poezija

Bojan Vasić: Bešuman

Bojan Vasić (1985., Banatsko Novo Selo) apsolvent je srpskog jezika i književnosti i dobitnik nagrade Mladi Dis za 2009. godinu. Uređuje studentski književni časopis Znak.



 

i sam sam tu, vozilo, sastavljen od površina, zauzet, uzbuđen udubljenjem, stalnom nestalnošću, neznatnim devijacijama, izbijanjem neke sredine i zaostalim molekulima vulkanizirane gume na obodu, sitnim iskorakom dubine u dubinu, u stvari, tim trenutkom, skromnim, koji prelomi reklamu i nastane, oglasi se harmonikom, njenim duplim, umirućim glasom, samo udah i izdah. to je možda nešto utešno. prolazak koji obnažuje unakaženost zida, prikupljenu maglu, oteklinu grafita, rascurele psovke. koji usmerava pogled, podiže pravce ka crepu, utišava se, udaljava, zavlači unutra, pod ćerpič, u ušnu školjku. pod prstom su neravnine otvrdlog izmeta, suve usekline i nagao, i dalje gladak čvor, mrtvo paperje, šuplji skelet dečijih, nedovršenih rečenica, po koja maslina naprslog mraka, pore disanja, slučajni otvori učvršćeni onim glavnim, uz dimnjak, namenjenim anteni. nigde čak ni pravog smeća. mogli bismo biti čisti poput kapi i samo vremenu imamo da zahvalimo na toj neravnoj fasadi, izbledelim laktovima, nabrekloj cigli, podrigivanju pukotina, spojnom blatu.

 

*

 

                                                merkator, po kocbeku

 

nekada snažni crveni

junci klate se polako u

mraku hladnjače jer mašina

skreće udesno i pređena

deonica se gubi iz

retrovizora poput izgovorene

rečenice

 

nastavak puta je bešuman

njiše se u pospanoj

percepciji kamiondžije dok

kapljice dizela ili tek

sipano motorno ulje po

njemu ostavljaju taman

svetlucavi trag

 

a kada točkovi nenadano

zamaknu za rampu za

magacin lokalnog megamarketa

učini ti se da i pomisao

na sudbinu tih smrznutih

polutki iz tebe polako

nestane

 

ali malo posle ugledaš

crvene junce kako se u

nečijoj najlon kesi polako klate

ulicom i shvatiš

u ovoj mirnoj zemlji nema

prolaznosti

 

*

 

                              valter, daleko u nama

 

očiju tvojih da nije

ne bi bilo neba u

prostoru tvog tela tog

prostora u prostoru ne bi

bilo praznine neurona

žilica volje

 

a imenjive su opet samo

činjenice: čelo kojim

pritiskaš prozor i pčele

početak maja ta

maramica omotana znojavom

šakom i valter dok iznova

otima voz vreme do

narednog bloka reklama

 

ti si tu gotovo

neshvatljiva i tamna kao

miljacka samo mirišeš

postupaš i počinješ

paralelna replici na

nemačkom umesto duše

izgovarajući reči koje mi

malo znače: markale

drang nach osten genocid

reči jarkih boja koje

te otvaraju jer značiš

bar koliko i tovar dizel-

goriva koliko i potištenost

tragovi rata ostajući ipak

i činjenica osvetljena

zujanjem zraka pčelama početkom

maja u šaci stežući sve

vlažniju maramicu ostajući

ipak tu unutra u stanu

 

napolju je luger polena

konstantno uperen u

tvoje lice

 

*

 

štikla probada mandragolu

 

motokultivator uglačan

u vreli pentametar

 

pod krečom siluete od

soli

 

služavke usnama upijaju vlagu

 

lot se ne okreće za nama

 

lampa je leptir

 

martin leži u presi uma i

tela poput semenke suncokreta

 

proleće

 

usne

pritisnute o fotografiju

 

osmehuju se 

 

 

*

 

normalan život

glečeri zatvoreni u prizore

bezbedna obdaništa

mila on je oženjen čovek

on je mrav

on izluđuje zemlju svojim pokornim redom

on je jagnje

on je avram on je

mrav

deca sakupljaju čaure i igraju se njima

runo glečera umrljano njihovim strašnim letom

još jedna vest

još jedan džepni tornado

kako oni bez ruku otvaraju poklone i pisma

ne šaljite im pisma

ne šaljite poklone

ovo je meko mesto udaljeno od svakog smisla

automobili prekriveni cvašću koja se lepi za dlanove

osmeh se zariva među zube kao kora jabuke

život je veličanstveno plav i beo i nepomičan

i teče

a mi smo u kovitlacu

i to je u redu

tornado ima pupak

ali to je u redu

mi smo pupak i ne mičemo se

oni su samo krave i žabe i skakavci

pred njima se ne miče more

onaj starac ima štap i visoko podiže ruke

od najlonskih kesa napravili su strašila

vazdušnom puškom

prostrelili plastične čaše

preostale sa sestrinog rođendana

pogledaj da li još uvek ima malo mesa

baci koske psima i kravama

žabama i skakavcima

sada bi bio proboden rogovima da nisi skočio u fontanu

da nisi žensko sada bi se uplašio ove šuplje žabe

da nisi ustreljen u potiljak uznemirio bi te nalet skakavaca

 

*

 

kako želiš da shvatiš sebe

tu nema tajni

koža i kost tetive intelekta

to je važno

božije lice u retrovizoru

sinovi jednaki i meki spori i jednaki

svi zarezi greha svi zarezi greški opravdavajuće apozicije

nije važno

dimnjaci s brkovima

prazne kutijice umotane u celofan uvezane plavom trakom

lažne brade

želiš udobne sobe vulkanzirane bubrege toplo tržište

nije važno

sitne ptice lete nad zbunjenim žitom

ptice nam prislanjaju pištolj na lica

desna šaka lomi levu

levi nokti u oči desne

nije važno

sitni kolači i cigarete na grobovima

vreli motori

liftovi punih pluća

kako biti besan kada ne shvataš sebe

kako biti

šta napisati na grobovima

sakriti se u ime

tu nema tajni

ispišimo ime po svom zbunjenom telu

pevajmo o snazi

treperimo dugo

treperimo dugo kao strahovi

kao želje

treperimo dugo u sitnim pticama

 

*

 

seoski

prostor je besmislen

 

prvo dugo ejakulira

cvetove po nabrekloj

oblini zelenila potom

optužuje insekte krišom

dodiruje vulvu vremena

 

ako i odluči da

zaviri u njen

uterus primetiće tek

kopače obuzete prezentom a

za njima očekivanu

prašinu i vlažno

purpurno veče

 

ako i smatra procep

između ovog i narednih

svetova nepremostivim i

sličnim onom među

grudima neke od porno

zvezda on još uvek veruje u

sebe  u prisutnost ovog

teksta

 

seoski prostor je

jedinstven i samim tim

predugo

sam

 

 

 

 

o nama

Eva Simčić pobjednica je nagrade "Sedmica & Kritična masa" (6.izdanje)

Pobjednica književne nagrade "Sedmica & Kritična masa" za mlade prozaiste je Eva Simčić (1990.) Nagrađena priča ''Maksimalizam.” neobična je i dinamična priča je o tri stana, dva grada i puno predmeta. I analitično i relaksirano, s dozom humora, na književno svjež način autorica je ispričala pamtljivu priču na temu gomilanja stvari, temu u kojoj se svi možemo barem malo prepoznati, unatoč sve većoj popularnosti minimalizma. U užem izboru nagrade, osim nagrađene Simčić, bile su Ivana Butigan, Paula Ćaćić, Marija Dejanović, Ivana Grbeša, Ljiljana Logar i Lucija Švaljek.
Ovo je bio šesti nagradni natječaj koji raspisuje Kritična masa, a partner nagrade bio je cafe-bar Sedmica (Kačićeva 7, Zagreb). Nagrada se sastoji od plakete i novčanog iznosa (5.000 kuna bruto). U žiriju nagrade bile su članice redakcije Viktorija Božina i Ilijana Marin, te vanjski članovi Branko Maleš i Damir Karakaš.

o nama

Natječaj ''Sedmica & Kritična masa'' - uži izbor

Nakon šireg izbora slijedi uži izbor nagrade ''Sedmica & Kritična masa'' za mlade prozne autore. Pročitajte tko su sedmero odabranih.

proza

Hana Kunić: Vidjela sam to

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Hana Kunić (Varaždin, 1994.) završila je varaždinsku Prvu gimnaziju nakon koje upisuje studij Glume i lutkarstva na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku, gdje je magistrirala 2017. godine. Kao Erasmus+ studentica studirala je Glumu i na Faculty of Theatre and Television u Cluj-Napoci u Rumunjskoj. Glumica je pretežno na kazališnim (HNK Varaždin, Kazalište Mala scena Zagreb, Umjetnička organizacija VRUM, Kazalište Lutonjica Toporko), a povremeno i na filmskim i radijskim projektima. Kao dramska pedagoginja djeluje u Kazališnom studiju mladih varaždinskog HNK i u romskom naselju Kuršanec u sklopu projekta Studija Pangolin. Pisanjem se bavi od osnovne škole – sudjelovala je na državnim natjecanjima LiDraNo (2010. i 2012.), izdala je zbirku poezije „Rika“ (2018.), njena prva drama „Plavo i veliko“ izvedena je na Radiju Sova (2019.), a njen prvi dječji dramski tekst „Ah, ta lektira, ne da mi mira“ postavljen je na scenu lutkarskog Kazališta Lutonjica Toporko (2021.). Suosnivačica je Umjetničke organizacije Favela. Živi u Zagrebu, puno se sunča i alergična je na banalnost.

proza

Saša Vengust: Loša kob

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Saša Vengust (Zagreb, 1988.) završio je školovanje kao maturant II. opće gimnazije. Nakon toga je naizmjence malo radio u videoteci, malo brljao na Filozofskom fakultetu po studijima filozofije, sociologije i komparativne književnosti. U naglom i iznenadnom preokretu, zaposlio se u Hladnjači i veletržnici Zagreb kao komercijalist u veleprodaji voća i povrća. Trenutačno traži posao, preuređuje kuću, savladava 3D printanje, boja minijature, uveseljava suprugu i ostale ukućane sviranjem električne gitare te redovito ide na pub kvizove da se malo makne iz kuće.

proza

Sheila Heti: Majčinstvo

Sheila Heti (1976.) jedna je od najistaknutijih kanadskih autorica svoje generacije. Studirala je dramsko pisanje, povijest umjetnosti i filozofiju. Piše romane, kratke priče, dramske tekstove i knjige za djecu. U brojnim utjecajnim medijima objavljuje književne kritike i intervjue s piscima i umjetnicima. Bestseleri How Should a Person Be? i Women in Clothes priskrbili su joj status književne zvijezde. New York Times uvrstio ju je na popis najutjecajnijih svjetskih književnica koje će odrediti način pisanja i čitanja knjiga u 21. stoljeću, a roman Majčinstvo našao se na njihovoj ljestvici najboljih knjiga 2018. godine. Hvalospjevima su se pridružili i časopisi New Yorker, Times Literary Supplement, Chicago Tribune, Vulture, Financial Times i mnogih drugi koji su je proglasili knjigom godine. Majčinstvo je tako ubrzo nakon objavljivanja postao kultni roman. Sheila Heti živi u Torontu, a njezina su djela prevedena na više od dvadeset jezika.

poezija

Selma Asotić: Izbor iz poezije

Selma Asotić je pjesnikinja. Završila je magistarski studij iz poezije na sveučilištu Boston University 2019. godine. Dobitnica je stipendije Robert Pinsky Global Fellowship i druge nagrade na književnom natječaju Brett Elizabeth Jenkins Poetry Prize. Nominirana je za nagradu Puschcart za pjesmu ''Nana'', a 2021. uvrštena je među polufinaliste/kinje nagrade 92Y Discovery Poetry Prize. Pjesme i eseje na engleskom i bhsc jeziku objavljivala je u domaćim i međunarodnim književnim časopisima.

proza

Ines Kosturin: Izbor iz poezije

Ines Kosturin (1990., Zagreb) rodom je iz Petrinje, gdje pohađa osnovnu i srednju školu (smjer opća gimnazija). Nakon toga u istom gradu upisuje Učiteljski fakultet, gdje je i diplomirala 2015. godine te stekla zvanje magistre primarnog obrazovanja. Pisanjem se bavi od mladosti, a 2014. izdaje svoju prvu samostalnu zbirku poezije, ''Papirno more''. Krajem 2020. izdaje drugu samostalnu zbirku poezije, ''Herbarij''. Pjesme objavljuje kako u domaćim, tako i u internacionalnim (regionalno i šire) zbornicima i časopisima. Na međunarodnom natječaju Concorso internazionale di poesia e teatro Castello di Duino 2018. osvaja treću nagradu. Poeziju uglavnom piše na hrvatskom i engleskom jeziku.

proza

Luka Ivković: Sat

Luka Ivković (1999., Šibenik) je student agroekologije na Agronomskom fakultetu u Zagrebu. Do sada je objavljivao u časopisu Kvaka, Kritična masa, Strane, ušao u širi izbor za Prozak 2018., uvršten u zbornik Rukopisi 43.

poezija

Bojana Guberac: Izbor iz poezije

Bojana Guberac (1991., Vukovar) odrasla je na Sušaku u Rijeci, a trenutno živi u Zagrebu. U svijet novinarstva ulazi kao kolumnistica za Kvarner News, a radijske korake započinje na Radio Sovi. Radila je kao novinarka na Radio Rijeci, u Novom listu, na Kanalu Ri te Ri portalu. Trenutno radi kao slobodna novinarka te piše za portale Lupiga, CroL te Žene i mediji. Piše pjesme od osnovne škole, ali o poeziji ozbiljnije promišlja od 2014. godine kada je pohađala radionice poezije CeKaPe-a s Julijanom Plenčom i Andreom Žicom Paskučijem pod mentorstvom pjesnikinje Kristine Posilović. 2015. godine imala je prvu samostalnu izložbu poezije o kojoj Posilović piše: ''Primarni zadatak vizualne poezije jest da poeziju učini vidljivom, tj. da probudi kod primatelja svijest o jeziku kao materiji koja se može oblikovati. Stoga Guberac pred primatelje postavlja zahtjevan zadatak, a taj je da pokušaju pjesmu obuhvatiti sa svih strana u prostoru, da ju pokušaju doživjeti kao objekt. Mada pjesnički tekst u ovom slučaju primamo vizualno, materijal te poezije je dalje jezik.'' Njezine pjesme objavljivane su u časopisima, a ove godine njezina je poezija predstavljena na Vrisku – riječkom festivalu autora i sajmu knjiga.

proza

Iva Sopka: Plišane lisice

Iva Sopka (1987., Vrbas) objavila je više kratkih priča od kojih su najznačajnije objavljene u izboru za književnu nagradu Večernjeg lista “Ranko Marinković” 2011. godine, Zarezovog i Algoritmovog književnog natječaja Prozak 2015. godine, nagrade “Sedmica & Kritična Masa” 2016., 2017. i 2019. godine, natječaja za kratku priču Gradske knjižnice Samobor 2016. godine te natječaja za kratku priču 2016. godine Broda knjižare – broda kulture. Osvojila je drugo mjesto na KSET-ovom natječaju za kratku priču 2015. godine, a kratka priča joj je odabrana među najboljima povodom Mjeseca hrvatske knjige u izboru za književni natječaj KRONOmetaFORA 2019. godine. Kao dopisni član je pohađala radionicu kritičkog čitanja i kreativnog pisanja "Pisaće mašine" pod vodstvom Mime Juračak i Natalije Miletić. Dobitnica je posebnog priznanja 2019. godine žirija nagrade "Sedmica & Kritična masa" za 3. uvrštenje u uži izbor.

proza

Ivana Caktaš: Život u roku

Ivana Caktaš (1994., Split) diplomirala je hrvatski jezik i književnost 2018. godine s temom „Semantika čudovišnog tijela u spekulativnoj fikciji“. Tijekom studiranja je volontirala u Književnoj udruzi Ludens, gdje je sudjelovala u različitim jezikoslovnim i književnim događajima. Odradila je stručno osposobljavanje u osnovnoj školi i trenutno povremeno radi kao zamjena. U Splitu pohađa Školu za crtanje i slikanje pod vodstvom akademskih slikara Marina Baučića i Ivana Svaguše. U slobodno vrijeme piše, crta, slika i volontira.

poezija

Marija Skočibušić: Izbor iz poezije

Marija Skočibušić rođena je 2003. godine u Karlovcu gdje trenutno i pohađa gimnaziju. Sudjeluje na srednjoškolskim literarnim natječajima, a njezina poezija uvrštena je u zbornike Poezitiva i Rukopisi 42. Također je objavljena u časopisima Poezija i Libartes, na internetskom portalu Strane te blogu Pjesnikinja petkom. Sudjelovala je na književnoj tribini Učitavanje u Booksi, a svoju je poeziju čitala na osmom izdanju festivala Stih u regiji.

proza

Philippe Lançon: Zakrpan

Philippe Lançon (1963.) novinar je, pisac i književni kritičar. Piše za francuske novine Libération i satirički časopis Charlie Hebdo. Preživio je napad na redakciju časopisa te 2018. objavio knjigu Zakrpan za koju je dobio niz nagrada, među kojima se ističu Nagrada za najbolju knjigu časopisa Lire 2018., Nagrada Femina, Nagrada Roger-Caillois, posebno priznanje žirija Nagrade Renaudot. Knjiga je prevedena na brojne jezike te od čitatelja i kritike hvaljena kao univerzalno remek-djelo, knjiga koja se svojom humanošću opire svakom nasilju i barbarizmu.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg