na Radio Sovi. Radila je kao novinarka na Radio Rijeci, u Novom listu, na Kanalu Ri te Ri portalu. Trenutno radi kao slobodna novinarka te piše za portale Lupiga, CroL te Žene i mediji. Piše pjesme od osnovne škole, ali o poeziji ozbiljnije promišlja od 2014. godine kada je pohađala radionice poezije CeKaPe-a s Julijanom Plenčom i Andreom Žicom Paskučijem pod mentorstvom pjesnikinje Kristine Posilović. 2015. godine imala je prvu samostalnu izložbu poezije o kojoj Posilović piše: ''Primarni zadatak vizualne poezije jest da poeziju učini vidljivom, tj. da probudi kod primatelja svijest o jeziku kao materiji koja se može oblikovati. Stoga Guberac pred primatelje postavlja zahtjevan zadatak, a taj je da pokušaju pjesmu obuhvatiti sa svih strana u prostoru, da ju pokušaju doživjeti kao objekt. Mada pjesnički tekst u ovom slučaju primamo vizualno, materijal te poezije je dalje jezik.'' Njezine pjesme objavljivane su u časopisima, a ove godine njezina je poezija predstavljena na Vrisku – riječkom festivalu autora i sajmu knjiga.
Iva Sopka (1987., Vrbas) objavila je više kratkih priča od kojih su najznačajnije objavljene u izboru za književnu nagradu Večernjeg lista “Ranko Marinković” 2011. godine, Zarezovog i Algoritmovog književnog natječaja Prozak 2015. godine, nagrade “Sedmica & Kritična Masa” 2016., 2017. i 2019. godine, natječaja za kratku priču Gradske knjižnice Samobor 2016. godine te natječaja za kratku priču 2016. godine Broda knjižare – broda kulture. Osvojila je drugo mjesto na KSET-ovom natječaju za kratku priču 2015. godine, a kratka priča joj je odabrana među najboljima povodom Mjeseca hrvatske knjige u izboru za književni natječaj KRONOmetaFORA 2019. godine. Kao dopisni član je pohađala radionicu kritičkog čitanja i kreativnog pisanja "Pisaće mašine" pod vodstvom Mime Juračak i Natalije Miletić. Dobitnica je posebnog priznanja 2019. godine žirija nagrade "Sedmica & Kritična masa" za 3. uvrštenje u uži izbor.
Ivana Caktaš (1994., Split) diplomirala je hrvatski jezik i književnost 2018. godine s temom „Semantika čudovišnog tijela u spekulativnoj fikciji“. Tijekom studiranja je volontirala u Književnoj udruzi Ludens, gdje je sudjelovala u različitim jezikoslovnim i književnim događajima. Odradila je stručno osposobljavanje u osnovnoj školi i trenutno povremeno radi kao zamjena. U Splitu pohađa Školu za crtanje i slikanje pod vodstvom akademskih slikara Marina Baučića i Ivana Svaguše. U slobodno vrijeme piše, crta, slika i volontira.
Marija Skočibušić rođena je 2003. godine u Karlovcu gdje trenutno i pohađa gimnaziju. Sudjeluje na srednjoškolskim literarnim natječajima, a njezina poezija uvrštena je u zbornike Poezitiva i Rukopisi 42. Također je objavljena u časopisima Poezija i Libartes, na internetskom portalu Strane te blogu Pjesnikinja petkom. Sudjelovala je na književnoj tribini Učitavanje u Booksi, a svoju je poeziju čitala na osmom izdanju festivala Stih u regiji.
Philippe Lançon (1963.) novinar je, pisac i književni kritičar. Piše za francuske novine Libération i satirički časopis Charlie Hebdo. Preživio je napad na redakciju časopisa te 2018. objavio knjigu Zakrpan za koju je dobio niz nagrada, među kojima se ističu Nagrada za najbolju knjigu časopisa Lire 2018., Nagrada Femina, Nagrada Roger-Caillois, posebno priznanje žirija Nagrade Renaudot. Knjiga je prevedena na brojne jezike te od čitatelja i kritike hvaljena kao univerzalno remek-djelo, knjiga koja se svojom humanošću opire svakom nasilju i barbarizmu.