kritika

Treći korak u tamu

Piše: Marko Pogačar
Ivana Simić Bodrožić, Prijelaz za divlje životinje, VBZ, Zagreb, 2012.
"Nova se pjesnička knjiga Ivane Simić Bodrožić može čitati kao nastavak svojevrsne trilogije, nadovezujući se na prvijenac, zbirku Prvi korak u tamu (2005.) te roman Hotel Zagorje."



 

Nova se pjesnička knjiga Ivane Simić Bodrožić, kako predlaže i urednička bilješka, zaista može i mora čitati kao nastavak svojevrsne trilogije, nadovezujući se na prvijenac, 'Kvirinom' i 'Goranom za mlade pjesnike' nagrađenu zbirku Prvi korak u tamu (2005.) te 'Kiklopom' nagrađen roman Hotel Zagorje iz 2010.

Centralno njezino referencijalno mjesto, oko kojeg se centrifugalno obrće autoričin tekstualni univerzum, teška je osobna ratna trauma, koju se pjesnikinja, međutim, povremeno ne libi sagledati u sasvim ironičnom i gotovo ciničnom tonu, osuđujući usput parazitirajući spektakl koji se u danoj matrici veže uz sve, pa tako i patnju: Ja sam, pomalo je to već i javna stvar, / vlasnica traume; reći će. Na ovu se sveprožimajuću pozadinu nadovezuje i jedan novi motivski sklop, nešto recentnija 'pozitivna trauma' majčinstva. S njome se, razumljivo, opet otkriva čitav sklop egzistencijalnih tema (autorica ih, sasvim opravdano, djelom identificira sa socijalnima), koje neizbježno u svim smjerovima interferiraju s onim krovnim traumatskim okvirom.

            Četrdeset i pet uvrštenih pjesama raspoređeno je u pet ciklusa, od kojih prva tri, dječje, mamine i tatine pjesme, čine svojevrsnu cjelinu. U tri različite perspektive, koje se navedenim redom umnožavaju i usložnjuju, u uglavnom dužim, narativnim pjesmama bez prevelike eufonijske i ritmičke akrobatike, minimiziranih figura i pjesničkih 'ukrasa', uglavnom semantički zaokruženog stiha i/ili strofe te s većinom osobina koje se već po inerciji vežu uz 'stvarnosni' registar, razloženo je jedno vlastitom prošlošću duboko obilježeno iskustvo svijeta, gorki talog iskustva kojeg je, svejedno, nužno na najbezbolniji mogući način i dalje živjeti te, nimalo manje važno, posredovati dalje, vlastitoj djeci. Najgušći je i najbolniji ovdje tatin ciklus, u kojem se iskoračuje iz vlastite nuklearne obitelji i izravnije progovara o onoj tek nešto široj, koja je na svojoj koži iznijela sve užase domaćih devedesetih.  

            Četvrti, eponimni ciklus, kao motivsku dominantu ima aktualnu svakodnevicu protagonistice, duboko ukorijenjenu u vododerine neoliberalnog svijeta-oko-nas, u kojem ni poezija ne trpi prenemaganje. Sada je usredotočenija na sebe, otvara prostor tijela, ali pjesmama višestruko premreženim autopoetičkim komentarima te refleksijom vlastite autorske pozicije. Posljednji je ciklus, osjetno slabiji od ostatka, u knjigu zalutao, i to baš na najgore mjesto, njezin kraj.

            Usprkos jedinstvenoj hrabrosti koju ova, kao i sve dosadašnje autoričine knjige donose, postavlja se pitanje je li vrijeme da se Ivana odmakne od teme koju si je zadala. Ne zato što bi ona bila iscrpljena, ili što bi izgubila na važnosti ili aktualnosti, već što je autorica sve slabije uspijeva umjetnički reflektirati. Iako u knjizi ima dobrih, pa i sjajnih pjesama, poput recimo one nenaslovljene druge po redu (koja i jest velika upravo zbog svojeg neizrečenog, zbog slutnje zla, nagovještaja a ne njegova opetovanog imenovanja), ili Sobe 39 (koja se gotovo izravno nadovezuje na mučno svjedočanstvo Sobe 325 iz Prvog koraka…), većina uvrštenih sastavaka ne ponavlja pjesničku energiju onih petnaestak zaista moćnih, strašnih i dirljivih pjesama koje su prvijencu donijele zasluženu pozornost.  

            Prijelaz, ipak, nudi sasvim dovoljno zaloga da s veseljem očekujemo sljedeću Ivaninu knjigu. Tim više ako se njegov značaj zaista pokaže prijelaznim.

 

proza

Philippe Lançon: Zakrpan

Philippe Lançon (1963.) novinar je, pisac i književni kritičar. Piše za francuske novine Libération i satirički časopis Charlie Hebdo. Preživio je napad na redakciju časopisa te 2018. objavio knjigu Zakrpan za koju je dobio niz nagrada, među kojima se ističu Nagrada za najbolju knjigu časopisa Lire 2018., Nagrada Femina, Nagrada Roger-Caillois, posebno priznanje žirija Nagrade Renaudot. Knjiga je prevedena na brojne jezike te od čitatelja i kritike hvaljena kao univerzalno remek-djelo, knjiga koja se svojom humanošću opire svakom nasilju i barbarizmu.

proza

Sándor Jászberényi: Najljepša noć duše

Sándor Jászberényi (1980.) mađarski je novinar i pisac. Objavio je knjige Vrag je crni pas: priče s Bliskog istoka i šire (New Europe Books, 2014.) i Najljepša noć duše, koja je 2017. dobila mađarsku književnu nagradu Libri. Kao ratni dopisnik za mađarske medije, New York Times, Egypt Independent izvještavao je o Arapskom proljeću, sukobima u Gazi, Darfurskoj krizi itd. Živi između Budimpešte i Kaira.

proza

Sheila Heti: Majčinstvo

Sheila Heti (1976.) jedna je od najistaknutijih kanadskih autorica svoje generacije. Studirala je dramsko pisanje, povijest umjetnosti i filozofiju. Piše romane, kratke priče, dramske tekstove i knjige za djecu. U brojnim utjecajnim medijima objavljuje književne kritike i intervjue s piscima i umjetnicima. Bestseleri How Should a Person Be? i Women in Clothes priskrbili su joj status književne zvijezde. New York Times uvrstio ju je na popis najutjecajnijih svjetskih književnica koje će odrediti način pisanja i čitanja knjiga u 21. stoljeću, a roman Majčinstvo našao se na njihovoj ljestvici najboljih knjiga 2018. godine. Hvalospjevima su se pridružili i časopisi New Yorker, Times Literary Supplement, Chicago Tribune, Vulture, Financial Times i mnogih drugi koji su je proglasili knjigom godine. Majčinstvo je tako ubrzo nakon objavljivanja postao kultni roman. Sheila Heti živi u Torontu, a njezina su djela prevedena na više od dvadeset jezika.

poezija

Selma Asotić: Izbor iz poezije

Selma Asotić je pjesnikinja. Završila je magistarski studij iz poezije na sveučilištu Boston University 2019. godine. Dobitnica je stipendije Robert Pinsky Global Fellowship i druge nagrade na književnom natječaju Brett Elizabeth Jenkins Poetry Prize. Nominirana je za nagradu Puschcart za pjesmu ''Nana'', a 2021. uvrštena je među polufinaliste/kinje nagrade 92Y Discovery Poetry Prize. Pjesme i eseje na engleskom i bhsc jeziku objavljivala je u domaćim i međunarodnim književnim časopisima.

proza

Ines Kosturin: Izbor iz poezije

Ines Kosturin (1990., Zagreb) rodom je iz Petrinje, gdje pohađa osnovnu i srednju školu (smjer opća gimnazija). Nakon toga u istom gradu upisuje Učiteljski fakultet, gdje je i diplomirala 2015. godine te stekla zvanje magistre primarnog obrazovanja. Pisanjem se bavi od mladosti, a 2014. izdaje svoju prvu samostalnu zbirku poezije, ''Papirno more''. Krajem 2020. izdaje drugu samostalnu zbirku poezije, ''Herbarij''. Pjesme objavljuje kako u domaćim, tako i u internacionalnim (regionalno i šire) zbornicima i časopisima. Na međunarodnom natječaju Concorso internazionale di poesia e teatro Castello di Duino 2018. osvaja treću nagradu. Poeziju uglavnom piše na hrvatskom i engleskom jeziku.

proza

Luka Ivković: Sat

Luka Ivković (1999., Šibenik) je student agroekologije na Agronomskom fakultetu u Zagrebu. Do sada je objavljivao u časopisu Kvaka, Kritična masa, Strane, ušao u širi izbor za Prozak 2018., uvršten u zbornik Rukopisi 43.

poezija

Bojana Guberac: Izbor iz poezije

Bojana Guberac (1991., Vukovar) odrasla je na Sušaku u Rijeci, a trenutno živi u Zagrebu. U svijet novinarstva ulazi kao kolumnistica za Kvarner News, a radijske korake započinje na Radio Sovi. Radila je kao novinarka na Radio Rijeci, u Novom listu, na Kanalu Ri te Ri portalu. Trenutno radi kao slobodna novinarka te piše za portale Lupiga, CroL te Žene i mediji. Piše pjesme od osnovne škole, ali o poeziji ozbiljnije promišlja od 2014. godine kada je pohađala radionice poezije CeKaPe-a s Julijanom Plenčom i Andreom Žicom Paskučijem pod mentorstvom pjesnikinje Kristine Posilović. 2015. godine imala je prvu samostalnu izložbu poezije o kojoj Posilović piše: ''Primarni zadatak vizualne poezije jest da poeziju učini vidljivom, tj. da probudi kod primatelja svijest o jeziku kao materiji koja se može oblikovati. Stoga Guberac pred primatelje postavlja zahtjevan zadatak, a taj je da pokušaju pjesmu obuhvatiti sa svih strana u prostoru, da ju pokušaju doživjeti kao objekt. Mada pjesnički tekst u ovom slučaju primamo vizualno, materijal te poezije je dalje jezik.'' Njezine pjesme objavljivane su u časopisima, a ove godine njezina je poezija predstavljena na Vrisku – riječkom festivalu autora i sajmu knjiga.

proza

Iva Sopka: Plišane lisice

Iva Sopka (1987., Vrbas) objavila je više kratkih priča od kojih su najznačajnije objavljene u izboru za književnu nagradu Večernjeg lista “Ranko Marinković” 2011. godine, Zarezovog i Algoritmovog književnog natječaja Prozak 2015. godine, nagrade “Sedmica & Kritična Masa” 2016., 2017. i 2019. godine, natječaja za kratku priču Gradske knjižnice Samobor 2016. godine te natječaja za kratku priču 2016. godine Broda knjižare – broda kulture. Osvojila je drugo mjesto na KSET-ovom natječaju za kratku priču 2015. godine, a kratka priča joj je odabrana među najboljima povodom Mjeseca hrvatske knjige u izboru za književni natječaj KRONOmetaFORA 2019. godine. Kao dopisni član je pohađala radionicu kritičkog čitanja i kreativnog pisanja "Pisaće mašine" pod vodstvom Mime Juračak i Natalije Miletić. Dobitnica je posebnog priznanja 2019. godine žirija nagrade "Sedmica & Kritična masa" za 3. uvrštenje u uži izbor.

proza

Ivana Caktaš: Život u roku

Ivana Caktaš (1994., Split) diplomirala je hrvatski jezik i književnost 2018. godine s temom „Semantika čudovišnog tijela u spekulativnoj fikciji“. Tijekom studiranja je volontirala u Književnoj udruzi Ludens, gdje je sudjelovala u različitim jezikoslovnim i književnim događajima. Odradila je stručno osposobljavanje u osnovnoj školi i trenutno povremeno radi kao zamjena. U Splitu pohađa Školu za crtanje i slikanje pod vodstvom akademskih slikara Marina Baučića i Ivana Svaguše. U slobodno vrijeme piše, crta, slika i volontira.

poezija

Marija Skočibušić: Izbor iz poezije

Marija Skočibušić rođena je 2003. godine u Karlovcu gdje trenutno i pohađa gimnaziju. Sudjeluje na srednjoškolskim literarnim natječajima, a njezina poezija uvrštena je u zbornike Poezitiva i Rukopisi 42. Također je objavljena u časopisima Poezija i Libartes, na internetskom portalu Strane te blogu Pjesnikinja petkom. Sudjelovala je na književnoj tribini Učitavanje u Booksi, a svoju je poeziju čitala na osmom izdanju festivala Stih u regiji.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg