Slobodan Ivanović (1988., Nikšić) objavio je dvije knjige pjesama: Adresa sna (2010.) i Osobine (2014). Jedan je od organizatora mjesečnih čitanja poezije ARGH u Beogradu, gdje živi i prevodi s francuskog i engleskog jezika.
5 x 5
pišem onima koji su odavno ostali bez očiju i zaboravili
da im se lakše popišati na tanjir nego dati im pravu priliku
svim mrtvim šamarima ovog grada što palaca kao jezik
malih guštera u brzim ste
zamasima teških mašina vi sobna
pružanja u noć vi moja djeca sa klanice zlo
i noćni treptači u pljesku simetričnih šaka
misli ste i disanje u bilo kojoj recimo Koče Popovića
okomitom dočekivanju nakon izlaska iz malih putujućih gradova
vama večeras hladno igraju dupeta i
teške ste vlasulje ovih šarenih glava
vas znam kao svoj loš falset
moji ste slatki pratioci u životu
grada očijukamo
trasiramo podzemne željeznice svake noći pa i ove
moji trapavi mali odbljesci samoće
slušajte mi glas i ostaće od mene samo
minus prisustvo mog sujetnog crvenog grla
minus drap itison što nikad nisam kupio
a vama će u gradovima sobama frižiderima trimerima tosterima slanicima započeti pet
godina pravog udarničkog jutra
a vama će na ruke pasti
krvava praška salama
kao Karenjina pod voz
i prestaćete da započeto završavate
dlake ostaju po slivnicima
kao utikači uz nogu kreveta
kao preduvan balon nadomak nitne
kao veliki otučeni pregrijani kotao
ti Wysmith generacija moja ljubavnik Pekinga
Merry i njeno obraćanje hodnicima
Réka i veliki zapaljeni zid
Tomica i šaka ječma u ruci
Clive i još barem pet nebitnih
svi vi dišete u pet sa pet
u mojim prašnjavim očima
Meri II
dosta više
raste u nama šareno i
iz okrajaka se izdvaja mala četvrtasta Meri
tako je rasla i rasla i zavukla ruku u naše grudi
i velikim prstima naglo izvukla smotan plan
dok sparna noć čeka kopilota i bradati otac svoje kopile iz šetnje
mi znamo da je kopile dijete i bradato biće muškarac a ne znamo
gdje je Meri
to koškanje u noći ili očaj u tijelu
trpeljive osobe u šarenoj košulji
tu smo svi u kotlarnici
kao na početku priče o mašinovođi
ali nismo ni okret dalje nego što smo bili jer
nema Meri
ne okreće se kao točak
nije ni borcima lako i njih neko mora da vozi
i propušta ih kroz crvene zavjese u tajne dijelove kafića
gdje sjedimo mi znojavi od pare i crni od malog čađavog
kupea i sve nas je više čak trideset plavih košulja
borci dolaze li dolaze a Meri samo stiska molotovku
i bez komande baca preko glave zatvoren plamen u okno
nešto ovdje postaje gusto
nekom se Meri izlanula uz meko oblo na čaši
inače je ne bi imao u rukama
nakon crvene sobe u kojoj si je
kuvao kao u kotlu
Tomica
dok je vidio kako drugi piše internet se izgubio
pa tako i najava pisanog i činjenica
o sudaru prstiju i senzora nije više
oblik trepćuće tri tačke niti faktografski iskaz is writing
a pisanje jeste stalo zakazan susret
nepoznatih slova sa okom odložen
kesten u Tomicinom džepu kao ptica
čeka otvoren prozor pa da prhne višak
gustog živog katrana
valjanje praznog hoda kao aluminijuma
od rude sitog Boga i tepsija na
točkovima
prema njemu se okrenulo i blista uz zid
iz njegovih šaka iz bušne kupole
prosipa se kestenje iz rupe kiša
i žar je zlatan kazan kuckan dugom rukom
u fišecima vješto prepečene loptice
zapetljaju se u zube i pojedu masne riječi
dok kao rijeka jezik preliva njihove slatke grebene
pokisli Tomica skiči dok bolno piša
kestenje okreće mala lopatica u pljosnatoj pesnici
šaramo dječje po Tomičinim širokim pantalonama
on se prepušta slučaju i nije više gospodin
meko mu zapeto lice Njemačka cijela u vatri
odjednom nokti na dršci
ruke su Sirije slabe a duge cijevi u vozu
čekaju sljedeće kolo
premija raste i raste
Tomica mršavoj djeci predaje džakove
slatke sudare traži sjekutić po sjekutić
jedemo hropćemo režimo mrljavo
jezik nam više ne može ni da stane u usta
pišemo duge poruke preko tuđih brzih netova
neprekidno odakle se izlazi i čija je kuća već
hrpa i koliko brada je potrebno da
tuđi srušiš minaret i tako sve mreže i mrežice
šapuću jasno bez prekida
odlaze tri male tačke i vrate se sa još mnogo
slogova
mi smo opet na Tomicinim vratima
da zaprijetimo put njega rukom velikog zakona krvi
Osobine I
Osobine svijeta su fizičke, i nisu za pjesmu
njihova rasprostranjena lična područja su
kao puževa kućica, ujedno i dom i tvrđava,
i svako ko se drzne ući narastao i veliki u taj prostor
magme i oličenja prilika, ne lica, je sam po sebi
licemjer, u najmanju ruku ništavan i nestaje
čim se neki element prostog svijeta sruši.
Osobine slike svijeta su takođe fizičke, ako
pristajemo da smatramo umjetnost nečim
što je van mimezisa, bićemo razočarani ovakvom
konstatacijom, slika svijeta je samo kadar
u nekom drugom fizičkom predmetu, ima
svoju debljinu i lična je emanacija količine gorčine
u ličnosti-posmatraču, međutim izostavljamo
mogućnost da posmatrač bude običan magarac.
Osobine rama slike svijeta su duhovna kategorija,
jer nije slika ono što čini prevaziđeni prostor
mogućnošću umjetnosti (kada kažem prostor
mislim na vrijeme), već okvir koji dijeli prisutnost
fizičkih osobina platna i zida na koji je okačen i
prisutnost naslikanog svijeta. Jedini način na koji
fiziku zida možemo odvojiti od svoje nemušte suštine
je da stavimo okvir u prostor koji obuhvata i
time je oslobodimo.
Osobine pjesme su lične i nefizičke, pjesma je ram
duha, pjesma je prostor ujarmljen tijelom i
papirom i na pjesmi se kao na zastavi ispisuju
parole, ako su parole glasnije od slobode - zastava
se pali, ako je pjesma glasnija od pisca - pjesma se pali,
ako je pisac glasniji od pjesme - magarci se pale,
ako je parola zapravo pjesma - prostor pjesme postaje
prostor recikliranog papira poprskanog mastilom,
sa svojom debljinom, samo još jedna slika, mimezis
svijeta.
Pjesma u kojoj Petra ubija Šešelja
u tijelu Petre Rosandić rascvjetao se cvijet
sa dna kičme bere koprive i suši
na drugoj strani ulice dječaci sišu breskvine sjemenke
plikovi Petri izbijaju po rukama dok baca
koprivu pod presu
kosa joj ne sadrži ni promil arsenika
odlučila je da je ne zanimaju otrovi
godina je dvije tisuće petnaesta
i u Bulevaru Kralja Aleksandra čuje se rafal
neko ubrzano skuplja čahure
maskirana u Čarlija Čaplina Petra Rosandić
ubija Šešelja
dok leži u lokvici krvi četnički
vojvoda bolno skiči dok Petri
jedri pulsira klitoris meci
su punjeni koprivom i matičnjakom
zrak miriše na svježe pokošenu
livadu iza dugo obrađivane bašče
Petra trči ka autu za bjekstvo
crnom Yugu 45 registracija
ST sa velikom naljepnicom na zadnjem staklu
lešim granja kilo
i crvenom petokrakom na mjenjaču
Telegraf javlja
nepoznati napadač se odvezao u pravcu Lešća
Petra poliva Yuga benzinom i pali na parkingu kod Ade Huje
Šešelj stiže da kaže jedino
oduvek sam hteo letovati na Braču
i umire na VMA
svi u prostoriji lakše dišu
cvijeće u Petri je već veliko
kada opadaju latice otežano
diše dok u kožnom kombinezonu
kao Trinity skače
lastu sa Pančevačkog mosta
posle se penje na zarđali remorker
i otkopčava se dok joj
sise kao plotuni sa Štrosmajera
pozdravljaju slobodu
Civilizacijski blues I
visoko podignite krovne grede tesari
linoleum tremens
bahata stoko mislite da se postavljaju konstrukcije tek tako radosnim obilježavanjem izuzetnih stanja
limeni lihvari zebe ozeble
Euzebiju ste na zajam valjda dospjeli
rezi moj roze u ustima plehanim
zakon zimskih ezoterija
litvanski čelični stomačići
teksaške vodenice
Ezopova sitna citra svira savršen džez
likovnjaci ulizice stijenje ekrana
tentative poreskih objašnjenja
ja pokušavam slovima da lutam
a ne kao vi da se štitite od zenita i zanosa
sinthom slabog saobraćaja
mistrije polirajte niste više
ni savršeni graditelji ni objašnjena divljač
stent u tenkovskom srcu
Tarragona na nogama od slonovače
staklo Murana u tiskanoj štampi
za cijenu ulaznice u kino ili mučilišni logor
tasty tasty tok svijesti
trohej ditiramb asketski stihovi
slabići slabići sebični
sokovi stvarnosti space shuttleovi savjesti usnuli Sanaderi
Sevojno pod maglom Semolj u glasu
slavski kolač eskadronima smrti
espadrile osušene zijevaju na zidiću
kitnjasti Čečeni licitiraju na Sundanceu
za održavanje festivala panslovenskog zaumnog filma
Dis djevojački čkilji dok se sa španskih
omalterisanih svježe soba svlači šalitra zida
zapaljivi sadržaj podsvijesti
sijedi Markes tipka kako je u mističnoj prašini ostala samo
izgubljena zaprega osušenih debala
i točilica za naftu ugrađena u drvosječinom dvorištu
zapamtite tesari proglas o suprotnoj strani svijeta
i o tome kako je nemoguće
biti ujedno plodotvoran i plodan ploditelj i oplođeni
istresite sjemene kesice negdje
gdje isposnici ne ostavljaju slameni šeširić
kada se vraćaju naprečac osjedjeli sa rijeke
zauzdajte vaše džinovske šarane
oklijevajte još jednom kada ostavite
štapove pored istrošenih motornih testera
derite se inače će vas iz zasjede
osakatiti amazing Amazonci
isti koji guraju brodove preko svježe ošišanih polja
pri petoj proleterskoj brigadi
pastiri prilaze noseći pršute
i zahvalni ratnici sišu slane kosti
odnekuda se pojavljuje vremešni triceratops
i najednom se poredak stvarnosti glasno ukida
lijepi Branković stiže na Kosovo sa bataljonom partizana
Musolini biva zarobljen u Postojinskoj jami
gdje se sprijateljuje sa čovječjom ribicom i rastu mu škrge
Limske večeri poezije počinju počasnim plotunom
u čast poginulim pjesnicima
Šalamun zavija šal oko vrata i ljubi Brežnjeva
naočigled Tita koji je stao u izmet
dok negdje svira dobri
civilizacijski blues
Dobri loši prljavi i zli
Hart Krejn, podigni visoko ruke
pa ćeš znati valjda nešto
mekintoš pod miškom ti je
a zauzvrat tražiš gigaherce
čiste procesorske snage
klopara osam jezgara kao
konji u galopu a tebi pred očima
igraju Frostove jabuke
good old mighty lord have mercy upon
a soul of an illiterate
nije znao šta čini pa je spičio
pravo u zid oči iskolačene kotrljao
brzo brzo donesite zavoje
pa će da prodefiluju svi amerikana
tropi
Hallelujah Jesus
the apple pie is damn fine
and the coffee is black like a midnight on a moonless night
osjećaš li vožnju talasa zakulisne poezije
gdje se u džepovima drže nauljeni češljevi
a sve je besprekorno folded i svi su
odavno skinuli kamenac zar
nije underbelly ove noći
sušta suprotnost onome što smo navikli
snijegu u decembru i garavim prodavcima deviza
ispred bioskopa Partizan
devedeset druge sam brojao dugo
a dvije hiljade i prve ili ranije
dobio cd Gorillaza pa kad krene
Clint Eastwood meni odmah
pred očima magla i nešto
drugačije zaigra a to nisu
dobri loši prljavi i zli
Istrijebljenje (Satiranje)
Lee Harvey Osvald nije nikog ubio jebote
to pokušavam da vam kažem
ni Milorad Ulemek Legija
ni John Wilkes Booth
kao ni Bojan Savić Ostojić
na kraju krajeva mada nije isključeno da je pokušao
kažem mu ja jedared
Bojane zauzdaj jezičinu uzdaj
se u Zaratustru sličice polijepi
češkaj mačorčiće pa ću ti
krčkati čorbicu
zaštiti šišmiševo gnijezdo opnom
pop filter uguraj u rukavčić
lakše Bojane opet sviraš šiškama
on se samo isceri i cugne
zabaci ceger za rame
donosi mi knjižice
štanca me ponovo ljudi
zamišljam ga kako noćima sjedi
i čekićima kuje slova za Osobine
pa slaže u okvirčić i štampa lažne rikne
kada dođe sa vrata mu ponudim
da se ušteka u mikserčić
on odbija jer je uzemljen
elem svjedočiću Bojane
ubijedio si me da se ubistvo isplatilo
makar roknuo Čakarevića
meštra Candy Crasha
možeš da izrešetaš cijeli Caché
for all that I care
podaviš I.D.I.O.T.e
žaračem uštrojiš Živanovića
ARGHovce povješaš
(i mrtav bih svjedočio
samo ako Anu ne osakatiš)
Viktora da mučiš Viktorijom dok ne propjeva
Bojana Markovića u želatin da preobratiš
Nidžovićku u odžak strpaš
cijeli Treći Trg da poliješ benzinom i zapališ
Agon u agoniji da skonča u ddos napadu vijeka
Pogačar da je ispečen i poslužen
Tomaš pretvoren u papier mâché
Đurišića molim ubij muški zaslužio je da kao čovjek skonča
sva groblja oskrnavi nakon
tog pjesničkog istrijebljenja
Šamiju sam zaboravio on je
možda zaslužio smrt u polju
ne sumnjam da si ti Šalamunu
poslužio posljednju večeru
barem bih tako volio
da je umro od ruke što slaže slova
i šta da radim BSO kad znam da nisi nikog ubio
tako ću uvijek do smrti izjavljivati
Kako klicati kretenima
Neko/a prvo kaže: Bravo! Potom se u salvama odmotaju
sve druge ozbiljne pohvale, kao da je taj koga objašnjavaju,
a kreteni uvijek misle da mogu da objasne, posebna kategorija.
Neko ili neka tad odluči da nekne u svom bićsciplinovanom
ja, i tako zanečen/a nije ništa, ali ipak razumije da jeste, barem
naznaka nečega. Kako to možeš objasniti nekom/j a da se ne
zagrcneš od smijeha, da ga/je, jeli, nema?
1. Zatvoreno tvrditi da je sve rečeno sasvim ispravno u svakom datom obliku.
2. Ponavljati stavku 1. dok se ne zagrcnu svi od jada.
3. Ponavljati stavku 2.
4. Ponavljati.
Ostalo se uglavnom samo kaže, Aleksandar Vučić, Aleksandar Vučić, uglavnom
Aleksandar Vučić, uglavnom.
(…)
Kažeš Kandinski. Međutim, niski
start tvoje misli spaja ga sa skliskim oblikom
antipotopa i, tako taj isti znak
te otkriva, bliski dijamantski krak
dozrelog dogorjelog doziva, dviski.
Međutim, odgovori li ti da se
skliski komad ogrijeva po prirodi
stvari i, kisli mišljenju podozreli kvisling će pod vodom čekanja
znati da niste ni ti ni
mogući on bliski.
viski! viski doktore McCoY, disk
okrenite na drugu stranu i zaboravite na mene,
geese Johnson baby’s brother old, ne može
ni da podrigne od dosade, hororne preživjele
žalopojke.
Kažeš Maljevič ? Tu već drugačije pristupamo kadru,
okvir se isteže ne bi li u njega stali i bar i garaža i JackO
već požutio od Drine, i Ben Franklin zgužvan
harmonijum pokisao još za vrijeme pljuska,
exorcist extrovert exemplar Eddard stark .
Vasilij slika drugojače, on često okiva topole,
denge groznica, geezer sa keychain osmjehom
Vancouver u doba mogućeg otcijepljenja, revolt,
Lazarusov stinkin’ coffin, cuffs muzzle leggings
lizard snake azimuth ozone layer thin enough to breathe
through.
Kritična masa raspisuje novi natječaj književne nagrade "Kritična masa" za mlade autorice i autore (do 35 godina).
Ovo je osmo izdanje nagrade koja pruža pregled mlađe prozne scene (širi i uži izbor) i promovira nova prozna imena.
Prva nagrada iznosi 700 eura (bruto iznos) i dodjeljuje se uz plaketu.
U konkurenciju ulaze svi dosad neobjavljeni oblici proznih priloga (kratka priča, odlomci iz većih formi, prozne crtice). Osim prozne fikcije, prihvatljivi su i dokumentarni prozni tekstovi te dnevničke forme koji posjeduju književnu dimenziju.
Prethodnih su godina nagradu dobili Ana Rajković, Jelena Zlatar, Marina Gudelj, Mira Petrović, Filip Rutić, Eva Simčić i Ana Predan.
Krajnji rok za slanje prijava je 10.12.2024.
Pravo sudjelovanja imaju autorice i autori rođeni od 10.12.1989. nadalje.
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Robert Aralica (Šibenik, 1997.) studij hrvatskoga i engleskoga jezika i književnosti završava 2020. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. U slobodno vrijeme bavi se pisanjem proze i produkcijom elektroničke glazbe. Svoje literarne radove objavljivao je u studentskim časopisima Humanist i The Split Mind. 2022. kriminalističkom pričom Natkrovlje od čempresa osvojio je prvo mjesto na natječaju Kristalna pepeljara. Trenutno je zaposlen u II. i V. splitskoj gimnaziji kao nastavnik hrvatskoga jezika.
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Iva Esterajher (Ljubljana, 1988.) živi i radi u Zagrebu. Diplomirala je politologiju na Fakultetu političkih znanosti. Aktivno se bavi likovnom umjetnošću (crtanje, slikarstvo, grafički rad), fotografijom, kreativnim pisanjem te pisanjem filmskih i glazbenih recenzija. Kratke priče i poezija objavljene su joj u književnim časopisima i na portalima (Urbani vračevi, UBIQ, Astronaut, Strane, NEMA, Afirmator) te je sudjelovala na nekoliko književnih natječaja i manifestacija (Večernji list, Arteist, FantaSTikon, Pamela festival i dr.).
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Nikola Pavičić (Zagreb, 2004.) živi u Svetoj Nedelji. Pohađa Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Piše, napose poeziju i lirsku prozu, te sa svojim tekstovima nastoji sudjelovati u literarnim natječajima i časopisima. U slobodno vrijeme voli proučavati književnost i povijest te učiti jezike.
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Luca Kozina (Split, 1990.) piše prozu, poeziju i književne kritike. Dobitnica je nagrade Prozak u sklopu koje je 2021. objavljena zbirka priča Važno je imati hobi. Zbirka je ušla u uži izbor nagrade Edo Budiša. Dobitnica je nagrada za poeziju Mak Dizdar i Pisanje na Tanane izdavačke kuće Kontrast u kategoriji Priroda. Dobitnica je nagrade Ulaznica za poeziju. Od 2016. piše književne kritike za portal Booksu. Članica je splitske udruge Pisci za pisce. Zajedno s Ružicom Gašperov i Sarom Kopeczky autorica je knjige Priručnica - od ideje do priče (2023).
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Ana Predan (Pula, 1996.) odrasla je u Vodnjanu. U šestoj godini počinje svirati violinu, a u šesnaestoj pjevati jazz. Po završetku srednje škole seli u Ljubljanu gdje studira međunarodne odnose, a onda u Trst gdje upisuje jazz pjevanje pri tršćanskom konzervatoriju na kojem je diplomirala ove godine s temom radništva u glazbi Istre. U toku studiranja putuje u Estoniju gdje godinu dana provodi na Erasmus+ studentskoj razmjeni. Tada sudjeluje na mnogo vrijednih i važnih projekata, i radi s umjetnicima i prijateljima, a počinje se i odmicati od jazza, te otkriva eksperimentalnu i improviziranu glazbu, te se počinje zanimati za druge, vizualne medije, osobito film. Trenutno živi u Puli, gdje piše za Radio Rojc i predaje violinu u Glazbenoj školi Ivana Matetića-Ronjgova. Piše oduvijek i često, najčešće sebi.
NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Eva Simčić (Rijeka, 1990.) do sada je kraću prozu objavljivala na stranicama Gradske knjižnice Rijeka, na blogu i Facebook stranici Čovjek-Časopis, Reviji Razpotja i na stranici Air Beletrina. Trenutno živi i radi u Oslu gdje dovršava doktorat iz postjugoslavenske književnosti i kulture.
Jyrki K. Ihalainen (r. 1957.) finski je pisac, prevoditelj i izdavač. Od 1978. Ihalainen je objavio 34 zbirke poezije na finskom, engleskom i danskom. Njegova prva zbirka poezije, Flesh & Night , objavljena u Christianiji 1978. JK Ihalainen posjeduje izdavačku kuću Palladium Kirjat u sklopu koje sam izrađuje svoje knjige od početka do kraja: piše ih ili prevodi, djeluje kao njihov izdavač, tiska ih u svojoj tiskari u Siuronkoskom i vodi njihovu prodaju. Ihalainenova djela ilustrirali su poznati umjetnici, uključujući Williama S. Burroughsa , Outi Heiskanen i Maritu Liulia. Ihalainen je dobio niz uglednih nagrada u Finskoj: Nuoren Voiman Liito 1995., nagradu za umjetnost Pirkanmaa 1998., nagradu Eino Leino 2010. Od 2003. Ihalainen je umjetnički direktor Anniki Poetry Festivala koji se odvija u Tampereu. Ihalainenova najnovija zbirka pjesama je "Sytykkei", objavljena 2016 . Bavi se i izvođenjem poezije; bio je, između ostalog, gost na albumu Loppuasukas finskog rap izvođača Asa 2008., gdje izvodi tekst pjesme "Alkuasukas".
Maja Marchig (Rijeka, 1973.) živi u Zagrebu gdje radi kao računovođa. Piše poeziju i kratke priče. Polaznica je više radionica pisanja poezije i proze. Objavljivala je u brojnim časopisima u regiji kao što su Strane, Fantom slobode, Tema i Poezija. Članica literarne organizacije ZLO. Nekoliko puta je bila finalistica hrvatskih i regionalnih književnih natječaja (Natječaja za kratku priču FEKPa 2015., Međunarodnog konkursa za kratku priču “Vranac” 2015., Nagrade Post scriptum za književnost na društvenim mrežama 2019. i 2020. godine). Njena kratka priča “Terapija” osvojila je drugu nagradu na natječaju KROMOmetaFORA2020. 2022. godine objavila je zbirku pjesama Spavajte u čarapama uz potporu za poticanje književnog stvaralaštva Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske u biblioteci Poezija Hrvatskog društva pisaca.
Juha Kulmala (r. 1962.) finski je pjesnik koji živi u Turkuu. Njegova zbirka "Pompeijin iloiset päivät" ("Veseli dani Pompeja") dobila je nacionalnu pjesničku nagradu Dancing Bear 2014. koju dodjeljuje finska javna radiotelevizija Yle. A njegova zbirka "Emme ole dodo" ("Mi nismo Dodo") nagrađena je nacionalnom nagradom Jarkko Laine 2011. Kulmalina poezija ukorijenjena je u beatu, nadrealizmu i ekspresionizmu i često se koristi uvrnutim, lakonskim humorom. Pjesme su mu prevedene na više jezika. Nastupao je na mnogim festivalima i klubovima, npr. u Engleskoj, Njemačkoj, Rusiji, Estoniji i Turskoj, ponekad s glazbenicima ili drugim umjetnicima. Također je predsjednik festivala Tjedan poezije u Turkuu.