kritika

Treći korak u tamu

Piše: Marko Pogačar
Ivana Simić Bodrožić, Prijelaz za divlje životinje, VBZ, Zagreb, 2012.
"Nova se pjesnička knjiga Ivane Simić Bodrožić može čitati kao nastavak svojevrsne trilogije, nadovezujući se na prvijenac, zbirku Prvi korak u tamu (2005.) te roman Hotel Zagorje."



 

Nova se pjesnička knjiga Ivane Simić Bodrožić, kako predlaže i urednička bilješka, zaista može i mora čitati kao nastavak svojevrsne trilogije, nadovezujući se na prvijenac, 'Kvirinom' i 'Goranom za mlade pjesnike' nagrađenu zbirku Prvi korak u tamu (2005.) te 'Kiklopom' nagrađen roman Hotel Zagorje iz 2010.

Centralno njezino referencijalno mjesto, oko kojeg se centrifugalno obrće autoričin tekstualni univerzum, teška je osobna ratna trauma, koju se pjesnikinja, međutim, povremeno ne libi sagledati u sasvim ironičnom i gotovo ciničnom tonu, osuđujući usput parazitirajući spektakl koji se u danoj matrici veže uz sve, pa tako i patnju: Ja sam, pomalo je to već i javna stvar, / vlasnica traume; reći će. Na ovu se sveprožimajuću pozadinu nadovezuje i jedan novi motivski sklop, nešto recentnija 'pozitivna trauma' majčinstva. S njome se, razumljivo, opet otkriva čitav sklop egzistencijalnih tema (autorica ih, sasvim opravdano, djelom identificira sa socijalnima), koje neizbježno u svim smjerovima interferiraju s onim krovnim traumatskim okvirom.

            Četrdeset i pet uvrštenih pjesama raspoređeno je u pet ciklusa, od kojih prva tri, dječje, mamine i tatine pjesme, čine svojevrsnu cjelinu. U tri različite perspektive, koje se navedenim redom umnožavaju i usložnjuju, u uglavnom dužim, narativnim pjesmama bez prevelike eufonijske i ritmičke akrobatike, minimiziranih figura i pjesničkih 'ukrasa', uglavnom semantički zaokruženog stiha i/ili strofe te s većinom osobina koje se već po inerciji vežu uz 'stvarnosni' registar, razloženo je jedno vlastitom prošlošću duboko obilježeno iskustvo svijeta, gorki talog iskustva kojeg je, svejedno, nužno na najbezbolniji mogući način i dalje živjeti te, nimalo manje važno, posredovati dalje, vlastitoj djeci. Najgušći je i najbolniji ovdje tatin ciklus, u kojem se iskoračuje iz vlastite nuklearne obitelji i izravnije progovara o onoj tek nešto široj, koja je na svojoj koži iznijela sve užase domaćih devedesetih.  

            Četvrti, eponimni ciklus, kao motivsku dominantu ima aktualnu svakodnevicu protagonistice, duboko ukorijenjenu u vododerine neoliberalnog svijeta-oko-nas, u kojem ni poezija ne trpi prenemaganje. Sada je usredotočenija na sebe, otvara prostor tijela, ali pjesmama višestruko premreženim autopoetičkim komentarima te refleksijom vlastite autorske pozicije. Posljednji je ciklus, osjetno slabiji od ostatka, u knjigu zalutao, i to baš na najgore mjesto, njezin kraj.

            Usprkos jedinstvenoj hrabrosti koju ova, kao i sve dosadašnje autoričine knjige donose, postavlja se pitanje je li vrijeme da se Ivana odmakne od teme koju si je zadala. Ne zato što bi ona bila iscrpljena, ili što bi izgubila na važnosti ili aktualnosti, već što je autorica sve slabije uspijeva umjetnički reflektirati. Iako u knjizi ima dobrih, pa i sjajnih pjesama, poput recimo one nenaslovljene druge po redu (koja i jest velika upravo zbog svojeg neizrečenog, zbog slutnje zla, nagovještaja a ne njegova opetovanog imenovanja), ili Sobe 39 (koja se gotovo izravno nadovezuje na mučno svjedočanstvo Sobe 325 iz Prvog koraka…), većina uvrštenih sastavaka ne ponavlja pjesničku energiju onih petnaestak zaista moćnih, strašnih i dirljivih pjesama koje su prvijencu donijele zasluženu pozornost.  

            Prijelaz, ipak, nudi sasvim dovoljno zaloga da s veseljem očekujemo sljedeću Ivaninu knjigu. Tim više ako se njegov značaj zaista pokaže prijelaznim.

 

proza

Iva Sopka: Moje pravo, nezaljubljeno lice

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Iva Sopka (1987., Vrbas) objavila je više kratkih priča od kojih su najznačajnije objavljene u izboru za književnu nagradu Večernjeg lista „Ranko Marinković“ 2011. godine, Zarezovog i Algoritmovog književnog natječaja Prozak 2015. godine, nagrade „Sedmica & Kritična Masa“ 2016. i 2017. godine, natječaja za kratku priču Gradske knjižnice Samobor 2016. godine te natječaja za kratku priču 2016. godine Broda knjižare – broda kulture. Osvojila je i drugo mjesto na KSET-ovom natječaju za kratku priču 2015. godine. Trenutno živi u Belišću i radi kao knjižničarka u osnovnoj školi.

proza

Mira Petrović: Bye bye baby bye; Zana

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Mira Petrović rođena je 1989. u Splitu. Predaje engleski jezik iako bi više uživala s talijanskim. Piše prozu, ponekad odluta u poeziju. Objavila priče i pjesme na raznim portalima i u časopisima. Bila je u užem izboru za nagradu Sedmice i Kritične mase 2017. Jedna od deset finalista međunarodnog natječaja Sea of words 2016. Dobitnica Vranca – 2015. i Ulaznice 2016.

proza

Ivana Pintarić: Priče

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Ivana Pintarić (1988., Zagreb) je po zanimanju edukacijski rehabilitator. Piše poeziju i kratke priče. Ulomkom iz romana „Gorimo (ali ne boli više)“ ušla je u finale izbora za nagradu "Sedmica & Kritična masa" 2015. godine. Ulazi u širi izbor nagrade "Sedmica & Kritična masa" 2017. ulomkom iz romana "Ovo nije putopis o Americi". Bila je polaznica Booksine radionice pisanja proze pod mentorstvom Zorana Ferića. Objavila je radove na kultipraktik.org i booksa.hr. Objavila je i priču u časopisu Fantom slobode. Članica je književne grupe ZLO.

proza

Marin Ivančić: Karijatida

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Marin Ivančić (1991., Karlovac) diplomirani je pravnik na stručnom usavršavanju u Hrvatskoj komori ovlaštenih inženjera geodezije. Od zala birokracije dušu spašava čitanjem, županijskim nogometom, a odnedavno i pisanjem. Igra zadnjeg veznog u NK Dobra-Novigrad na Dobri, ima dobar udarac i pregled igre. Čitalački ukus mu je hipsterski eklektičan. Ovo mu je prvi objavljeni rad.

proza

Jelena Petković: Japan

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Jelena Petković (1984.) diplomirala je povijest i engleski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Osijeku. Živi i radi u Vukovaru.

proza

Luiza Bouharaoua: Zvučni zid

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Luiza Bouharaoua (1985., Split) diplomirala je kroatistiku i anglistiku na Filozofskom fakultetu u Splitu. Radi u Skribonautima. Prevodi i piše. Prevela je roman Rachel Kushner "Bacači plamena" (Profil, 2017.). Kratke priče objavljivala je u The Split Mindu, Fantomu Slobode i na portalima Kritična masa i Nema. Priče su joj izvođene u na Trećem programu hrvatskog radija. Uvrštena je u regionalni zbornik "Izvan koridora - najbolja kratka priča" (VBZ, 2011.) i antologiju hrvatske mlade proze "Bez vrata, bez kucanja" (Sandorf, 2012.). Finalistica je natječaja Festivala europske kratke priče u 2016. i 2017. godini. Dobitnica je nagrade Ulaznica za kratku priču te nagrade Prozak za najbolji prozni rukopis autora/ica do 35 godina. U 2019. izlazi joj Prozakom nagrađeni prvijenac.

proza

Valerija Cerovec: Hotel Horizont (ulomak iz kratkog romana)

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Valerija Cerovec (1993., Čakovec) je vizualna umjetnica i spisateljica. Završila je preddiplomski studij modnog dizajna na Tekstilno-tehnološkom fakultetu i studij komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu, a diplomirala na Odsjeku za animirani film i nove medije na Akademiji likovnih umjetnosti. Dobitnica je nagrade “Franjo Marković” Filozofskog fakulteta. Sudjelovala je u nizu skupnih izložbi i jednoj samostalnoj naziva “23. rujna, dan kad se ništa naročito nije dogodilo”. Članica je HDLU-a.

proza

Jan Bolić: Mrtvi kanal (ulomak iz neobjavljenog romana)

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Jan Bolić (1995., Rijeka) je autor koji boluje od progresivne bolesti spinalne mišićne atrofije tip 2 zbog koje ne može pomaknuti gotovo nijedan dio tijela, no i dalje, bez obzira na progresiju bolesti, uspijeva pisati s dva prsta koja još uvijek može pomaknuti i s njima stvara književna djela. Dosad je objavio dvije knjige: zbirku poezije „Trenutci“ (2016.) i zbirku poezije i proznih zapisa „Može biti lijepo“ (2017.). Jedna pjesma objavljena je i u zbirci poezije skupine autora iz cijele RH naziva „Petrinjske staze“ iz Petrinje. Povremeno objavljuje svoje radove na književnim portalima i svom Facebook profilu U trećoj knjizi odlučio se pozabaviti žanrom krimića.

proza

Andrea Bauk: Kult užarene krune

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Andrea Bauk (1985., Rijeka) je završila stručni studij vinarstva u Poreču nakon kojeg je radila razne poslove. Teme njezinog pisanja su SF, međuljudski, pogotovo obiteljski odnosi i tabu teme, a njezini likovi redovito su autsajderi i mizantropi. Nekoliko njezinih priča i pjesama objavljene su u sklopu književnih natječaja.

proza

Luka Katančić: Papirnati poljubac

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Luka Katančić (1996., Zagreb) student je Pravnog fakulteta u Zagrebu. 2014. i 2015. godine osvojio je treće nagrade: „Stanislav Preprek“, „Joan Flora“, „Pavle Popović“, „Janoš Siveri“, „Rade Tomić“ te drugu nagradu „Duško Trifunović“ u Novom Sadu za poeziju u kategoriji do 30 godina.

proza

Dalen Belić: Ispovijed serijskog samoubojice

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Dalen Belić rođen je 1997. godine. Živi u Pazinu, a studira engleski i njemački jezik na Filozofskom fakultetu u Rijeci. Objavljivan je u istrakonskoj zbirci Apokalipsa laži te zbirkama Priče o manjinama i Priče o Pazinu u sklopu Festivala Fantastične Književnosti. Osvojio je drugo mjesto na Riječkim perspektivama 2017. godine i prvo mjesto 2018. Jednu njegovu priču teškometalne tematike možete pročitati na portalu Perun.hr.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg