kritika

Amerikanac koji nosi krivnju i oružje

Prozna knjiga «Legenda o samoubojstvu» Amerikanca Davida Vanna (1966), godinama odbijana od izdavača, na koncu je dobila 10 nagrada, uključujući i dvije europske za najbolji strani roman - francusku Prix Medicis Etranger i španjolsku Premi Llibreter. Neobična, jaka knjiga, koje ne bi bilo da se Vannu nije ubio otac...
Piše: Robert Perišić



 David Vann: Legenda o samoubojstvu; prijevod: Marko Kovačić; 216 str.; Oceanmore

          Knjiga „Legenda o samoubojstvu“ Davida Vanna unikatan je spoj fikcije i autobiografske podloge, proza koju dvanaest godina nitko nije htio objaviti, a onda ja Vann naprečac od anonimusa postao „moderni američki klasik“ (The Sunday Times Review) koji je ponegdje, primjerice u Francuskoj, dosegao i začuđujuće tiraže od 200.000 primjeraka premda „Legenda o samoubojstvu“ nije lako štivo, ni svojim oporo poetičnim stilom – naši bi kritičari rekli „škrtim“ (vrag odnio i tu vječnu škrtost!) – ni sadržajem o kojem već svjedoči naslov… David Vann je nedavno bio u Zagrebu, pokazao se uživo puno vedrijim likom nego bi se to moglo očekivati od autora «Legende...», pa reče kako su njegove američke kritike često poručivale – „odlična je to knjiga, ali… nemojte je čitati“ – jer je, naime, stvar „depresivna“, dok Europljani, kaže Vann, sve to lakše podnose jer drukčije shvaćaju književnost. Okej, jasno je da knjiga koja se psihološki vrti oko jednog samoubojstva nije zabavna književnost po mjeri tržišnih štancera. Vann, prijeđimo na nužni autobiografski info, kroz fikciju pokušava rasvijetliti jednu mračnu, osobnu traumu: njegov se otac ubio, sam i depresivan, u kolibi na Aljasci, kad je Davidu Vannu bilo trinaest, a da stvar bude gora - otac, s kojim nije živio (roditelji su se rastali), bio je pozvao Davida da ide s njime na to logorovanje u divljinu. David je odbio, nije otišao s ocem i ovaj se na Aljasci ubio.

Ne treba biti veliki psiholog da se shvati kako je otac time, htio to ili ne, ostavio sinu potmulo breme krivnje, a čini se da dečko u to doba nije dobio nužnu psihološku pomoć nego je, upravo obratno – ah, ta Amerika – dobio nasljedstvo u vidu očeva oružja! Trinaestogodišnji dječak je, budi mu pri ruci, sad u ormaru imao očevu pušku – što se može dogoditi samo u Americi gdje dobar dio nacije opsesivno poriče da dostupnost oružja ima ikakve veze s ubojstvima i samoubojstvima čega je, bajdvej, u Vannovoj familiji bilo još (ukupno tri samoubojstva i jedno ubojstvo). Ova knjiga je o tome. Vann je naknadno napisao ono što se s tim dječakom događalo - napisao je to tako da osjećamo tu dramu, kroz pripovijedanje koje ne objašnjava nego pokazuje.

Knjiga se sastoji od pet kratkih priča u prvom licu, te jedne poduže novele ili kratkog romana (ponegdje je samo taj «roman» preveden kao knjiga) u trećem licu. Unutar uvodnih priča u prvom licu Vann stvara neobičnu napetost – imamo tu posla s infantilno-amoralnim «pripovjedačem» za kojeg ne znamo što će napraviti. U pitanju je dijete koje je destruktivno: već u prvoj priči pratimo sitnog dječaka koji se, za vrijeme jedne roditeljske svađe, iskrade iz kuće, uđu u susjedovu kuću koja je slučajno prazna, počne gledati ribice u susjedovu akvariju, a zatim u akvarij ulije sadržaj iz tegle kiselih krastavaca te onda gleda ribice kako umiru. Psihološki, očito je na djelu potisnuta agresivnost dječaka čiji se roditelji svađaju, no Vann takve stvari ne objašnjava, nego ostvaruje učinak psihološke napetosti i blage jeze. U jednoj drugoj priči pratimo dječaka koji je naslijedio očevu pušku, pa se noću iskrada i gađa žarulje ulične rasvjete, a kad mu to dosadi - gađa stražnja svjetla automobila koji odmiču, ili na nišanu drži susjede. Ništa u ovoj prozi nije „točno kako je bilo“, u pitanju je fikcija, ali je ta fikcija varijacija stvarne autobiografije. Vann je, priznat će u intervjuima, kao naoružani dječak većinu spomenutoga stvarno i radio: danju je bio poslušan i dobar učenik, noću „mali psiho“. Središnja novela („kratki roman“) u knjizi najdalje odlazi od autobiografije premda je opet nerazdvojivo vezana uz nju – ovdje je opisano ono što se nije dogodilo: dječaka otac poziva i on odlazi s njim na Aljasku, i tu se događa nešto neočekivano, istjeruju se duhovi jedne traume...

Ova nimalo laka ali upečatljiva i vrsna proza, rekosmo, unikatan je spoj fikcije i autobiografske podloge: fikcija je varijanta «stvarne priče», priča na priču, svojevrsna meta-autobiografija, pisana ne zbog kakvog formalno-šminkerskog «postupka» (tako ni ne izgleda i tehnički se «lako čita»), nego iz jedne sinovske zapetljane, zgrušane - pa i zagnojene - emocije.

 

o nama

Nagradu Sedmica i Kritična masa za mlade pisce dobila je Marina Gudelj

Pobjednica ovogodišnje Nagrade Sedmica i Kritična masa za mlade autore je Marina Gudelj (1988.) iz Splita.
Marina Gudelj nagrađena je za priču "Lee".
U užem izboru Nagrade za 2017. bili su: Alen Brlek, Katja Grcić, Marko Gregur, Marina Gudelj, Mira Petrović, Iva Sopka i Ana Rajković.
Ovo je treća godina Nagrade koju sponzorira cafe-bar Sedmica (Kačićeva 7, Zagreb).

intervju

Marina Gudelj: Mi smo generacija koja je dobila ostatke neke ranije i uljuljala se u pasivnost

Predstavljamo uži izbor Nagrade Sedmica&Kritična masa

proza

Marina Gudelj: Lee

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" 2017 - UŽI IZBOR

Marina Gudelj (1988., Split) diplomirala je hrvatski jezik i književnost na Sveučilištu u Zadru. Objavljivala je u Zarezu i na portalu KSET-a.

proza

Elena Ferrante: Genijalna prijateljica

Romani Elene Ferrante s razlogom su postali svjetske uspješnice i jedan od književnih fenomena ovog desetljeća, kako po odazivu publike u različitim zemljama, tako i po sudu kritike.
"Genijalna prijateljica" – prvi je dio romaneskne tetralogije o Eleni i Lili, pronicljivim i inteligentnim djevojkama iz Napulja koje žele stvoriti život u okrilju zagušujuće, nasilne kulture.
Ovdje donosimo uvodna poglavlja romana, a knjigu u cjelini - što preporučujemo - možete pročitati u izdanju "Profila".
Roman je s talijanskog prevela Ana Badurina.

proza

David Szalay: Duge rute

Pročitajte priču izvrsnog Davida Szalaya koji je bio sudionik Lit link festivala 2017 u Puli, Rijeci i Zagrebu.

David Szalay rođen je u Montrealu (1974.) u Kanadi odakle njegovi uskoro sele u Veliku Britaniju. Objavio je četiri prozne knjige, dobitnik je više književnih nagrada, a 2016. njegov je roman All That Man Is bio u užem izboru za Bookerovu nagradu. Szalay je uvršten u prestižni dekadni izbor najboljih mlađih britanskih romanopisaca časopisa Granta, kao i sličan izbor novina Telegraph. David Szalay pisac je minucioznog stila, naoko distanciranog, sa suptilnim i vrlo individualnim pomakom u tretiranju prozne događajnosti. Roman All That Man Is ono je što preporučamo za dulje upoznavanje, a za ovu priliku smo odabrali kratku priču Long Distance koju je napisao lani za radio BBC.

proza

Iva Sopka: Tri priče

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" 2017 - UŽI IZBOR

Iva Sopka (1987., Vrbas) objavila je više kratkih priča, od kojih su najznačajnije objavljene u izboru za književnu nagradu Večernjeg lista „Ranko Marinković“ 2011. godine, Zarezovog i Algoritmovog književnog natječaja Prozak 2015. godine, nagrade „Sedmica & Kritična Masa“ 2016. godine, natječaja za kratku priču Gradske knjižnice Samobor 2016. godine te natječaja za kratku priču 2016. godine Broda knjižare – broda kulture. Osvojila je i drugo mjesto na KSET-ovom natječaju za kratku priču 2015. godine.

Stranice autora

Književna Republika Relations Quorum Hrvatska književna enciklopedija PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg