prose

Davor Mandić: Romi

Davor Mandić was born in 1976 in Pula. During studies in Rijeka he started writing poems, short stories and book reviews. After graduating he started working for the national daily newspaper Novi list, based in Rijeka, where he still works as a journalist and commentator, covering Croatian literary and culture scene. He has published: Mostovi (Bridges), a book of poetry (2009), and Valjalo bi me zamisliti sretnim (One Should Imagine Me Happy), a collection of short stories (2014).



Romi

 

(...)

 

"Sis!" I yelled through the closed door of the apartment toilet. "I'll be out in a minute, stop annoying me!" "Not that, I have to ask you something when you get out." "Well then wait for me to get out!" And I waited.

 

"Listen", I started cautiously, "I know we've got a date with Romi today to go swimming, but I'd ask you something." "What?" "To be sick." "What?!" "Look, it's real important to me, I want to be alone with her. You can go swim on the other side. C'mon, pleeeease, I'll be your slave until the end of my life." "You're insane. Now I can't hang out with my friend because you're not brave enough to approach her or make a move. You want me to ask her on your behalf?" "Come on, don't be like that! I'm not asking for nothing, what's one day to you?" "You're insane. Just go. But you owe me big time!"

 

(...)

 

We walked together. Sometimes our hands would barely touch. I wondered what she was thinking about. I was all tightly wound. I couldn't figure out why I was so tense, and she seemed completely relaxed. Was it always like that with men and women, I wondered. And maybe she wasn't interested in me at all. Maybe she didn't like me at all. Besides, I'm not exactly a movie star, and actresses were always with movie stars. I started to get mad. And sweat out of misery. I told myself: "Say something! Say anything, just don't be quiet!"

 

"Hey, we're going to the old spot?", I finally muttered. "Well, yeah.", she said. That went well, I thought, I've really got her going. "How's your Mom?" How's your Mom?! Was I really a complete moron asking about her mother, I thought as soon as I uttered the dumbest question. She turned her head towards me and looked at me with confusion: "She's fine."

 

Alright, we were close to the rocks and the sea, now there'll be undressing and beaches and some new story, so this agony of silence would end, I supposed. I almost wanted us to meet one of her acquaintances, but then it occurred to me it would be disastrous. Rely on your own wits, I don't know why I thought of the stupid proverb Mom used to repeat back when she was really into proverbs.

 

The sun was ruthlessly scorching as we took our clothes off. Sweat poured into my eyes so through my closed eyelids I imagined Romi undressing completely, that we were totally alone, husband and wife, I brought us over in a big land rover and now we'll swim naked in the sea, make love for a long time and live happily ever after. Reality was nevertheless a bit different, so I began to curse my stupidity when I realised I wore speedos instead of bermuda shorts. The erection was impossible to hide so I swiftly laid down on my belly.

 

"You're not going swimming?", she asked, puzzled. "No, you know how they say it's not good to go in straight away when you go to the beach", I replied and almost started crying out of embarassment, Now you're a real hotshot, I thought, that's just what she wanted to hear, advice from Grandma and Grandpa, it would be better if she'd seen your erect dick than this.

 

When she swam out far enough, I slipped into the water. The erection had finally deflated so I went out to prepare the field. Now or never, I encouraged myself.

Soon she was out too. She started draining her bra and I was afraid I'd get an erection again so I looked away. She sat on a towel. I came closer. I felt my heart beating hard, and looked to see if it showed on my chest, and really, it looked like it would explode, or at least pack its bags, take its toothbrush and depart this cowardly moron for greener pastures. Maybe I won't be able to speak, I thought, better not to try anything. But my mouth is so dry, how will I kiss her, I thought as I desperately attempted to summon some saliva.

 

She sat next to me, calm like there was no drama unfolding right next to her, a drama worthy of all those movies Mom watches. She was calmly tying her hair into a ponytail and looking into the distance.

 

"Romi", I finally uttered in a hoarse voice, sure I would kiss her when she turned her head even if it killed me. "Yes?", she turned and smiled. "Nothing, you've got something on your face there."

 

I hated myself, I couldn't understand how I could be such a dork. But obviously I could. Obviously I am. No land rover, then, no and they lived happily ever after.

 

And then suddenly some cold wnd started blowing, pulling up papers and leaves and dust from the road. We started looking around and from the sea, diagonally, came an incredibly thick black cloud sandwich. Like someone carved it with a knife, it was that regular. And quick. But it didn't seem edible, more like it would devour us all. Still, I knew something about summer storms. I didn't sail with my Dad for nothing, even if it was on a boat with a small cabin. It would blow over in half an hour tops. It will be great to swim in the sea, everyone will run, and we'll be the only brave souls. And we'll ride around in a big land rover and live happily ever after.

 

"Hey, I'm going home. See ya!", she had already gotten dressed as I was staring into the oncoming sandwich. "But..." I limply held out my hand, but she had already turned and started running as large rain drops started falling around us.

 

I sat on a rock. The rain fell over me, and then the hail started. The wind blew, the temperature dropped and the sea was stormy. People were running all over, parasols were flying...

 

I don't know how long it all lasted, but then the sun shone, just as it should. And it was warm. Nice. Then the night fell. And things changed. Or they didn't. Crickets replaced grasshoppers, but the sounds remained. The morning came, and soon years went by. And decades. Full of changes. Or perhaps not. I'm still here. So are the hairs, although they've migrated from my head into my ears. It's strange, how everything is the same, and yet it isn't. Because if it's the same, then it'd have to be identical. And it's not identical, it's different, and yet somehow same. It's funny, that. Actually, I don't think too much. I'm here, on the rocks by the sea, I'm turning into a rock myself a little bit. Once I could throw up on that moment lost in eternity. But now I feed on it. One should imagine me happy. 

o nama

Natječaj nagrade ''Kritična masa'' (8. izdanje) otvoren do 10. prosinca

Kritična masa raspisuje novi natječaj književne nagrade "Kritična masa" za mlade autorice i autore (do 35 godina).
Ovo je osmo izdanje nagrade koja pruža pregled mlađe prozne scene (širi i uži izbor) i promovira nova prozna imena.
Prva nagrada iznosi 700 eura (bruto iznos) i dodjeljuje se uz plaketu.
U konkurenciju ulaze svi dosad neobjavljeni oblici proznih priloga (kratka priča, odlomci iz većih formi, prozne crtice). Osim prozne fikcije, prihvatljivi su i dokumentarni prozni tekstovi te dnevničke forme koji posjeduju književnu dimenziju.
Prethodnih su godina nagradu dobili Ana Rajković, Jelena Zlatar, Marina Gudelj, Mira Petrović, Filip Rutić, Eva Simčić i Ana Predan.
Krajnji rok za slanje prijava je 10.12.2024.
Pravo sudjelovanja imaju autorice i autori rođeni od 10.12.1989. nadalje.

proza

Robert Aralica: Gugutka

NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR

Robert Aralica (Šibenik, 1997.) studij hrvatskoga i engleskoga jezika i književnosti završava 2020. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. U slobodno vrijeme bavi se pisanjem proze i produkcijom elektroničke glazbe. Svoje literarne radove objavljivao je u studentskim časopisima Humanist i The Split Mind. 2022. kriminalističkom pričom Natkrovlje od čempresa osvojio je prvo mjesto na natječaju Kristalna pepeljara. Trenutno je zaposlen u II. i V. splitskoj gimnaziji kao nastavnik hrvatskoga jezika.

proza

Iva Esterajher: Priče

NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR

Iva Esterajher (Ljubljana, 1988.) živi i radi u Zagrebu. Diplomirala je politologiju na Fakultetu političkih znanosti. Aktivno se bavi likovnom umjetnošću (crtanje, slikarstvo, grafički rad), fotografijom, kreativnim pisanjem te pisanjem filmskih i glazbenih recenzija. Kratke priče i poezija objavljene su joj u književnim časopisima i na portalima (Urbani vračevi, UBIQ, Astronaut, Strane, NEMA, Afirmator) te je sudjelovala na nekoliko književnih natječaja i manifestacija (Večernji list, Arteist, FantaSTikon, Pamela festival i dr.).

proza

Nikola Pavičić: Suncem i vremenom opržena tijela

NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR

Nikola Pavičić (Zagreb, 2004.) živi u Svetoj Nedelji. Pohađa Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Piše, napose poeziju i lirsku prozu, te sa svojim tekstovima nastoji sudjelovati u literarnim natječajima i časopisima. U slobodno vrijeme voli proučavati književnost i povijest te učiti jezike.

proza

Luca Kozina: Na vjetru lete zmajevi

NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR

Luca Kozina (Split, 1990.) piše prozu, poeziju i književne kritike. Dobitnica je nagrade Prozak u sklopu koje je 2021. objavljena zbirka priča Važno je imati hobi. Zbirka je ušla u uži izbor nagrade Edo Budiša. Dobitnica je nagrada za poeziju Mak Dizdar i Pisanje na Tanane izdavačke kuće Kontrast u kategoriji Priroda. Dobitnica je nagrade Ulaznica za poeziju. Od 2016. piše književne kritike za portal Booksu. Članica je splitske udruge Pisci za pisce. Zajedno s Ružicom Gašperov i Sarom Kopeczky autorica je knjige Priručnica - od ideje do priče (2023).

proza

Ana Predan: Neke su stvari neobjašnjivo plave

NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR

Ana Predan (Pula, 1996.) odrasla je u Vodnjanu. U šestoj godini počinje svirati violinu, a u šesnaestoj pjevati jazz. Po završetku srednje škole seli u Ljubljanu gdje studira međunarodne odnose, a onda u Trst gdje upisuje jazz pjevanje pri tršćanskom konzervatoriju na kojem je diplomirala ove godine s temom radništva u glazbi Istre. U toku studiranja putuje u Estoniju gdje godinu dana provodi na Erasmus+ studentskoj razmjeni. Tada sudjeluje na mnogo vrijednih i važnih projekata, i radi s umjetnicima i prijateljima, a počinje se i odmicati od jazza, te otkriva eksperimentalnu i improviziranu glazbu, te se počinje zanimati za druge, vizualne medije, osobito film. Trenutno živi u Puli, gdje piše za Radio Rojc i predaje violinu u Glazbenoj školi Ivana Matetića-Ronjgova. Piše oduvijek i često, najčešće sebi.

proza

Eva Simčić: Maksimalizam.

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR

Eva Simčić (Rijeka, 1990.) do sada je kraću prozu objavljivala na stranicama Gradske knjižnice Rijeka, na blogu i Facebook stranici Čovjek-Časopis, Reviji Razpotja i na stranici Air Beletrina. Trenutno živi i radi u Oslu gdje dovršava doktorat iz postjugoslavenske književnosti i kulture.

poezija

Jyrki K. Ihalainen: Izbor iz poezije

Jyrki K. Ihalainen (r. 1957.) finski je pisac, prevoditelj i izdavač. Od 1978. Ihalainen je objavio 34 zbirke poezije na finskom, engleskom i danskom. Njegova prva zbirka poezije, Flesh & Night , objavljena u Christianiji 1978. JK Ihalainen posjeduje izdavačku kuću Palladium Kirjat u sklopu koje sam izrađuje svoje knjige od početka do kraja: piše ih ili prevodi, djeluje kao njihov izdavač, tiska ih u svojoj tiskari u Siuronkoskom i vodi njihovu prodaju. Ihalainenova djela ilustrirali su poznati umjetnici, uključujući Williama S. Burroughsa , Outi Heiskanen i Maritu Liulia. Ihalainen je dobio niz uglednih nagrada u Finskoj: Nuoren Voiman Liito 1995., nagradu za umjetnost Pirkanmaa 1998., nagradu Eino Leino 2010. Od 2003. Ihalainen je umjetnički direktor Anniki Poetry Festivala koji se odvija u Tampereu. Ihalainenova najnovija zbirka pjesama je "Sytykkei", objavljena 2016 . Bavi se i izvođenjem poezije; bio je, između ostalog, gost na albumu Loppuasukas finskog rap izvođača Asa 2008., gdje izvodi tekst pjesme "Alkuasukas".

poezija

Maja Marchig: Izbor iz poezije

Maja Marchig (Rijeka, 1973.) živi u Zagrebu gdje radi kao računovođa. Piše poeziju i kratke priče. Polaznica je više radionica pisanja poezije i proze. Objavljivala je u brojnim časopisima u regiji kao što su Strane, Fantom slobode, Tema i Poezija. Članica literarne organizacije ZLO. Nekoliko puta je bila finalistica hrvatskih i regionalnih književnih natječaja (Natječaja za kratku priču FEKPa 2015., Međunarodnog konkursa za kratku priču “Vranac” 2015., Nagrade Post scriptum za književnost na društvenim mrežama 2019. i 2020. godine). Njena kratka priča “Terapija” osvojila je drugu nagradu na natječaju KROMOmetaFORA2020. 2022. godine objavila je zbirku pjesama Spavajte u čarapama uz potporu za poticanje književnog stvaralaštva Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske u biblioteci Poezija Hrvatskog društva pisaca.

poezija

Juha Kulmala: Izbor iz poezije

Juha Kulmala (r. 1962.) finski je pjesnik koji živi u Turkuu. Njegova zbirka "Pompeijin iloiset päivät" ("Veseli dani Pompeja") dobila je nacionalnu pjesničku nagradu Dancing Bear 2014. koju dodjeljuje finska javna radiotelevizija Yle. A njegova zbirka "Emme ole dodo" ("Mi nismo Dodo") nagrađena je nacionalnom nagradom Jarkko Laine 2011. Kulmalina poezija ukorijenjena je u beatu, nadrealizmu i ekspresionizmu i često se koristi uvrnutim, lakonskim humorom. Pjesme su mu prevedene na više jezika. Nastupao je na mnogim festivalima i klubovima, npr. u Engleskoj, Njemačkoj, Rusiji, Estoniji i Turskoj, ponekad s glazbenicima ili drugim umjetnicima. Također je predsjednik festivala Tjedan poezije u Turkuu.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg