Tino Deželić (1990., Zagreb) diplomirao je povijest i komunikologiju na Zagrebačkom sveučilištu. Očekuje izlazak svoje prve knjige.
Koračanje
i onda se probudiš
i vani je sunce i proljeće
i djeca
a svejedno je svijet prljav
i odeš u kafić
i sjediš za istim stolom
na kojem je sada jedna šalica
i konobar pere čaše i čudno te pogledava
i novčanik odlažeš na isti način
i iza tebe svira pikado koji ste nedjeljom igrali
i tako sjediš
i razmišljaš kako šutnja u dvoje
nikada nije bila ovako mučna
Utorak
sava je bila duboka i
to nije nikakva novost antropomorfnim plivačima
ponekad mi bude žao.
evaporirajuća masa bezlično
je nalik sebi.
stoji pod suncem uvjerena
da bulji visoko.
i već neko vrijeme ne vjeruje u Mi
i još uvijek se rasplače
kad vidi grafit s njenim imenom
i kažu
uvijek dio mene odumre
i kaže
umrem kad god vidim.
a ovaj madež ili brazgotina
lice totema nikada nije bilo ugroženije.
Lica
dugo smo ih uzgajali
ucrtavali na mapu
od nožnog palca do srca
pažljivo odlagali misli
u ladice za pohranu sjećanja
koraci bi katkada bili dani
redanja slova u slagalicu
i katkada bismo navukli zavjese
brzo disali
utrkivali se s jutrom
u opiranju gravitaciji
na kraju
sve što smo uzgojili
bili su podočnjaci
Dvorište
na papiru je tiskanim slovima pisalo:
VELIKE RIJEČI
onda smo sjeli u krug oko vatre
razmišljali kamo odlaze
i hoćemo li moći preživjeti bez njih
Dokovi
na putu prema kraju svijeta
žonglirali smo kockicama
što su nestajale za našim koracima
i smijeh smo otrgnuli s lica
zbacili žute kapute s ramena
gutali smo danima
sve dok riječi nisu postale zaborav
a na putu za sobom nismo ostavili ništa
osim komadića duše
konačno
stigli smo
potpuno goli
i sjeli na rub
a tamo su nas dočekali
osmijesi i žuti kaputi
i mali je dječak recitirao abecedu
i blato je padalo otkrivajući komade neba
i tamo
pupak svijeta
Modrice
kažu
proljeće je
iznio sam tvoju stolicu
u dvorište na sunce
postavio one dvije velike igle
i šareno klupko pod nju.
da me dočekaš
kad se vratim, znaš?
samo ne pitaj jesu li mi dali jesti.
proljeće je
i ja vadim karte iz ormara
znak da pokreneš svoj tranzistor
i poljubiš me u obraz.
volio bih da nakon ručka
samo sjedimo.
ostavi mačke
ne čupaj korijenje
a od zajedničke tišine
otmi tek pokoji „dobar dan“
za znatiželjnog prolaznika.
proljeće je
kažu
vrijeme da procvjeta
tvoja soba
svijeće ću ja ugasiti večeras
ne brini
tvoje je samo
da ustaneš
iz groba
Kavez
masnih brkova
reći će ti
ovo nije umjetnost
to nije poezija
to je populizam
da, baš tako
zvučat će poput političara
željni da istaknu jednu stvar
tvoju naivnost
kao da je
sloboda
bio tvoj odabir
Zidovi
prazan tanjur već danima stoji
na stolici pod krevetom
promatram kako
svi dijelovi tebe spavaju
do sada smo uglavnom hvatali dah
i dodirivali zidove
ja pišem kratke pjesme
ti slikaš prolaznost
nekada dane provedemo u gledanju
rat smo ostavili daleko iza sebe
i to je ono što zidovi nikako
ne mogu podnijeti
Tužno drvo
Nešto se tu skriva,
pomislio sam
kada je konačno otišla i ona
koju nikada nisam znao voljeti
ali koja me oduvijek tjerala da joj pišem.
Okrenuo sam broj one
s kojom sam je nekada davno prevario
i već istu večer došla je,
i mi smo legli zajedno,
probudili se zajedno,
gledala me ujutro,
a ja sam samo uspijevao razmišljati
kako bi iz tog pogleda mogle izrasti
tek jedne istinski ružne krošnje.
Kritična masa raspisuje novi natječaj književne nagrade "Kritična masa" za mlade autorice i autore (do 35 godina).
Ovo je osmo izdanje nagrade koja pruža pregled mlađe prozne scene (širi i uži izbor) i promovira nova prozna imena.
Prva nagrada iznosi 700 eura (bruto iznos) i dodjeljuje se uz plaketu.
U konkurenciju ulaze svi dosad neobjavljeni oblici proznih priloga (kratka priča, odlomci iz većih formi, prozne crtice). Osim prozne fikcije, prihvatljivi su i dokumentarni prozni tekstovi te dnevničke forme koji posjeduju književnu dimenziju.
Prethodnih su godina nagradu dobili Ana Rajković, Jelena Zlatar, Marina Gudelj, Mira Petrović, Filip Rutić, Eva Simčić i Ana Predan.
Krajnji rok za slanje prijava je 10.12.2024.
Pravo sudjelovanja imaju autorice i autori rođeni od 10.12.1989. nadalje.
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Robert Aralica (Šibenik, 1997.) studij hrvatskoga i engleskoga jezika i književnosti završava 2020. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. U slobodno vrijeme bavi se pisanjem proze i produkcijom elektroničke glazbe. Svoje literarne radove objavljivao je u studentskim časopisima Humanist i The Split Mind. 2022. kriminalističkom pričom Natkrovlje od čempresa osvojio je prvo mjesto na natječaju Kristalna pepeljara. Trenutno je zaposlen u II. i V. splitskoj gimnaziji kao nastavnik hrvatskoga jezika.
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Iva Esterajher (Ljubljana, 1988.) živi i radi u Zagrebu. Diplomirala je politologiju na Fakultetu političkih znanosti. Aktivno se bavi likovnom umjetnošću (crtanje, slikarstvo, grafički rad), fotografijom, kreativnim pisanjem te pisanjem filmskih i glazbenih recenzija. Kratke priče i poezija objavljene su joj u književnim časopisima i na portalima (Urbani vračevi, UBIQ, Astronaut, Strane, NEMA, Afirmator) te je sudjelovala na nekoliko književnih natječaja i manifestacija (Večernji list, Arteist, FantaSTikon, Pamela festival i dr.).
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Nikola Pavičić (Zagreb, 2004.) živi u Svetoj Nedelji. Pohađa Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Piše, napose poeziju i lirsku prozu, te sa svojim tekstovima nastoji sudjelovati u literarnim natječajima i časopisima. U slobodno vrijeme voli proučavati književnost i povijest te učiti jezike.
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Luca Kozina (Split, 1990.) piše prozu, poeziju i književne kritike. Dobitnica je nagrade Prozak u sklopu koje je 2021. objavljena zbirka priča Važno je imati hobi. Zbirka je ušla u uži izbor nagrade Edo Budiša. Dobitnica je nagrada za poeziju Mak Dizdar i Pisanje na Tanane izdavačke kuće Kontrast u kategoriji Priroda. Dobitnica je nagrade Ulaznica za poeziju. Od 2016. piše književne kritike za portal Booksu. Članica je splitske udruge Pisci za pisce. Zajedno s Ružicom Gašperov i Sarom Kopeczky autorica je knjige Priručnica - od ideje do priče (2023).
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Ana Predan (Pula, 1996.) odrasla je u Vodnjanu. U šestoj godini počinje svirati violinu, a u šesnaestoj pjevati jazz. Po završetku srednje škole seli u Ljubljanu gdje studira međunarodne odnose, a onda u Trst gdje upisuje jazz pjevanje pri tršćanskom konzervatoriju na kojem je diplomirala ove godine s temom radništva u glazbi Istre. U toku studiranja putuje u Estoniju gdje godinu dana provodi na Erasmus+ studentskoj razmjeni. Tada sudjeluje na mnogo vrijednih i važnih projekata, i radi s umjetnicima i prijateljima, a počinje se i odmicati od jazza, te otkriva eksperimentalnu i improviziranu glazbu, te se počinje zanimati za druge, vizualne medije, osobito film. Trenutno živi u Puli, gdje piše za Radio Rojc i predaje violinu u Glazbenoj školi Ivana Matetića-Ronjgova. Piše oduvijek i često, najčešće sebi.
NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Eva Simčić (Rijeka, 1990.) do sada je kraću prozu objavljivala na stranicama Gradske knjižnice Rijeka, na blogu i Facebook stranici Čovjek-Časopis, Reviji Razpotja i na stranici Air Beletrina. Trenutno živi i radi u Oslu gdje dovršava doktorat iz postjugoslavenske književnosti i kulture.
Jyrki K. Ihalainen (r. 1957.) finski je pisac, prevoditelj i izdavač. Od 1978. Ihalainen je objavio 34 zbirke poezije na finskom, engleskom i danskom. Njegova prva zbirka poezije, Flesh & Night , objavljena u Christianiji 1978. JK Ihalainen posjeduje izdavačku kuću Palladium Kirjat u sklopu koje sam izrađuje svoje knjige od početka do kraja: piše ih ili prevodi, djeluje kao njihov izdavač, tiska ih u svojoj tiskari u Siuronkoskom i vodi njihovu prodaju. Ihalainenova djela ilustrirali su poznati umjetnici, uključujući Williama S. Burroughsa , Outi Heiskanen i Maritu Liulia. Ihalainen je dobio niz uglednih nagrada u Finskoj: Nuoren Voiman Liito 1995., nagradu za umjetnost Pirkanmaa 1998., nagradu Eino Leino 2010. Od 2003. Ihalainen je umjetnički direktor Anniki Poetry Festivala koji se odvija u Tampereu. Ihalainenova najnovija zbirka pjesama je "Sytykkei", objavljena 2016 . Bavi se i izvođenjem poezije; bio je, između ostalog, gost na albumu Loppuasukas finskog rap izvođača Asa 2008., gdje izvodi tekst pjesme "Alkuasukas".
Maja Marchig (Rijeka, 1973.) živi u Zagrebu gdje radi kao računovođa. Piše poeziju i kratke priče. Polaznica je više radionica pisanja poezije i proze. Objavljivala je u brojnim časopisima u regiji kao što su Strane, Fantom slobode, Tema i Poezija. Članica literarne organizacije ZLO. Nekoliko puta je bila finalistica hrvatskih i regionalnih književnih natječaja (Natječaja za kratku priču FEKPa 2015., Međunarodnog konkursa za kratku priču “Vranac” 2015., Nagrade Post scriptum za književnost na društvenim mrežama 2019. i 2020. godine). Njena kratka priča “Terapija” osvojila je drugu nagradu na natječaju KROMOmetaFORA2020. 2022. godine objavila je zbirku pjesama Spavajte u čarapama uz potporu za poticanje književnog stvaralaštva Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske u biblioteci Poezija Hrvatskog društva pisaca.
Juha Kulmala (r. 1962.) finski je pjesnik koji živi u Turkuu. Njegova zbirka "Pompeijin iloiset päivät" ("Veseli dani Pompeja") dobila je nacionalnu pjesničku nagradu Dancing Bear 2014. koju dodjeljuje finska javna radiotelevizija Yle. A njegova zbirka "Emme ole dodo" ("Mi nismo Dodo") nagrađena je nacionalnom nagradom Jarkko Laine 2011. Kulmalina poezija ukorijenjena je u beatu, nadrealizmu i ekspresionizmu i često se koristi uvrnutim, lakonskim humorom. Pjesme su mu prevedene na više jezika. Nastupao je na mnogim festivalima i klubovima, npr. u Engleskoj, Njemačkoj, Rusiji, Estoniji i Turskoj, ponekad s glazbenicima ili drugim umjetnicima. Također je predsjednik festivala Tjedan poezije u Turkuu.