poezija

Željka Horvat Čeč: Izbor iz poezije

Željka Horvat Čeč rođena je 1986. Objavila je zbirku pjesama „I zvijezde se smiju krhkosti“, te zbirku proznih crtica „Kauboj u crvenom golfu“. Jedna je od autorica u zbirci poezije „Ima boljih stvari od suhe odjeće“. 2013. osvojila prvu nagradu regionalnog književnog natječaja časopisa Ulaznica iz Zrenjanina. Živi u Rijeci.



 

 

Kada kupujemo zidove

 

Morat ćemo se držati za ruke. Uređivati tegle sa cvijećem

Uljudno pozdravljati nove susjede.

Noću ćemo seliti stare stvari, namještaj, puzzle i kocke.

Peglati zastore i lica. Morati ćemo tražiti od gatare

Dobitak na lotu ili ubojstvo političara

Moramo postati konkretni

 

 

 

Baka je bila mali Jeti

 

Sadako je željela živjeti

Jesenjin nije

neki ljudi vole reference

ja ponekad ne volim komunicirati

ipak,

ponekad s bakom, ali ne preko telefona

pričam

kraj stative i lopte

pjevamo pjesme o slobodi

kroz miris gracija

šire se riječi

šteta

šteta, što je na groblju

 

 

 

Odbijam komunicirati

 

Babe su sjele s bogom i kamenčićima u džepu

odbijam komunicirati

 

skrivala sam male ljude ispod kreveta

vozila auto cijele noći

stavljala boje u male staklenke

skrivala se iza tuđih muškaraca

čekala da mahneš lijevom rukom

uvijek si pozdravljao lijevo

sjećanje je uzelo i san pred povratak

 

bojim se gledati preko zida

i kokoši umiru preko

bez suza

 

 

 

Moje ljetovanje

 

Pitaš zašto ubijam ose

Bacam kamenje u stijene

I ne hodam po fugama

Zašto pričam sa rakovima

I maltretiram ih

Zašto ne znam hodati u šlapama

Zašto još uvijek gradim tvrđave u plićaku,

nosim slamnati šešir

zašto jedem Bobi flips i čitam Lacana

pitaš me zašto se kupam gola.

Kako da ti objasnim sebe

kada ne razumiješ moje ljetovanje

 

 

 

Pišanje

 

pišali smo kao djeca, nehotice

pišali su i odrasli, i vojnici

u probojima, u zaklonima

u tamnicama, u noći,

i prijepodne i poslijepodne

u jutro

4 jaja na oko

za doručak

pišanje je prije toga

ali ležerno

i nitko više ne pita zašto smo

pišali od straha

i tko sve danas gazi po

vlastitoj pišaki

 

 

jednoga dana do izdaje

 

Jednoga dana ću opljačkati banku i pomoći siromašnima. I sebi. I obitelji.

Ako me ne uhvate.

Jednoga dana ću šetati šumom i pjevati kao umiruća ptica

dok ne ostanem bez perja.

Jednoga dana ću naići na ranjenu životinju i pomoći joj. Neću je ubiti, bit će mi obitelj,

a obitelj se ne ubija.

 

Osim kod izdaje. 

 

 

 

djeca su posrala revoluciju

 

danas djeci od malena daju

telefone i odvjetnike

i džeparac do četrdesetpete

tako smo ostali bez napretka, bez revolucije

i bez razumijevanja i priznanja evolucije

 

danas djeci od malena daju da jedu

teške riječi

i gutaju ih i seru i ništa ne ostane

tako smo ostali bez napretka, bez revolucije

i bez razumijevanja i evolucije

ostale su samo kratke riječi bog, vrag, bol, tuga

krv

ta krv se sada oblači u tišinu i vuče po cestama

te tupe glave vire nad crnim majcama i pišu komentare na netu

pale baklje i tuku žene i djecu

a mi vičemo u sunce

kvantna fizika i svemir

jer

revolucija je postala

samo utjeha riječi

 

 

 

Ukapanje u svijet

 

obračunati se sa svojim odlukama je

kao pišati po svome egu

teško, ali moguće

kada smo bili mali

bacali smo jaja na Lazara

a on nema moral

samo ego

udario je jednom Nikolu

zapravo, bacio mu  u glavu

ledenu kuglu

odlučio je ne žaliti

danas svi vozimo citroen picasso

i djecu u vrtić

 

 

 

kao Monte Carlo

 

Gdje ćemo bježati

kada iz kuće  spustimo ruke i suze

čije ćemo korake brojati

kao ulaze u dvorišta na putu do centra

 

bez djece pusto gledamo u ravninu trave

kažemo da ćemo stati u bordelu

i gledati bez srama

 

nekad smo spuštali poglede u tišini

i smijali se neonskim svjetlima

u obliku gole žene

 

na putu preko mosta kuće su rijetke

i starost im otpada kroz rupe i žbuku

ona sijedi i priča u čašu vina

 

gluha sam i bojim se čuti

jer lice joj je oslikalno teškim riječima

i jeftinom šminkom

 

 

 

Plamen doživljaja

 

tvoje riječi su napravile rupe

kaput sam spremila u ormar

nosim žutu majicu znak proljeća

i bedževe sam stavila na torbu

zakačila sam osmijeh

na SVOJE lice

i čekala tvoj poziv

mobitel je umro na mome dlanu

plastično srce sam izvadila

tražila novi organizam

i tu negdje sam sve izgubila

osmijeh plastično srce tebe i bedževe

majica je izblijedjela

riječima sam krpala rupe

nestalog osmijeha

obukla sam kaput

i odlučila

sutra putujem u Rusiju

(tamo moji postupci neće biti nerazumljivi)

a žigice ću staviti

u lijevi džep kaputa

da mi budu pri ruci

 

 

o nama

Eva Simčić pobjednica je nagrade "Sedmica & Kritična masa" (6.izdanje)

Pobjednica književne nagrade "Sedmica & Kritična masa" za mlade prozaiste je Eva Simčić (1990.) Nagrađena priča ''Maksimalizam.” neobična je i dinamična priča je o tri stana, dva grada i puno predmeta. I analitično i relaksirano, s dozom humora, na književno svjež način autorica je ispričala pamtljivu priču na temu gomilanja stvari, temu u kojoj se svi možemo barem malo prepoznati, unatoč sve većoj popularnosti minimalizma. U užem izboru nagrade, osim nagrađene Simčić, bile su Ivana Butigan, Paula Ćaćić, Marija Dejanović, Ivana Grbeša, Ljiljana Logar i Lucija Švaljek.
Ovo je bio šesti nagradni natječaj koji raspisuje Kritična masa, a partner nagrade bio je cafe-bar Sedmica (Kačićeva 7, Zagreb). Nagrada se sastoji od plakete i novčanog iznosa (5.000 kuna bruto). U žiriju nagrade bile su članice redakcije Viktorija Božina i Ilijana Marin, te vanjski članovi Branko Maleš i Damir Karakaš.

proza

Eva Simčić: Maksimalizam.

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR

Eva Simčić (Rijeka, 1990.) do sada je kraću prozu objavljivala na stranicama Gradske knjižnice Rijeka, na blogu i Facebook stranici Čovjek-Časopis, Reviji Razpotja i na stranici Air Beletrina. Trenutno živi i radi u Oslu gdje dovršava doktorat iz postjugoslavenske književnosti i kulture.

intervju

Eva Simčić: U pisanju se volim igrati perspektivom i uvoditi analitički pristup u naizgled trivijalne teme

Predstavljamo uži izbor nagrade ''Sedmica & Kritična masa''

Eva Simčić je u uži izbor ušla s pričom ''Maksimalizam.''. Standardnim setom pitanja predstavljamo jednu od sedam natjecateljica.

poezija

Juha Kulmala: Izbor iz poezije

Juha Kulmala (r. 1962.) finski je pjesnik koji živi u Turkuu. Njegova zbirka "Pompeijin iloiset päivät" ("Veseli dani Pompeja") dobila je nacionalnu pjesničku nagradu Dancing Bear 2014. koju dodjeljuje finska javna radiotelevizija Yle. A njegova zbirka "Emme ole dodo" ("Mi nismo Dodo") nagrađena je nacionalnom nagradom Jarkko Laine 2011. Kulmalina poezija ukorijenjena je u beatu, nadrealizmu i ekspresionizmu i često se koristi uvrnutim, lakonskim humorom. Pjesme su mu prevedene na više jezika. Nastupao je na mnogim festivalima i klubovima, npr. u Engleskoj, Njemačkoj, Rusiji, Estoniji i Turskoj, ponekad s glazbenicima ili drugim umjetnicima. Također je predsjednik festivala Tjedan poezije u Turkuu.

poezija

Jyrki K. Ihalainen: Izbor iz poezije

Jyrki K. Ihalainen (r. 1957.) finski je pisac, prevoditelj i izdavač. Od 1978. Ihalainen je objavio 34 zbirke poezije na finskom, engleskom i danskom. Njegova prva zbirka poezije, Flesh & Night , objavljena u Christianiji 1978. JK Ihalainen posjeduje izdavačku kuću Palladium Kirjat u sklopu koje sam izrađuje svoje knjige od početka do kraja: piše ih ili prevodi, djeluje kao njihov izdavač, tiska ih u svojoj tiskari u Siuronkoskom i vodi njihovu prodaju. Ihalainenova djela ilustrirali su poznati umjetnici, uključujući Williama S. Burroughsa , Outi Heiskanen i Maritu Liulia. Ihalainen je dobio niz uglednih nagrada u Finskoj: Nuoren Voiman Liito 1995., nagradu za umjetnost Pirkanmaa 1998., nagradu Eino Leino 2010. Od 2003. Ihalainen je umjetnički direktor Anniki Poetry Festivala koji se odvija u Tampereu. Ihalainenova najnovija zbirka pjesama je "Sytykkei", objavljena 2016 . Bavi se i izvođenjem poezije; bio je, između ostalog, gost na albumu Loppuasukas finskog rap izvođača Asa 2008., gdje izvodi tekst pjesme "Alkuasukas".

poezija

Maja Marchig: Izbor iz poezije

Maja Marchig (Rijeka, 1973.) živi u Zagrebu gdje radi kao računovođa. Piše poeziju i kratke priče. Polaznica je više radionica pisanja poezije i proze. Objavljivala je u brojnim časopisima u regiji kao što su Strane, Fantom slobode, Tema i Poezija. Članica literarne organizacije ZLO. Nekoliko puta je bila finalistica hrvatskih i regionalnih književnih natječaja (Natječaja za kratku priču FEKPa 2015., Međunarodnog konkursa za kratku priču “Vranac” 2015., Nagrade Post scriptum za književnost na društvenim mrežama 2019. i 2020. godine). Njena kratka priča “Terapija” osvojila je drugu nagradu na natječaju KROMOmetaFORA2020. 2022. godine objavila je zbirku pjesama Spavajte u čarapama uz potporu za poticanje književnog stvaralaštva Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske u biblioteci Poezija Hrvatskog društva pisaca.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg