kritika

Zen i hipermarketi

Miroslav Kirin, ‘Hipernovalis’ (Vuković & Runjić, Zagreb 2015): Zaigranost i polisemantičnost ostaju Kirinovom konstantom
piše: Marko Pogačar

Dvije godine nakon ‘Zenzancija’, knjige, kako joj naslov upućuje, oslonjene na više ili manje vrckavo poigravanje prividnom jednostavnošću proizašlom iz istočnjačkih pjesničkih i filozofskih tradicija, njihovom simbiozom sa širokom plejadom zapadnog nasljeđa te – da parafraziramo praktični termin iz teorije prozodije – duhom forme, Miroslav Kirin javlja se novim naslovom.



 

Novim naslovom koji dosljedno nastavlja započeti projekt dovodeći ga, čini mi se s od prethodnika snažnijim estetskim učinkom, u ‘Hipernovalisu’ do krajnjih konzekvenci. 

Grafičko i tehničko oblikovanje ove formatom i opsegom teksta nevelike knjižice nije nevažno, te zaslužuje da ga se nešto podrobnije opiše. Crni, tvrdo ukoričeni svezak koji izgledom podsjeća na notes ili molitvenik, bez imena autora i oznake izdavača na naslovnici obilježenoj isključivo pomalo nekonvencionalno prelomljenim naslovom (što spada u prepoznatljive zahvate dizajnera Borisa Runjića, i vjerojatno ne podrazumijeva autorsku intervenciju), skriva dva različita knjiška bloka, već s obzirom na to koji dio tiraža vam dopadne ruku. U jednom riječ je o klasičnom uvezu knjiških araka, dok je u drugom slučaju u pitanju jedinstvena papirna traka presavijena na format knjige ‘harmonika-metodom’, te je stranice iz njenih korica moguće izvući, njima fizički ući u prostor, razviti ih ili objesiti na zid poput kalendara ili molitvenih mlinaca, kombinacije kojom bi se i njezin sadržaj na neki način metaforički mogao opisati.

Naslov, za razliku od neologizama i složenica Jaloga, Zbiljke i Zenzancija te arhaizma Zukve, koji su redom obilježili autorove prethodne knjige, predstavlja ovaj put ready-made artefakt: Hiper Novalis ime je, naime, supermarketa u Novalji na otoku Pagu. Zaigranost i polisemantičnost, podvlači duhovita kooptacija jedne od ikoničkih figura ranoga njemačkog romantizma, ostaju Kirinovom konstantom. Pozicioniranje niskokvalitetne kolor-fotografije spomenutog objekta na nultom arku koja nas, umjesto slovnoga sloga, zaskače čim knjigu otvorimo, upućuje također na intermedijalne, kompleksne postupke oslonjene na fotografiju kao pseudo-dokumentarni medij, koje je Kirin razvijao u svojim proznim knjigama, izvrsnom ‘Albumu’ iz 2001. te još više u zanimljivom, recentnijem žanrovski hibridnom izdanju ‘Iskopano’.

Devedesetak nenumeriranih stranica donosi oko sto pedeset tekstova, koje žanrovski tek (ne)treba odrediti. Ti one-lineri, distisi, trostisi, iznimno četverostisi (katrene i terceti sasvim su u ovom slučaju neprikladni termini), pisani bez velikih početnih slova i uz minimum interpunkcije, prelomljeni su različito: neki na svojoj stranici, neki po dva ili tri u nizu, pa ponekad prevlada poriv da se one donesene u grupama percipira kao cjelinu, a one izdvojene bjelinom zasebne stranice promatra kao povlaštene, nameće im se, dijelom svjesno, a dijelom sasvim praktičnom logikom nedostatka prostora, neka vrsta hijerarhizacije, moguće neželjene čvrstine autorske ruke pri trasiranju recepcije. Ti ‘ispražnjeni aforizmi’, ‘lake gnome’, ‘destrofizirani slobodni haikui’, kako god da ih se odlučimo zvati, djeluju katkad kao skice za pjesmu, ponekad kao odbjegli stihovi, nekad kao kondenzat – najčešće su ipak upravo samodovoljni, čisti tako u zraku, stabilno potpuni u svojoj nepotpunosti, kako su u riječ, u logos i ušli. Njihova je lakoća prividna, a kratkoća zarazna: većini njih, kao svakoj dobroj pjesmi, imamo se potrebu barem još jednom nakon čitanja vratiti.

Bez jednog dijela je ‘Hipernovalis’ također mogao, no pretjerana redukcija bi se jednako tako protivila njegovoj hipermarketskoj ‘prirodi’. Kazivale nešto poput, živio je među povrćem ne znajući što da kaže životinjama, ili čega se ne stidimo otišlo je druge učiti pjevati, ili niz brdo se kotrljaju prazni džepovi ali kamo, ili puhali smo si u vlastite kosti / ne bismo li se od zemlje odigli, Kirinove pjesme-čestice do nas uglavnom dopiru. A ako dopire kroz zid, onda nije zid.

 

 

Teskt preuzet iz Novosti uz dozvolu autora

o nama

Natječaj nagrade ''Kritična masa'' (8. izdanje) otvoren do 10. prosinca

Kritična masa raspisuje novi natječaj književne nagrade "Kritična masa" za mlade autorice i autore (do 35 godina).
Ovo je osmo izdanje nagrade koja pruža pregled mlađe prozne scene (širi i uži izbor) i promovira nova prozna imena.
Prva nagrada iznosi 700 eura (bruto iznos) i dodjeljuje se uz plaketu.
U konkurenciju ulaze svi dosad neobjavljeni oblici proznih priloga (kratka priča, odlomci iz većih formi, prozne crtice). Osim prozne fikcije, prihvatljivi su i dokumentarni prozni tekstovi te dnevničke forme koji posjeduju književnu dimenziju.
Prethodnih su godina nagradu dobili Ana Rajković, Jelena Zlatar, Marina Gudelj, Mira Petrović, Filip Rutić, Eva Simčić i Ana Predan.
Krajnji rok za slanje prijava je 10.12.2024.
Pravo sudjelovanja imaju autorice i autori rođeni od 10.12.1989. nadalje.

proza

Robert Aralica: Gugutka

NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR

Robert Aralica (Šibenik, 1997.) studij hrvatskoga i engleskoga jezika i književnosti završava 2020. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. U slobodno vrijeme bavi se pisanjem proze i produkcijom elektroničke glazbe. Svoje literarne radove objavljivao je u studentskim časopisima Humanist i The Split Mind. 2022. kriminalističkom pričom Natkrovlje od čempresa osvojio je prvo mjesto na natječaju Kristalna pepeljara. Trenutno je zaposlen u II. i V. splitskoj gimnaziji kao nastavnik hrvatskoga jezika.

proza

Iva Esterajher: Priče

NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR

Iva Esterajher (Ljubljana, 1988.) živi i radi u Zagrebu. Diplomirala je politologiju na Fakultetu političkih znanosti. Aktivno se bavi likovnom umjetnošću (crtanje, slikarstvo, grafički rad), fotografijom, kreativnim pisanjem te pisanjem filmskih i glazbenih recenzija. Kratke priče i poezija objavljene su joj u književnim časopisima i na portalima (Urbani vračevi, UBIQ, Astronaut, Strane, NEMA, Afirmator) te je sudjelovala na nekoliko književnih natječaja i manifestacija (Večernji list, Arteist, FantaSTikon, Pamela festival i dr.).

proza

Nikola Pavičić: Suncem i vremenom opržena tijela

NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR

Nikola Pavičić (Zagreb, 2004.) živi u Svetoj Nedelji. Pohađa Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Piše, napose poeziju i lirsku prozu, te sa svojim tekstovima nastoji sudjelovati u literarnim natječajima i časopisima. U slobodno vrijeme voli proučavati književnost i povijest te učiti jezike.

proza

Luca Kozina: Na vjetru lete zmajevi

NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR

Luca Kozina (Split, 1990.) piše prozu, poeziju i književne kritike. Dobitnica je nagrade Prozak u sklopu koje je 2021. objavljena zbirka priča Važno je imati hobi. Zbirka je ušla u uži izbor nagrade Edo Budiša. Dobitnica je nagrada za poeziju Mak Dizdar i Pisanje na Tanane izdavačke kuće Kontrast u kategoriji Priroda. Dobitnica je nagrade Ulaznica za poeziju. Od 2016. piše književne kritike za portal Booksu. Članica je splitske udruge Pisci za pisce. Zajedno s Ružicom Gašperov i Sarom Kopeczky autorica je knjige Priručnica - od ideje do priče (2023).

proza

Ana Predan: Neke su stvari neobjašnjivo plave

NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR

Ana Predan (Pula, 1996.) odrasla je u Vodnjanu. U šestoj godini počinje svirati violinu, a u šesnaestoj pjevati jazz. Po završetku srednje škole seli u Ljubljanu gdje studira međunarodne odnose, a onda u Trst gdje upisuje jazz pjevanje pri tršćanskom konzervatoriju na kojem je diplomirala ove godine s temom radništva u glazbi Istre. U toku studiranja putuje u Estoniju gdje godinu dana provodi na Erasmus+ studentskoj razmjeni. Tada sudjeluje na mnogo vrijednih i važnih projekata, i radi s umjetnicima i prijateljima, a počinje se i odmicati od jazza, te otkriva eksperimentalnu i improviziranu glazbu, te se počinje zanimati za druge, vizualne medije, osobito film. Trenutno živi u Puli, gdje piše za Radio Rojc i predaje violinu u Glazbenoj školi Ivana Matetića-Ronjgova. Piše oduvijek i često, najčešće sebi.

proza

Eva Simčić: Maksimalizam.

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR

Eva Simčić (Rijeka, 1990.) do sada je kraću prozu objavljivala na stranicama Gradske knjižnice Rijeka, na blogu i Facebook stranici Čovjek-Časopis, Reviji Razpotja i na stranici Air Beletrina. Trenutno živi i radi u Oslu gdje dovršava doktorat iz postjugoslavenske književnosti i kulture.

poezija

Jyrki K. Ihalainen: Izbor iz poezije

Jyrki K. Ihalainen (r. 1957.) finski je pisac, prevoditelj i izdavač. Od 1978. Ihalainen je objavio 34 zbirke poezije na finskom, engleskom i danskom. Njegova prva zbirka poezije, Flesh & Night , objavljena u Christianiji 1978. JK Ihalainen posjeduje izdavačku kuću Palladium Kirjat u sklopu koje sam izrađuje svoje knjige od početka do kraja: piše ih ili prevodi, djeluje kao njihov izdavač, tiska ih u svojoj tiskari u Siuronkoskom i vodi njihovu prodaju. Ihalainenova djela ilustrirali su poznati umjetnici, uključujući Williama S. Burroughsa , Outi Heiskanen i Maritu Liulia. Ihalainen je dobio niz uglednih nagrada u Finskoj: Nuoren Voiman Liito 1995., nagradu za umjetnost Pirkanmaa 1998., nagradu Eino Leino 2010. Od 2003. Ihalainen je umjetnički direktor Anniki Poetry Festivala koji se odvija u Tampereu. Ihalainenova najnovija zbirka pjesama je "Sytykkei", objavljena 2016 . Bavi se i izvođenjem poezije; bio je, između ostalog, gost na albumu Loppuasukas finskog rap izvođača Asa 2008., gdje izvodi tekst pjesme "Alkuasukas".

poezija

Maja Marchig: Izbor iz poezije

Maja Marchig (Rijeka, 1973.) živi u Zagrebu gdje radi kao računovođa. Piše poeziju i kratke priče. Polaznica je više radionica pisanja poezije i proze. Objavljivala je u brojnim časopisima u regiji kao što su Strane, Fantom slobode, Tema i Poezija. Članica literarne organizacije ZLO. Nekoliko puta je bila finalistica hrvatskih i regionalnih književnih natječaja (Natječaja za kratku priču FEKPa 2015., Međunarodnog konkursa za kratku priču “Vranac” 2015., Nagrade Post scriptum za književnost na društvenim mrežama 2019. i 2020. godine). Njena kratka priča “Terapija” osvojila je drugu nagradu na natječaju KROMOmetaFORA2020. 2022. godine objavila je zbirku pjesama Spavajte u čarapama uz potporu za poticanje književnog stvaralaštva Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske u biblioteci Poezija Hrvatskog društva pisaca.

poezija

Juha Kulmala: Izbor iz poezije

Juha Kulmala (r. 1962.) finski je pjesnik koji živi u Turkuu. Njegova zbirka "Pompeijin iloiset päivät" ("Veseli dani Pompeja") dobila je nacionalnu pjesničku nagradu Dancing Bear 2014. koju dodjeljuje finska javna radiotelevizija Yle. A njegova zbirka "Emme ole dodo" ("Mi nismo Dodo") nagrađena je nacionalnom nagradom Jarkko Laine 2011. Kulmalina poezija ukorijenjena je u beatu, nadrealizmu i ekspresionizmu i često se koristi uvrnutim, lakonskim humorom. Pjesme su mu prevedene na više jezika. Nastupao je na mnogim festivalima i klubovima, npr. u Engleskoj, Njemačkoj, Rusiji, Estoniji i Turskoj, ponekad s glazbenicima ili drugim umjetnicima. Također je predsjednik festivala Tjedan poezije u Turkuu.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg