intervju

Robert Perišić: Festival nema smisla ako iza njega nešto ne ostane

Davor Mandić, novilist.hr, 24. rujna 2013.

»Književna karika« ili »LitLink« održat će se od 26. do 29. rujna u Puli, Rijeci i Zagrebu i uz orijentaciju na publiku bit će orijentiran i na povezivanje domaćih pisaca i stranih izdavača, ovoga puta američkih



Pula, Rijeka i Zagreb bit će domaćini novog festivala u organizaciji Hrvatskog društva pisaca, nazvanog »Književna karika« ili »LitLink«. Autor koncepta je pisac i kritičar Robert Perišić, a festival će se održati od 26. do 29. rujna redom u Puli, Rijeci i Zagrebu. Zemlja partner prvog izdanja neuobičajeno je daleki SAD, što unosi prvu različitost u odnosu na druga festivalska događanja u Hrvatskoj. O ostalim razlikama i konceptu porazgovarali smo s autorom koncepta Robertom Perišićem.

   Koje je mjesto razlike ovog festivala u odnosu na druge?

   – Ovaj festival nastavak je festivala »Književnost uživo« koji je radila Sibila Petlevski, no kako je ona odustala od toga, pitali su me bih li ga ja nastavio. Pristao sam i onda napravio potpuno novi festival. Kad sam razmišljao o konceptu, razmišljao sam o svrsi festivala uopće. Činilo mi se da kod nas premalo toga ostaje nakon festivala. Napravimo neki medijski događaj, nađemo publiku, ali ta se jednokratna događajnost iscrpi. Sve je to u redu, ali ako iza toga ništa ne ostane, onda to za mene nema puno smisla.

   Na koje konkretne efekte mislite?

   – Ovaj festival je koncipiran tako da sam već u startu ljudima koji će ga sufinancirati rekao da neće biti orijentiran samo na program pred publikom nego i na tu drugu, B-stranu, gdje su gosti ujedno i urednici i izdavači iz određene zemlje. Startali smo s Amerikom, jer mislim da je to najveće svjetsko tržište, a i tamo smo vrlo slabo prisutni.
   Stvar je u tome da dovedemo izdavače i urednike koji će čuti naše autore, dok će se naša publika orijentirati na ono što će čuti od stranaca. Stranci će tako dobiti i drugih neformalnih informacija i internih prezentacija, kao i dosta prevedenih materijala naših časopisa koji se obavljuju na engleskom jeziku. Tako će moći snimiti situaciju i vidjeti što ih od toga zanima.

Miksani program

U Americi sam tražio ljude koji operiraju uglavnom na neovisnoj sceni, jer ona je pretežno zainteresirana za istraživanje. Ljudi koje sam našao potencijalni su urednici i izdavači, a dosta je i pisaca koji će čitati i koji paralelno imaju i taj nekakav urednički moment. Neki rade u časopisima, kao Heidi Julavits iz »The Believera«, koji ima reputaciju mlađeg »New Yorkera«. Buzz Poole je tu, pa Tao Lin, koji je najmlađa generacija autora, i u njoj najeksponiraniji, a osnovao je i svoju izdavačku kuću. Ima ih i samo izdavača ili urednika, a ima ih i poput Ernesta Estrelle, koji su samo performeri i koje treba vidjeti baš na pozornici.

   Program je miksan tako da ima nešto i za publiku, i to za malo alternativniju publiku, a cijeli ovaj B-plan festivala, ono što nije toliko vidljivo, nešto je što može stvoriti kumulativni efekt prevođenja i plasmana. Kad ljudi dođu ovdje shvatit će da nešto postoji, a nije da u Americi ne postoji interes za male europske književnosti, nego mi jednostavno nismo uopće ucrtani na toj karti.

   U konceptu upada upravo to u oči, da ste preskočili uobičajenu Europu, posebno Njemačku, u koju tako uporno pokušavamo plasirati našu književnost.

   – Preskočio sam Njemačku jer je fokus na nju jak i tradicionalan, ostvareni su neki linkovi prema njemačkom izdavaštvu i nema previše smisla piliti po istome. A što se Amerike tiče, naši ulazi tamo su krajnje incidentni. Kada sam bio po Americi i promovirao svoju knjigu koja je tamo izašla u travnju, shvatio sam iz razgovora i recenzija da im je to prva pročitana knjiga iz Hrvatske i da im se sviđa te da iza svake knjige koja dođe moraju postojati i druge. To mi je bio signal da su ti ljudi otvoreni, ali da jednostavno nemaju informaciju.
   Tu ima ljudi iz nekoliko časopisa, poput Elianne Kan iz »American Readera«, gdje postoje vrlo solidne šanse da se plasira neke pisce. To ne znači da će im se objaviti knjiga, ali ipak, kad se pojaviš na sceni postaješ vidljiv, pa se iz malog kruga može stvoriti veći i netko se može zainteresirati.
   Pokušavam koristiti festival kao jednu vrstu lansiranja informacija o sceni i nadam se da će efekti biti dugoročni. Kad bi se taj festival u par navrata napravio, onda bi se stvorio krug ljudi koji imaju u fokusu našu literaturu.

Logika decentralizacije

Znači plan je i u sljedećim izdanjima partnerstvo s Amerikom?

   – Da. Mislio sam ići i na španjolsko govorno područje, ali kad sam zaokružio ovo izdanje, onda sam shvatio koliko sam još ljudi mogao zvati, neki nisu mogli itd. pa bi bilo šteta ne napraviti još jedan s Amerikancima, a onda ići na španjolsko govorno područje, koje je ogromno i u kojem isto nemamo bogznakakve plasmane.

   Otkud ideja da se festival događa u tri grada?

   – Pa u Zagrebu imamo koliko-toliko solidan književni život i nema razloga da se stvar malo ne izmjesti. Logika je to decentralizacije, a i zanimljivije je stranim gostima kad dolaze vidjeti tri različita mjesta. Osim toga, u Puli, Rijeci i Zagrebu nastupaju drugi pisci, od kojih će domaćini biti prilično zastupljeni.

   U Rijeci će se program odvijati u Zvjezdarnici. Kako ste došli do toga?

   – Ne znam koliko je prostor Zvjezdarnice iskorišten u Rijeci za takve događaje, ali ja sam ga odabrao čim sam ga vidio jer mi je jako poetičan s tim planetarijem dolje i mislim da može biti jako ugodno i neuobičajeno. S druge strane, sigurno neće biti dosadno jer ima dosta čitača i brz je ritam promjena na pozornici. Upad je besplatan i mislim da je to događaj koji bilo tko zainteresiran za književnost, a i za muving općenito, ne bi trebao propustiti.

 

Program u Rijeci

Rijeka će ugostiti Festival u specifičnom prostoru Zvjezdarnice 27. rujna. Početak programa planiran je u 20,30 sati, a završetak u 23 sata. Večer počinje predavanjem Gastona Bellemarea pod nazivom »Što je festival«, a u nastavku čitaju: Tea Tulić, Tao Lin, Bekim Sejranović, Buzz Poole, Drago Glamuzina, Heidi Julavits, Nikola Petković, Ernesto Estrella i Vedrana Rudan.

 
Gosti na »Književnoj karici«

Richard Nash inovativni je urednik/izdavač i neka vrsta futurologa u svijetu izdavaštva. Heidi Julavits autorica je četiri romana koji su joj donijeli reputaciju kod kritike, kao i značajnu publiku. Tao Lin autor je sedam knjiga i po mnogima najsignifikantniji američki mlađi pisac. John O’Brien poznati je urednik i izdavač koji je 1984. u Chicagu pokrenuo izdavačku kuću Dalkey Archive Press s ciljem objavljivanja književnosti koja nije u fokusu industrije, a od tada je Dalkey stasao u instituciju i jednog od najvažnijih američkih promotora europskih autora. Buzz Poole je insajder njujorške scene, pisac i urednik u neovisnoj kući Black Ballon Publishing. Elianna Kan radi u časopisu The American Reader iz New Yorka – koji izlazi on-line i kao tiskani mjesečnik – gdje je urednica za prijevode, te dolazi na LitLink festival s namjerom istraživanja hrvatske književne scene. Svi ovi autori dolaze iz SAD-a.
   Ernesto Estrella (Španjolska) je španjolsko-američki pjesnik kojeg treba vidjeti i čuti na pozornici. Njegovi dojmljivi pjesnički nastupi istražuju poetske mogućnosti glasa.
   James Hopkin (Velika Britanija) je pisac i putopisac iz Manchestera, suradnik The Guardiana i drugih engleskih novina, gdje je objavio veći broj putopisno-reportažnih članaka o hrvatskim gradovima i otocima, ne zaobilazeći kulturu i književnost. Inače nedavni je gost riječke rezidencije Kamov.
   Gaston Bellemare (Kanada) je kanadski izdavač poezije i organizator velikog pjesničkog festivala International Poetry festival u Trois-Rivieres, Kanada.

 

o nama

Eva Simčić pobjednica je nagrade "Sedmica & Kritična masa" (6.izdanje)

Pobjednica književne nagrade "Sedmica & Kritična masa" za mlade prozaiste je Eva Simčić (1990.) Nagrađena priča ''Maksimalizam.” neobična je i dinamična priča je o tri stana, dva grada i puno predmeta. I analitično i relaksirano, s dozom humora, na književno svjež način autorica je ispričala pamtljivu priču na temu gomilanja stvari, temu u kojoj se svi možemo barem malo prepoznati, unatoč sve većoj popularnosti minimalizma. U užem izboru nagrade, osim nagrađene Simčić, bile su Ivana Butigan, Paula Ćaćić, Marija Dejanović, Ivana Grbeša, Ljiljana Logar i Lucija Švaljek.
Ovo je bio šesti nagradni natječaj koji raspisuje Kritična masa, a partner nagrade bio je cafe-bar Sedmica (Kačićeva 7, Zagreb). Nagrada se sastoji od plakete i novčanog iznosa (5.000 kuna bruto). U žiriju nagrade bile su članice redakcije Viktorija Božina i Ilijana Marin, te vanjski članovi Branko Maleš i Damir Karakaš.

o nama

Natječaj ''Sedmica & Kritična masa'' - uži izbor

Nakon šireg izbora slijedi uži izbor nagrade ''Sedmica & Kritična masa'' za mlade prozne autore. Pročitajte tko su sedmero odabranih.

proza

Hana Kunić: Vidjela sam to

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Hana Kunić (Varaždin, 1994.) završila je varaždinsku Prvu gimnaziju nakon koje upisuje studij Glume i lutkarstva na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku, gdje je magistrirala 2017. godine. Kao Erasmus+ studentica studirala je Glumu i na Faculty of Theatre and Television u Cluj-Napoci u Rumunjskoj. Glumica je pretežno na kazališnim (HNK Varaždin, Kazalište Mala scena Zagreb, Umjetnička organizacija VRUM, Kazalište Lutonjica Toporko), a povremeno i na filmskim i radijskim projektima. Kao dramska pedagoginja djeluje u Kazališnom studiju mladih varaždinskog HNK i u romskom naselju Kuršanec u sklopu projekta Studija Pangolin. Pisanjem se bavi od osnovne škole – sudjelovala je na državnim natjecanjima LiDraNo (2010. i 2012.), izdala je zbirku poezije „Rika“ (2018.), njena prva drama „Plavo i veliko“ izvedena je na Radiju Sova (2019.), a njen prvi dječji dramski tekst „Ah, ta lektira, ne da mi mira“ postavljen je na scenu lutkarskog Kazališta Lutonjica Toporko (2021.). Suosnivačica je Umjetničke organizacije Favela. Živi u Zagrebu, puno se sunča i alergična je na banalnost.

proza

Saša Vengust: Loša kob

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Saša Vengust (Zagreb, 1988.) završio je školovanje kao maturant II. opće gimnazije. Nakon toga je naizmjence malo radio u videoteci, malo brljao na Filozofskom fakultetu po studijima filozofije, sociologije i komparativne književnosti. U naglom i iznenadnom preokretu, zaposlio se u Hladnjači i veletržnici Zagreb kao komercijalist u veleprodaji voća i povrća. Trenutačno traži posao, preuređuje kuću, savladava 3D printanje, boja minijature, uveseljava suprugu i ostale ukućane sviranjem električne gitare te redovito ide na pub kvizove da se malo makne iz kuće.

proza

Sheila Heti: Majčinstvo

Sheila Heti (1976.) jedna je od najistaknutijih kanadskih autorica svoje generacije. Studirala je dramsko pisanje, povijest umjetnosti i filozofiju. Piše romane, kratke priče, dramske tekstove i knjige za djecu. U brojnim utjecajnim medijima objavljuje književne kritike i intervjue s piscima i umjetnicima. Bestseleri How Should a Person Be? i Women in Clothes priskrbili su joj status književne zvijezde. New York Times uvrstio ju je na popis najutjecajnijih svjetskih književnica koje će odrediti način pisanja i čitanja knjiga u 21. stoljeću, a roman Majčinstvo našao se na njihovoj ljestvici najboljih knjiga 2018. godine. Hvalospjevima su se pridružili i časopisi New Yorker, Times Literary Supplement, Chicago Tribune, Vulture, Financial Times i mnogih drugi koji su je proglasili knjigom godine. Majčinstvo je tako ubrzo nakon objavljivanja postao kultni roman. Sheila Heti živi u Torontu, a njezina su djela prevedena na više od dvadeset jezika.

poezija

Selma Asotić: Izbor iz poezije

Selma Asotić je pjesnikinja. Završila je magistarski studij iz poezije na sveučilištu Boston University 2019. godine. Dobitnica je stipendije Robert Pinsky Global Fellowship i druge nagrade na književnom natječaju Brett Elizabeth Jenkins Poetry Prize. Nominirana je za nagradu Puschcart za pjesmu ''Nana'', a 2021. uvrštena je među polufinaliste/kinje nagrade 92Y Discovery Poetry Prize. Pjesme i eseje na engleskom i bhsc jeziku objavljivala je u domaćim i međunarodnim književnim časopisima.

proza

Ines Kosturin: Izbor iz poezije

Ines Kosturin (1990., Zagreb) rodom je iz Petrinje, gdje pohađa osnovnu i srednju školu (smjer opća gimnazija). Nakon toga u istom gradu upisuje Učiteljski fakultet, gdje je i diplomirala 2015. godine te stekla zvanje magistre primarnog obrazovanja. Pisanjem se bavi od mladosti, a 2014. izdaje svoju prvu samostalnu zbirku poezije, ''Papirno more''. Krajem 2020. izdaje drugu samostalnu zbirku poezije, ''Herbarij''. Pjesme objavljuje kako u domaćim, tako i u internacionalnim (regionalno i šire) zbornicima i časopisima. Na međunarodnom natječaju Concorso internazionale di poesia e teatro Castello di Duino 2018. osvaja treću nagradu. Poeziju uglavnom piše na hrvatskom i engleskom jeziku.

proza

Luka Ivković: Sat

Luka Ivković (1999., Šibenik) je student agroekologije na Agronomskom fakultetu u Zagrebu. Do sada je objavljivao u časopisu Kvaka, Kritična masa, Strane, ušao u širi izbor za Prozak 2018., uvršten u zbornik Rukopisi 43.

poezija

Bojana Guberac: Izbor iz poezije

Bojana Guberac (1991., Vukovar) odrasla je na Sušaku u Rijeci, a trenutno živi u Zagrebu. U svijet novinarstva ulazi kao kolumnistica za Kvarner News, a radijske korake započinje na Radio Sovi. Radila je kao novinarka na Radio Rijeci, u Novom listu, na Kanalu Ri te Ri portalu. Trenutno radi kao slobodna novinarka te piše za portale Lupiga, CroL te Žene i mediji. Piše pjesme od osnovne škole, ali o poeziji ozbiljnije promišlja od 2014. godine kada je pohađala radionice poezije CeKaPe-a s Julijanom Plenčom i Andreom Žicom Paskučijem pod mentorstvom pjesnikinje Kristine Posilović. 2015. godine imala je prvu samostalnu izložbu poezije o kojoj Posilović piše: ''Primarni zadatak vizualne poezije jest da poeziju učini vidljivom, tj. da probudi kod primatelja svijest o jeziku kao materiji koja se može oblikovati. Stoga Guberac pred primatelje postavlja zahtjevan zadatak, a taj je da pokušaju pjesmu obuhvatiti sa svih strana u prostoru, da ju pokušaju doživjeti kao objekt. Mada pjesnički tekst u ovom slučaju primamo vizualno, materijal te poezije je dalje jezik.'' Njezine pjesme objavljivane su u časopisima, a ove godine njezina je poezija predstavljena na Vrisku – riječkom festivalu autora i sajmu knjiga.

proza

Iva Sopka: Plišane lisice

Iva Sopka (1987., Vrbas) objavila je više kratkih priča od kojih su najznačajnije objavljene u izboru za književnu nagradu Večernjeg lista “Ranko Marinković” 2011. godine, Zarezovog i Algoritmovog književnog natječaja Prozak 2015. godine, nagrade “Sedmica & Kritična Masa” 2016., 2017. i 2019. godine, natječaja za kratku priču Gradske knjižnice Samobor 2016. godine te natječaja za kratku priču 2016. godine Broda knjižare – broda kulture. Osvojila je drugo mjesto na KSET-ovom natječaju za kratku priču 2015. godine, a kratka priča joj je odabrana među najboljima povodom Mjeseca hrvatske knjige u izboru za književni natječaj KRONOmetaFORA 2019. godine. Kao dopisni član je pohađala radionicu kritičkog čitanja i kreativnog pisanja "Pisaće mašine" pod vodstvom Mime Juračak i Natalije Miletić. Dobitnica je posebnog priznanja 2019. godine žirija nagrade "Sedmica & Kritična masa" za 3. uvrštenje u uži izbor.

proza

Ivana Caktaš: Život u roku

Ivana Caktaš (1994., Split) diplomirala je hrvatski jezik i književnost 2018. godine s temom „Semantika čudovišnog tijela u spekulativnoj fikciji“. Tijekom studiranja je volontirala u Književnoj udruzi Ludens, gdje je sudjelovala u različitim jezikoslovnim i književnim događajima. Odradila je stručno osposobljavanje u osnovnoj školi i trenutno povremeno radi kao zamjena. U Splitu pohađa Školu za crtanje i slikanje pod vodstvom akademskih slikara Marina Baučića i Ivana Svaguše. U slobodno vrijeme piše, crta, slika i volontira.

poezija

Marija Skočibušić: Izbor iz poezije

Marija Skočibušić rođena je 2003. godine u Karlovcu gdje trenutno i pohađa gimnaziju. Sudjeluje na srednjoškolskim literarnim natječajima, a njezina poezija uvrštena je u zbornike Poezitiva i Rukopisi 42. Također je objavljena u časopisima Poezija i Libartes, na internetskom portalu Strane te blogu Pjesnikinja petkom. Sudjelovala je na književnoj tribini Učitavanje u Booksi, a svoju je poeziju čitala na osmom izdanju festivala Stih u regiji.

proza

Philippe Lançon: Zakrpan

Philippe Lançon (1963.) novinar je, pisac i književni kritičar. Piše za francuske novine Libération i satirički časopis Charlie Hebdo. Preživio je napad na redakciju časopisa te 2018. objavio knjigu Zakrpan za koju je dobio niz nagrada, među kojima se ističu Nagrada za najbolju knjigu časopisa Lire 2018., Nagrada Femina, Nagrada Roger-Caillois, posebno priznanje žirija Nagrade Renaudot. Knjiga je prevedena na brojne jezike te od čitatelja i kritike hvaljena kao univerzalno remek-djelo, knjiga koja se svojom humanošću opire svakom nasilju i barbarizmu.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg