kritika

Amerikanac koji nosi krivnju i oružje

Prozna knjiga «Legenda o samoubojstvu» Amerikanca Davida Vanna (1966), godinama odbijana od izdavača, na koncu je dobila 10 nagrada, uključujući i dvije europske za najbolji strani roman - francusku Prix Medicis Etranger i španjolsku Premi Llibreter. Neobična, jaka knjiga, koje ne bi bilo da se Vannu nije ubio otac...
Piše: Robert Perišić



 David Vann: Legenda o samoubojstvu; prijevod: Marko Kovačić; 216 str.; Oceanmore

          Knjiga „Legenda o samoubojstvu“ Davida Vanna unikatan je spoj fikcije i autobiografske podloge, proza koju dvanaest godina nitko nije htio objaviti, a onda ja Vann naprečac od anonimusa postao „moderni američki klasik“ (The Sunday Times Review) koji je ponegdje, primjerice u Francuskoj, dosegao i začuđujuće tiraže od 200.000 primjeraka premda „Legenda o samoubojstvu“ nije lako štivo, ni svojim oporo poetičnim stilom – naši bi kritičari rekli „škrtim“ (vrag odnio i tu vječnu škrtost!) – ni sadržajem o kojem već svjedoči naslov… David Vann je nedavno bio u Zagrebu, pokazao se uživo puno vedrijim likom nego bi se to moglo očekivati od autora «Legende...», pa reče kako su njegove američke kritike često poručivale – „odlična je to knjiga, ali… nemojte je čitati“ – jer je, naime, stvar „depresivna“, dok Europljani, kaže Vann, sve to lakše podnose jer drukčije shvaćaju književnost. Okej, jasno je da knjiga koja se psihološki vrti oko jednog samoubojstva nije zabavna književnost po mjeri tržišnih štancera. Vann, prijeđimo na nužni autobiografski info, kroz fikciju pokušava rasvijetliti jednu mračnu, osobnu traumu: njegov se otac ubio, sam i depresivan, u kolibi na Aljasci, kad je Davidu Vannu bilo trinaest, a da stvar bude gora - otac, s kojim nije živio (roditelji su se rastali), bio je pozvao Davida da ide s njime na to logorovanje u divljinu. David je odbio, nije otišao s ocem i ovaj se na Aljasci ubio.

Ne treba biti veliki psiholog da se shvati kako je otac time, htio to ili ne, ostavio sinu potmulo breme krivnje, a čini se da dečko u to doba nije dobio nužnu psihološku pomoć nego je, upravo obratno – ah, ta Amerika – dobio nasljedstvo u vidu očeva oružja! Trinaestogodišnji dječak je, budi mu pri ruci, sad u ormaru imao očevu pušku – što se može dogoditi samo u Americi gdje dobar dio nacije opsesivno poriče da dostupnost oružja ima ikakve veze s ubojstvima i samoubojstvima čega je, bajdvej, u Vannovoj familiji bilo još (ukupno tri samoubojstva i jedno ubojstvo). Ova knjiga je o tome. Vann je naknadno napisao ono što se s tim dječakom događalo - napisao je to tako da osjećamo tu dramu, kroz pripovijedanje koje ne objašnjava nego pokazuje.

Knjiga se sastoji od pet kratkih priča u prvom licu, te jedne poduže novele ili kratkog romana (ponegdje je samo taj «roman» preveden kao knjiga) u trećem licu. Unutar uvodnih priča u prvom licu Vann stvara neobičnu napetost – imamo tu posla s infantilno-amoralnim «pripovjedačem» za kojeg ne znamo što će napraviti. U pitanju je dijete koje je destruktivno: već u prvoj priči pratimo sitnog dječaka koji se, za vrijeme jedne roditeljske svađe, iskrade iz kuće, uđu u susjedovu kuću koja je slučajno prazna, počne gledati ribice u susjedovu akvariju, a zatim u akvarij ulije sadržaj iz tegle kiselih krastavaca te onda gleda ribice kako umiru. Psihološki, očito je na djelu potisnuta agresivnost dječaka čiji se roditelji svađaju, no Vann takve stvari ne objašnjava, nego ostvaruje učinak psihološke napetosti i blage jeze. U jednoj drugoj priči pratimo dječaka koji je naslijedio očevu pušku, pa se noću iskrada i gađa žarulje ulične rasvjete, a kad mu to dosadi - gađa stražnja svjetla automobila koji odmiču, ili na nišanu drži susjede. Ništa u ovoj prozi nije „točno kako je bilo“, u pitanju je fikcija, ali je ta fikcija varijacija stvarne autobiografije. Vann je, priznat će u intervjuima, kao naoružani dječak većinu spomenutoga stvarno i radio: danju je bio poslušan i dobar učenik, noću „mali psiho“. Središnja novela („kratki roman“) u knjizi najdalje odlazi od autobiografije premda je opet nerazdvojivo vezana uz nju – ovdje je opisano ono što se nije dogodilo: dječaka otac poziva i on odlazi s njim na Aljasku, i tu se događa nešto neočekivano, istjeruju se duhovi jedne traume...

Ova nimalo laka ali upečatljiva i vrsna proza, rekosmo, unikatan je spoj fikcije i autobiografske podloge: fikcija je varijanta «stvarne priče», priča na priču, svojevrsna meta-autobiografija, pisana ne zbog kakvog formalno-šminkerskog «postupka» (tako ni ne izgleda i tehnički se «lako čita»), nego iz jedne sinovske zapetljane, zgrušane - pa i zagnojene - emocije.

 

proza

Jana Kujundžić: Mi, one od nekada

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Jana Kujundžić (1990.) diplomirala je sociologiju na Hrvatskim studijima u Zagrebu i masterirala rodne studije (Gender studies,) na Central European Universityju u Budimpešti. Osim kratkih priča piše i feminističke kritike događanja u Hrvatskoj i u svijetu kao i kritike filmova i serija za portale Libela i Voxfeminae.

proza

Paula Ćaćić: Franzenova 'Sloboda'

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

S dvije kratke priče u širi izbor ušla je i Paula Ćaćić (1994., Vinkovci), studentica indologije i južnoslavenskih jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Uz nagrađivane kratke priče i poeziju, Ćaćić piše i novinske tekstove za web portal VOXfeminae.

proza

Sven Popović: Ljubav među žoharima (Iz rukopisa)

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

S prva tri ulomka romana u rukopisu Svena Popovića, započinjemo objavljivanje šireg izbora nagrade ''Sedmica&Kritična masa 2017''.
Popović (1989., Zagreb) je diplomirao komparativnu književnost i engleski jezik i književnost te amerikanistiku na zagrebačkom Filozofskom fakultetu. Književni prvijenac „Nebo u kaljuži“ (Meandarmedia) objavljuje 2015. Jedan je od osnivača „TKO ČITA?“, programa namjenjenog mladim autorima. Priče su mu uvrštene u „Best European Fiction 2017“ (Dalkey Archive Press). Živi i ne radi u Zagrebu.

proza

Maja Jurica: Miris biskvita

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Maja Jurica (1990., Split) studentica je hrvatskoga jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu u Zadru.

proza

Anita Vein Dević: Ulomak iz romana 'Ukradeno djetinjstvo'

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Anita Vein Dević (1987., Karlovac) magistrirala je na Fakultetu za menadžment u turizmu i ugostiteljstvu. Piše poeziju, kratke priče, i nastavak romana „Ukradeno djetinjstvo“.

proza

Martin Majcenović: Medvjeđa usluga

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Martin Majcenović (1990.) diplomirao je kroatistiku i lingvistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Kratka proza objavljivana mu je između ostalog i u Zarezu, Autsajderskim fragmentima, Booksi... Sudjelovao je u užim izborima na natječajima za kratku priču Broda kulture (2013. i 2016.) i FEKP-a (2014.) Član je Književne grupe 90+, a piše za portal Ziher.hr.

proza

Marija Solarević: Itinerar

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Marija Solarević (1987., Zagreb) diplomirala je pedagogiju i etnologiju s kulturnom antropologijom na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, osvajila je MetaFora nagradu u organizaciji Knjižnice Vladimira Nazora, u Centru za kreativno pisanje pohađa radionice i stvara kolumnu o književnosti i pop-kulturi. Trenutno piše zbirku kratkih priča "Noćne ptice".

Stranice autora

Književna Republika Relations Quorum Hrvatska književna enciklopedija PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg