kritika

Aparat za gašenje gašenja

Branko Čegec, Zapisi iz pustog jezika, Meandarmedia, Zagreb, 2011.
Piše: Marko Pogačar

Jedan od viđenijih naših pjesnika srednje generacije, urednik, esejist i kritičar Branko Čegec, javio se u razmaku od samo nekoliko mjeseci s dvije razmjerno opširne pjesničke knjige. Pretposljednja, šesta po redu, jest ili bi barem trebala biti značajan događaj, udarac koji bi u dosta prostranom no ne baš ludo dinamičnom ringu domaće pjesničke proizvodnje trebao ostati zapamćen.



 

Ne nekim radikalnim poetičkim novumom, neotkrivenim tematskim spektrom ili novim interpretativnim horizontom, već visokom izvedbenom i estetskom razinom te nevjerojatnom tekstualnom energijom koju od početka do kraja emanira. Aktualnost dominantnih tema, pa i ideološki rakurs njihove lirske refleksije, dojmu ipak sasvim sigurno neće odmoći.

            Knjiga semantički izrazito gustoga naslova uokvirena je citatima iz 'Šume' Anke Žagar i Mallarméove kapitalne poeme, a oba se na svoj način bave dometima i ograničenima središnjeg simboličkog sustava; jezičnog koda. U naznačeni bi se citatni prosede, čini se, lijepo uklopila i ona famozna Magritteova (ne)lula: riječ je na neki način o sabotaži vlastita medija, njegovom prokazivanju, piljenju grane na kojoj sjedi – kako u svrhu njegove ideološke demistifikacije same, tako i njenih estetskih konzekvenci.

Postaviti je pitanje od čega je taj naslovni jezik ispražnjen? Je li riječ samo o lirskoj inačici poststrukturalističkih i dekonstruktivističkih filozofijskih izvoda, uz jednu očitu visoko-modernističku referencu? Iako pobrojanom ne može umaći, potonji je prije svega odraz jedne mnogo manje moderne no sasvim suvremene puste zemlje koja mu stoji u temelju; koja svojim ekonomskim, političkim, društvenim i kulturnim poretkom hegemonijski generira i definira njegove obrasce, značenjem napučuje i strukturira ničim do 'konsenzusom' ustrojene simbole. Iako će zadrti tekstualisti vjerojatno tvrditi suprotno, taj je jezik, posebno njegove čvrsto kodificirane forme – upravo sjajan indeks pustoši vlastitog svijeta.     

            Čitanje Čegeca tako je nužno započeti čitanjem njegova jezika. A jezik je to kao samoopisni mehanizam, sveobuhvatni simulakrum – jezik koji znači sve i ne znači ništa, jezik svakodnevice, ulica i medija, visoke i pop-kulture i državnog aparata, jezik raslojen barem koliko društvo u kojem postoji; klasno baždaren jezik koji se nastoji prikazati univerzalnim i za sve jednakim. Čegec, prema davno utvrđenoj modernističkoj praksi, iskazima pristupa parataktički, uvodi svojevrsnu uravnilovku supostojećih registara, i tome zatim pridodaje postmodernu uravnilovku ideja i vrijednosti, ne ugrožavajući ipak čvrstu, dominantnu fokalizaciju lirskoga kazivača koji najrazličitije tekstom prelomljene diskurse orkestrira u prepoznatljivo intoniranu cjelinu. 

            Knjiga, koja već listanjem priziva strogi binarni ritam, strukturirana je pravilnom izmjenom plakatnih, i grafički kapitalom izdvojenih eksklamatornih krokija na lijevoj, te pjesama u proznom slogu na desnoj strani. Pritom ti kraći kondenzati (koji ponekad funkcioniraju kao svojevrstan sažetak pjesme), iako naizgled nemaju daha za pjesmu, katkad djeluju strože i zaokruženije od jednako fragmentarnih no višestruko dužih i mjestimice prezakrčenih sastavaka koji ih slijede. U oba slučaja riječ je o često pseudonarativno uokvirenim jezičnim bujicama premreženim jasno ili tek jedva isprativim citatima, parafrazama i aluzijama najrazličitijeg spektra (od Dedića i Jergovića, preko Brechta i Koče Racina do poslovica i popularnih šlagera), snažno obilježenim kolokvijalizmima i vulgarizmima, paradoksom i apsurdom. Njihov kraj u principu je proizvoljan, tek gramatički omeđen. Uvršteni sastavci, njih sve skupa stotinjak, zamišljeni su kao otvoreni, u načelu nedovršivi tekstovi, samo jedna u nizu potencijalno beskrajnih replika. Sjajno to ilustrira već kraj prve pjesme, (retoričko?) pitanje odakle dopire jeka? eka? ka? Ovaj automatski 'nastavak' komunikacije – diseminacija i preoblikovanje poruke bez kontrole govornika i neovisno o njegovoj volji – ima i svoje naličje, koje nas vraća hegemonijskom problemu s početka. Jezik je, naime, također nužno podvrći ideološkoj kritici; razlučiti postojeće glasove i pripadajuće poruke od dobro maskirane sistemske jeke. 

            Čegec u Zapisima nudi neku vrstu sinteze dviju dominanti svoga pjesničkog rada. S jedne strane riječ je o povratku vitalizmu, libidalnosti i karnalnosti, ali i jezičnoj ukotvljenosti njegovih prvih knjiga s početka osamdesetih godina, Eros-Europa-Arafat i Zapadno-istočni spol, a s druge o uvjetno rečeno tanathosu, neoegzistencijalnoj, pa i 'stvarnosnoj' popudbini nekih kasnijih naslova, njihovoj sklonosti propitivanju materijalnoga svijeta oko sebe. Garnirano je to vjerojatno i iskustvom Malešove Prakse laži, Bibe i Placeba,  novijih Gulinovih knjiga i nekih drugih pjesničkih pisama, no na jedan sasvim zavodljiv i autentičan način.

Mrak iz Emilijinih očiju procurio je, razlio se kao neka zajebana tinta svuda oko sebe, a iz nje je izrasla ova, opet ću reći, nevjerojatno energična knjiga; tekst koji je katkad teško zauzdati. Brankovim rječnikom: ne dam se ugasiti, ne dam! neka gori!  

 

Tekst preuzet iz Quoruma

o nama

Dobitnik nagrade "Sedmica i Kritična masa 2020" je Filip Rutić

Dobitnik književne nagrade "Sedmica i Kritična masa 2020" za mlade prozaiste je Filip Rutić (1997).
Nagrađena priča ''Riža s kečapom, blagim ili ljutim” ima snažan pečat 2020, a autoru je uspjelo kroz nepretenciozan ton i jedan neobičan odnos dati sliku opće nestabilnosti u eri korone i potresa.
U užem izboru nagrade, osim nagrađenog Rutića, bili su Lucija Švaljek, Iva Hlavač, Luca Kozina, Marina Gudelj, Vid Hribar i Darko Šeparović.
Ovo je bio peti nagradni natječaj koji raspisuje Kritična masa, a partner nagrade je cafe-bar Sedmica (Kačićeva 7, Zagreb). Nagrada se sastoji od plakete i novčanog iznosa (5.000 kuna bruto). U žiriju nagrade bile su članice redakcije Viktorija Božina i Ilijana Marin, te vanjski članovi Branko Maleš i Damir Karakaš.

intervju

Filip Rutić: Književnost bez novih glasova i perspektiva pretvara se u historiografiju

Predstavljamo uži izbor nagrade ''Sedmica & Kritična masa''

Filip je u uži izbor ušao s pričom ''Riža s kečapom, blagim ili ljutim''. Standardnim setom pitanja predstavljamo jednog od trojice muških natjecatelja.

o nama

Natječaj ''Sedmica & Kritična masa'' 2020 - uži izbor

Nakon šireg izbora slijedi uži izbor nagrade ''Sedmica & Kritična masa'' za mlade prozne autore. Pogledajte tko su sedmero odabranih.

o nama

Natječaj ''Sedmica & Kritična masa'' - popis šireg izbora, pred objavu užeg

Natječaj ''Sedmica & Kritična masa'' za mlade autorice i autore do 35 godina starosti bliži se svome kraju. Ovo je peto izdanje nagrade, utemeljene 2015. godine, koja pruža pregled mlađe prozne scene (širi i uži izbor) i promovira nova prozna imena. Prva nagrada iznosi 5.000 kuna (bruto iznos) i dodjeljuje se uz plaketu. Prethodnih su godina nagradu dobile Ana Rajković, Jelena Zlatar, Marina Gudelj i Mira Petrović.

proza

Marina Gudelj: Ljudi na uglu ulice, pokraj prodavaonice pića

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2020.

Marina Gudelj (1988., Split) završila je Hrvatski jezik i književnost na Sveučilištu u Zadru. Radi kao nastavnica Hrvatskog jezika u školi. Prvi književni rad, kratka priča Semafor, šahta, apoteka, birtija objavljena je u Zarezu 2015. godine. Iste je godine osvojila prvu književnu nagradu na portalu KSET-a za priču Kamo idu irske mačke. 2017. godine osvaja prvo mjesto na natječaju Kritične mase za priču Lee. S istom pričom iduće godine sudjeluje na LitLink festivalu u Zagrebu. 2018. godine osvaja treće mjesto s pričom Dulcinea na konjaku na 17. izdanju Festivala europske kratke priče, a krajem iste godine ulazi u uži izbor natječaja Prvi Prozak i Na vrhu jezika s pričom Vještica. 2019. godine osvaja nagradu Prvi Prozak za autore do 35 godina starosti, a objava zbirke priča očekuje se sredinom 2020. godine.

proza

Vid Hribar: Bilješke za preživljavanje

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2020.

Vid Hribar (1993., Zagreb) je trenutno na završnoj godini diplomskog studija na odsjeku dramaturgije pri Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Piše scenarije, drame, poeziju, kratke priče, uz to se bavi komponiranjem i sviranjem klavira u brojnim zagrebačkim bendovima. Na radiju se izvode njegove ''Nule i ništice'' (2017.), radiodrama inspirirana motivima Harmsove istoimene zbirke kratkih priča, drama ''Oskarov san'' (2019.) te ''Od Vlaške do Britanca'' (2019.). Njegova drama ''Tuneli'' prevedena je na makedonski jezik od strane Makedonskog centra ITI, a njegova drama ''404'' objavljena je na portalu drame.hr. Kao kompozitor radi na nizu kazališnih, filmskih, televizijskih te radiodramskih projekata.

proza

Luca Kozina: Grbava plesačica

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2020.

Luca Kozina (1990., Split) piše prozu i poeziju. Radovi su joj objavljeni u časopisima: Zarez, Fantom Slobode, Mogućnosti, Republika, u zborniku Rukopisi 43 te na internetu (Zvona i Nari, Književnost Uživo, Kultipraktik, Nema). Dobitnica je nagrade Prozak za 2019. godinu. Piše književne kritike za portal Booksa. Članica je književne grupe NKV.

proza

Petra Bolić: Hans.

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Petra Bolić (1992., Varaždinu) studirala je francuski jezik i književnost, kulturološku germanistiku i književno-interkulturalnu južnoslavistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i Karl-Franzens Universität u Grazu. Znanstveno polje interesa su joj njemačko-južnoslavenski kulturno-književni transferi i suvremena slovenska proza. U slobodno se vrijeme bavi književnim prevođenjem i književnom kritikom. Vlastitu je kratku prozu do današnjega dana skrivala u ladicama.

proza

Ivana Pintarić: Propuštanje riječi

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Ivana Pintarić (1988., Zagreb) je edukacijski rehabilitator. Piše poeziju i kratke priče. Ulomkom iz romana ''Gorimo (ali ne boli više)'' ušla je u finale izbora za nagradu "Sedmica & Kritična masa" 2015. godine. Ulazi u širi izbor nagrade "Sedmica & Kritična masa" 2017. ulomkom iz romana "Ovo nije putopis o Americi". Bila je polaznica Booksine radionice pisanja kratke priče pod mentorstvom Zorana Ferića. Objavila je radove na portalima kultipraktik.org i booksa.hr. Objavila je priču u časopisu Fantom slobode. Članica je književne grupe ZLO koja okuplja mlade pisce različitih književnih afiniteta i usmjerenja, koji zajednički promiču ''mladu'' književnost, sudjeluju na književnim natječajima, festivalima te organiziraju književne susrete i čitanja.

proza

Josip Čekolj: Kokoši ne letiju visoko

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Josip Čekolj (1999., Zabok) student je treće godine kroatistike te etnologije i kulturne antropologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Dosad je svoje pjesme i kratke priče objavljivao u hrvatskim i regionalnim časopisima i zbornicima poput ''Rukopisa'', ''Alepha'', ''PoZiCe'', zbornika Gornjogradskog književnog festivala, Po(e)zitive i drugih te na portalima Kritična masa, Strane, Poeziju na štrikove, Čovjek-časopis i NEMA. Ovog ljeta izdaje dječju slikovnicu ''Srna i Mak u potrazi za uplašenim mjesecom'' u nakladi Mala zvona. S pjesničkim rukopisom ''Junaci i zmajevi su izumiruće vrste'' ušao je uži krug za nagradu ''Na vrh jezika'' 2019. godine.

proza

Ana Vučić: U Limbu

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Ana Vučić (1992., Karlovac) još uvijek pokušava završiti Kroatistiku i Sociologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Dosad su joj objavljene neke pjesme i jedan ulomak u studentskim časopisima i na Kritičnoj masi. Otkad je Jastrebarsko zamijenila Zagrebom piše tek neznatno više. U slobodno vrijeme čita, gleda sport i serije te mašta o obrani diplomskog rada u normalnim okolnostima. Vrhuncem svoje dosadašnje književne karijere smatra sudjelovanje na prvoj Kroeziji u kafiću Luxor.

proza

Ivan Katičić: Klošari

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Ivan Katičić (1990., Split) objavio je zbirku kratkih priča ''Pet metara bliže zvijezdama'' (Pučko otvoreno učilište Velika Gorica, 2016.). Živi i ne radi u Omišu.

proza

Gabrijel Delić: Orlovski

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Gabrijel Delić (1998., Zagreb) napisao je nekoliko članaka na temu automobilizma objavljenih na jednoj britanskoj web-stranici i poneku kratku priču od kojih je zadnja objavljena u regionalnom natječaju ''Biber'' za 2019. godinu.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg