"Meni se čini da nema dobrog pisanja ako ne pišete o onome što vas duboko dira i paralizira, jer talenat, ako ga ima, u tom slučaju može dati najviše od sebe. Pri tom ne mislim da priča mora biti tragična i potresna u nekom fatalnom smislu, ali 'piši o onome što znaš' meni se uvijek ispostavilo kao najkorisniji savjet", kaže Ivana Simić Bodrožić u jednom intervjuu povodom knjige pjesama "Prijelaz za divlje životinje". Ovdje, pak, možete zaviriti u ovu živu, vibrantnu knjigu.
Osam pjesama iz "Prijelaza..." po izboru autorice.
A jesu li bedaci dedi otkinuli ruke?
Nisu.
Ali su ga ubili.
Jesu.
A jesu tebe tukli?
Nisu. Ja sam pobjegla prije nego što su došli.
A jesu ti zapalili kuću?
Jesu.
I sve haljine su ti zapalili i barbike,
Onda si imala samo jednu bebu.
Da.
I šta si im onda rekla?
Ništa, ja sam pobjegla prije nego su oni došli.
A šta su oni tebi rekli?
Otiđite odavde, ovo je naš grad.
I macu si ti ubili?
Pa maca je ostala tamo.
Jadna maca.
A jesu zakopali dedu pod zemlju?
Jesu.
A gdje?
Ne znam.
Ali on me sad gleda s neba.
Da.
A kako kad nema oči?
Pa duša nema oči, ali te svejedno može vidjeti.
Ja mrzim bedace. Ja ću njih nogom.
Nemoj mrziti.
A zašto?
To nije lijepo.
* * *
Nikada nećete saznati koliko vas volim
Koliko uživam u mirisu sjajne trake sline
Koja se rasteže između tvoje brade,
Niz vrat, do okovratnika majice,
Dok uplakan histerično vrištiš
Kako mi više nećeš biti sin,
Imaš tri godine i zgazit ćeš me biciklom.
Nikada nećete saznati koliko vas volim
Kad navečer uđem u sobu da te još jednom pokrijem,
Preplavi me strah od onih koji će ti ući u život
Uvijek si otkrivena
Nekad skineš i donji dio pidžame,
Spavaš s isturenom golom guzom
Grizla bih i ljubila to moje mekano meso,
Samo je moje.
Nikada nećete saznati koliko vas volim
Dok sjedite jedno pored drugog
Na mašini za pranje rublja, okupani i mirisni
Usred ove prljavštine,
Dok režem dvadeset noktića,
Odumrlih stanica vaših malenih tijela.
Samo prema smrti idemo.
Nikada nećete saznati koliko vas volim
Jer sam previše umorna
Od ujutro vičem
Jer predugo ulazite u auto
Jer nisam ono što ćete htjeti da budem
Jer lažem o svijetu u kojem živite
Jer lažem o sebi i drugima
Jer ne znam bolje.
Nikada nećete saznati koliko vas volim
I kako se spremam, jednoga dana
Da vam se prestanem miješati u život.
* * *
Za svoj pedeset i šesti rođendan
Moja mama je pušila travu.
Sa sedamnaest godina je počela raditi
S devetnaest se udala
S devetnaest je rodila
Prvi put
S trideset šest je ostala bez posla
S trideset šest je ostala poluudovica
S četrdeset je ostala bez oca
S četrdeset i tri me zadnji put ošamarila
S pedeset jednom je postala baka
Prvi put
S pedeset i tri je ostala siroče.
Trećinu života ne spava.
Sjedimo tako za stolom,
Pušimo svi troje, ona, moj muž i ja,
Kaže, pa ja ništa ne osjećam,
Kažem, pa ti ni ne možeš više ništa osjetiti.
A pogledaj vas dvoje, oči vam se cakle,
Cakle se i tebi, mama, samo se ne vidiš,
A to je prvi znak da te lupa.
Ja sam razvaljena, ali ne želim da ona to vidi,
Pred njom sam sabrana,
Velika i iskusna,
Meni isto trava ništa ne može,
Opaka sam i zajebana, još više nego ona.
* * *
Vučemo se cestom uz polje
Sunce je popizdilo.
Ja sam, pomalo je to već i javna stvar,
Vlasnica traume.
I voljela bih te,
Sad kad smo prijatelji,
Odvesti do rupe koju mi je brat jednom pokazao.
Međutim, trava je narasla,
Ti si Srbin
A ja nisam više sigurna gdje se nalazi,
Ali valjalo bi da se pojavi
Ispast će da sam sve izmislila
Ne želim se osramotiti.
Lažni taksist nas čeka da obiđemo
Znamenitost
Jedan kapak mu visi
Zaradio je osminu rezervoara
Znoji se i proklinje biznis
Uzima nam novce
Vozimo se.
Šutimo.
Ima boga.
* * *
Imam prijelaz za divlje životinje.
Ide od samog početka kralježnice
pa skroz, skroz do dolje.
Krenu oko ponoći,
dlaka im je tamna i mokra,
prvo jedna, dvije male,
a onda za njima, na stotine.
Više ne mogu spavati,
prevrćem se po krevetu, hoću ga porušiti.
Ili nekad,
gurnem njegovu ruku tamo,
njome premjestim žbunje, sakrijem tablu.
Ali onda opet, sljedeće noći,
vidim ih u mraku, prvo svjetlucaju dva oka,
i tad zemlja počinje podrhtavati.
Imam prijelaz za divlje životinje,
ali bojim se,
spuštaju se do grada.
* * *
Carmen i Carlos
Su se potucali po svijetu
Ganjajući književne stipendije
Izgnani sa Kube.
Carmen i Carlos
Pred nama plešu tango
U dvorištu rezidencijalne kuće u Grazu
U krilu mi je njihov trogodišnji sin
Milosh (po Miloshu Formanu)
Čije ime nije na državnom
Spisku dozvoljenih imena,
Samo jedan od njihovih grijehova
Svojom tamnoputom ručicom
Mazi me po dojci,
Uživam.
Carmen i Carlos
Se smiju, zapinju i skoro prevrću stol
S maslinama i čašama vina
Milosh žmiri, diše duboko i cucla palac.
Carmen i Carlos
Ostaju još dugo sjediti u dvorištu
Kroz otvorene prozore dopire zvuk jezika
Koji među sobom pričaju
Carmen i Carlos.
Mi se još njušimo
Bolji smo nego što jesmo
Dižemo se i odlazimo u sobu
U krevetu smo po cijeli dan.
Sjećam se da je Carmen njegovala starce po kućama u
Barceloni
Negdje sam uhvatila da je Carlos za djevojkom otišao u
Krakow
Nema šanse da Milosh pamti tu večer kad se mazio s
mojim sisama
Bio je najljepši dječak s velikim ušima kojeg sam ikada
vidjela.
Ti uvijek plešeš sam zatvorenih očiju
Ja uvijek stišavam muziku koju ti pustiš
Carmen i Carlos su razbili tango,
Gdje ćemo pobjeći mi?
* * *
Tvoja žena bi trebala imati strast za prirodu,
Za pare koje se dižu iz zemlje,
Uz hodočasnički puteljak do Santiago de Compostela
O kojima pričaš užarenih očiju,
Kamo biste vodili vašu kćer,
Jednoga dana.
Tvoja žena bi trebala čitati knjige
Duže od sto pedeset stranica
Jer je uporna, pametna i disciplinirana.
Tvoja žena,
Svakako ne bi trebala biti u depresiji
I otkazivati magnetske rezonance u zadnji tren.
Ni rasplakati se na pijaci prepunoj
Sezonskih bresaka, lubenica, i svježe ribe,
Dok kupujete pileća krilca jer ribu ne podnosi,
Kad joj kažeš da su je vidjeli s drugim.
Tvoja žena ne bi se trebala praviti da spava.
Ni krvariti toliko zbog stresa.
Ni kupovati krišom cipele.
Radost.
Tvoja žena bi trebala biti
Sve što nisam
Ja,
Tvoja žena.
* * *
Poezija ne trpi prenemaganje,
zazivanje Boga da ispuni pravdu,
uspješne,
potpune,
a jedinstvene.
Ne trpi unaprijed određen put
koridorima sigurnih riječi.
Glatke površine.
Pražnjenje crijeva
svaki dan u isto vrijeme.
Jake i nepobjedive
izvan sigurnog prostora bodljikave žice.
Utabanu stazu
dobrohotnog obiteljskog nasilja
kojom se krećemo generacijama
slijedeći miris užeglog ulja
zatvorenih očiju,
samo da dođemo do doma.
Postoji doduše i drugi put,
razumije se,
to je tek rukavac
u kojem nemaš pravo biti žrtvom.
Pustiš da ti kosti lijepo strše,
preoznačiš svaku riječ na koju naiđeš,
puna srca prigrliš priznanje
kako baš ništa nemaš
i nikada nećeš ni imati,
osim tih smiješnih riječi
koje ti iz prozirnog neba
pljušte po glavi.
Nađeš jedan mali zaklon
(ako takav uopće postoji)
e, tamo, možda te čeka Poezija
i trpi
sve
tvoje.
Kritična masa raspisuje novi natječaj književne nagrade "Kritična masa" za mlade autorice i autore (do 35 godina).
Ovo je osmo izdanje nagrade koja pruža pregled mlađe prozne scene (širi i uži izbor) i promovira nova prozna imena.
Prva nagrada iznosi 700 eura (bruto iznos) i dodjeljuje se uz plaketu.
U konkurenciju ulaze svi dosad neobjavljeni oblici proznih priloga (kratka priča, odlomci iz većih formi, prozne crtice). Osim prozne fikcije, prihvatljivi su i dokumentarni prozni tekstovi te dnevničke forme koji posjeduju književnu dimenziju.
Prethodnih su godina nagradu dobili Ana Rajković, Jelena Zlatar, Marina Gudelj, Mira Petrović, Filip Rutić, Eva Simčić i Ana Predan.
Krajnji rok za slanje prijava je 10.12.2024.
Pravo sudjelovanja imaju autorice i autori rođeni od 10.12.1989. nadalje.
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Robert Aralica (Šibenik, 1997.) studij hrvatskoga i engleskoga jezika i književnosti završava 2020. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. U slobodno vrijeme bavi se pisanjem proze i produkcijom elektroničke glazbe. Svoje literarne radove objavljivao je u studentskim časopisima Humanist i The Split Mind. 2022. kriminalističkom pričom Natkrovlje od čempresa osvojio je prvo mjesto na natječaju Kristalna pepeljara. Trenutno je zaposlen u II. i V. splitskoj gimnaziji kao nastavnik hrvatskoga jezika.
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Iva Esterajher (Ljubljana, 1988.) živi i radi u Zagrebu. Diplomirala je politologiju na Fakultetu političkih znanosti. Aktivno se bavi likovnom umjetnošću (crtanje, slikarstvo, grafički rad), fotografijom, kreativnim pisanjem te pisanjem filmskih i glazbenih recenzija. Kratke priče i poezija objavljene su joj u književnim časopisima i na portalima (Urbani vračevi, UBIQ, Astronaut, Strane, NEMA, Afirmator) te je sudjelovala na nekoliko književnih natječaja i manifestacija (Večernji list, Arteist, FantaSTikon, Pamela festival i dr.).
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Nikola Pavičić (Zagreb, 2004.) živi u Svetoj Nedelji. Pohađa Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Piše, napose poeziju i lirsku prozu, te sa svojim tekstovima nastoji sudjelovati u literarnim natječajima i časopisima. U slobodno vrijeme voli proučavati književnost i povijest te učiti jezike.
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Luca Kozina (Split, 1990.) piše prozu, poeziju i književne kritike. Dobitnica je nagrade Prozak u sklopu koje je 2021. objavljena zbirka priča Važno je imati hobi. Zbirka je ušla u uži izbor nagrade Edo Budiša. Dobitnica je nagrada za poeziju Mak Dizdar i Pisanje na Tanane izdavačke kuće Kontrast u kategoriji Priroda. Dobitnica je nagrade Ulaznica za poeziju. Od 2016. piše književne kritike za portal Booksu. Članica je splitske udruge Pisci za pisce. Zajedno s Ružicom Gašperov i Sarom Kopeczky autorica je knjige Priručnica - od ideje do priče (2023).
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Ana Predan (Pula, 1996.) odrasla je u Vodnjanu. U šestoj godini počinje svirati violinu, a u šesnaestoj pjevati jazz. Po završetku srednje škole seli u Ljubljanu gdje studira međunarodne odnose, a onda u Trst gdje upisuje jazz pjevanje pri tršćanskom konzervatoriju na kojem je diplomirala ove godine s temom radništva u glazbi Istre. U toku studiranja putuje u Estoniju gdje godinu dana provodi na Erasmus+ studentskoj razmjeni. Tada sudjeluje na mnogo vrijednih i važnih projekata, i radi s umjetnicima i prijateljima, a počinje se i odmicati od jazza, te otkriva eksperimentalnu i improviziranu glazbu, te se počinje zanimati za druge, vizualne medije, osobito film. Trenutno živi u Puli, gdje piše za Radio Rojc i predaje violinu u Glazbenoj školi Ivana Matetića-Ronjgova. Piše oduvijek i često, najčešće sebi.
NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Eva Simčić (Rijeka, 1990.) do sada je kraću prozu objavljivala na stranicama Gradske knjižnice Rijeka, na blogu i Facebook stranici Čovjek-Časopis, Reviji Razpotja i na stranici Air Beletrina. Trenutno živi i radi u Oslu gdje dovršava doktorat iz postjugoslavenske književnosti i kulture.
Jyrki K. Ihalainen (r. 1957.) finski je pisac, prevoditelj i izdavač. Od 1978. Ihalainen je objavio 34 zbirke poezije na finskom, engleskom i danskom. Njegova prva zbirka poezije, Flesh & Night , objavljena u Christianiji 1978. JK Ihalainen posjeduje izdavačku kuću Palladium Kirjat u sklopu koje sam izrađuje svoje knjige od početka do kraja: piše ih ili prevodi, djeluje kao njihov izdavač, tiska ih u svojoj tiskari u Siuronkoskom i vodi njihovu prodaju. Ihalainenova djela ilustrirali su poznati umjetnici, uključujući Williama S. Burroughsa , Outi Heiskanen i Maritu Liulia. Ihalainen je dobio niz uglednih nagrada u Finskoj: Nuoren Voiman Liito 1995., nagradu za umjetnost Pirkanmaa 1998., nagradu Eino Leino 2010. Od 2003. Ihalainen je umjetnički direktor Anniki Poetry Festivala koji se odvija u Tampereu. Ihalainenova najnovija zbirka pjesama je "Sytykkei", objavljena 2016 . Bavi se i izvođenjem poezije; bio je, između ostalog, gost na albumu Loppuasukas finskog rap izvođača Asa 2008., gdje izvodi tekst pjesme "Alkuasukas".
Maja Marchig (Rijeka, 1973.) živi u Zagrebu gdje radi kao računovođa. Piše poeziju i kratke priče. Polaznica je više radionica pisanja poezije i proze. Objavljivala je u brojnim časopisima u regiji kao što su Strane, Fantom slobode, Tema i Poezija. Članica literarne organizacije ZLO. Nekoliko puta je bila finalistica hrvatskih i regionalnih književnih natječaja (Natječaja za kratku priču FEKPa 2015., Međunarodnog konkursa za kratku priču “Vranac” 2015., Nagrade Post scriptum za književnost na društvenim mrežama 2019. i 2020. godine). Njena kratka priča “Terapija” osvojila je drugu nagradu na natječaju KROMOmetaFORA2020. 2022. godine objavila je zbirku pjesama Spavajte u čarapama uz potporu za poticanje književnog stvaralaštva Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske u biblioteci Poezija Hrvatskog društva pisaca.
Juha Kulmala (r. 1962.) finski je pjesnik koji živi u Turkuu. Njegova zbirka "Pompeijin iloiset päivät" ("Veseli dani Pompeja") dobila je nacionalnu pjesničku nagradu Dancing Bear 2014. koju dodjeljuje finska javna radiotelevizija Yle. A njegova zbirka "Emme ole dodo" ("Mi nismo Dodo") nagrađena je nacionalnom nagradom Jarkko Laine 2011. Kulmalina poezija ukorijenjena je u beatu, nadrealizmu i ekspresionizmu i često se koristi uvrnutim, lakonskim humorom. Pjesme su mu prevedene na više jezika. Nastupao je na mnogim festivalima i klubovima, npr. u Engleskoj, Njemačkoj, Rusiji, Estoniji i Turskoj, ponekad s glazbenicima ili drugim umjetnicima. Također je predsjednik festivala Tjedan poezije u Turkuu.